Huawei Mate Xs (mali osvrt na ovaj gadget)

U ovim teškim koronavirus vremenima pravi je trenutak da vas malo zamaram novim gadgetima (nisam to već dugo radio). Naime, negdje u samom početku korona krize dobio sam na višednevno igranje smartphone Huawei Mate Xs, neke recenzije ste sigurno već čitali, ali evo nekoliko mojih dojmova a za koje mislim da nisu previše spominjani.

Huawei Mate Xs je jedan od onih uređaja koji zbunjuju samom svojom pojavom. Riječ je o mobilnom telefonu u sasvim novom “form factoru” i onako na prvu, naviknuti kakvi jesmo na uobičajene formate i oblike smartphonea teško je a ne razmišljati o ovom telefonu kao čudnom odabiru. Istovremeno, sjećam se moje prve diskusije s direktorima VIPNET-a tamo krajem devedesetih kada sam tražio da počnu prodavati BlackBerry-e pa su mi rekli da oni to nikada neće prodavati jer nitko normalan ne želi čitati mailove ili surfati (tadašnjim) internetom preko telefona (toliko o tome). Makar me Mate Xs kao geek-a kakav jesam zanimao kao zanimljivi gadget, moje razmišljanje je više išlo u smjeru “ne vidim se kao vlasnik takvog smartphonea” (čak i kada bih imao dovoljno novaca da ga kupim jer je ovo vrlo, vrlo skupi smartphone). Uočite korištenje prošlog vremena u prethodnoj rečenici jer se do kraja mojeg malog druženja s uređajem par stvari promijenilo.

Kao prvo, kada primite ovaj smartphone u ruku, on sa svojim metalnim i masivnim kučištem izgleda moćno i solidno. Neki će možda reći da je telefon krupan i težak (s 300 grama težine i 11mm debljine kada je sklopljen definitivno spada u kategoriju vrlo teških), no meni baš odgovara držati solidni komad telefona i moj već ostario (ali i dalje vrlo moćan) Huawei Mate 20pro u usporedbi izgleda kao nježna igračka. Nadalje, u usporedbi veličine ekrana, Xs je definitivno veći i to mi odgovara također. Dijelom zato jer volim veće ekrane i kada više toga stane na njih, a dijelom zato jer me biologija hvata posljednjih nekoliko godina i praktičnije je s naočalama čitati s većeg ekrana nego s manjeg (ekrani ionako evoluiraju prema sve većima, pokušajte se sjetiti prvih smartphonea od prije 10+ godina i njihovih minijaturnih ekrančića do ovoga sada). Ova veličina je baš dobra mjera veličine i solidnosti uređaja (znate kako govore za aute “ne rade više danas takve aute” kao nekad, tako i ovaj telefon u ruci super leži i ima tu neku kvalitetu mase koju moderni tanki, zaobljeni telefoni jednostavno nemaju). To također znači da ga nećete tek tako staviti u džep, ali svejedno nije ni neugodno ili nezgrapno velik.

Druga bitna karakteristika Mate Xs-a je u tome da ga možete “preklopiti”. Njegov ekran je napravljen iz najnovijih fleksibilnih OLED ekrana koji je za razliku od konkurenata izveden tako da ekran u biti obmota vanjski plašt smartphonea. Ovo tehničko rješenje koje zasada koristi samo Huawei se meni čini logičnijim iz jednostavnog razloga što Xs ima samo jedan ekran (koji radi ili polovica kada je sklopljen ili cijeli kada je rasklopljen – u tehničkoj dokumentaciji oni navode dva ekrana iako je on izveden iz jednog komada, moguće je da je riječ o dva panela ali to je u ovom slučaju više pitanje semantike nego vidljive razlike jer spoj dva ekrana nije moguće vidjeti), no puno bitnije, radijus rastvaranja ekrana je bitno veći nego kod drugih uređaja pa je i stress, a analogno tome i otpornost ekrana na traume bitno bolja.

