Categories
Gadgets

Priča o jednom bojleru, Ariston Velis WiFi

U ovim post-potresnim vremenima najčešća posljedica u mnogim domovima (barem ova za koju sam ja čuo) jest to da zbog oštećenja dimnjaka mora doći do zamjene cijelog sustava grijanja vode. Pretpostavljam da i vi imate nekoga koga je to zadesilo, osobito ako stanuje u starijim zgradama Zagrebačkog centra. Ovaj moj blog post nije direktno uzrokovan potresom nego je bila riječ o adaptaciji kupaonice i kuhinje. O iskustvima sam ionako htio pisati jer adaptacija uključuje stvaranje smart-home-a na steroidima, dakle nije riječ o uobičajenom prepakiranom smart-home sustavu koji košta puno i kupuje se po načelu ključ u ruke, nego je ideja bila uzeti razne proizvode, raznih proizvođača i sve ih integrirati u jedan “uglazbljeni” sustav (u čemu sam i uspio). Negdje usred adaptacije, duboko nakon što su sve odluke donesene, sasvim slučajno desio se i moj kontakt s Aristonom, pa je tako upravo ovaj električni bojler (odluka o kupnji se dogodila prije toga) postao dio suradnje (o točnim detaljima malo više na dnu teksta).

Anyway, problem prilikom adaptacije je bio sljedeći. Kupaonica koju je trebalo adaptirati nalazi se u zgradi koja ima toplanu kao izvor za grijanje, ali toplana ne pruža toplu vodu za kuhinju i kupaonicu. Umjesto toga, i u kupaonici i u kuhinji nalazili su se stari atmosferski bojleri kakvi se više ne smiju ugrađivati a i koji su po svojoj prirodi opasni za korištenje, osobito u modernim prostorima koji su zbog moderne stolarije dobro zabrtvljeni. Trebalo je dakle u cijelosti promijeniti postojeću instalaciju. S plinskim protočnim bojlerima imate problem jer oni traže blizinu dimnjaka. Kuhinjski bojler uopće nije imao dimnjak (eto, ja uopće nisam znao da takvi bojleri postoje ali zatekao sam takvoga), dok je kupaonski protočni plinski bojler između ostalog bio postavljen na poziciji koja mi nije odgovarala. Objašnjavam sve ovo zato da pobrojimo radove koji su nužni za premještanje, a oni uključuju izvođenje novih cijevi za plin na novim pozicijama (koji po propisima moraju biti nadžbukni, postojeća instalacija nije bila takva – stariji stan). Htio to ili ne, bojler mora biti smješten blizu postojećeg otvora dimnjaka ili morate bušiti fasadu (ako postoji tehnička mogućnost, što kod mene nije bila opcija), te naravno morate riješiti pitanje dimnjaka (čitaj: sanacija postojećeg dimnjaka) koji mora biti izveden za moderne bojlere i mora osigurati i dotok zraka za bojler ali i odvod ispušnih plinova.

Dodatni problem u cijeloj priči je i to što plinski bojleri u uvjerljivoj većini dolaze kao kombi bojleri, dakle predviđeni za grijanje i proizvodnju tople vode, izbor bojlera koji samo griju toplu vodu je vrlo ograničen a njihova cijena nije bitno manja od cijene kombi bojlera. U konačnici, u mom slučaju ukupna cijena zamjene plinskog bojlera bi iznosila skoro 15.000kn (bez cijene atesta plinske ili dimovodne instalacije), te bi bio limitiran pozicijom bojlera a što bi utjecalo i na tlocrt kupaonice, o tome da moramo pronaći cijeli niz novih majstora da i ne govorim (tipično, plinsku instalaciju ne izvode vodoinstalateri, a za dimnjak opet morate imati nekoga tko se time bavi i naravno lokalnog dimnjačara-monopolistu koji naplaćuje potvrdu da je bacio pogled, a onda morate taj postupak ponavljati svake godine).

