Sažetak financijskih rezultata javnih bilježnika i odvjetnika u 2017. godini

Napravio sam jednu malu selekciju dvije odabrane grupacije poduzetnika i to javno bilježničkih ureda i odvjetničkih kancelarija i izradio dva dokumenta s odabranim elementima bilance i računa dobiti i gubitka kako bi dobili sliku kako te dvije grupacije poduzetnika posluju. Osobito me zanimaju te dvije grupacije jer spadaju u grupe poduzetnika čiji je posao i cijene garantiran administrativno uređenim monopolom te oni kao takvi uopće nisu izloženi tržištu (bilježnici nikako, odvjetnici donekle), dok im pravila igre određuju njihove para-državne komore.

Sažetak podataka, grupiran po županijama možete downloadati ovdje (XLSX dokument):

Prije nego što na dnu teksta pogledate moj osvrt na sve ove podatke i što oni znače, pročitajte prvo objašnjenje što koja kolumna u tablici znači.

Excel možete otvoriti i u njemu se nalaze podaci po županijama, te ukupni zbroj za sve županije (dakle za nacionalnu razinu). Svaki redak ima više kolumni, svaka kolumna je agregirani zbroj financijskih izvještaja svih poduzetnika u županiji, a koji su obuhvaćeni ovim izvještajem. Crvenkastom bojom su označeni dijelovi financijskih izvještaja koji spadaju u bilančne pozicije, dok su plavom bojom označeni elementi računa dobiti i gubitka.

  • broj zaposlenih – ova kolumna održava ukupni broj zaposlenih u svim odabranim poduzetnicima na godišnjoj razini (prosjek broja zaposlenih kroz 12 mjeseci)
  • neto plaća – neto plaća je iznos ukupno isplaćenih neto plaća u poduzetnicima, podijeljena s brojem zaposlenih iz prethodne kolumne i podijeljena s dvanaest mjeseci. Ova brojka uključuje samo neto plaće, ne uključuje druge isplate koje se plaćaju zajedno s plaćom poput nadoknade troškova prijevoza, kao ni nagrade, pomoći ili božićnice.
  • zemljišta – ovo je ukupna bilančna vrijednost zemljišta koja su u vlasništvu poduzetnika. Po našim poreznim pravilima, vrijednost zemljišta se ne može amortizirati te je ona (bez odgovarajuće revalorizacije), nepromjenjiva.
  • objekti – ukupna knjigovodstvena vrijednost građevinskih objekata.
  • financijska imovina – ovdje je navedena dugoročna financijska imovina, a to mogu biti ulaganja u vrijednosne papire ili primjerice dani zajmovi.
  • kratkoročna potraživanja – su sva ona potraživanja koja se očekuju naplatiti u kratkom roku (a to je jedno izvještajno razdoblje, tj. godinu dana ili kraće).
  • zadržana dobit – odgovara iznosu ukupne zadržane dobiti (ili gubitaka) iz prethodnih godina.
  • dugoročne obveze – su sve one obveze koje je potrebno vratiti u roku dužem od godinu dana i ovdje se najčešće nalaze bankovni krediti i druge obveze financijskim institucijama.
  • kratkoročne obveze – sve one obveze koje je potrebno vratiti u roku kraćem od godinu dana, a najčešće su to obveze za račune dobavljača ili kratkoročni krediti.
  • aktiva/pasiva – to je knjigovodstvena vrijednost koja s jedne strane pokazuje svu imovinu društva (novac, zgrade, strojeve, potraživanja i slično), dok s druge strane pokazuje sumu kapitala poduzetnika (temeljni kapital, zadržana dobit, dobit tekućeg razdoblja) kao i obveze koje poduzetnik ima.
  • ukupni prihodi – je suma svih prihoda poduzetnika, prihodi mogu biti iz redovnog poslovanja, financijskog poslovanja (dani krediti i zajmovi, naplaćene kamate i slično) i izvanredni prihodi (primjerice jednokratna prodaja neke opreme ili objekta, a što nije uobičajeno poslovanje).
  • dobit – je ukupni iznos dobiti poduzetnika na koju je potrebno obračunati porez na dobit (dakle ovo je dobit prije oporezivanja).
  • dobit u prihodima – je parametar s kolikim udjelom dobit sudjeluje u ukupnim prihodima.
  • rezerviranja – je ukupni iznos koje su poduzetnici rezervirali i privremeno knjiže kao trošak budući da postoji nesigurnost naplate.
  • financijski prihodi – to je suma svih prihoda koji su nastali iz financijskih aktivnosti poduzetnika, primjerice to bi bila suma naplaćenih kamata na dane kredite i zajmove.
  • financijski rashodi – to je suma svih rashoda na temelju financijskih aktivnosti, to bi bila suma svih kamata za primljene kredite i zajmove, zatezne kamate i slične financijske rashode.
  • bruto investicije – to je iznos novca koje je poduzetnih investirao u svoje poslovanje tijekom prošle izvještajne godine.

