Category: Edukacija i školstvo

Sve o edukaciji, školstvu, školovanju, znanju i sličnome.

Categories
Edukacija i školstvo Ekonomija Priroda i društvo

Razoružavanje mobitela

Kada govorim o mobilnim telefonima, a osobito pametnim telefonima, često znam reći kako je to uređaj za praćenje s kojim je moguće i telefonirati. Uređaj u vašem džepu nije dizajniran da služi vama. Dizajniran je da služi onima koji žive od vaše pažnje. Vi ste, tehnički gledano, sirovina a proizvođači telefona ili aplikacija trguju vašom pažnjom. O ovom tekstu razmišljam već dugo vremena i ovaj blog služi tome da vam pokaže kako vam telefon krade pažnju, kao i da ponudi rješenja kako se protiv toga boriti. Većinu ovih “mjera” imam i sam aktiviran na svojem telefonu i mislim da prijedlozi funkcioniraju vrlo dobro (barem za mene). Tekst je dugačak i detaljan. Prvo malo teorije a potom i praktični “recepti” za Android i iOS telefone (nemam Apple telefon, pa vjerujem opisima koje sam pronašao i poskidao s interneta – ovisno o verziji Androida ili iOS-a moguće je da se na vašem teelfonu pojedine postavke razlikuju).

Vrijedi razumjeti protiv čega se zapravo borimo. Ako mislite da se borite protiv vlastite slabe volje, izgubili ste prije nego što ste počeli. Ne borite se protiv sebe. Borite se protiv nekoliko tisuća najpametnijih inženjera na planetu, naoružanih bihevioralnom psihologijom, A/B testiranjem na milijardama ljudi, beskonažnim budžetima i poslovnim modelom koji doslovno ovisi o tome da vas drži zaokupljenima malenim ekranom.

Ekonomija pažnje: vi niste kupac, vi ste roba

Ekonomija pažnje nije metafora, nego doslovan opis poslovnog modela. Herbert Simon, nobelovac, formulirao ju je još 1971.: u svijetu u kojem informacija ima u izobilju, ono čega ponestaje jest pažnja koja tu informaciju treba potrošiti. Obilje informacija, napisao je, stvara oskudicu pažnje. Pola stoljeća kasnije ta je oskudica postala najunosnija roba na svijetu.

Mehanika je jednostavna i nemilosrdna. Aplikacije koje koristite besplatno ne zarađuju od vas, one zarađuju od vašeg vremena i vaše pažnje, koje potom preprodaju oglašivačima. Što duže gledate u ekran, to je više oglasa, to je više novca. Iz toga slijedi jedan jedini logičan zaključak za svakoga tko gradi takvu aplikaciju: dizajniraj sve tako da korisnik ostane što je moguće duže i da se vraća što je moguće češće. Vaše zadovoljstvo, vaša produktivnost, vaš mir su, u najboljem slučaju, sporedni troškovi. U najgorem, prepreke.

Ekonomija pažnje, kako demontirati i razoružati pametni telefon

Nije riječ o teoriji zavjere nekoga tko previše čita, nego o priznanjima ljudi koji su sustav gradili. Sean Parker, prvi predsjednik Facebooka, otvoreno je opisao da je platforma od početka bila zamišljena kao “petlja povratne informacije društvene validacije” koja “iskorištava ranjivost u ljudskoj psihologiji”, i da je pitanje na kojem se sve gradilo glasilo: “Kako da potrošimo što je moguće više vašeg vremena i svjesne pažnje?” Tristan Harris, bivši Googleov inženjer koji je unutar tvrtke nosio titulu “dizajnerskog etičara”, isti proces opisuje frazom koja se pamti: “utrka do dna moždanog debla” (race to the bottom of the brain stem). Što dublje u naš mozak, do najprimitivnijih poluga straha, taštine i društvene pripadnosti, to je uspješnija aplikacija.

Shoshana Zuboff cijeloj je stvari dala i ime i teoriju: kapitalizam nadzora ne prodaje vama proizvod, nego prodaje vas, preciznije, predviđanja vašeg budućeg ponašanja i to onima koji na to ponašanje žele utjecati. Vaša pažnja nije samo vrijeme koje trošite. Ona je sirovina iz koje se proizvodi profil koji se onda unovčuje.

Deficit pažnje: kako nam se skratio raspon i što to košta

Gloria Mark mjeri prosječan raspon pažnje na ekranu gotovo dvadeset godina. Rezultati su otrežnjujući: 2004. čovjek je u prosjeku na jednom ekranu (jednom prozoru, jednoj aplikaciji, jednom zadatku) ostajao dvije i pol minute prije nego bi prebacio pažnju. Do 2012. taj je broj pao na 75 sekundi. U posljednjih nekoliko godina spustio se na svega 47 sekundi i to je potvrđeno u nizu neovisnih studija. Za manje od dvadeset godina prepolovili smo pažnju, pa je potom prepolovili još jednom.

To samo po sebi možda i ne bi bilo tragično da svako prebacivanje pažnje nema svoju cijenu. Istraživanja pokazuju da nakon jednog jedinog prekida treba u prosjeku oko 23 minute da se čovjek potpuno vrati na izvorni zadatak i da pritom rijetko skoči ravno natrag, nego usput odradi dvije-tri druge stvari. Sad prebrojite koliko vas puta na sat nešto prekine i shvatit ćete matematiku katastrofe: u danu naprosto nema dovoljno minuta da se oporavite od svih prekida koje taj dan sadrži. Nikad zapravo ne radite. Uvijek se vraćate.

Mobitel u svemu tome nije nedužni promatrač. On je motor. Svaka obavijest, svaki crveni brojčić, svaki “netko je nešto objavio” udica je bačena upravo da vas iščupa iz onih dragocjenih minuta koncentracije. I ne samo da vas iščupa, trenira vas da sami sebe čupate. Skraćeni raspon pažnje nije karakterni nedostatak. To je proizvod. Netko ga je napravio i netko na njemu zarađuje.

Nova klasna granica zove se pismenost

I sada dolazimo do najozbiljnije posljedice, one o kojoj se najmanje govori, a koja će sasvimn izvjesno definirati sljedeća desetljeća više nego bilo koja politička podjela.

Pažnja i pismenost su spojene posude. Duboko čitanje, sposobnost da pratite složen argument kroz nekoliko stranica, da držite u glavi nijansu, da razlikujete tezu od dokaza nije prirodna, nego naučena vještina koja se gradi upravo onim resursom koji nam polako nestaje: dugotrajnom, neprekinutom pažnjom. Kad raspon pažnje padne na 47 sekundi, duboko čitanje postaje fizički teško. A vještina koja se ne vježba, atrofira i u konačnici nestaje.

Prema OECD-ovom istraživanju PISA, čitalačka pismenost petnaestogodišnjaka u većini razvijenih zemalja pada već desetljeće, a najnoviji krug zabilježio je pad “bez presedana” u povijesti tog mjerenja, u čitanju ekvivalentan gubitku otprilike pola godine školovanja. Kod odraslih je slika jednako mračna: OECD-ov Survey of Adult Skills pokazao je da su vještine pismenosti kod odraslih u posljednjem desetljeću u većini zemalja pale ili stagnirale.

Ključni podatak je gdje taj pad udara. Nije jednako za sve. OECD-ovi podaci pokazuju da je prosječno oko 60% visokoobrazovanih odraslih sposobno raditi sa složenim, dugačkim tekstovima na najvišim razinama, dok kod onih s najnižim obrazovanjem taj postotak pada na tek oko 12%, a najveći padovi u posljednjem desetljeću zabilježeni su upravo među najslabije obrazovanima. Drugim riječima, taj prostor se ne smanjuje, nego se ubrzano širi.

Ovo je nova klasna granica, i puno je opasnija od stare. U dvadesetom stoljeću klasu je dijelio kapital, tko ima, taj može. U dvadeset i prvom klasu sve više dijeli pažnja i pismenost, tko je zadržao sposobnost dubokog, usredotočenog mišljenja, taj će razumjeti svijet, donositi bolje odluke, upravljati; tko ju je izgubio, bit će upravljan. Manjina koja je disciplinirala svoj odnos s ekranom moći će čitati ugovore, pratiti argumente, prepoznati manipulaciju i misliti do kraja. Većina koja je predala pažnju beskonačnom zidu objava i notifikacija ostat će na razini naslova, reakcije i osjećaja, savršena publika za populiste, prevarante i algoritme. Ekonomija pažnje ne stvara samo dosadu; ona proizvodi kognitivnu podklasu.

I zato ovo što slijedi nije samo higijenski savjet tipa “manje gledaj u mobitel”. Ovo je životni savjet i pitanje na kojoj ćete strani te granice stajati vi i vaša djeca.