Tu negdje sam počeo razmišljati o električnim bojlerima iako sam se cijeli život grijao i pripremao toplu vodu na plin i uglavnom smatrao električne bojlere inferiornim i skupim rješenjima. Ipak, tehnologija je malo uznapredovala i u konačnici sam odabrao instalaciju električnog bojlera za toplu vodu Ariston Velis 80 Wifi (bojleri dolaze u tri veličine 50, 80 ili 100l, te ih je moguće kupiti i bez WiFi modula).

Električni bojleri imaju nekoliko temeljnih prednosti pred plinskom braćom. Treba im samo dotok vode i električna utičnica, sasvim je svejedno gdje se nalaze. U pravilu su bitno jeftiniji od plinskih bojlera jer u njima nema pokretnih dijelova, a nema niti potrebe za skupocjenim instalacijama plina, dimnjaka i atestima i kontrolama koje su nužne za plinske instalacije. Električni bojleri daju stabilnu temperaturu vode pa su pogodni za spajanje na termostatske mješalice (set it and forget it, obično na takve nailazite u hotelima), te su naravno za razliku od plinskih bojlera totalno bešumni.

Ima naravno i mana; ako nemate dovoljno jaku instalaciju struje (ako niste tvornica vjerojatno je nemate), morate koristiti akumulacijski bojler koji ima spremnik vode kojeg zagrijava na programiranu temperaturu pa morate odabrati veličinu tanka koja odgovara očekivanoj potrošnji vašeg kućanstva i ako bojler nije bio uključen morate pričekati da zagrije vodu prije tuširanja. I više od svega, ti bojleru su ružni koliko god ružni mogu biti. Najčešće je riječ o neinventivnom bijelom spremniku koji zbog svojih nezgrapnih proporcija i veličine dominira kupaonicom.

Svejedno, krenuo sam istraživati što se sve nudi na dosadnom tržištu električnih bojlera i nakon pregleda ponude vrlo brzo sam se fokusirao na Ariston Velis.

Slim, smart and super fast: Ariston introduces Velis

Mislim da sam pogledao apsolutno sve što se nudi (po dućanima, online, ali i u inozemstvu) i bez bitne konkurencije Aristonov Velis je estetski pobjednik bez pretjerane muke. Bojler izgleda sjajno (koliko je to moguće za jedan bojler), ne izgleda kao emajlirana bačva, vidljivo je da ga je oblikovao talijanski dizajner a ne austrijski inženjer, ima neke krivulje, jasne crte, metaliziranu površinu – ukratko, netko je razmislio i napravio bojler koji bez imalo srama može pripadati moderno dizajniranoj kupaonici bez da naruši opću estetiku prostora pa čak i da je naglasi. Vanjski izgled je samo prvi razlog za odabir Velisa, ima u njemu i inženjerski dobrih rješenja. Kako bi izbjegli izgled bijele bačve, napravili su ga od dva cilindrična tanka obučenog u metalni plašt pa je bojler plitak, svega 27.5cm (tankovi su emajlirani titanom da izbjegnu sakupljanje kamenca – btw. uvijek je dobro imati mehaničko filtriranje i omekšavanje vode, to košta svega par stotina kuna, a drastično će produžiti vijek trajanja slavina, perilica i bojlera), takav dizajn omogućava brže zagrijavanje vode ali i mogućnost da bojler instalirate vodoravno (ako je prostor problem).

I tu dolazimo do troškova eksploatacije što je tradicionalna boljka električnih bojlera i jedini razlog zašto su plinski bojleri toliko česti. Naime, obzirom da oni “čekaju” da otvorite toplu vodu, ta ista voda mora biti zagrijana na odgovarajuću temperaturu. Jednom kada zagrijete vodu, ona se hladi, a hlađenje je moguće riješiti dobrom izolacijom tankova. Iskustvo kaže da nakon što smo postavili bojler, kada bi zagrijali vodu na npr. 60C, voda bi bila topla i dva-tri dana nakon gašenja bojlera (to ne znači da bi mogli napuniti olimpijski bazen vrućom vodom, ali bi se bez problema mogli otuširati). Mene je iznenadilo koliko dugo bojler čuva temperaturu vode.