Napominjem i naglašavam kako su ove obzervacije nastale na temelju agregiranih i općih podataka i one ne odražavaju nužno financijsko stanje pojedinačnih poduzetnika.

Javni bilježnici:

Analizom je obuhvaćeno 252 bilježnička ureda (u javno dostupnom registru ih ima 300, nejasno je da li je lista ažurna ili dio bilježnika izvještava kao obrt, dakle da su obveznici poreza na dohodak a ne na dobit). U javno bilježničkim uredima zaposleno je ukupno 1.282 osobe, što znači da prosječni ured zapošljava petero ljudi.
Ukupna iskazana vrijednost nekretnina (zemljišta i objekata) je oko 55 milijuna kuna, što je nešto malo više od 10% aktive. Financijska imovina je prilično malena i uglavnom je koncentrirana kod zagrebačkih bilježnika.
Kratkoročna potraživanja u bilanci su iskazana na 135 milijuna kuna, što odgovara otprilike 1/4 ukupnog godišnjeg prihoda (dakle prosječno vrijeme naplate je cca 90 dana, što je donekle čudno obzirom da sve bilježničke usluge morate platiti unaprijed), no ako pogledate rezervacije, ona gotovo i ne postoje što znači da su bilježnici prilično sigurni da će svoja potraživanja naplatiti.

Zadržana dobit bilježnika iz prethodnih godina je 177 milijuna kuna, a iskazana dobit (prije oporezivanja) je 141 milijun. Iz ovoga se može zaključiti kako će bilježnici izvući oko 30% svog ukupnog prihoda kao dobit, odnosno nešto više od 100.000kn po zaposlenom (super rezultat ako malo bolje razmislite). Koliko je ova stopa dobiti od 29,38% velika mogu samo ilustrirati informacijom da je agregirana, prosječna dobit na razini svih poduzetnika u RH na razini od 3,20% odnosno 10x više (što nije nužno najbolja mjera ali je ilustrativna).

Dugoročne obveze bilježnika su minimalne i iznose svega 31 milijun kuna (dakle mogu se pokriti s manje od 30 dana njihovog redovnog poslovanja), dok su im kratkoročne obveze oko 151 milijun kuna (kome su kratkoročno dužni? toneri, papiri i pečati ne koštaju baš puno u ukupnoj strukturi njihovog troška). A ukupna imovina im iznosi nešto više od pola milijarde kuna što je skoro 1:1 u odnosu na godišnje prihode.

Zanimljivo je vidjeti kako su financijski prihodi veći od financijskih rashoda, što znači da bilježnici više financiraju druge nego drugi njih (u općoj populaciji poduzetnika situacija je obrnuta), a bruto iznosi investicija u protekloj godini su im svega 13 milijuna kuna što je razočaravajuće malo (cca. 2.7% u odnosu na 13% opće populacije poduzetnika) iz čega slijedi da bilježnici investiraju malo ili ništa u svoje poslovanje (primjerice u digitalizaciju :).

Moj opći zaključak je kako javni bilježnici zarađuju neusporedivo više od prosjeka poduzetnika u RH, kako je iskazana stopa dobiti neuobičajeno visoka, dok se kroz rezervacije vidi da rizika poslovanja gotovo da i nema. Istovremeno, iako ostvaruju velike stope dobiti, ništa od toga se ne investira u poslovanje, pa čak se ne može reći niti da su im zaposleni osobito dobro plaćeni. Kada bi bilježnici bili izloženi tržištu, njihove cijene bi značajno pale (dakle očito postoji cca 1/3 prostora u njihovim trenutnim cijenama i naknadama), a vjerojatno bi u njihovom ekstravagantnom poslovanju našli i puno prostora za uštede.