Filozofija: rat protiv zadanih postavki

Sve što slijedi svodi se na borbu protiv zadanih postavki (defaults). Zadane postavke nisu neutralne. One su pažljivo dizajnirane. Svaki toggle koji je pri kupnji uključen, uključen je jer nekome donosi korist i novac, a ne zato što je dobar za vas. Tiranija zadanih postavki počiva na jednostavnoj računici: ogromna većina ljudi nikad ne otvori postavke. Ne tražim od vas da bacite mobitel u Savu ili da ga prestanete koristiti. Predlažem da ga rastavite i razoružate, da mu onemogućite postavke koje su upereni protiv vas, a zadržite alate koji vam stvarno koriste. Krećemo od temelja pa prema gore.

1. Sigurnost je preduvjet slobode: šesteroznamenkasti PIN

Većina ljudi i dalje koristi četveroznamenkasti PIN, a mnogi ni to, oslanjaju se na otisak lica ili prsta bez pristojnog PIN-a ispod njega. Problem: biometrija je udobnost, ne sigurnost. Otisak lica netko vam može “posuditi” dok spavate ili dok vas fizički prisili; dobar PIN ne može. Četiri znamenke daju 10.000 kombinacija, nekoliko minuta posla za onoga tko zna što radi. Šest znamenki daje milijun kombinacija i to je razuman minimum za 2026. godinu.

Android: Settings → Security & privacy → Device unlock → Screen lock → PIN i unesite šest ili više znamenki. (Nazivi variraju: Samsung, Xiaomi i Pixel svaki to zovu malo drukčije — ako ne nađete, upišite “screen lock” u tražilicu postavki.)

iOS: Settings → Face ID & Passcode → Change Passcode, pa pri unosu dodirnite Passcode Options → 6-Digit Numeric Code (ili, za paranoju, Custom Alphanumeric Code).

Biometriju slobodno ostavite uključenu radi udobnosti, ali znajte da ispod nje sada stoji ozbiljna brava. I kada smo već kod toga, pripazite da vam passwordi budu dovoljno dugački (14 znakova ili više), te da bezuvjetno koristite 2FA autentikaciju (prije četiri godine sam napisao tekst o tome kako povećati sigurnost, korištenjem 2FA povećavate svoju sigurnost za faktor 100). Please, koristite različite pinove za otključavanje telefona od pinova za mobilno bankarstvo.

2. Zaključani ekran koji ništa ne odaje

Ovo je jedna od najpodcjenjenijih postavki na svijetu. U zadanom stanju, vaš mobitel svakome tko sjedi pored vas u kafiću, na sastanku ili u tramvaju prikazuje sadržaj poruka na zaključanom ekranu. Poruka od odvjetnika, banke, partnera, poslovnog kontakta, sve to prolazi ispred očiju ljudi koje niste pozvali da čitaju vašu poštu. Cilj: zaključani ekran koji vas obavijesti da nešto postoji, ali ne otkriva što.

Android: Settings → Notifications → Notifications on lock screen (ili Lock screen notifications) → odaberite Hide content / Hide sensitive content. Android 16 dodatno ima jednostavnu sklopku Settings → Notifications → Hide content while locked, koja jednim potezom sakrije sav sadržaj. Zgodan bonus u novijim verzijama: sustav automatski skriva jednokratne lozinke (OTP kodove) sa zaključanog ekrana čak i ako ste sve ostalo ostavili vidljivim.

iOS nudi elegantno globalno rješenje: Settings → Notifications → Show Previews → When Unlocked (sadržaj se pojavljuje tek kad vas telefon prepozna licem) ili Never (za maksimalnu privatnost). Isto možete podesiti po pojedinoj aplikaciji: Settings → Notifications → [aplikacija] → Show Previews.

Rezultat je zaključani ekran koji se ponaša kao dobra tajnica: javit će vam da je stiglo pismo, ali ga neće čitati naglas cijeloj prostoriji.

3. Plavo svjetlo: neka ekran zna koliko je sati

Plavi dio spektra koji ekran emitira signalizira vašem mozgu da je dan i potiskuje melatonin. Rezultat je da u ponoć skrolate budni kao da je podne. Filter plavog svjetla neće riješiti nesanicu (nijedan toggle ne zamjenjuje odluku da mobitel navečer odložite), ali pomaže, besplatno je i već ugrađeno u sve novije telefone.

Android: Settings → Display → Night Light (na Samsungu Settings → Display → Eye comfort shield). Postavite raspored (npr. od zalaska do izlaska sunca) i intenzitet po ukusu. Kod većine uređaja isto je dostupno i kao brza pločica u padajućem izborniku.

iOS (Night Shift): Settings → Display & Brightness → Night Shift. Uključite Scheduled i pomaknite klizač Color Temperature prema toplijem kraju. Brzi prekidač živi i u Control Centeru (dugi pritisak na klizač svjetline). Za one koji žele ići dalje: Settings → Accessibility → Display & Text Size → Color Filters → Color Tint, klizač prema crvenom, i uparite s Accessibility Shortcut (trostruki klik) za večernji “crveni mod”.

4. Velika tišina i Pavlovljev pas u vašem džepu

Obavijesti su glavno oružje ekonomije pažnje, svaki ping/notifikacija je pokušaj da vas iščupa iz onoga što radite i uvuče natrag u aplikaciju.

Ali obavijesti rade nešto puno podmuklije od pukog prekidanja. One vas treniraju. Ovdje na scenu stupa Ivan Petrovič Pavlov i njegovi psi. Pavlov je otkrio da ako zvono dovoljno puta zazvoni prije hrane, pas na kraju počne sliniti već na sam zvuk zvona, bez hrane. Refleks se prenio sa stvarne nagrade na puki signal koji je nagovještava.

Vaš mobitel je to zvono, a vi ste, bez uvrede, pas. Svaki bzzz povremeno donosi nešto ugodno, poruku od nekoga tko vam je važan, dobru vijest, lajk. Ne uvijek; upravo tu je kvaka. Nagrada dolazi nepredvidljivo, po istom principu po kojem radi slot mašina u kockarnici. Taj obrazac, stručno intermitentna varijabilna nagrada, najsnažniji je poznati mehanizam za stvaranje navike, jači od predvidljive nagrade, jer nikad ne znate hoće li povlačenje ručice (odnosno pogled na ekran) donijeti dobitak ili ništa. Kako je to priznao Tristan Harris: aplikacije “posipaju intermitentne varijabilne nagrade po cijelom proizvodu jer je to dobro za posao”.

Posljedica je da s vremenom prestajete reagirati na sadržaj obavijesti, a počinjete reagirati na sam signal. Slinite na zvono. Osjetite fantomsku vibraciju u praznom džepu. Provjeravate mobitel iako nije ni zavibrirao. I, a ovo je ključno, reagirate sve brže, jer vas je svaki ciklus istrenirao da nagradu zgrabite prije. Svaka obavijest koju odmah otvorite je jedno ponavljanje treninga. Vi dresirate sami sebe da budete sve nervozniji, sve brži na okidač, sve manje sposobni ostaviti to zvono bez odgovora. To nije nedostatak discipline. To je uspješno provedeno klasično uvjetovanje, a vi ste platili uređaj na kojem se provodi.

Način da razbijete refleks jest da prekinete vezu između zvona i nagrade. Ako zvono prestane zvoniti, slinjenje s vremenom nestaje. Zato je filozofija ovdje jednostavna i radikalna: obavijesti su isključene po zadanome, a uključuju se samo iznimke koje to zaslužuju. Preokrenite teret dokazivanja, aplikacija mora zaslužiti pravo da vas prekine.

Praktično, dopustite obavijesti samo za ono što je istinski vremenski osjetljivo i nezamjenjivo. Za većinu ljudi to je kratak popis: banka (transakcijske i sigurnosne obavijesti), jedan glavni messenger (za većinu u Hrvatskoj WhatsApp, i to filtrirano – vidi točku 6), te telefon i eventualno kalendar. Sve ostalo; društvene mreže, kupovina, igre, vijesti, “netko je komentirao vašu objavu”, “nedostajete nam” gasi se bez milosti.

Android: Settings → Notifications → App notifications, pa redom gasite. Android nudi i granularnost po “kanalima” unutar iste aplikacije — pa možete zadržati obavijest o dolasku poruke, a ugasiti onu marketinšku.

iOS: Settings → Notifications → [aplikacija] → Allow Notifications (isključite). Prođite cijeli popis, aplikaciju po aplikaciju. Bit će vam neugodno koliko ih ima.