Staromodni električni bojleri u biti imaju samo termostat (s nekoliko predefiniranih položaja ili slobodnim odabirom temperature), prate temperaturu vode u tanku i ako ona padne ispod neke razine, ponovno krenu grijati dok ne doistignu željenu temperaturu. To ukratko znači da ako odete na putovanje, a niste isključili bojler, on će trošiti struju danima. Upravo ovo je najveća prednost Aristonovog Velisa, jer elektronika koja ga pokreće daje nekoliko mogućih načina “programiranja” ponašanja bojlera.

Prva i najjednostavnija shema, analogna klasičnom električnom bojleru je predprogramiranje željene temperature vode. Jednostavno odaberete temperaturu koju želite zadržavati u bojleru i to je to. Ariston je temperaturu vode u tanku povezao s brojem tuširanja, pa možete odabrati za koliko tuširanja bojler mora biti spreman (to je jasno označeno na displayu, pa ako je bojler bio skroz hladan, čim se ugrije dovoljna količina vode za jedno/dva/tri tuširanja imate jasnu oznaku da možete pod tuš bez opasnosti da vas zapljusne hladna voda).

Druga shema koja vam stoji na raspolaganju je klasični programirani termostat sličan termostatima za centralno grijanje. Ovdje pak odaberete periode dana u kojima želite imati dovoljnu količinu i željenu temperaturu tople vode na raspolaganju (po danima u tjednu, pa možete imati različit režime grijanja za svaki dan u tjednu). Ovaj program je prvi koji omogućava značajnije uštede električne energije jer bojler jednostavno neće grijati vodu u periodima u kojima ne očekujete potrošnju (npr. dok ste na poslu ili spavate).

Treća shema (ujedno i ona koju trenutno koristim) je tzv. Eco način u kojem bojler zahvaljujući integriranoj elektronici i algoritmu prati vašu potrošnju vode i to na način da prati vrijeme u kojem trošite vodu (po danu, ujutro i/ili navečer), no puno bitnije, prati i koliko vode trošite pa odabire točno onu temperaturu koja je dovoljna da osigura dovoljnu količinu tople vode, bez da je drži na nepotrebno visokim temperaturama i na taj način troši energiju. Algoritam cijelo vrijeme uči, bilježi vašu potrošnju i na taj način prilagođava rad bojlera.

Bojler osim svega ima i još dvije bitne funkcije. Opremljen je wifi modulom pa ga možete spojiti na mobilnu aplikaciju (tako da gdje god bili uvijek ga možete uključiti ili isključiti izdaleka), aplikaciju možete koristiti za programiranje, a možete pratiti i izvještaje koliko ste energije utrošili.

Postoji i program za prevenciju legionele (opasna bolest koja se događa u svim sustavima gdje je toplo i ima vlage, poput bojlera ili klima uređaja), gdje će bojler paziti da u odgovarjućim intervalima sterilizira svoju vlastitu unutrašnjost i ubije sve eventualne bakterije koje su se našle u tanku.

Postoji još jedna metoda povezivanja koju također koristim, a to je povezivanje sa smart-home sustavom. Bojler je putem API-ja poveziv s drugim sustavima (dakle, nije zatvoren u jednu aplikaciju o kojoj ovisite), pa je moguće integrirati bojler u pametnu kuću. Ako niste zadovoljni s programima koji vam stoje na raspolaganju uvijek možete napisati svoje vlastite, kombinirati postojeće ili ih dinamički mijenjati iz jednog u drugog ovisno o željenim parametrima (ja koristim Hassio kao smart home sustav, Aristona za sada samo “pratim” kroz Home Assistant, iako mi i Hassio mobilna aplikacija i web sučelje omogućavaju da promijenim bilo koji od parametara bojlera, ili isprogramiram svoju vlastitu automatiku – npr. da forsiram da bojler grije vodu u doba jeftinije struje).