Odvjetnički uredi:

Analizom je obuhvaćeno 600 odvjetničkih ureda (ne mogu znati koliko ih ima ukupno – prije nekog vremena sam po jednom zadatku evidentirao sve odvjetnike i bilo ih je , no pretpostavljam da je većina odvjetnika u biti obveznik poreza na dohodak, tako da je ovo vjerojatno presjek bolje stojećih odvjetničkih ureda te odvjetnici u globalu vjerojatno stoje lošije). U odvjetničkim uredima zaposleno je ukupno 2.363 osobe, što znači da prosječni ured zapošljava četvero ljudi koji su, zanimljivo, plaćeni nešto niže nego bilježnici.

Imovina odvjetnika stoji nešto bolje nego bilježnika i posjeduju 115 milijuna kuna nekretnina, financijska imovina je kao i kod bilježnika koncentrirana u Zagrebačkim uredima, dok su im kratkoročna potraživanja na razini od 359 milijuna kuna i u relativnom postotku su veća nego kod bilježnika, a rezervacije su također skoro nepostojeće, dakle rizika ima malo ili ništa. Zadržana dobit prethodnih razdoblja je 281 milijun kuna i vrlo je slična odnosima kod javnih bilježnika, dugoročne i kratkoročne obveze također. Ipak, ako gledamo ukupnu imovinu, ona je za otprilike 1/2 veća kod odvjetnika nego što je kod javnih bilježnika s time da je kapital odvjetnika značajno veći.

Dobit odvjetnika je također na 28.02% što je bitno više od nacionalnog prosjeka svih poduzetnika (s time da je normalno da različite grupacije poduzetnika imaju i različite postotke povrata te u uslužnim kategorijama “two digit” profit ne bi smio biti iznenađenje). Kao i kod bilježnika, odvjetnici puno više financiraju druge nego što se financira njih, a ukupni iznos investicija je oko 1.5x veći nego kod bilježnika što znači da je u ovom businessu ipak nešto investirano (iako i dalje manje od nacionalnog prosjeka).

Odvjetnici su nešto više izloženi tržištu, daleko ih je više i njihov broj nije ograničen, no njihove tarife su propisane i u mnogim pravnim poslovima su nužni. I ovdje postoji prostor za smanjenje cijena usluga i liberalizaciju.

Eto, to je otprilike stanje u ova dva segmenta našeg poduzetništva koji pripadaju u stupove “pravne države”, pa ako se i kada jednom potegne pitanje njihovih cijena i regulacije kojom su podvrgnuti, da znate što to točno znači.

p.s. ovo je analiza koja je nastala u jedno popodne i dio jutra, čovjek bi očekivao da i država koristi ovakve analize kada donosi odluke ali nažalost to nije slučaj

Misao dana:
“Hey you scummers, we got a cheap lawyer and we’re no’ afraid tae use him!” Rob Anybody.”

 

 

Petrokemija Kutina, PTKM-R-A

Vraćam na kratko blog iz hijatusa jer me posljednjih dana neizmjerno živcira vijest koju sam pročitao, a u kojoj se tvrdi kako će se Petrokemija Kutina dokapitalizirati između ostalog i novcem obaveznih mirovinskih fondova. Odbijam pristati na to da se novcem za mirovine kupuje socijalni mir u patološkom gubitniku novaca tj. Petrokemiji Kutina.

Nadam se da će netko spriječiti ovu pljačku i da će odgovorni (ako do transakcije dođe), prije ili kasnije završiti tamo gdje im je i mjesto.

Evo skraćene situacije:

  • pogledao sam godišnje izvješće Petrokemije Kutina na stranicama RGFI-ja (odete na ovaj link i na dnu kliknete “Pregledaj na stranicama RGFI”) te je jako jednostavno za izračunati kako je Petrokemija Kutina u posljednjih pet godina napravila gubitak od otprilike 1.159.000.000 kuna (jedna milijarda stotinu pedeset i devet milijuna kuna). U nijednoj od tih pet godina PTKM nije došla niti blizu profitabilnosti ili bilo čemu što liči profitabilnosti.
  • dapače, ako pogledate konsolidirani izvještaj i mišljenje revizora (stranice 19 i 20, možete to besplatno downloadati sa stranica RGFI-ja), sasvim je jasno kako u poslovnim knjigama nešto ne štima, rezervacije koje su trebale biti istaknute nisu cca. 155 milijuna kuna, rezervnih dijelova ima za impresivnih 93 milijuna kuna (defacto još jedna mala petrokemija stoji na skladištu), a ima i nekih 20 milijuna kuna dijelova koji su za otpad. Dakle u gornjem minusu nedostaje još nekih 260 milijuna kuna gubitaka.
  • istovremeno, troškovi radnika iznose oko 1.049 milijuna kuna u tom petogodišnjem razdoblju i trenutno iznose oko 186 milijuna kuna godišnje, iz čega slijedi da je prosječna bruto plaća u Petrokemiji oko 10.000kn mjesečno.