Savjet iz iskustva: ne radite ovo “malo”. Napravite čistku do kraja, ostavite tjedan dana, pa pažljivo vraćajte samo ono za čim vam stvarno nedostaje. Iznenadit ćete se koliko malo toga vratite. Na mom telefonu notifikacije stižu isključivo s Whatsapp-a i bankarstva, sve ostalo je isključeno.

5. Jedan messenger da im svima vlada

Prosječan hrvatski mobitel danas nosi WhatsApp, Viber, Messenger, Telegram, Signal, a nerijetko i Instagram i Slack. Svaki od njih je zaseban kanal prekida, zasebna ikona s crvenim brojčićem, zasebna kutija koju osjećate potrebu “očistiti”.

Konsolidirajte. Odaberite jedan primarni messenger, onaj kojim komunicirate s većinom važnih ljudi, i njega zadržite kao živ kanal. Ostale tretirajte na jedan od dva načina: obrišite ih ako preko njih doista ne komunicirate (radikalno, oslobađajuće, preporučeno), ili ih zadržite, ali potpuno ugasite obavijesti (točka 4), pa ostaju na uređaju za slučaj potrebe, ali vas više ne prozivaju.

Ključno načelo koje se provlači kroz cijeli tekst: razlika između kanala koji vi provjeravate i kanala koji provjerava vas. Prvi je alat. Drugi je povodac. Ja koristim samo Whatsapp i Signal, sve drugo je deinstalirano, s time da Signal uopće ne može slati notifikacije, a kod Whatsapp-a imam vrlo uski broj ljudi koji aktiviraju notifikacije.

6. VIP lista: obitelj i važni ljudi imaju prednost

Čak i unutar tog jednog messengera i klasičnih SMS poruka, ne zaslužuju svi jednaki pristup vašoj pažnji. Rješenje nije isključiti sve (jer neke poruke jesu hitne), nego uvesti hijerarhiju: grupa ljudi čija poruka smije zazvoniti u bilo koje doba (uža obitelj, nekoliko najbližih, dva-tri ključna poslovna kontakta) prolazi; svi ostali stižu tiho i vidite ih kad sljedeći put svjesno pogledate u telefon.

Android to rješava kroz Settings → Notifications → Do Not Disturb. Ondje pod iznimkama (People / Calls / Messages) dopustite pozive i poruke samo od “označenih” kontakata (favorita). Kontakt označite zvjezdicom u aplikaciji Contacts da bi ušao među favorite koji smiju probiti tišinu. Sve ostalo ostaje utišano.

iOS ima ekvivalent u sustavu Settings → Focus (Do Not Disturb ili prilagođeni fokus “Rad”/“Osobno”), unutar kojeg definirate Allowed People i Allowed Apps, propuštate samo poruke ljudi s VIP liste.

Isti princip primijenite i na zvuk zvona: zašto bi svaki poziv s nepoznatog broja zvonio punom glasnoćom? Marketing i prevaranti zvone jednako glasno kao i vaši roditelji, supružnik ili djeca. Neka ne zvone.

7. Društvene mreže i ugasite autoplay

Društvene mreže su vrhunski dizajnirani strojevi ekonomije pažnje i s njima treba postupati s dužnim poštovanjem prema njihovoj opasnosti. Minimum higijene:

  • Ugasite apsolutno sve obavijesti sa svih društvenih mreža. Nijedna obavijest s društvene mreže nije hitna. “Netko vam je lajkao objavu prije tri dana” nije informacija, nego mamac.
  • Uklonite crvene brojčiće (badgeve). Na iOS-u Settings → Notifications → [aplikacija] → Badges (isključite); na Androidu dugi pritisak na ikonu → App info → Notifications → isključite Notification dot / bedž. Taj crveni krug dizajniran je da vam stvori sitnu nelagodu koju “riješite” samo otvaranjem aplikacije. Uklonite ga i nelagoda nestaje.
  • Maknite ikone s početnog zaslona u mapu na trećoj stranici ili u folder s aplikacijama. Nekoliko sekundi dodatnog “trenja” između impulsa i otvaranja čini čuda, jer većina otvaranja i nije odluka, nego automatizam.
Gašenje automatske reprodukcije videa (autoplay)

Autoplay je jedno od najpodmuklijih oružja. Video koji sam krene tjera vaše oko da stane, a jednom kad je stalo, algoritam je dobio što je htio. Beskonačni niz kratkih videa (Reels, TikTok, Shorts) upravo je zato dizajniran kao klizište bez dna. Evo što se može učiniti:

  • Facebook (dopušta potpuno gašenje): Menu (≡) → Settings & privacy → Settings → Preferences → Media → Autoplay → Never Autoplay Videos. Na starijim Android verzijama: Menu → Settings → Media → Video autoplay → Off.
  • X (Twitter) (dopušta potpuno gašenje): Settings and privacy → Accessibility, display and languages → Data usage → Autoplay → Never.
  • YouTube: prekidač Autoplay nalazi se izravno na video-playeru; ugasite ga da vas nakon svakog videa ne gura u sljedeći.
  • Instagram i TikTok: i sad dolazi znakovit detalj, oni vam ne daju da ugasite autoplay. Ne postoji sklopka. Najviše što možete jest uključiti Data Saver (Instagram: Profile → Menu (≡) → Settings and activity → Data usage and media quality → Data Saver; TikTok: Profile → Menu (≡) → Settings and privacy → Data Saver), čime se video učitava sporije pa imate koju sekundu da odskrolate prije nego krene. To što baš te dvije aplikacije, čiji je cijeli poslovni model beskonačni video, namjerno ne nude gašenje autoplaya, najbolji je mogući dokaz svega što je gore rečeno o ekonomiji pažnje.
  • Ako vam aplikacija ne da da isključite njezinu najzavodljiviju funkciju, to nije aplikacija, to je zamka. Za takve, jedini pravi “autoplay off” jest ikona Deinstaliraj.
8. Obavijesti iz preglednika: tihi kanal na koji svi zaborave

Osim obavijesti iz aplikjacija, postoji cijeli drugi kanal koji većina ljudi nikad ne dotakne, jer i ne zna da postoji: web-push obavijesti, odnosno obavijesti koje vam šalju internetske stranice kroz preglednik.

Mehanizam je jednostavan ali podmukao. Posjetite neku stranicu, portal, webshop, forum i iskoči prozorčić “Dopusti obavijesti?”. Ako u brzini, iz navike ili greškom pritisnete Allow, upravo ste toj stranici dali dozvolu da vam šalje obavijesti i kad je preglednik zatvoren. Dobra vijest je da su te obavijesti rijetko korisne. Loša je da su često neugodne: senzacionalistički naslovi portala, “akcije” webshopova, a nerijetko i prava smeća, lažna upozorenja o virusu, reklame za mršavljenje ili rast kose, prijevare. To nije samo pitanje pažnje, nego i sigurnosti.

Najčišće rješenje nije gasiti obavijest po obavijest, nego zabraniti na izvoru – reći pregledniku da stranice ubuduće ne smiju ni pitati.

  • Chrome (Android): Menu (⋮) → Settings → Site settings → Notifications i isključite Sites can ask to send notifications. Za stranicu koja vam već šalje: u popisu Allowed dodirnite je pa Clear & reset (ili Block). Novije verzije Chromea uz to same povlače dozvolu stranicama koje niste posjetili neko vrijeme.
  • Chrome (iOS): ovdje je posao gotov prije nego je počeo — Chrome na iPhoneu uopće ne podržava web-push obavijesti, pa nemate što gasiti.
  • Microsoft Edge (Android): Menu (⋯) → Settings → Site permissions → Notifications i isključite Ask before sending; pojedine stranice blokirajte u istom izborniku.
  • Safari (iPhone): web-obavijesti u Safariju dobivaju samo stranice koje ste dodali na početni zaslon (kao “web-aplikaciju”). Da ih zaustavite, otvorite Settings → Apps → Safari, nađite popis stranica pod obavijestima i postavite Deny, odnosno uklonite dotičnu web-aplikaciju sa zaslona. Njihove obavijesti možete ugasiti i klasično preko Settings → Notifications.
  • Samsung Internet: povucite dolazeću obavijest ulijevo/udesno za opcije, ili Settings → Notifications → [Samsung Internet / Chrome] → Sites i isključite krivca.

Ako vam se čini komplicirano, postoji i gruba, ali učinkovita varijanta: na razini sustava ugasite obavijesti samom pregledniku (kao svakoj drugoj aplikaciji, točka 4). Time gubite i eventualne korisne web-obavijesti, ali iskreno, malo tko ih ima.