Povijest kretanja temperature u bojleru (moj primjer, screenshot je napravljen kroz sučelje smart-homea) kroz period od protekla 24 sata. Bojler se sam pripremio za večernje tuširanje i nakon toga uopće više nije grijao vodu do sljedećeg dana predvečer kada je ponovno počeo grijati jer je u tankovima dovoljno tople vode za dnevnu potrošnju. Svaka od strmih stepenica prema dolje označava trenutak kada je topla voda bila trošena pa je tank nadopunjen hladnom vodom (uočite jutarnju oštru “stepenicu” potrošnje vode). Bojler je podešen na autopilota u “Eco” modu.

I još samo par riječi o troškovima instalacije i eksploatacije. Moja inicijalna dilema je bila da li treba ići na cjelovitu rekonstrukciju plinske instalacije koja je zahtjevala puno novaca ili kupiti električni bojlera. Razlika cijene samo nužnih materijala je bila oko 12.000kn (komplet nužan za plinski bojler je u konačnici toliko skuplji od kompleta za električni bojler – vaša situacija može biti skuplja ili jeftinija). Praćenje potrošnje pokazuje kako moj bojler u posljednje vrijeme troši oko 4kW struje dnevno za toplu vodu koja mi je potrebna. Po današnjim cijenama, bojler će tijekom godine potrošiti ukupno 1.590kn električne energije (u režimu 75% u skupljoj tarifi, 25% u jeftinijoj), dok bi za identičnu količinu plina (s time da su plinski bojleri manje efikasni pa je to optimistična procjena) utrošio 686kn. Ako razliku cijene struje i plina usporedimo s uštedom koju sam ostvario odlukom da vodu grijem električnim bojlerom, ispada da moj Ariston Velis može grijati vodu punih trinaest godina i tek tada njegova eksploatacija počinje biti skuplja od odabira plinskog bojlera (a to je trenutak kada će vjerojatno oba bojlera biti dotrajala i potrebno ih je mijenjati). Ušteda naravno ovisi o vašim navikama, broju ukućana koji koriste toplu vodu i ona može biti duža ili kraća od mojeg primjera, ali se sasvim sigurno mjeri u godinama.

Misao dana:
Gods, it felt good. Hot water was civilization. Vimes could feel the stiffness in his muscles melting away in the warmth.

p.s. u duhu transparentnosti; iako ovo jest “sponzorirani tekst” ponavljam da je odluka o kupnji nastala prije nego što se suradnja dogodila – Ariston nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave

Categories
Gadgets

IKEA Symfonisk zvučnici

Dobri ljudi iz IKEA-e su mi nedavno dostavili par njihovih gadgeta u formi nove serije Symfonisk zvučnika. Riječ je o dva modela streaming/umreženih zvučnika (a svaki od njih dolazi u bijeloj ili crnoj boji), što znači da ih spajate putem interneta (zvučnike možete spojiti i žičanim ethernetom ili na wifi), a kako su nastali u kolaboraciji sa Sonosom, kontrolirate ih i konfigurirate putem Sonosove aplikacije. Sonos se godinama bavi proizvodnjom “umreženih” zvučnika i svi njihovi zvučnici su vrlo dobri (proizvode, kako ja to kažem – neproporcionalno dobar zvuk za svoju veličinu), a u ovoj kombinaciji postaju i vrlo pristupačan ulazak u svijet vrhunskih umrežnih zvučnika (lampa sa zvučnikom košta 1299kn, a bookshelf zvučnik je jeftiniji – 799kn) ali koji sjajno izgledaju nakon IKEInog nordijskog dodira. Na tržištu ima više različitih sustava umreženih zvučnika ali Sonos je defacto tržišni lider i ako se dvoumite između različitih proizvođača onda sa Sonosom (a sada i s IKEA-om), ne možete pogriješiti.