Vlasnička struktura Petrokemije je danas takva da imamo oko 80% dionica u vlasništvu države, dok je ostatak u vlasništvu manjih dioničara u kojima se već nalaze OMFovi, sretni dobitnici su AZ, PBZ-CO i Erste Plavi (kategorije B). Ako ste u tim fondovima (a jeste), već sudjelujete u gubicima, iskrene čestitke. Volio bih vidjeti slijed misli koja je dovela do toga da se ulaže u te impresivne blue chip dionice kao i što je s ljudima koji su takve sulude odluke donosili? Bio bi red da se netko pozabavi konkretnim imenima tih financijskih magova pa da ih upoznamo malo bolje.

Koliko je to sjajna investicija najbolje pokazuje grafikon kretanja rasta dionica (iako je to u biti povijest jednog velikog i dugačkog pada). Cijeli excel. s grafikonom i kretanjem cijena dinica možete downloadati ovdje.

 

Petrokemija ukratko ne ostvaruje nikakvu dobit (tko zna kada je posljednji puta nešto zaradila?), po podacima iz godišnjeg izvješća, na domaćem tržištu se proda samo oko 27% proizvodnje dok se ostatak izvozi. Ako smo spalili tih 1.159 milijardi kuna u proteklih pet godina (a tome treba dodati i onih sakrivenih 260, pa zaokružimo na 1.3milijarde), ispada kako na domaće tržište otpada oko 350 milijuna kuna gubitaka, dok je sav ostali gubitak defacto Hrvatska subvencija stranim kupcima naše gubitaške Petrokemije. Prevedeno; našim novcem financira se i subvencionira poljoprivredna proizvodnja trećih zemalja.

Evo, u tim okolnostima, naši mirovinski fondovi navodno razmatraju uvjete pod kojima mogu u taj oganj ubaciti naših 400 milijuna kuna (svejedno da li je riječ o novcima poreznih obveznika ili novcem obaveznih mirovinskih fondova) iako je sasvim izvjesno da je pola od tih 400 milijuna kuna već nestalo u sakrivenim gubicima, dok će ostatak biti uzalud potrošen u slijedećih nekoliko mjeseci na plaće zaposlenih.

Možda postoji shema u kojoj bi PTKM mogla biti profitabilna, ali to sasvim sigurno nije novcem poreznih obveznika ili mirovinskih fondova. Ubacivanje novca u taj bunar nije ništa manje od zločina i negdje bi morali podvući crtu, ako to već nismo napravili s Uljanikom dok je trebalo, evo šanse da se to napravi sada.

Misao dana:
Capitalism without Bankruptcy is like Catholicism without Hell.

Dvanaest godina Hrvatske privrede u jednom excelu

Ovo je strašno zabavno ali kao prvo; jedan veliki disclaimer kao upozorenje kako bi razumjeli kako je do ovog excela došlo i koja su ograničenja:

Analizirana je vremenska serija duljine 12 (dvanaest) kalendarskih godina, prva godina s kojom analiza započinje je 2002. godina, posljednja godina u analizi je 2013. godina. Analiza agregatnih financijskih pozicija obuhvatila je 1.015.627 nerevidiranih i nekonsolidiranih financijskih izvještaja poslovnih subjekata koji su obveznici poreza na dobit i koji su u svakoj pojedinoj godini imali obvezu predati godišnji financijski izvještaj. Kako bi se postigla maksimalna konzistentnost vrijednosti agregatnih financijskih pozicija svaka financijska godina je zasebno mapirana prema posljednjoj IFRIC taksonomiji koju smo usvojili, preciznije prema izvještajnoj taksonomiji za 2013. godinu.

Korekcije u mapiranju financijskih pozicija izvještaja izvršeno je u sljedećim vremenskim razdobljima: 1) 2002-2007, 2) 2008-2009 i 3) 2010-2013. Najveći broj korekcija u mapiranju financijskih pozicija bilo je u razdoblju 1) 2002-2007, s obzirom na različitu taksonomsku strukturu financijskih izvještaja u odnosu odabranu taksonomsku strukturu.