Kada rasklopite telefon, onda se cijeli ekran magično uključi i preformatira na novu rezoluciju i odjednom, umjesto telefona s malim ekrančićem u rukama imate pravi pravcati tablet. Tu je u biti i najveće iznenađenje ovog telefona i razlog zašto sam promijenio svoje mišljenje o njemu, jer je kada se odlučite na dugotrajnije surfanje ili bilo kakav solidan rad na Huawei Mate Xs-u, veličina ovog ekrana više nego dovoljna za neki imalo ozbiljan posao. Klasične android aplikacije se iz smartphone moda same prebace u tablet način rada i stvari funkcioniraju besprijekorno, a zahvaljujući opakom hardveru koji je po puno kriterija usporediv (a često i nadmašuje) mnogobrojne desktope ili notebooke na koje ste naišli, nije nikakav problem otvoriti word ili excel i složiti ili korigirati neki tekst ili se baciti u malo tablične kalkulacije. Neću vas posebno zamarati tehničkim karakteristikama, ali mislim da nije pretjerivanje kada se kaže da ovaj telefon ima više memorije (RAMa i storagea), veću rezoluciju ekrana i procesor s više jezgri nego notebook ili desktop kojeg vjerojatno koristite. Sve druge karakteristike smartphonea (a tu osobito mislim na foto/video mogućnosti) su apsolutno u rangu top Huawei modela i ne vidim da možete na to imati primjedbu. Btw. svi Huawei uređaji dolaze kao dual sim uređaji (s time da umjesto drugog SIMa možete ubaciti i dodatnu memorijsku NM karticu – ozbirom da uređaj stiže s 512GB za pohranu podataka pitanje je zašto bi ta opcija nekome trebala, ali ako treba tu je).

Xs dolazi s 4.500mAh baterijom koja bi morala dati puni dan rada bez neke pretjerane muke. Naravno, ako nakrcate stotinu aplikacija koje sve rade u pozadini, a odlučite na rastvorenom telefonu pregledati cijelu sezonu “Better call Saul” onda možete očekivati da će bateriju biti potrebno dopuniti, no sa 65W brzim punjačem (koji je dovoljno jak da puni i moj notebook!?) nije nikakav problem u desetak minuta rapidno dopuniti bateriju i nastaviti dalje. “Autonomija” ne bi nikome smjela biti problem.

Problem koji bi mogli imati i zbog kojeg ćete dobro razmisliti hoćete li koristiti Xs je pitanje aplikacija. Naime, ovo je mobilni uređaj koji nema (standardno) Google Play Servise i to bi za mnoge mogao biti problem. Na sreću, ima puno različitih načina kako tome doskočiti. Prvi, vrlo jednostavan i nevjerojatno efikasan način je korištenje Huaweieve Phone Clone aplikacije koja omogućava direktno kopiranje s bilo kojeg Android telefona. Jednostavno instalirate aplikaciju na oba telefona (iz google ili huawei app storea) i preselite aplikacije, sadržaj i settinge na Mate Xs bez razmišljanja. Moja procedura prilikom zamjene telefona je uvijek bila instalacija od nule (iz puno razloga), no za potrebe testiranja sam iskoristio Phone Clone i bio sam doista iznenađen koliko je brzo i temeljito prebacivanje s jednog na drugi telefon (mene je doista teško iznenaditi ali PhoneClone me doista razveselio – ovaj recept radi s bilo kojim Huawei telefonom, tako da nije ograničeno na Xs). Mimo toga, na internetu imate cijeli niz shema kako instalirati Google Play Servise i onda se ovaj telefon ponaša kao i bilo koji drugi Android. Razlika je jednostavno ako koristite neku aplikaciju koja koristi DRM (Digital Rights Management) pa vam onda recimo neće raditi Netflix aplikacija, tako da zasada ništa od “Better call Saul” na Xs-u (zato poslušajte Davida Lyncha što kaže na tu temu).