Neću vas sada posebno uvjeravati kako je zvuk koji dolazi iz Symfoniska sjajan, kako su basovi duboki ili visoki tonovi jasno prepoznatljivi jer na tu temu postoje desetine članaka (od kojih sam neke linkao ovdje) i svi oni imaju konsenzus kako zvučnici zvuče sjajno i kako nema povoljnijih zvučnika koje u ovome času možete kupiti. Ako imate iPhone, onda imate i dodatnu mogućnost da kroz Sonosovu TruePlay shemu “kalibrirate” zvučnike za vašu prostoriju da bi zvučali još bolje (i prije nego pitate, evo i razloga zašto TruePlay ne radi na Androidu).

Ako niste još ušli u svijet streaming zvučničkih sustava, to vam je (otprilike) kao da imate muzičku liniju ali bez linije/pojačala, potrebni su vam samo zvučnici a njima upravljate kroz aplikaciju (koja je naravno dostupna na MacOS, Windowsima, iOS i Androidu). Temeljna ideja korištenja ovih zvučnika je njihova mobilnost i prilagodljivost; lagano ih možete seliti i staviti bilo gdje i podjednako dobro funkcioniraju u spavaćoj sobi (actually, njihova stolna lampa je našla mjesto na mom noćnom ormariću – da, iskombinirali su zvučnik i stolnu lampu u jednom komadu pa nema velike gužve na noćnom ormariću; stakleno sjenilo lampe je tamno sivo, gotovo crno, pa kada je lampa isključena to izgleda vrlo ok, tekstilni plašt se može po potrebi skinuti i oprati – uglavnom, lampa je neočekivano Marko kompatibilna), dnevnoj sobi (sakriveni u polici za knjige), kuhinji ili kupaoni (zvučnici nisu otporni na vodu pa pripazite s lokacijom).

Symfonisk stolna lampa s WIFI zvučnikom

Zvučnici su dizajnirani da rade samostalno (npr. jedan zvučnik u prostoriji), ali ih uz aplikaciju nije teško konfigurirati da rade u paru ili u nekoj drugoj kombinaciji (primjerice da sakrijete dva zvučnika u polici za knjige pa dobijete lijevi i desni audio kanal). Ako ste poput mene pa vam je muzika bitna (naučio sam se raditi uz muziku i puno mi je lakše koncentrirati se dok svira neka pozadinska muzika), onda je ovo idealno rješenje da vas muzika prati po kući ili uredu (ne morate razvlačiti žice do centralnog pojačala nego vam samo treba wifi i utičnica za struju), a ako želite uvijek možete posložiti da zvučnici u različitim prostorijama sviraju muziku iz različitih izvora.

IKEA bookshelf zvučnik

Bookshelf zvučnik (kod nas su ga preveli kao Zvučnik za biblioteku), je osobito zanimljiv jer ga je moguće koristiti na više različitih načina. Naime, dizajniran je tako da ga možete postaviti vodoravno ali i okomito (koristiti ga kao book stopper i nasloniti na njega knjige). Svojim dimenzijama odgovara ostalom IKEA namještaju te ga je moguće ugurati i “sakriti” u bilo koju drugu IKEA policu, a za njega možete kupiti i nosače pa ga montirati na zid i iskoristiti kao malu policu, ili nadodati kuke pa ga možete ovjesiti na kuhinjske elemente. Pretpostavljam da će bookshelf zvučnik biti daleko popularniji, ne samo zato što je jeftiniji nego i zato što je puno “svestraniji” i lakše ga je uklopiti u skoro pa bilo koji prostor kojeg možete zamisliti, a za razliku od uobičajenih zvučnika ovaj doista dobro izgleda.

