Regulacijom do prosperiteta!

Regulacijom do prosperiteta!

U najnovijem prijedlogu zakona o izmjenama zakona o porezima i doprinosima krije se jedan pravi mali biser:

https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=8309

MFIN između ostalog, a bez prethodne najave ili objašnjenja povećava minimalnu osnovicu za obračun poreza i doprinosa članova uprava ili izvršnih direktora privatnih tvrtki i to na način da će se minimalna osnovica povećati s faktora 0.65 na 1.1, što znači da će minimalna bruto plaća člana uprave/direktora biti nešto veća od 8.800kn

Regulacijom do prosperiteta!

Ako promatramo samo trgovačka društva koja zapošljavaju jednog ili nijednog zaposlenog, u HR ih je u 2017. godine bilo 68.635 i za poslovnu godinu 2017 su iskazali gubitak od 1.6mlrd kuna (kumulativno za sva društva).

A ako promatramo mikro-mikro trgovačka društva (ona s milijun kuna prihoda ili manje, ovo mikro-mikro je moja klasifikacija, mikro društva su ona do 3mil kuna prihoda) u 2017 godini ima ih ukupno 82.494, ostvaruju oko 19 milijardi kuna prihoda, zapošljavaju ukupno 87.752 osobe i za poslovnu godinu 2017 iskazale su gubitak od 2.687 milijardi kuna.

Trgovačka društva koja će najviše biti pogođena ovom mjerom su ujedno i društva koja jedva preživljavaju te će implementacija ove promjene sasvim sigurno ta društva odvesti u još veće minuse te će generirati ogromne gubitke i stvoriti nove nezaposlene i novi val ekonomske emigracije.

U ekonomski slobodnom društvu ne vidim kako je moguće regulacijom ostvariti prosperitet ili na ovakav, tipično socijalistički način regulirati minimalna primanja.

Kužim ja da jako dobro na papiru zvuči biti direktor ili član uprave dok mislite o tvrtkama sa stotinama zaposlenih, no direktor je i vlasnik društva koja krpa kanalizaciju, vaš postolar ili automehaničar. Super to zvuči iz perspektive Katančićeve ulice u Zagrebu, ali se ta plaća čini kao znanstvena fantastika u Baranji, negdje visoko u Zagori ili Lici.

Bravo genijalci.

Misao dana:
Run for your life from any man who tells you that money is evil. That sentence is the leper’s bell of an approaching looter.

Petrokemija Kutina, PTKM-R-A

Vraćam na kratko blog iz hijatusa jer me posljednjih dana neizmjerno živcira vijest koju sam pročitao, a u kojoj se tvrdi kako će se Petrokemija Kutina dokapitalizirati između ostalog i novcem obaveznih mirovinskih fondova. Odbijam pristati na to da se novcem za mirovine kupuje socijalni mir u patološkom gubitniku novaca tj. Petrokemiji Kutina.

Nadam se da će netko spriječiti ovu pljačku i da će odgovorni (ako do transakcije dođe), prije ili kasnije završiti tamo gdje im je i mjesto.

Evo skraćene situacije:

  • pogledao sam godišnje izvješće Petrokemije Kutina na stranicama RGFI-ja (odete na ovaj link i na dnu kliknete “Pregledaj na stranicama RGFI”) te je jako jednostavno za izračunati kako je Petrokemija Kutina u posljednjih pet godina napravila gubitak od otprilike 1.159.000.000 kuna (jedna milijarda stotinu pedeset i devet milijuna kuna). U nijednoj od tih pet godina PTKM nije došla niti blizu profitabilnosti ili bilo čemu što liči profitabilnosti.
  • dapače, ako pogledate konsolidirani izvještaj i mišljenje revizora (stranice 19 i 20, možete to besplatno downloadati sa stranica RGFI-ja), sasvim je jasno kako u poslovnim knjigama nešto ne štima, rezervacije koje su trebale biti istaknute nisu cca. 155 milijuna kuna, rezervnih dijelova ima za impresivnih 93 milijuna kuna (defacto još jedna mala petrokemija stoji na skladištu), a ima i nekih 20 milijuna kuna dijelova koji su za otpad. Dakle u gornjem minusu nedostaje još nekih 260 milijuna kuna gubitaka.
  • istovremeno, troškovi radnika iznose oko 1.049 milijuna kuna u tom petogodišnjem razdoblju i trenutno iznose oko 186 milijuna kuna godišnje, iz čega slijedi da je prosječna bruto plaća u Petrokemiji oko 10.000kn mjesečno.

Vlasnička struktura Petrokemije je danas takva da imamo oko 80% dionica u vlasništvu države, dok je ostatak u vlasništvu manjih dioničara u kojima se već nalaze OMFovi, sretni dobitnici su AZ, PBZ-CO i Erste Plavi (kategorije B). Ako ste u tim fondovima (a jeste), već sudjelujete u gubicima, iskrene čestitke. Volio bih vidjeti slijed misli koja je dovela do toga da se ulaže u te impresivne blue chip dionice kao i što je s ljudima koji su takve sulude odluke donosili? Bio bi red da se netko pozabavi konkretnim imenima tih financijskih magova pa da ih upoznamo malo bolje.