9. Shopping aplikacije: kockarnica u kojoj plaćate i pažnjom i novcem

Ako su društvene mreže vrhunac ekonomije pažnje, shopping aplikacije su njezin završni oblik. Društvena mreža vašu pažnju preprodaje oglašivaču; trgovinska aplikacija preskače posrednika i pretvara je izravno u vaš novac na svom računu. Koristi pritom točno istu psihološku mašineriju koju sam opisao u točki 4, samo je na kraju lijevka, umjesto lajka, transakcija.

Uzmite Temu, Shein, AliExpress i njima slične. Njihov cijeli dizajn nije napravljen da vam pomogne naći ono što tražite, nego da vas natjera da kupujete više nego što ste namjeravali, brže nego što biste trebali. Alat koji koriste dovoljno je poznat da su ga europske potrošačke organizacije počele nazivati “hiper-angažirajućim mračnim obrascima” (hyper-engaging dark patterns) i protiv njega podnositi službene pritužbe. Evo kataloga, jer ga je korisno prepoznati na djelu:

  • Umjetna oskudica. “Ostao samo 1!”, “Gotovo rasprodano”, “18.000 prodano” to su poruke koje stvaraju strah od propuštanja (FOMO) i tjeraju na odluku prije nego stignete pomisliti trebate li stvar uopće.
  • Odbrojavanje. Tajmer “akcija istječe za 4:59” koji vas gura da požurite, a koji se, kako svjedoče korisnici, često jednostavno resetira kad osvježite stranicu. Hitnost je nepostojeća i lažna, ali tijelo na nju reagira stvarno.
  • Kockanje umotano u kupovinu. Kotač sreće, “mystery box”, “Shake & Win”, “Lucky Draw”, to su doslovno mehanizmi iz kockarnice, ista intermitentna varijabilna nagrada i isti dopaminski udar iz točke 4. Kolut koji se vrti “slučajno” gotovo uvijek stane jednu narudžbu prije nagrade. Nagradu nikad ne osvojite jer ni ne smijete, ona je mamac, ne dar.
  • Društveni dokaz. “Netko iz Zagreba upravo je kupio ovo”, žive brojke prodaje, sve da vas uvjere da svi kupuju, pa biste i vi trebali.
  • Beskonačni skrol. Isti onaj TikTok-mehanizam, samo su videi zamijenjeni proizvodima. Skrolate kroz robu kao kroz feed, bez dna i bez cilja.
  • Pop-up ucjena. Kad krenete izaći iz aplikacije, iskoči prozor koji vas moli da ostanete jer ćete “izgubiti popust”. To se stručno zove confirm-shaming, tjeranje na osjećaj krivnje zbog racionalne odluke.
  • Bombardiranje obavijestima. U jednom testu europske potrošačke udruge BEUC jedan je telefon od Sheina dobio dvanaest obavijesti u jednom danu. Njemačka potrošačka udruga vzbv zbog ovakvih je dizajna Temuu i Sheinu već slala i formalne opomene.
  • Lažni popusti. Precrtana “originalna” cijena koja nikad nije ni postojala, tek da vam se konačna učini kao dobitak.

BBC je u travnju 2024. cijelom fenomenu posvetio članak pod naslovom koji govori sve: “Temu is as addictive as sugar” . U tom članku Mark Griffiths, stručnjak za bihevioralne ovisnosti, objašnjava i zašto: “Izvrsno su pomiješali kupovinu i gamifikaciju, doslovno morate pregledavati da biste dobili nagradu.” Slogan “Shop Like a Billionaire” nije marketinška šala; to je opis mehanizma. Vi ste u toj priči, nažalost, slot mašina iz koje pada novac – vlasniku shopping aplikacije.

Ista logika, u profinjenijem odijelu, vlada i “ozbiljnijim” trgovinama. Aplikacije brze mode poput onih velikih lanaca hrane vas na stalnoj novosti: obavijesti o “dropovima”, upozorenja da je artikl s vaše liste želja opet na stanju, odbrojavanja sezonskih rasprodaja, beskonačna traka novih artikala. Članske flash-sale platforme tipa Best Secret dodaju još jedan sloj, umjetnu ekskluzivnost: ulazak “samo na poziv”, ponude koje traju ograničeno, osjećaj da ste u zatvorenom klubu povlaštenih. Sama ekskluzivnost je udica; scarcity se prodaje kao status.

I tu je ključna razlika u odnosu na sve prije: kod trgovinskih aplikacija skraćena pažnja i oslabljena samokontrola ne troše vam samo vrijeme, prazne vam račun i pune ormar (i, na kraju, smetlište) stvarima za kojima ćete za tjedan dana žaliti. Deficit pažnje je uperen ravno u vašu platežnu moć.

Što učiniti:

  • Najbolje: deinstalirajte. Kad vam nešto stvarno treba, kupite to iz preglednika, svjesno i namjerno. Preglednik je namjerno neugodniji od aplikacije, bez kotača sreće, bez push-obavijesti, sporiji. To je značajka, ne mana.
  • Ako zadržavate aplikaciju: ugasite baš sve obavijesti (točka 4), maknite ikonu s početnog zaslona i najvažnije ne spremajte karticu. Prisiliti sebe da svaki put ponovno unesete broj kartice najjača je pojedinačna kočnica koju imate (a i dobar savjet protiv zloupotrebe); upravo u tih trideset sekundi trenja impuls se ohladi i kajanje stigne prije kupnje.
  • Uvedite pravilo od 24 sata. Ništa neobavezno ne kupujte odmah. Stavite na listu želja, prespavajte. Većina “moram-imati” artikala do jutra ispari.
  • Nikad ne dodirujte kotač sreće ni “mystery box”. Svaka vrtnja je jedno ponavljanje treninga iz točke 4.
  • Uključite sivi ekran (sljedeća točka). Kod trgovine je to razorno učinkovito, jer je pola zavodljivosti upravo u boji.
10. Sivi ekran (grayscale): učinite mobitel dosadnim (za prave ovisnike)

Riječ je o prebacivanju cijelog ekrana u nijanse sive.

Zašto to uopće pomaže? Zato što je boja jezik nagrade. Cijelo sučelje vašeg mobitela, one žarko crvene točkice, zasićene sličice hrane, lica, palčeva gore, žutih i narančastih ikona, pomno je obojeno da privuče oko i okine onu sitnu dozu dopamina. Ljudski vizualni sustav evolucijski je programiran da reagira na jarke boje (zrelo voće, krv, prijetnja), a dizajneri to bez milosti iskorištavaju. Crvena brojka na ekranu u boji izgleda kao sitni hitni zadatak koji morate riješiti odmah. Razlika je cijela jedna evolucijska poluga.

Kad ekran prebacite u sivo, događa se nešto gotovo komično: mobitel odjednom postane dosadan. Instagram u sivim tonovima nije ni izbliza zabavan. Hrana ne izgleda ukusno, videi ne mame, ikone se stapaju u sivu masu. Impuls da posegnete za telefonom iz čiste dosade jednostavno oslabi, jer nagrade više nema, ili je barem izblijedila/posivila. Nije slučajno da grayscale preporučuju upravo ljudi iz redova dizajnera koji su ove mehanizme i gradili; to je najbliže “gumbu za trijeznost” što ga mobitel ima.

Android: najlakše preko Settings → Digital Wellbeing & parental controls → Bedtime mode, gdje se sivi tonovi mogu uključiti po rasporedu (npr. navečer). Za stalno: Settings → Accessibility → Color and motion → Color correction pa Grayscale, ili preko Developer options → Simulate color space → Monochromacy. Najbolje je dodijeliti prečac (npr. trostruki pritisak tipke) da sivo možete brzo paliti i gasiti.

iOS: Settings → Accessibility → Display & Text Size → Color Filters → uključite i odaberite Grayscale. Zatim Settings → Accessibility → Accessibility Shortcut → Color Filters, pa trostrukim klikom bočne tipke prebacujete boju uključeno/isključeno kad vam zatreba.

Prebacivanje mobitela u sivi ekran je doista ekstremna mjera (meni nikada nije trebala). Dok se borite sa svojom digitalnom ovisnošću neka sivo bude zadano stanje, a boju uključite samo kad vam stvarno treba (gledate fotografiju, snimate, koristite kartu).

11. Pozadinski procesi i email: zatvaranje slavina

Do sada sam nabrajao notifikacije koji vas aktivno prozivaju. Sada idemo korak dalje: aplikacije koje rade u pozadini, osvježavaju se i dohvaćaju sadržaj čak i kad ih ne dodirujete. One ne samo da vas prate i troše bateriju, nego pripremaju municiju za sljedeći prekid.

Android: Settings → Apps → [aplikacija] → Battery → Restricted, te Settings → Apps → [aplikacija] → Mobile data → Background data (isključite). Tako pojedinim aplikacijama potpuno zabranite pozadinski rad.

iOS: Settings → General → Background App Refresh — isključite globalno, ili ostavite samo za nekolicinu (poruke, banka, navigacija).