Sada kada ste odabrali zvučnik i konfigurirali ga, postavlja se pitanje što slušati na njemu? Kao prvo, uvijek možete odabrati internet stream nekih od domaćih radio postaja, većina njih je dostupna i ako ste audio sustav koristili za slušanje radija sa Symfoniskom neće biti nikakve bitne razlike osim što niste više ograničeni radio signalom postaja koje se nalaze u vašoj blizini nego možete poslušati bilo koju radio postaju, a kada napišem bilo koju onda mislim na bilo koju od desetaka tisuća radio postaja širom svijeta. Ja redovito slušam Švicarski One FM koji ima cijeli niz streaming kanala muzike koju volim (i koja nije prekidana neprekidnim oglasima ili govorom). U posljednje vrijeme eksperimentiram i s ASMR zvukovima, osobito noću. Znanost kaže kako organizam dobro reagira i kvalitetnije spavate uz ASMR zvukove kiše, oceana ili šume (nisam još totalno uvjeren da spavam bolje ali nema dileme da zvukovi kiše ili mora umiruju i uspavljuju – puno ljudi koji imaju problema s nesanicom bolje zaspu uz bijelu buku). Osim ovoga, naravno tu je i streaming muzike s vašeg mobilnog telefona (dakle ako imate svoj muzički library, on je naravno dostupan), a ako koristite neki media centar (recimo Plex) onda je i to opcija. I na kraju, Sonos/Symfonisk uvijek možete integrirati s nekom od muzičkih streaming platformi poput Deezer ili odnedavno kod nas dostupnog Spotify-a (koji je poput IKEA-e također Švedski proizvod, btw. znate li da 1% švedskog izvoza čini muzika), te naravno YouTube music (tu je i SoundCloud i brdo drugih servisa za internet radio postaje, podcaste ili audio knjige a za koje vjerojatno niste ni čuli da postoje).

Sonos podržava i home assistante poput Amazon Alexe (prirodna progresija kaže da će uskoro biti normalno razgovarati s namještajem), no Alexa nije podržana u kombinaciji sa Sonosom na našem području (makar skoro sigurno postoji neki lagani hack kako to zaobići). Amazon Alexu koristim u uredu i funkcionira sjajno pa se nadam da će i ova integracija zaživjeti uskoro, tim više što primjerice IKEA Tradfri smart gateway za kontrolu rasvjete možete već danas spojiti na Alexu.

Update I: Nije mi se činilo bitnim spomenuti, no kroz diskusiju koja se dogodila na Facebooku ispada da je trebalo reći kako oba zvučnika osim što se spajaju wirelessom mogu se spojiti i ethernet kabelom (što je rijetkost).

Misao dana:
And those who were seen dancing were thought to be insane by those who could not hear the music.

p.s. u duhu transparentnosti; ovaj prikaz nije plaćen (ali ću zvučnike zadržati, hehe), nadalje – IKEA nije ni na koji način sudjelovala u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave

Categories
Gadgets

Još jedan Huawei gadget, ovaj puta P40lite

Prije nešto dana sam napisao kraći osvrt na Huaweijev top “napravili smo jer možemo” Mate Xs model mobilnog telefona, a danas evo nešto da napišem o praktički lower end modelu Huawei P40 lite, a kojeg danas možete kupiti za svega malo više od 2.000kn.