Koliko je to sjajna investicija najbolje pokazuje grafikon kretanja rasta dionica (iako je to u biti povijest jednog velikog i dugačkog pada). Cijeli excel. s grafikonom i kretanjem cijena dinica možete downloadati ovdje.

 

Petrokemija ukratko ne ostvaruje nikakvu dobit (tko zna kada je posljednji puta nešto zaradila?), po podacima iz godišnjeg izvješća, na domaćem tržištu se proda samo oko 27% proizvodnje dok se ostatak izvozi. Ako smo spalili tih 1.159 milijardi kuna u proteklih pet godina (a tome treba dodati i onih sakrivenih 260, pa zaokružimo na 1.3milijarde), ispada kako na domaće tržište otpada oko 350 milijuna kuna gubitaka, dok je sav ostali gubitak defacto Hrvatska subvencija stranim kupcima naše gubitaške Petrokemije. Prevedeno; našim novcem financira se i subvencionira poljoprivredna proizvodnja trećih zemalja.

Evo, u tim okolnostima, naši mirovinski fondovi navodno razmatraju uvjete pod kojima mogu u taj oganj ubaciti naših 400 milijuna kuna (svejedno da li je riječ o novcima poreznih obveznika ili novcem obaveznih mirovinskih fondova) iako je sasvim izvjesno da je pola od tih 400 milijuna kuna već nestalo u sakrivenim gubicima, dok će ostatak biti uzalud potrošen u slijedećih nekoliko mjeseci na plaće zaposlenih.

Možda postoji shema u kojoj bi PTKM mogla biti profitabilna, ali to sasvim sigurno nije novcem poreznih obveznika ili mirovinskih fondova. Ubacivanje novca u taj bunar nije ništa manje od zločina i negdje bi morali podvući crtu, ako to već nismo napravili s Uljanikom dok je trebalo, evo šanse da se to napravi sada.

Misao dana:
Capitalism without Bankruptcy is like Catholicism without Hell.

Pollitika.com postaje online muzej i odlazi u povijest

Dvadeset i trećeg rujna 2006. godine objavio sam tekst, svojevrsni manifest s kojim je nastala pollitika.com. Od tada do danas je prošlo nešto malo više od jedanaest godina i promatrajući danas statistike vidim da je u tih 11 godina, malo više od 5.650 korisnika kreiralo impresivnih 15.700 objava i gotovo 530.000 komentara.

Ovih 530.000 komentara se možda i ne čini prevelikom brojkom, no nekako sam oduvijek mislio da jedan komentar na pollitici ionako vrijedi kao pojedinačna objava negdje drugdje.

U tih jedanaest godina bilo je ukupno 7.5 milijuna posjeta od cca. 2.3 milijuna posjetitelja. Na samoj pollitici utrošeno je impresivnih 114 godina nečijih života.

Pollitika.com je kreirana da bude demokratična platforma i u nju je ugrađen sustav samoadministriranja koji ima svojih prednosti i mana, no koji je uglavnom dugo vremena uspio održavati koliko-toliku suvislu razinu rasprave. Naslovnica se dugo kreirala automatski po broju pozitivnih glasova redovnih posjetitelja, a komentari se nikada nisu brisali (makar sam mnogo puta bio optužen za cenzuru i još koješta) nego su umjesto toga bili uklonjeni samoglasnici (što je i danas prilično rijetka moderatorska tehnika), a ponekada kada bi rasprava postala suviše burna i puno previše osobna bio sam prisiljen nekolicinu (i vrlo često jedne te iste ljude) udaljavati s pollitike na nekoliko mjeseci hlađenja. Osim toga, bio sam prozivan više puta zbog pollitika.com, u nekoliko navrata (otprilike jednom godišnje) bi mi prijetili kojekakvi odvjetnici zbog nečega objavljenog na pollitika.com, a dosta dugo sam morao i na skoro pa redovite obavijesne razgovore u policiju zbog tekstova objavljenih na pollitici.

Danas, jedanaest godina kasnije vrijeme je da pollitika.com “umirovimo”. Softver koji pokreće pollitiku je zastario, zahtjeva server boljih performansi a istovremeno broj posjeta se dijelom smanjio i preselio na društvene mreže koje nisu postojale u času kada je pollitika.com nastala. Moderiranje ne postoji već duže vremena i sve češće diskusije odu izvan granica dopuštenog ili onoga što ja smatram primjerenim tonom razgovora.

Iz svih tih razloga, od današnjeg dana (25. listopada 2017.), pollitika.com postaje read_only web stranica i više neće biti moguće kreirati nove sadržaje, već samo pregledavati ove postojeće.

Pollitika.com do daljnjega ostaje na internetu kao svojevrsni spomenik vremena i to na način da će se na naslovnici izmjenjivati sadržaji iz prethodnih godina.

Hvala svima koji su sudjelovali u kreiranju sadržaja na pollitika.com, bilo je zabavno, mnogo toga je pollitika.com pokrenula ili gurala – a po putu je stvoren i cijeli niz prijateljstava. Hvala!