A sada email, poseban slučaj, jer je e-pošta možda najveći pojedinačni izvor lažne hitnosti. Gotovo nijedan email nije hitan. Onaj koji jest, nazvat će vas. Zato:

  • Ugasite push za email. Neka pošta ne pristiže “istog trena”, nego neka je vi dohvatite kad odlučite. iOS: Settings → Apps → Mail → Accounts → Fetch New Data → Push (isključite), a Fetch postavite na ručno ili svakih sat vremena. Android/Gmail: unutar aplikacije Settings → [račun] isključite Notifications ili barem Sync.
  • Ugasite sve email obavijesti (točka 4 vrijedi i za poštu). Crveni brojčić s 4.000 nepročitanih mailova nije zadatak, nego pozadinska buka.
  • Provjeravajte poštu u serijama, dva-tri puta dnevno, u vrijeme koje vi birate. Email koji provjeravate u serijama je alat. Email koji vas non-stop prekida je gospodar.

Svijet se neće srušiti ako na mail odgovorite za tri sata umjesto za tri minute. (A ako hoće, onda imate ozbiljniji problem od postavki mobitela.). Moj telefon je podešen da uopće ne provjerava mailove u pozadini i onemogućene su sve notifikacije.

12. Digitalni minimalizam: filozofija, ne trik

Sve dosad bili su pojedinačni potezi. Ali potezi bez načela raspadaju se za dva tjedna, ugasite obavijesti, pa ih polako (ako baš morate), vraćajte jednu po jednu i za mjesec dana ste na početku. Ono što potezima daje trajnost jest okvir, a najbolji koji poznajem zove se digitalni minimalizam, kako ga je formulirao Cal Newport.

Digitalni minimalizam nije asketizam i nije bijeg u šumu. To je, filozofija tehnologije po kojoj svoje mrežno vrijeme usmjeravate na mali broj pomno odabranih aktivnosti koje snažno podupiru ono što stvarno cijenite, a sve ostalo radosno propuštate. Počiva na tri jednostavna načela. Prvo: pretrpanost je skupa. Svaka aplikacija, svaki servis, svaki račun ima svoju cijenu u pažnji i vremenu, i te se sitne cijene zbrajaju u nešto golemo. Drugo: optimizacija je važna. Nije dovoljno odlučiti da nešto koristite; morate odlučiti kako to koristite, po kojim pravilima i s kojim ogradama, inače će aplikacija odlučiti umjesto vas. Treće: namjera donosi zadovoljstvo. Zadovoljstvo ne dolazi od dostupnosti neke tehnologije, nego od svijesti da ste je vi odabrali, a ne ona vas.

Newport nudi i konkretan alat za resetiranje: tridesetodnevni digitalni declutter. Na trideset dana uklonite iz života sve neobavezne tehnologije, sve ono što nije nužno za posao ili osnovno funkcioniranje. Prvih tjedan-dva je neugodno; osjetit ćete onu Pavlovljevu prazninu, ruka će sama posezati za nepostojećom aplikacijom. A onda se dogodi tišina, i u toj tišini se sjetite čime ste se bavili prije nego što vam je telefon pojeo dan. Nakon trideset dana ne vraćate sve automatski, nego svaku tehnologiju pojedinačno stavljate na ispit: služi li ona nečemu što stvarno cijenim, i je li najbolji način da to postignem? Ono što ne položi ispit ostaje vani.

Uz to ide i ono što Newport zove obnovom kvalitetne dosade i samoće. Skrolanje je popunilo svaku pukotinu praznog vremena, red na blagajni, čekaonicu, šetnju, trenutak pred spavanje, a upravo su te pukotine nekad bile prostor u kojem se rađala misao, u kojem se čovjek dosađivao dovoljno dugo da nešto smisli. Vratite si dosadu. Ona nije neprijatelj; ona je uvjet razmišljanja.

Nekoliko praktičnih poteza koji podupiru cijelu filozofiju:

  • Maknite mobitel iz spavaće sobe. Kupite budilicu za deset eura. Mobitel koji noći na kuhinjskom stolu ne može biti ni prva ni zadnja stvar koju vidite u danu. Ovo nadmašuje sve toggleove zajedno.
  • Uvedite “fizičko trenje”. Odjavite se iz aplikacija tako da svaki put morate ponovno unijeti lozinku. Odgoda od nekoliko sekundi između impulsa i djelovanja često je dovoljna da impuls jednostavno prođe.
  • Očistite početni zaslon na jedan ekran s desetak alata koje stvarno koristite. Ako aplikaciju morate tražiti da biste je otvorili, nećete je otvarati iz automatizma.
  • Napravite mjesečnu digitalnu inventuru i obrišite sve što niste otvorili.
  • Vratite duboko čitanje. Sjetite se onog jaza iz uvoda. Jedna knjiga tjedno, pročitana bez telefona u istoj prostoriji, konkretan je otpor. Pismenost je vještina; vježbajte je.
13. Vrijeme, trenje i okolina: napredni arsenal

Sve ovo iznad demontira pametgni telefon. Ovih posljednjih nekoliko poteza razoružava naviku.

  • Tvrda vremenska ograničenja i noćni „downtime”. Sve dosad smanjivalo je pritisak izvana; ovo vas ograničava iznutra. Postavite tvrdu dnevnu granicu za dvije-tri najgore aplikacije i noćni prozor u kojem se sve zaključava. Android: Settings → Digital Wellbeing & parental controls → App timers, Focus mode i Bedtime mode. iOS: Settings → Screen Time → App Limits te Downtime.
  • Trenje pred otvaranje (aplikacije-pauze). Umjesto da aplikaciju blokiraju, ove ubace kratku stanku prije nego se otvori, taman dovoljno da se prekine automatizam. Najbolje istražena je one sec: recenzirana terenska studija (PNAS, s Max Planck institutom i Sveučilištem u Heidelbergu) pokazala je da je kroz otprilike deset sekundi odgode i pitanje „želite li stvarno otvoriti?” smanjila otvaranja društvenih aplikacija za 57% kroz šest tjedana. Alternative: ScreenZen (besplatan), Opal, Forest, Freedom.
  • Neka se ekran ne pali sam. Ekran koji zasvijetli na svaki pokret dizajniran je da uhvati oko. Ugasite Always-on Display, Raise to wake / Tap to wake i LED za obavijesti. (Android: Settings → Display; iOS: Settings → Display & Brightness → Raise to Wake.)
  • Grupirajte obavijesti umjesto da stižu u stvarnom vremenu. Ovo izravno lomi Pavlovljev refleks iz točke 4, nagrada prestaje biti trenutačna. iOS: Settings → Notifications → Scheduled Summary (nehitne obavijesti isporučuju se u paketu, npr. u 13 i 19 h). Android: sličan učinak kroz rasporede u Modes / Do Not Disturb.
  • Ubijte feed na početnom zaslonu. Malo tko zna da je i sam launcher skrol-površina. Ugasite Google Discover (panel lijevo od početnog zaslona: dugi pritisak na pozadinu → Settings → isključite Discover), Samsung Free, te prijedloge aplikacija (Siri & Search / „Suggestions” na iOS-u).
  • Minimalistički launcher (Android). Zamijenite šareni mrežni raspored ikona običnim tekstualnim popisom, Olauncher, Niagara, Minimalist Phone. U kombinaciji sa sivim ekranom telefon prestane izgledati kao igračka.
  • Automatizirajte fokus po vremenu i mjestu. Neka se profili (Posao, Spavanje, Vožnja) pale sami, utišaju obavijesti, a mogu i automatski uključiti sivi ekran. iOS: Settings → Focus (raspored i lokacija); Android: Modes / Bedtime.
  • Fizika i okolina. Nijedna postavka ne pobjeđuje udaljenost. Držite telefon okrenut ekranom prema dolje; tijekom koncentriranog rada izvan dohvata ruke ili u ladici; uvedite bezmobitelske zone i termine (prvi i zadnji sat u danu, obroci, sastanci). Najradikalnije i najučinkovitije: maknite najzavodljivije račune s telefona u potpunosti, društvene mreže i e-poštu držite samo na računalu, pa telefon postane uređaj za komunikaciju i alate, a ne za feed.
  • Ugasite potvrde čitanja i indikator tipkanja. Sitnica s velikim učinkom: „plave kvačice” i „tipka…” stvaraju obostrani pritisak da odgovorite smjesta. Kad ih ugasite (npr. WhatsApp: Settings → Privacy → Read receipts), vraćate si pravo da odgovorite kad vama odgovara.
Alat ili povodac

Douglas Adams je u Vodiču kroz galaksiju za autostopere na korice svoje izmišljene knjige stavio dvije velike, prijateljske riječi: DON’T PANIC. Isti savjet vrijedi i ovdje. Ne morate sve napraviti danas ni odjednom. Svaki pojedini toggle koji preokrenete vraća vam djelić kontrole.