Ovaj telefon uspoređujem prvenstveno s mojim već pomalo “starim” (nešto malo više od godinu i pol) iako i dalje vrhunskim Mate 20pro. dimenzijama, P40lite je jedva malo veći od Mate20pro i nekoliko grama lakši. Po količini memorije i prostora za pohranu su istovjetni, kao i većina drugih parametara koja je ista ili vrlo uporediva s Mate20pro. Razlika, a koja je očigledna, je u tome što P40lite ima nešto slabiju selfie kameru (“samo” 16 mega pixela), stražnja kamera je nešto bolja na P40 lite ali je zato širokokutna slabija od Mate20pro, nema NFC-a (za kojeg vjerojatno ni ne znate čemu točno služi), i ima 3.5mm priključak za slušalice makar možete koristiti i USB-C ako ih imate. Oba smartphonea podržavaju brzo punjenje i oba posjeduju osmerojezgreni procesor s time što P40lite ima oko 10-15% niži takt po jezgrama pa je i ponešto sporiji (što ja nisam uspio osjetiti). P40lite podržava dvije SIM kartice (kao i većina drugih Huawei telefona) i spaja se na praktički sve što možete zamisliti ili kroz 4G ili kroz WiFi. Baterija je iste veličine (4.200mAh) iako je moj subjektivni dojam da P40lite bolje upravlja i duže traje sa svojom baterijom. Ima sličnosti i razlika – ipak je ovo jeftiniji model pa je i ekran nešto manje rezolucije ali i dalje bitno više od FHD-a, možda je staklo ekrana nešto lošije, ne bih znao jer mi telefoni ne ispadaju iz ruke pa mi to nije kriterij, a skener za otisak prsta je integriran u prekidaču a ne u ekranu kao na Mate20pro – ali mislim da bez neke pretjerane dvojbe možete zaključiti kako ono što je bilo top model prije godinu i pol danas spada u nižu kategoriju pametnih telefona (ja promatram P seriju kao premium seriju consumer uređaja, dok su Mate više namijenjeni nekoj corporate/business okolini, P40lite je u tom sustavu “najslabiji” Huaweijev telefon, iako sam Huawei ima i niz drugih telefona nižih karakteristika i još povoljnije cijene – zato je možda pogrešno reći kako je P40lite niža kategorija jer je definitivno riječ o pametnom telefonu vrlo raskošnih karakteristika ali niske cijene). Sažeto; telefon je brz i cjenovno povoljan, baterija traje a kamera je vrhunska (i na kakve smo inače navikli kod Huawei pametnih telefona).

Huawei P40 lite

I sada kada smo obavili cijelu diskusiju oko hardware-a, red je da se pozabavimo “slonom u sobi” i popričamo malo o softveru jer situacija ovdje nije toliko jednostavna (makar daleko da je od komplicirane). P40 serija telefona je ona koja nema u sebi google play services, to ukratko znači da ne možete iz google play storea downloadati aplikacije, u biti ne samo to nego s P40 smart phoneima uopće nemate google play store. To možda zvuči alarmantno ali situacija je u biti vrlo jednostavna za riješiti na puno međusobno različitih načina.

Primjerice, ono što me jako začudilo jest to da u Huawei App Gallery (ekvivalentu gore spomenutog Google App Storea) imate cijeli niz aplikacija koje bi možda tražili na google-u. Recimo, ja koristim MS Office na svojem Mate 20pro i Office možete downloadati iz Huaweijevog dućana. Zanimalo me dosta što je sa Facebookom, Whatsappom ili Instagramom i oni su također dostupni ili kroz dućan ili kao direktni download (to me u biti skroz zateklo, jer je WhatsApp ponudio download aplikacije koju potom samo pokrenete i to je to; možemo diskutirati da li je to klik više ili manje ali aplikacije su tu). Huaweijev dućan uključuje i da se “predbilježite” za trenutak kada aplikacija bude dostupna a nudi i potencijalne zamjene za popularne aplikacije, a sam Huawei tvrdi (a to nije osobito teško provjeriti), ako sve bitne top aplikacije postoje i u Huawei app storeu.

Problem može nastati kada krenete u neke malo egzotičnije ili u našem slučaju lokalnije vode, a konkretni problem može biti recimo internet bankarstvo. Na sreću, i tu je lagano doskočiti problemu i to tako da instalirate na svojem i bilo čijem drugom telefonu Huaweijevu aplikaciju “Phone Clone” i jednostavno prekopirate aplikaciju s bilo kojeg drugog Android telefona. Nekada davno je migracija s telefona na telefon bila totalna gnjavaža i veliki rizik no PhoneClone funkcionira besprijekorno i brzo, vrlo malo klikanja i konfiguriranja i aplikacija je kod vas. Probao sam i pokrenuo i Zabino i PBZovo internet bankarstvo i oba funkcioniraju.