Analiza agregatnih financijskih pokazatelja hrvatske privrede sastoji se od tri osnovna oblika financijskih izvještaja, 1) Imovinske bilance, 2) Računa dobiti i gubitka i 3) Izvještaja o novčanom toku. Izvještaj o novčanom toku pripremljen je indirektnom metodom iz financijskih pozicija koje se nalaze u 1) Imovinskoj bilanci i 2) Računu dobiti i gubitka. Također su pripremljena dva izvedena izvještaja, odnosno Vertikalna bilanca za svaku pojedinačnu godinu, u kojoj se svaka bilančna pozicija dijeli s ukupnom imovinom kako bi prikaz strukture imovine bio jednostavniji. U slučaju vertikalnog računa dobiti i gubitka, primijenjena je ista metoda, no financijske pozicije računa dobiti gubitka dijeljene su s pozicijom ukupnih prihoda.

Također je važno napomenuti da je pozicija Gubitka iznad visine kapitala eliminirana na način da je umanjena sama od sebe i od pozicije Ukupne imovine sa strane aktive zatim umanjena od pozicije Kapitala i rezerve, dodana u poziciju Prenesenog gubitka da bi konačno bila umanjena iz pozicije ukupne pasive.

Bitno je znati kako je ovaj dokument rezultat zbroja nekonsolidiranih izvješća, što znači da se imovina holding kompanija zbraja više puta; u samoj holding kompaniji kao financijska imovina, a u tvrtci kćeri kao imovina (nekretnina, strojevi i drugo). Stoga agregatni zbroj iskazuju vrijednosti veće od stvarnih.

Iskazane vrijednosti pozicija su jedinično u hrvatskim kunama. Vrijednosti financijskih pozicija u analizi su u nominalnim vrijednostima, odnosno nad njima nije izvršena korekcija u realne vrijednosti. Korisniku se ostavlja da ako smatra shodnim u svojoj analizi izvrši takve korekcije.

Prevedeno i pojednostavljeno: uzeli smo sve financijske izvještaje obveznika poreza na dobit u posljednjih dvanaest godina i pozbrajali ih kao da se radi o jednoj jedinoj kompaniji (koja se zove Republika Hrvatska), kako su se pojavljivale nove rubrike u financijskim izvještajima tako smo ih uključivali, a stare izvještaje prilagođavali na način da odgovaraju trenutnom stanju. Izneseni brojevi su nekorigirani što znači da inflacija nije uzeta u obzir (tisuću kuna prije dvanaest godina nije isto što i tisuću kuna danas).

Eh, sada kada smo prošli ova upozorenja za slabiće, onda možemo zaroniti u excel koji smo napravili:

Link na tablicu:
Dvanaest godina Hrvatske privrede u jednome excelu

Kada promatram ove brojeve, nekoliko pozicija se ističu (ovo je moje amatersko razmišljanje, ja nisam ekonomist):