Cijela se operacija svodi na jedno pitanje koje vrijedi postavljati iznova, za svaku aplikaciju, obavijest i postavku: provjeravam li ja ovo, ili ovo provjerava mene? Sve što provjerava vas, bez vašeg poziva, po tuđem rasporedu, radi tuđeg profita, treba demontirati. Sve što vi provjeravate, na vlastiti poticaj i po vlastitom rasporedu -zadržite.

Mobitel je izvanredan alat, vjerojatno najmoćniji koji je pojedinac ikad nosio u džepu. Ali alat je nešto što uzimate u ruku kad vam zatreba i odlažete kad ste gotovi. U trenutku kad ga ne možete odložiti, kad on poseže za vama umjesto vi za njim, prestao je biti alat i postao povodac. A na povodac, kao što znamo, obično idu oni koji nisu gospodari situacije.

U svijetu u kojem pažnja postaje najskuplja valuta, a pismenost nova klasna granica, disciplinirati svoj odnos s ovim uređajem nije hir nego jedna od najodlučnijih stvari koje možete učiniti za sebe i svoju djecu. Razoružajte ga. Zaslužili ste vlastitu pažnju natrag.

Misao dana:
If enlightenment had a Wi-Fi signal, we’d all still be buffering.Real peace today begins not with silence, but with signal control.

Share the post "Razoružavanje mobitela"

  • Facebook
  • Bluesky
Categories
Edukacija i školstvo Internet

Praćenje kvalitete zraka

Prije nekoliko godina sam otkrio kako sam odjednom postao osjetljiv na pelud, najviše reagiram na ljetnu/jesensku sezonu ambrozije koju više ne mogu preživjeti bez redovitog uzimanja lijekova (a povremeno i kortikosteroida u doista lošim danima). Osjetim i ove proljetne peludne groznice (peckanje u očima, smetnje u disanju) ali to mogu prebroditi bez lijekova.

Prirodno je onda da pokušavam kontrolirati svoju okolinu kako bih na razne načine ublažio utjecaje prašine i peludi, pa je tokom vremena nastao cijeli niz raznih mehanizama praćenja kvalitete zraka oko mene.

Većinu svog vremena provodim u uredu pa je puno toga koncentrirano u uredu. Mjerenje sam krenuo raditi uz pomoć Netatmo uređaja koji je zgodan jer mjeri niz elemenata bitnih za kvalitetu zraka u uredu, od kojih je svakako najbitnije mjerenje koncentracije CO2 u prostoru.

Koncentracija CO2 tijekom ožujka 2022.

Mjerenje CO2 je bitno jer izloženost prevelikim količinama CO2 dovodi do zamora i glavobolja, ali puno bitnije, ako se nalazite u okolini s više od 800ppm-a CO2, tada je narušena vaša sposobnost donošenja odluka (skoro kao da ste pijani tj. pod utjecajem alkohola).

Netatmo, iako brine o mnogo toga vrlo malo kaže o količini nečistoća u zraku pa sam da bih to pokušao riješiti, nabavio Xiaomi Air Purifier Pro. Ovaj pročistač koristi laserski senzor koji mjeri onečišćenja u rangu od 2.5 mikrometara (a koji su najveći izvor problema za disanje) i ovisno o očitanju pokreće filter koji potom filtrira zrak u svojoj okolici. Da bih imao kakav-takav pregled što se događa sa zrakom, kupio sam prošle godine i Ikea Vindriktning senzor, to je vrlo jeftini senzor koji pak koristi IR svjetlo za mjerenje kvalitete zraka (to znači da je za red veličine neprecizniji). Ovaj senzor je zanimljiv zato što na sebi ima mali semafor (zeleno, narančasto i crveno) pa možete lagano vidjeti koja je kvaliteta zraka (iako možda nije najpreciznije izmjerena). Slični semafor ima i Netatmo ali se odnosi samo na koncentraciju CO2 u prostoru.

Xiaomi Air Purifier Pro dashboard (u mojoj Android aplikaciji).

Ovo se naravno sve odnosi na kvalitetu zraka u samom uredu, no nečistoće dolaze izvana i tu u biti dolazimo do razloga zašto pišem ovaj tekst. Ako se sjećate, tijekom studenog prošle godine imali smo u nekoliko dana niz tekstova koji su govorili o tome kako je Zagreb najzagađeniji grad na svijetu. Problem imamo i s kriterijima što je točno zagađeni zrak, jer kao i u mnogim drugim situacijama postoji niz standarda. Na internetu ćete najčešće pronaći reference na AQI – Air Quality Index što je američka mjera kvalitete zraka, dok bi mi trebali mjeriti po EU AQI indexu (koji je vrlo sličan, razlikuju se u periodima uzorkovanja). U AQI indexu se mjeri štošta, poput ugljik monoksida, ozona, sumpora, NOx, olova i 2.5 i 10 mikrona čestica. Čestice od 10 mikrona se odnose na peludi i prašinu, dok ove od 2.5 se odnose na kemijske spojeve (a manje od 1 mikrona na bakterije i viruse). Jedan od problema s indeksom kvalitete zraka je i nedovoljan broj postaja koje mjere kvalitetu ili mjere samo dijelove indeksa. Ima dosta izvora za kvalitetu zraka, poput Hidrometeorološkog zavoda, Ministarstvo gospodarstva, a postoje i “amaterske” postaje poput one moju je postavio Možemo!.

Jedan od većih svjetskih kontributora je i IQAir, tako da ako imate neku od njihovih stanica za mjerenje kvalitete zraka onda možete odabrati da se podaci izmjereni na vašoj postaji (a riječ je o poluprofesionalnoj opremi) može dijeliti s ostalima. Nakon serije članaka o lošem zraku u Zagrebu, moj prijatelj Nikola Vrdoljak (iz Agencije 404) je bio u kontaktu s ekipom iz IQAir-a te su oni, kako nema dovoljno postaja u Zagrebu donirali nekoliko komada njihovih postaja kako bi ih postavili (veliko hvala IQAir-u). Jedna od njih se nalazi od nedavno i na zidu mog ureda i počela je “dijeliti” svoje podatke sa svijetom, pa tako mjerenja ulaze u svjetsku statistiku. Konkretnije, postavili smo IQAir AirVisual Outdoor stanicu, a koja je opremljena modulima za mjerenje temperature, vlažnosti, pritiska zraka, te mjerenju 10, 2.5 i 1 mikron čestica u zraku.

Dashboard moje IQAir stanice na dan pisanja teksta.

Rezultati moje stanice koja je non-stop spojena na internet tako postaju dio svjetske statistike, te su uključeni u razmjenu podataka o mjerenju kvalitete zraka u gradu Zagrebu. Ako želite promatrati što se točno događa na mojoj stanici (a koja je locirana otprilike pored raskršća Donjih Svetica i Vukovarske), to možete u bilo kojem času pogledati ovdje. Moj dashboard (vidi sliku gore) je puno detaljniji od ovog javnog, no podaci se i dalje slijevaju gdje trebaju. Kroz praćenje mjerenja posljednjih dana, uočavam da je koncentracija čestica od 10 mikrona kontinuirano u zelenom, dok se koncentracije manjih čestica često dižu iznad optimalnih vrijednosti. IQAir prikuplja podatke iz raznih izvora, ali i dijeli podatke s ostalima pa tako možete dobiti i API ključeve kako bi se zakvačili na njihov API servis i direktno preuzimali željene podatke.

Još jedan dashboard, koji pokazuje ažurne rezultate mjerenja.

p.s. ovo nije sponzorirani tekst nego moj mali pokušaj da bacite pogled na kvalitetu zraka i da pročitate ovih nekoliko linkova koji se odnose na mjerenja, bitne parametre kvalitete i da (koliko to možete) pokušate utjecati na to da boravite u zdravom prostoru i znate što možete očekivati od dugotrajne izloženosti lošem zraku

Misao dana:
People today have forgotten they’re really just a part of nature. Yet, they destroy the nature on which our lives depend. They always think they can make something better. Especially scientists. They may be smart, but most don’t understand the heart of nature. They only invent things that, in the end, make people unhappy. Yet they’re so proud of their inventions. What’s worse, most people are, too. They view them as if they were miracles. They worship them. They don’t know it, but they’re losing nature. They don’t see that they’re going to perish. The most important things for human beings are clean air and clean water.