Huawei Mate Xs me iznenadio, iskreno nisam očekivao da ću doći do zaključka kako je ovaj savitljivi ekran korisna evolucija u smartphone svijetu, no nakon što sam se igrao s njime moram revidirati taj stav i mogu zamisliti niz situacija u kojima bi ovaj uređaj mogao biti praktično rješenje i zamijenio tablet i/ili notebook koji nosim sa sobom. Osim toga, to što Mate Xs nema google play se pokazalo kao bitno manji problem od očekivanog i doslovno sve aplikacije koje koristim (od whatsappa ili vibera, preko facebooka i instagrama, netbankinga, pa sve do MS Office-a) su se ili prekopirali i samo nastavili raditi, ili sam ih sam pronašao unutar Huaweievog app dućana. O tome ću malo više uskoro, jer sam dobio još jedan telefon za igranje (Huawei P40 lite). U međuvremenu, ako vas dopadne Mate Xs, poigrajte se s njime jer bi se mogli ugodno iznenaditi.

Misao dana:
First we thought the PC was a calculator. Then we found out how to turn numbers into letters with ASCII – and we thought it was a typewriter. Then we discovered graphics, and we thought it was a television. With the World Wide Web, we’ve realized it’s a brochure.

p.s. u duhu transparentnosti; morate znati da surađujem s Huawei-jem koji mi je i osigurao vrijeme s ovim uređajem, nadalje – Huawei nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave

O padovima (BDP-a i proračunskih prihoda)

Jučer na sjednici vlade se govorilo o gospodarskim rezultatima i očekivanjima u ovoj godini. Ministar Marić je tako podijelio projekcije kretanja gospodarstva koja je proglasio “konzervativnima” što je donekle čudna formulacija u ovim okolnostima, pojašnjavajući što to znači nije bio puno precizniji kada je rekao:

Projekcije su nam i do sada bile konzervativne, pa je izvršenje bilo bolje. U ovom okolnostima uzet je također konzervativan pristup.

Malo je nejasno što to znači, da li to znači da je do sada vlada prognozirala manji rast nego što je stvarno bio slučaj (nekako mi je ostalo kako uporno precjenjuju rast), ili to pak znači da su sada pad procijenili većim nego što ga doista očekuju? Jer ako je tako, onda je ova rečenica još zanimljivija:

Bazni scenarij po njegovim riječima ne uključuje pretpostavku da se virus vraća najesen, uz posljedično ponovno zatvaranje ekonomije.

Što je od toga točno konzervativna procjena meni je i dalje nejasno (ministar Marić i dalje misli da se može spasiti turistička sezona u što duboko sumnjam).

Ipak, neusporedivo mi je zanimljivija ova rečenica koja je prošla totalno ispod radara a koja mi se čini apsolutno komičnom (iako ima daleko boljih pridjeva kojima bi se mogla opisati):

Vlada je u Programu konvergencije za 2020. i 2021. godinu za ovu godinu projicirala pad BDP-a za 9,4 posto, a za 2021. očekuje oporavak po stopi od 6,1 posto te manjak proračuna opće države od 6,8 posto BDP-a ili 24,8 milijardi kuna u 2020., a u 2021. godini projicirano je smanjenje manjka proračuna opće države na 2,4 posto BDP-a.

Ja sam opet nešto računao pa mi je taj scenarij vrlo, vrlo nevjerojatan, naime moja kalkulacija prebačena u tablicu čisto da vidite vremenski slijedi izgleda ovako:

Samo da objasnim od čega se tablica sastoji, imamo vremenski slijed od 2002. do 2019. godine, podaci o rastu BDP-a u drugoj kolumni su stigli iz tablice glavnih makroekonomskih indikatora HNB-a (podaci za 2018. i 2019. su i dalje privremeni, dakle i dalje ne znamo 100% točno koliki je rast bio). Podaci o potrošnji opće države dolaze iz tablice vremenskih serija Ministarstva Financija (koju sam koristio već ranije). Do 2014. imamo samo podatke središnje države, a potom se prebacujemo na opću državu (iskreno, to su malo kruške i jabuke ali kako je uvjerljiva većina opće države i dalje središnja država prisiljen sam vjerovati kako su odnosi, jer nas oni zanimaju, točni ili vrlo, vrlo blizu točnih). Da bi situacija bila još kompliciranija, napominjemm da je između 2014. i 2015. godine došlo do promjene metodologije konsolidacije opće države pa je prekinut vremenski slijed (pa se zato prebacujemo iz treće u četvrtu kolumnu radi kalkulacije). I u posljednjoj kolumni se nalazi rast opće države (dakle koliko je para više prikupljeno).

