Category: Blog

Nije da me netko pitao, ali vidim da stvar kruži okolo pa da dodam svoj twist; ako dobijem pet pitanja na temu mrak.org i mračnog blogera (od različitih osoba) spreman sam na njih odgovoriti (uz neki minimalni disclaimer).

Posljednji kvartal u godini totalno neočekivano je započeo listopadom.

listopad
A listopad smo započeli političkim horoskopom za jesen i zimu. Obilježili smo skidanje Plive s burze, dosjetili se starog prijatelja Drage Mačeka, a i navodnog ministra Damira Polančeca. Zapitali smo se što je to kompetencija? Uz još jedan tekst o Plivi objavio sam i sjajan video Rufusa Wainwrighta, a zapitao sam se i što je to “jeftinije”, pa i tko je prosječni hrvatski političar. Izašao je intervju s Ivicom Račanom, a Tonina Sanader je pronašla 68.000eur. Krajem listopada smo lansirali pollitiku, a zapitao sam se i tko je Radimir Čačić. Otkrio sam i da se u hrvatsku uvozi lišće (WTF)?

studeni
Malo sam se bacio na statistiku i izračunao što je to prosječna hrvatska plaća? Bili su izbori za američki kongres i senat, napisao sam još jedan horoskop (ovaj puta medijski). Izašao je intervju s Dragutinom Lesarom, vjerojatno najuspješniji intervju dosada. Počelo se govorkati o državnom proračunu, a na mrak.org je i dan danas uz sdp jedino mjesto s kojeg ga možete downloadati. Wall Street Journal je etiketirao nešeg Ivu kao spin doktora, a fiskalna decentralizacije je decentralizirala zagrebački novac. Prosvjetari su štrajkali, pao je razgovor i sa Vesnom Škare Ožbolt. Spomenuo sam nekolicinu hrvatskih idola.

prosinac
Hitrorez je počeo vrtiti svoju reklamu,  ulovila nas je ZERP groznica, dočekali smo godišnjicu uhićenja Ante Gotovine, a Ivicu Račana sam (kao i Kuljiš) prozvao čovjekom od teflona. Uspjeh je 99% greška. Petar Čobanković je potpisao dobrovoljno uvođenje kvota za izvoz hrvatskog šećera u EU. U Otvorenom su gostovali Ivica Račan i Ivo Sanader, i napokon sam počeo pisati inventuru.

I sada ako bih morao napisati nekoliko najbitnijih stvari koje su se desile na i oko ovog bloga (bez nekog pretjeranog redosljeda), izdvojio bih svakako seriju tekstova o TPSu jer je njihova objava katapultirala blog u sferu popularnih. U veljači sam se prebacio na vlastitu domenu što je tada bila velika stvar. U ljeto sam napisao seriju tekstova o Toyoti Prius (prva dokumentirana suradnja blogera i “industrije”), u jesen sam lansirao pollitika.com i organizirao prvi hrvatski blogswarm, a pala je i serija intervjua. Iako na ovome mjestu želim pisati o svačemu, činjenica je kako sam u posljednjih nekoliko mjeseci zabrazdio u politiku, a tako će i ostati dok me ili ne prođe ili dok ne prođu izbori.
Ako bih morao izdvojiti dva najvažnija ili možda bolje rečeno najdraža teksta to bi svakako bili Idiot prayer i Idiot prayer II (epilog).

Misao dana:
They say that time changes things, but you actually have to change them yourself.

Do sada smo pozbrajali prvi i drugi kvartal i preostala su posljednja dva, taman ćemo završiti u fotofinišu.

srpanj
Srpanj sam otvorio još jednim edukativnom tekstom za samostalne blogere. Negdje u to doba sam otkrio i TED te sam prenio nekolicinu sjajnih prezentacija, od kojih je prvi tekst nazvan Kuda nas vodi školovanje. Zaredali su se neredi u Bel-Am-iju i nekolicina tekstova o našoj policiji. Bacio sam pogled na statistike aktivnosti saborskih zastupnika, nešto sam malo napisao o upisima na fakultet djece palih boraca, po drugi puta sam spomenuo neugodnu istinu. A pao je i još jedan esej, ovaj puta o neuspješnoj prilagodbi novonastalim tržišnim uvjetima (na primjeru kupovine jedne obične mjenice). Eh i počeo je serijal o Toyoti Prius prvim tekstom “Tko je ubio električni auto”? Zašto hibridni automobili? I potom sam otišao na godišnji, a za vrijeme godišnjeg sam mudro zamolio druge da pišu umjesto mene pa su tako na blogu gostovali Neutrino, Siniša, Borja, Tomo, a serijal je završio rijetko viđeni mrWolf. Kraj srpnja sam opet obilježio Toyotom Prius, a srpanj smo završili smrću hrvatskog turizma.

kolovoz
Svjetska banka (je šest mjeseci ranije) izdala izvješće “doing business 2006“,  i saga o Priusu je napokon privedena kraju a pao je i epilog. Skrenuo sam pozornost na gapminder, napisao sam i odu školskom sustavu. Posjetio sam i steakhouse fort apache kojeg sam u međuvremenu proglasio službenim restoranom mračnog bloga. Zapao me i prvi meme, imao sam ispad o klimatizaciji i evaporativnom hlađenju, spomenuo sam hitrorez, prodiskutirali smo malo i o slovencima,

rujan
Borba za vlast je počela, svakako pogledajte i total eclipse of my heart, proučio sam malo kako se financiraju političke stranke. Izašao je i doing business 2007, nabavio sam si ENC (pokušao). Pao je i prvi intervju i to sa Seth Godinom. Zapitao sam se koliko košta noćenje u Veroni. Popričao sam i s Guy Kawasakijem, prestao je važiti zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije. A napravio sam i prvi politički intervju i to s Davorkom Vidovićem, još jednom smo prodiskutirali zakon o financiranju političkih stranaka, dogodila se Budimpešta. Freakonomics i Brodosplit (u istoj rečenici). Ivo Sanader se ne voli slikati. Pogledao sam nalaz državne revizije o događanjima oko Kamen Ingrada.

Misao dana:
My boss is like, if you took Willie Wonka, and mixed him with Hitler. He’s got like, he’s crazy like Willie Wonka and he’s psycho like Hitler. But he doesn’t have a mustache.