Share the post "Praćenje kvalitete zraka"

  • Facebook
  • Bluesky
Categories
Edukacija i školstvo Internet

Računalna sigurnost, kratki vodič (I dio)

Sažetak bloga (dolje piše kako i zašto): što prije svoje korisničke prebacite na 2FA/MFA autentikaciju, a passwordi trebaju imati minimalno 12 (optimalno 14 i više znakova). Te dvije aktivnosti će vam umanjiti šansu kompromitacije korisničkog računa za +99%.

Ovaj blog je dopunjen 19. kolovoza 2022., osvježena je ilustracija s vremenom potrebnim za “razbijanje passworda” (stara slika je ostala usporedbe radi). Te je dodan link na službene Microsoftove preporuke za passworde.

Posljednjih dana, a potaknuti aktualnim događanjima, puno se razgovaralo o računalnoj sigurnosti. Često govorim o istim ili sličnim temama, pa sam krenuo pisati ovaj vodič čiji je cilj da malo bolje razumijete protiv kakvih prijetnji se borite ali i da dobijete ideju kako umanjiti ili u cijelosti izbjeći neke od tih opasnosti. Cijelo polje računalne sigurnosti je iznimno veliko, široko i komplicirano, te jednostavno nije realno obuhvatiti sve u jednom tekstu. Svrha ovog posta je da opišem nekoliko osnovnih problema i ponudim rješenja koja bi trebala dramatično povećati razinu vaše računalne sigurnosti (po Pareto principu, 20% aktivnosti će riješiti 80% mogućih problema). Za vas koji ste malo stručniji, odmah da napomenem kako je dio teksta, čitljivosti i opće razumljivosti radi, generaliziran i pojednostavljen. Također, sva je šansa da ćete na internetu ili od prijatelja i kolega dobiti pitanja “tko vam je to rekao?” pa ću pokušati objasniti razloge pojedinih taktika, kao i razloge zašto neke druge taktike nisu nužno bolje ili čak ispravne (a s čime se možete i ne morate složiti, no ako razmislite o njima već smo napravili pomak).

Ideja je ovaj vodič napraviti u više dijelova i u prvome dijelu se bavim samo zaštitom korisničkih računa (samo i jedino time). Kako drugi dijelovi budu dostupni, na ovome mjestu će se nalaziti linkovi na njih.

Korisnički računi

U današnje doba, suma vaših online korisničkih računa i interakcija putem društvenih mreža stvara vaš digitalni identitet koji je sve češće važan ili čak kritični element funkcioniranja u društvu. Ako vam netko preotme vaše korisničke račune na društvenim mrežama (Facebook, Instagram, Twitter, Linkedin, YouTube) i email servisima (Gmail, Outlook, Yahoo i dr.). osim što može naučiti sve ili puno toga o vama, u mogućnosti je analizirati mrežu vaših poznanstava, promotriti vaše interakcije, vjerojatno će pronaći i niz korisničkih računa u raznim web dućanima, forumima i cijelom nizu drugih web servisa koje koristite a koji se potom mogu eksploatirati.

U praksi, korisnički računi najčešće imaju hijerarhiju (koje možda niste ni svjesni), a koja se svodi na to da svi servisi koji su gore nabrojani, prije ili kasnije vode do vašeg email računa (bio to vaš privatni email račun ili poslovni). Na mnogim servisima će vaša email adresa biti ime korisničkog računa, dok će neki servisi koristiti vaše email sustav (gmail) ili društvene mreže (facebook) kao login podatke. Poanta je u tome da je vaša email adresa centar/ishodište vašeg digitalnog/virtualnog identiteta i najosjetljiviji korisnički račun kojeg treba štititi koliko je god to moguće, potom dolaze sekundarni servisi koji vas čine vidljivima na internetu (društvene mreže), te naravno svi onu servisu kroz koji obavljate različite financijske i druge transakcije (web dućani, zdrastvene ustanove, eGrađani i slično).

Da bi dobro zaštitili email račun, potrebno je uvijek odabrati dobar i jedinstveni password (šifru, zaporku). Oko toga kakav password treba odabrati ima puno diskusija, ali recimo da sigurnost passworda ovisi o njegovoj dužini i fondu znakova koji se koristi. Password može imati samo slova, slova i brojeve, slova i posebne znakove (+-*,.}[~*). Svaki dodatak u passwordu za red veličine diže kompleksnost zadatka “pogađanja” passworda, a isto vrijedi i za svaki dodatni znak u passwordu. Neki servisi i neke organizacije uvjetuju obaveznu promjenu passworda nakon isteka nekog vremenskog perioda – danas se ta praksa smatra pogrešnom jer neminovno vodi do pojednostavljenih passworda, učestalog ponavljanja ili kreiranja varijacija na osnovnu temu, a zbog čestih promjena nerijetko budu i zapisani na nekom očiglednom mjestu.

Generalno gledano, konsenzus je da sigurni password danas ima 14 ili više znakova, te se sastoji od kombinacija malih i velikih slova, brojeva i/ili posebnih znakova. Sigurni password možete kreirati na puno načina, jedan od njih je da ga generirate u nekom password generatoru. Problem s računalno generiranim passwordima je da su oni najčešće “lagani” računalo za pogađati (jer računalo inkrementalno mijenja znak po znak dok ne dođe do “pobjedničke” kombinacije), a istovremeno iznimno teški ljudima za zapamtiti (pa se onda ti passwordi zapisuju po postitima, rokovnicima ili u drugim digitalnim dokumentima i bilješkama).

Koliko treba računalu/softwareu iz 2021. godine da “razbije” password.
Koliko treba za razbijanje passworda u 2022. godini (uočite razliku!!!)

Kako bi se tome doskočilo, postoje i aplikacije koje su namijenjene generiranju i čuvanju passworda – tzv. password manageri. To su najčešće aplikacije na vašem mobilnom telefonu koje otvarate nekim pinom ili sličnom shemom i koje za svaki korisnički račun imaju zapisan password. Treba reći da oni značajno pojednostavljuju priču, ali isto tako ovisite o tome da je uređaj s aplikacijom uvijek pored vas (da nije npr. ukraden). A treba znati da su neki od password managera u prošlosti bili uspješno hakirani i mnogi ili svi passwordi koji su tamo pospremljeni su odjednom postali dostupni hakerima (u hashiranom obliku, o čemu malo kasnije).

Treća i vrlo efikasna moguća taktika jest da kao password koristite neku vama lako pamtljivu rečenicu (rečenicu iz omiljene knjige, stih pjesme ili nešto slično), a kojeg “začinite” nekim slučajnim velikim slovom (usred riječi), interpunkcijom, brojem ili nekim posebnim znakom. Npr. password koji glasi “IvicaimAricasuseizGubili+1” lagano je pamtljiv i sastoji se od 26 znakova što ga čini iznimno sigurnim.

Svejedno, neovisno o tome koliko god sigurni password imali, to nije uvijek dovoljno. U praksi, neće se dogoditi da će haker pogađati vaš password pokušavajući se ulogirati u vaš email račun, nego će umjesto toga hakirati neki web servis i pokušati downloadati tablicu iz baze podataka u kojoj se nalazi vaše korisničko ime i/ili email adresa te password. To također znači da imate vrlo malo utjecaja na sigurnost svojeg vlastitog korisničkog računa jer će se proboj dogoditi negdje drugdje.

Vi nemate stvarnu kontrolu niti znate kako je vaš password pohranjen na nekom web servisu, no mogu objasniti kako to (najčešće) funkcionira. Aplikacije uopće neće bilježiti vaš password u svoju bazu podataka, nego će umjesto toga zapisati hash vrijednost vašeg passworda (ako vam prilikom pokušaja resetiranja passworda servis pošalje emailom vaš aktualni password, to znači da password zapisuju kao nezaštićeno tekstualno polje i bježite od tog servisa koliko god daleko možete).

Hashiranje je jednosmjerni matematički postupak koji će iz polja (u našem slučaju password) bilo koje dužine izračunati “hash” vrijednost uvijek iste veličine, a koji je jedinstven za upravo to polje znakova. Kažemo da postupak nije reverzibilan na isti način kao što iz mljevenog mesa ne možete natrag napraviti biftek (kada bi postupak bio reverzibilan onda ne bi govorili o hashiranju nego o enkriptiranju vaših podataka).

Programer vašeg hakiranog web servisa ima mnogo opcija, no na današnji dan, najbolja praksa zapisivanja passworda u baze uključuje hash funkciju (postoje mnogobrojne, danas je najčešća SHA256, prije je to bila SHA1 ili MD5), a koja je začinjena sa “solju” (engl. salt). Salt je “začin”, najčešće sasvim slučajni slijed znakova koji je jedinstven samo vašem korisničkom računu, a koji se pridoda vašem passwordu (na početku ili kraju) kako bi se dodatno zakomplicirala hash vrijednost. Ako se baš želi otežati situacija, onda primjerice hash funkciju provrtite npr. tisuću puta (zato da kalkulacija duže traje).