  • Izdaci za razvoj koji su 2002 godine bili preko milijardu kuna (što je i tada bilo sramotno malenih 0,26% dugotrajne imovine) se spustilo na daleko sramotnijih 0.059% imovine ili 0,069% ukupnog prihoda. Država u kojoj se toliko malo ulaže u razvoj je u ozbiljnom problemu. Ovo je možda i najporazniji podatak iz cijele analize.
  • Ako se gleda dugoročna materijalna imovina, ulaganje u građevinske objekte, zemljišta i nekretnine su nam na 72% ukupne imovine. Tvrtke koje toliko novaca imaju “betonirane” u toliko nelikvidnoj imovini definitivno ne mogu daleko, na papiru smo jako bogati no u praksi smo nelikvidni. Naša cijela država je objektivno u nekretninskom businessu.
  • Imovina u strojevima i alatima nam se smanjila s 18,68% dugotrajne imovine iz 2002. na 15.3% u 2013. To bi otprilike značilo da smo izgubili oko 20% imovine na kojoj smo proizvodili.
  • Zalihe nam se smanjuju, do 2008. godine su nam rasle, a odonda padaju. Uočite kako sirovi materijali i proizvodnja u tijeku pada (dakle proizvodimo sve manje), a gotova roba raste. Skladišta su puno ali nemamo kome prodati robu.
  • Potraživanja se također smanjuju, od 2008 do danas smo potraživanja smanjili za 20 milijardi kuna, a razina potraživanja je 64% veća nego što je bila 2002. godine (ovo je zanimljivo jer rast potraživanja ne prati rast ostale imovine ili prihoda, dakle bilo je i gorjih razdoblja naplate potraživanja od ovoga danas).
  • Uočite kako je dug države prema poduzetnicima u izbornoj 2011. godini narastao na 17.7 milijardi kuna da bi se u 2013. spustio na 11 milijardi (istovremeno, uočite kako je dug poduzetnika državi narasao s 12.3 milijarde u 2002. na 20.9 milijardi u 2013).
  • Kapital društava se tijekom posljednjih 12 godina promijenio bitno manje nego ostale stavke, pa smo tako s 314 milijardi kuna kapitala došli na 367 milijardi kuna (dakle kapital nam je narasao manje od 15%), no revalorizacijske rezerve (a to je npr. ono kada u knjigama imate zgradu koja vrijedi 1.000 a vi kažete da ona danas vrijedi 2.000) su narasle za 11 milijardi kuna (dakle čistog toplog zraka), pa je onda rast kapitala i manji.
  • Primjetite i kako cijelo vrijeme prenosimo gubitke prethodnih razdoblja. 2002. godine preneseni gubitak nam je bio 59 milijardi kuna da bi danas bio 120 milijardi. Očito nikako da riješimo te nagomilane gubitke.
  • 2002. godine gotovo 50% pasive nam je bio kapital i rezerve, dok je danas kapital pao na 34,5%, dakle pad za 1/3.
  • U računu dobiti i gubitka vidi se kako je prihod ekonomije narastao s 363 milijarde kuna u 2002. na 593 milijarde u 2013. što je 63% rastam a najbolja godina je bila predkrizna 2008. s 688 milijardi. (što pak znači da smo od 2008 do danas izgubili oko 14% prihoda).
  • Troškovi osoblja su s 48 milijardi 2002. godine narasli na 77 milijardi, što je rast veći od 50% (iz čega slijedi da plaće nisu pratile rast prihoda, nije da se to od njih očekuje no očito je da je trošak rada veći dok je broj zaposlenih donekle usporediv s današnjim stanjem).
  • Financijski prihodi su stabilni tijekom godina i održavaju se na 15 milijardi kuna, dok su financijski rashodi narasli za 100% sa 13 na 26 milijardi kuna. (ako pogledate bilancu, vidjeti ćete kako je istovremeno dugoročna financijska imovina narasla 63%, a kratkoročna za 34% – iz čega slijedi da poduzetnici sve jeftinije financiraju druge).
  • Posljednji worksheet je izračun novčanog toka (novčani tok je vjerojatno pojedinačno najbitniji izvještaj kojeg bi morali imati kao poduzetnik, ako ga nemate ili ne razumijete zašto je on bitan svakako preporučam da potrošite vremena da taj nedostatak riješite), kako nam je 2002. prva godina onda nema podataka za 2002. godinu. Promotrite iznose pozitivnog novčanog toka u godinama od 2003. na dalje kada je novčani tok generirao 47 milijardi kuna casha, da bi bio najveći 2007. godine s 59 milijardi i onda kreće pad (što u biti znači da je kriza počela u 2008. godini makar tada još nije bila uočljiva), no negativni novčani tok smo imali tek 2011 i 2012 godine, da bi 2013. završili sa skromnih 6 milijardi kuna pozitivnog novčanog toka.

Ima toga još puno, podataka je beskrajno mnogo i uz malo sreće slijedeće analize će obuhvatiti sve ovo gore ali razvedeno po strukturama vlasništva, županijama i djelatnostima.

Podaci su porazni, mislim da je puno previše novca zamrznuto u nekretninama, istraživanje i razvoj nam je duboko ispod razine statističke pogreške i to će nas koštati dugoročno jer istraživanja i razvoj kreiraju perspektivu. Također, sredstva za rad, ona koja generiraju dodanu vrijednost su nam sve manja i manja i to će nas dugoročno koštati također.

Istovremeno, čini mi se da financijski podaci pokazuju kako ima razloga vjerovati da je kriza (ili barem njezin najgori dio) prošao, no na anemičnom tržištu sama činjenica da smo zaustavili pad ne mora biti osobito pozitivna vijest ako nema nikoga da pokrene mašinu u suprotnom smjeru.

Misao dana:
“How did you go bankrupt?”
“Two ways. Gradually, then suddenly.”