Dva su bitna zaključka koja proizlaze iz gornje tablice, prvi od njih je da rast BDP-a od 1% donosi otprilike 2% rasta proračuna (to je prst puta oko metoda, prosjek je 1.71% opet uz par intervencija u brojeve). Analogno tome, pad BDP-a od 1% donosi i pad poreznih i drugih državnih prihoda od 2% proračuna (pa slagali se mi s time ili ne). To znači da ako nam BDP pada 9.4% onda očekujemo pad proračunskih prihoda (aka. proračunska rupa za koju se moramo zadužiti) od cca. 16%. To je jako daleko od gore spomenutih 6.8 posto BDP-a i ima nekoliko mogućih objašnjenja (makar se uglavnom čini kako naši političari namjerno bacaju krive podatke samo zato da se ne shvati što su točno rekli):

  1. Pad BDP-a se računa kao apsolutna brojka u odnosu na rezultat kojeg smo postigli u 2019. godini, dok naš ministar pad proračunskih prihoda računa ne u odnosu na postojeći proračun nego na proračun nakon rebalansa – a taj rebalans prvo mora resetirati plan 2020 (a plan je bio 2.8%) na stanje iz 2019 da bi tek onda došli do pada od -9.4% (što nam dijelom daje gabarite koliko misle srezati proračun, jer treba zbrojiti 2.8% plana s 9.4% pada, pa smo u biti na 12.2% – moj opis tog rezanja je jednostavan i nadam se razumljiv: nedovoljno).
  2. Druga metoda da ra razlika između pada BDP-a i pada proračunskih prihoda ne bude takva jest ta da se uvedu neki novi porezi. Ako pogledate gornju tablicu, postoje dvije godine (pada) u kojima razlika proračunskih prihoda i pada ne prate gornju formulu to su 2009. i 2012. godina. U 2009. godini je vlada Jadranke Kosor uvela krizni porez, čime se nadomjestila pad ekonomske aktivnosti i pripomoglo da se na duži rok država zakopa u recesiju. Drugi takav događaj je 2012. godina, kada je Milanovićeva vlada podigla PDV s 23% na 25% i također nadomjestila proračunsku rupu.

Ono što je gotovo sigurno jest to da će pad BDP-a biti ogroman (promatrajte samo procjene prvih kvartala zapadnih zemalja u kojima je kriza tek kretala u krajem prvog kvartala, drugi će biti devastirajući), a sve skupa to stavite u relaciju s nama gdje smo drugi kvartal pregazili, a koncentracija našeg turističkog BDP-a dolazi u trećem kvartalu. Tako da “konzervativno” nije metoda kojom treba pristupiti procjenama.

Vlada se priprema na izbore i uvažavanje činjenica i ekonomskih pravila im ne ide ni u normalnim vremenima, a kamoli vremenima krize a ponajmanje u vremenima izbora. U sljedećim tjednima možemo od njih očekivati puno magle, suludih obećanja i otvorenog laganja.

Misao dana:
An election is coming. Universal peace is declared, and the foxes have a sincere interest in prolonging the lives of the poultry.

O tome koga smo sve podupirali (i zašto)?

Jučer je HZZ objavio podatke o primateljima potpore za radna mjesta. Kako sam to i predvidio u svom tweetu, tablica je objavljena u nepretraživom obliku i to na 1680 stranica. Ako proučite malo kod koji se vrti u pozadini, ekipa se doista potrudila na svaki način sakriti i otežati ili u cijelosti onemogućiti skidanje tih podataka u imalo pretraživ format. To je tipično državno ponašanje ograničenih birokrata koji smatraju da su jedini gatekeeperi informacija te da jedino oni smiju upravljati tim podacima. Naravno da se odmah sasulo drvlje i kamenje pa je odmah iste večeri ministar rekao kako je API predviđen za danas (naravno da nije predviđen ali je čak i ministar uspio shvatiti razinu pritiska i veličinu propusta pa su morali osmisliti API). Na sreći, više ljudi je krenulo kopati po tome i do večeri smo imali prvu pretraživu tablicu na stranicama GONG-a, pa je potom pao pritisak da i oni daju bazu na download (što su nakon nekoliko pokušaja uspjeli napraviti, komična priča really), no prvu potpunu i tehnički ispravnu bazu sa svim podacima je u konačnici na download dao Velibor Cipan.

Ovo ovdje je moja verzija iste stvari, u excelu, za slobodni download pa radite s time što želite.

Malo sam obogatio podatke.

Originalne podatke o potporama sam obogatio nekim dodatnim informacijama. Tako sada možete filtrirati i grupirati primatelje po županijama (a ako baš želite, možete iz šifrarnika izvući i konkretna sjedišta trgovačkih društava), a izvučeni su i podaci o prosječnoj plaći i dobiti, te po djelatnosti. Svi dodani podaci se odnose na 2018. godinu i ne odnose se na obrtnike (nažalost, obrti su uglavnom u sustavu poreza na dohodak pa GDPR, porezne tajne i te fore).

Prije nego krenete sasuti drvlje i kamenje na firme i obrte koji su na popisu, ono što mora biti jasno jest to da su potpore napravljene zato da zaposleni ne dobiju otkaz. U okolnostima u kojima je opseg posla drastično pao ili je neka djelatnost skroz zabranjena puno pravo poslodavca je otkazati ugovore o radu. Ova mjera je poslužila zato da se to ne dogodi, i ako ste pročitali moj tekst od prije petnaestak dana, onda ćete vidjeti kako je trošak države za ovu mjeru manji od troška koji bi imala da su ti isti ljudi završili na burzi rada. Država je propisala kriterij da moraš dokazati 20% pada prihoda i makar vjerujem da se tako nešto dogodilo, pitam se da li baš svaka djelatnost zaslužuje državnu potporu?

Sada, kada smo to rekli, a uzevši gore spomenute parametre teško je ne primjetiti da ako posložite tablicu po dobiti u poslovnoj godini (podsjetnik, ovo su podaci za 2018. godinu, podaci za 2019. nisu dostupni), apsolutni “pobjednik” je Super Sport kladionica (a ima ih u vrhu tablice nekoliko). Naravno da su oni unutar slova zakona i da su samo iskoristili mjeru, no postavlja se pitanje da li je bilo nužno subvencionirati kladionice. Dobit Super Sporta iz 2018. godine je više nego dovoljna da isplaćuje tu mjeru svojim zaposlenima punih 12 godina i 10 mjeseci (!?), impresivan rezultat, a ni Hattrick nije daleko. U samom vrhu je i B2 kapital, tvrtka koja se bavi otkupom i naplatom dugovanja.

Ono što je meni osobito zanimljivo su tvrtke koje se bave privremenim zapošljavanjem, primjerice MANPOWER d.o.o., Dekra za privremeno zapošljavanje d.o.o., Adecco za privremeno zapošljavanje d.o.o. i njima slični. Ono što je kod tih firmi osobito zanimljivo je to da one ciljano zaposle radnike koje potom “iznajmljuju” krajnjem korisniku. Kada posao stane ili radnik bude “vraćen” njemu prestaje zaposlenje. U slučaju ovakvih agencija, one imaju ugovorene poslove koji će biti plaćeni i pitanje je kako njihovi klijenti reagiraju na vijest da će agencija povrh računa koji su im izdali pokupiti i državnu potporu. Priča je sigurno zanimljiva. S druge strane, imate neke druge agencije koje su očito potporu uzele samo za svoje vlastite djelatnike (backoffice) ili neke agencije kojih uopće nema na popisu. Nisu dakle svi isti.

Super mi je na popisu vidjeti i neke viđenije i dobro namirene konzultante iz afere Agrokor poput recimo Texo managementa, Intercapitala ili Komunikacijski ured Colić, Laco i partneri.
Teška vremena.

Misao dana:
The Seven Social Sins are:
Wealth without work.
Pleasure without conscience.
Knowledge without character.
Commerce without morality.
Science without humanity.
Worship without sacrifice.
Politics without principle.