U praksi to znači da ako imate password “mračniblog” MD5 hash vrijednost glasi “d66b9eb45c0a19fa5171fffe432ddec4”, ali ako to izvrtimo stotinu puta onda je rezultat “0adcac5a56774665e22cadd4941d3c0a”. Ako na password dodamo “+salt” tada će vrijednost biti “12c148ece5e82c6ae0c26ef93688efae”, a ako protjeramo takav začinjeni password stotinu puta dobijemo “1fd2d3a475aa90454c0668d49a2135a0”. Sve ovo i sami možete provjeriti na nekom od online hash generatora. Poanta, soljenja hasha je u tome da se čak i malenom razlikom u polju kojeg hashiramo, finalni rezultat drastično razlikuje – što se vidi iz gornjeg primjera.

Na web stranici Have I Been Pwned možete upisati svoje email adrese koje koristite, kao odgovor dobiti ćete popis curenja podataka u kojima se one spominju. Ovisno o tipu proboja, vjerojatno se u njima negdje nalazi i hash vrijednost passworda kojeg ste tada koristili. To još uvijek ne znači da je vaš password kompromitiran. Ako se hash vašeg passworda nalazi u nekoj od tzv. rainbow tablica tada će haker usporediti i pokušati pronaći hash vašeg passworda i passworda koji se nalaze u rainbow tablicama i ako postoji podudaranje to znači da je vaš password kompromitiran i svima dostupan. Zato je “salt” bitan jer on dodaje razinu kompleksnosti na svaki hash i uobičajene rainbow tablice tu neće pomoći, pa se umjesto toga, ako ste doista osoba od interesa, pokušava napraviti brute force koji pokušava napraviti hash od svih mogućih permutacija ili dictionary attack koji pak koristi riječnik već poznatih passworda. Ovdje dolazi do izražaja i programer aplikacije, jer ako je proces hashiranja napravljen 100x uzastopce tada će svaka operacija trajati stotinu puta duže (i toliko je manja šansa da password bude otkriven). Moderno računalo može kreirati milijune hasheva u sekundi, a ako za hashiranje koristite grafičku karticu tada možemo govoriti o desetinama ili stotinama milijuna kalkulacija u sekundi.

Možete se zaštititi dobrim passwordom (i gore je navedeno kakav bi password trebao biti), no password sam po sebi nije uvijek dovoljan i potrebno je podići razinu sigurnosti za još jednu razinu. Kako bi to postigli, koristi se princip višestruke autentikacije ili najčešće korišten 2FA. 2 (two) Factor Autentikacija koristi vrlo jednostavno načelo koje kaže da za uspješnu autorizaciju morate imati dva elementa: nešto što znate i nešto što posjedujete – i ovo je srž svake dobro implementirane sigurnosne politike. Banke vam vjeruju s milijunskim transakcijama preko interneta zato što ste prilikom prijave servisu napisali nešto što znate (PIN ili password) i zato što imate neki fizički predmet koji je jedinstven i kojeg nije moguće kopirati (bankovnu karticu, USB s certifikatom, token uređaj ili nešto treće).

Prijedlog je dakle da na svim imalo kritičnim korisničkim računima aktivirate 2FA autentikaciju, jer ako haker i posjeduje vaše korisničko ime i password, to mu i dalje neće biti dovoljno da izvrši uspješnu autentikaciju i preuzme kontrolu nad servisom (email računom, društvenom mrežom ili web dućanom). Ovo osobito vrijedi ako ste administrator nekog servisa u kojem se nalaze podaci o većem broju korisnika (gdje je veći broj korisnika svaka brojka koja je jednaka ili veća broju 2).

Gotovo svi moderni servisi posjeduju 2FA način autentikacije i smatram da u današnje doba, ako naletite na neki servis koji to ne podržava, morate ozbiljno razmisliti želite li s njima poslovati. Na internetu ima više imenika sa servisima koji podržavaju 2FA, a ovo je jedan od onih koje ja (ponekad) koristim.

Čisto da bude jasno, ima puno različitih nijansi 2FA autentikacije i iako svaka od njih je bolja od toga da nemate uključen 2FA, činjenica je da su neka od rješenja manje ili više podložna proboju (ali opet, u redovima veličina je to teže nego da zlonamjernici imaju samo vaše korisničko ime i password).

Najjednostavnija i vrlo česta forma 2FA autentikacija je autentikacija putem SMS-a. To otprilike znači da ste morali autorizirati prilikom prve prijave i svoj broj mobilnog telefona, a u času kada se pokušate ponovno ulogirati u servis, vlasnik servisa će vam nakon što ste uspješno upisali korisničko ime i password, na broj vašeg mobitela poslati jednokratnu šifru tzv. OTP (najčešće šesteroznamenkasti broj). Problem sa SMS porukama je što one nisu apsolutno sigurne jer se SMS poruka može presresti, a SIM kartica klonirati.

One Time Password je moguće generirati i putem aplikacija za autentikaciju (npr. Google ili Microsoft Authenticator, makar postoje i druga rješenja) a koje onda možete koristiti da pospremi sve korisničke račune koji mogu koristiti 2FA. Ovo je nešto sigurnija metoda od SMS-a, jer nema razmjene podataka putem interneta ili GSM mreže, no i ovdje postoji šansa kompromitacije ako je vaš mobilni uređaj zaražen nekim virusom/trojanom a koji može u pozadini pokretati aplikacije i čitati odgovore koje aplikacija daje. Fizička ekstenzija OTP autentikacije su tokeni, njih najčešće koriste banke i financijske institucije, a ponekad se koriste i kao element ulogiravanja u računala (inače, jedna od poznatijih kompromitacija token sustava je onaj kada je bio hakiran RSA).

Obitelj Yubico ključeva.

Ultimativno rješenje za sigurnost je korištenje security ključeva poput onih koje prodaje Yubico ili Hypersecu (ja koristim). Ovdje je riječ o minijaturnim računalima koja su zalivena u blok plastike i koje spajate na računalo/mobilni telefon putem USB porta (ok, postoje i NFC verzije, ali shema je ista). U trenutku autentikacije, ključ mora biti u USB portu i na traženje vaše web aplikacije morate kliknuti fizički gumbić na security ključu (što osigurava da nitko ne može aktivirati ključ s udaljene lokacije, nego to može samo korisnik napraviti). U tom času računalo USB ključu pošalje upit (challenge), USB ključ vraća odgovor (response) i ako on odgovara očekivanom odgovoru autentikacija je dopuštena. Vrijedi samo napomenuti da se security ključevi razlikuju ne samo po vrsti porta na koji se spajaju, nego i po sigurnosnim protokolima koje podržavaju tako da nije svejedno koji ključ ćete koristiti za koju namjenu (i da, jedan ključ se može koristiti za mnogobrojne servise).

Da zaključim, da bi bili sigurni – vaši passwordi moraju biti kompleksni (14 znakova i više), moraju biti jedinstveni (jer ako sigurnost jedne web stranice bude probijena onda je probijena svugdje gdje imate korisnički račun) i za pravu sigurnost morate koristiti neku od ponuđenih 2FA taktika. Izbjegavajte koristiti lagano dostupna imena iz obitelji, datume rođenja i slične očigledne passworde. Ako krenete u zonu 2FA, pokušajte izbjegavati SMS autentikaciju – no svakako je koristite ako je to jedina 2FA metoda na željenom servisu. Naučite koristiti autentikator aplikacije, a za doista mirni san počnite koristiti security ključeve (i ne zaboravite na sigurnom mjesto pohraniti backup podatke, jer ako izgubite 2FA. Svakako preporučam da vaša glavna email adresa (ona na koju su vezani svi drugi servisi) svakako bude na nekom sigurnom servisu koji omogućava sve ove oblike zaštite (primjerice Gmail, Outlook, Office365…).

p.s. ista shema funkcionira i za PIN-ove, bolje je koristiti šesteroznamenkasti PIN nego četveroznamenkasti (gdjegod ga koristili), a ako možete konfigurirajte i paswordless login na svojem računalu (to je podržano i na Windowsima i OS X).

Misao dana:
Most people are starting to realize that there are only two different types of companies in the world: those that have been breached and know it and those that have been breached and don’t know it. Therefore, prevention is not sufficient and you’re going to have to invest in detection because you’re going to want to know what system has been breached as fast as humanly possible so that you can contain and remediate.

Share the post "Računalna sigurnost, kratki vodič (I dio)"

  • Facebook
  • Bluesky