I zadnje, ako vam čak ni sve to nije dovoljno i baš vam treba google play store i pripadajući servisi, postoji cijeli niz raznih metoda kako ugraditi naknadno play store i nastaviti koristiti uređaj kao da je i bilo koji drugi Android telefon. Prva metoda uključuje download i instalaciju sa USB sticka (USB-C stick nije baš široko dostupan svima po džepovima, makar ih možete kupiti u bilo kojem dućanu koji prodaje informatičku opremu), po svemu sudeći, jednom kada google play odluči da je riječ o autoriziranom uređaju (a to je ono kada se ulogirate svojim google accountom) daljnjih poteškoća više nema. Metoda ima još i redovito se pojavljuju nove (koje su uglavnom jednostavnije od gornje) i one uključuju direktni download i instalaciju aplikacija koje potom obave proces instalacije svih potrebnih aplikacija i servisa.

Kako ja i inače preferiram alternativna rješenja i izbjegavam Google kao platformu (što ne znači da sam totalno u tome uspješan), iznenadio sam se koliko je jednostavno i “trouble free” instalirati sve aplikacije koje me zanimaju. Najviše sam brinuo o Facebook/Messenger/WhatsApp kombinaciji (s time da ne koristim Messenger), a potom za internet bankarstva. Sve je proradilo iz prvog pokušaja. Jedine aplikacije koje vidim da neće raditi su aplikacije tipa Netflix ili HBO GO koje se oslanjaju na DRM kojeg Huawei jednostavno nema (ima vjerojatno svoj ali ga Netflix ne prepoznaje, barem zasada). Naravno, nitko normalan ne gleda filmove na mobilnom telefonu, ali ako koristite uređaje tipa ChromeCast onda ste u problemu (meni je taman Amazon Echo u dolasku pa me zanima kako će to raditi s Huaweijem, ekipa po internetu kaže da možete downloadati i Amazonov app store što nisam pokušao). Američko Kineska borba oko 5G-a će sasvim sigurno trajati neko vrijeme, ali može se lagano dogoditi da ameri počnu popuštati u času kada shvate da je Huawei počeo graditi svoj vlastiti eko sustav u kojem oni nisu pozvani. Promatrao sam razvoj Huawei app store-a posljednjih nekoliko mjeseci i app store iz primjerice prosinca prošle godine opsegom i odabirom nije ni na koji način usporediv s daleko širom ponudom koju imate danas i koja je definitivno adekvatna za veliku većinu korisnika.

Ako vam treba solidan uređaj za razmjerno malo novaca Huawei P40lite je solidan i dobar izbor (i sasvim sigurno ga treba ozbiljno razmotriti bez obzira na koji ste se uređaj namjerili). Vjerojatno će vas prijatelji i Samsung ljubitelji plašiti s nedostatkom Google Play Store-a, što može biti problem ako ste neki bazični korisnik telefona a često koristite neku od aplikacija koje nema u Huaweijevom dućanu aplikacija, no uvijek imate tech-savy kćer, sina ili kolegu koji će se s time izboriti bez velike muke. Ako koristite standardne društvene mreže, WhatsApp, Viber i slične aplikacije za razmjenu poruka te koristite neko od domaćih internet bankarskih aplikacija onda uopće ne morate brinuti (nešto slično je napisao i zaključio urednik Bug-a Dragan Petric prije nekoliko dana).

Misao dana:
The good news about computers is that they do what you tell them to do. The bad news is that they do what you tell them to do.

p.s. u duhu transparentnosti; morate znati da surađujem s Huawei-jem koji mi je i osigurao ovaj uređaj, nadalje – Huawei nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave