Svi premijerovi satovi

Priča o satovima premijera Ive Sanadera je u najmanju ruku zanimljiva i započela je u posljednje vrijeme svoj vlastiti život; na staru godinu temu je čini se razbio Jutarnji list svojim tekstom Tik-tak hrvatskih političara. Ono što se odmah potom desilo je diskusija o tome da li je premijer trebao navesti svoj sat u imovinskoj kartici?

Moje je mišljenje da svaka imovina ma koliko god ona fizički malena bila, a ako predstavlja značajnu ili neuobičajeno veliku vrijednost mora naći svoj put u imovinsku karticu. Nažalost, vlada umjesto da prizna svoj propust branila se kolektivnom glupošću jer svi naši ministri koliko ih god imamo (uz vjerojatno izuzetak Ane gogo Lovrin) su u zbornom pjevanju po kojem je HDZ poznat javnosti poručili kako u imovinskoj kartici nema rubrike za satove (a spomenuli su odmah i sagove, antikni namještaj i tome slično).

Ne ulazeći u diskusiju o tome da li Ivo Sanader smije imati skupocjeni sat, a ignorirajući etičke kočnice koje bih recimo ja imao noseći takav sat u zemlji s tolikom nezaposlenošću, tako malenim mirovinama i opterećena diskusijama o mitu&korupciji, mislim da im taj potez nije trebao. Potom, vrijedni ljudi iz Nacionala su pregledali svoj foto arhiv i umjesto dva sata koje je identificirao Jutarnji, otkrili su cijelu kolekciju koja po njihovoj procjeni vrijedi impresivnih 150.000 EUR.

Ivo je bio pametniji ovaj puta, ali ne previše, u rijetkom obraćanju javnosti javio se Vladin ured za odnose s javnošću (usput rečeno, da li se itko sjeća bilo kojeg drugog priopćenja koje je taj ured izdao, ja se ne mogu sjetiti), koji nije zanijekao Ivinu kolekcionarsku strast nego je to opravdao srcedrapateljskom pričom Ratka Mačeka kako je premijer prvi sat dobio s 14 godina te se potom zaljubio u satove koje od onda navodno marljivo sakuplja.

Kažem NAVODNO, jer je letimičnim pregledom kataloga proizvođača satova sasvim jasno kako je dobar dio ove kolekcije nastao u posljednjih nekoliko godina, a definitivno nakon što se Ivo vratio iz arbaita u Austriji. Najmanje jedan model je u proizvodnju ušao u prošloj godini.

I posljednje, u očiglednom znaku pomračenja uma i gubitka svake kontrole, Ivo je zazvao aveti prošlosti kroz posljednji paragraf priopćenja koji je toliko smiješan da ga prenosim u cijelosti kako bih ga ovjekovječio na ovome mjestu:

Odbacujući u cijelosti spomenute tendenciozne napise, Vladin Ured za
odnose s javnošću uočava i lažni populizam koji, skrivajući vlastite,
nerijetko dvojbene komercijalne interese i podrijetlo sredstava,
pokušava zagovarati povratak na stari, prevladani društveni sustav
socijalističkog i komunističkog morala i vrijednosti uravnilovke i
egalitarizma. Hrvatskoj je javnosti takav sustav vrijednosti itekako
poznat i Hrvatska je iz tog sustava vrijednosti izašla upravo radi
stvaranja društva bogatstva, poduzetništva i slobodnog tržišta, u
kojemu vrijednosti neće podlijegati politički i interesno obojenim
medijskim hajkama, stoji u priopćenju Vladinog Ureda za odnose s
javnošću.

Nego, pišući ovo pala mi je na pamet jedna druga misao. Sve ove afere (riješene i neriješene) koje su šarale HDZom u posljednjih nekoliko godina toliko zamaraju javnost i glasača da se teško više okrenuti a da svakoga dana ne izleti neka nova glupost (a što je najbolje, čini se da naš vrijedni i dobro plaćeni Ratko uspijeva sam sebi natovariti aferu za aferom na vrat – valjda da opravda povišicu, tko bi ga znao). Ukratko, donekle smo oguglali (eto, koristeći ovu riječ skužio sam kako je riječ google starohrvatska a predstavlja brojku koja je toliko velika da je ne možemo pojmiti) na cijelu tu tiradu afera. No pitam se, koliko takvih afera mora biti da Ivini inozemni partneri počnu Ivu zaobilaziti u širokom luku? U kojem času osoba opterećena tolikim aferama postaje uteg (TM by drIvo) na satu europskih integracija?

Misao dana:
Time hasn’t stopped for any troubles, heartaches, or any other malfunctions of this world, so please don’t tell me it will stop for you.

Zanimljivi vikend je iza nas

Nekoliko zanimljivih dana je iza nas. Kao što je svima poznato cnn je objavio tajni ugovor između Hrvatskog fonda za privatizaciju i ORCO property grupeza kojeg se pokazalo da ne samo da ne sadrži niti jedan element javno privatnog partnerstva nego je, kako je to Tonči Tadić spomenuo “čista privatizacija kroz dokapitalizaciju”.

Cijela hajka se digla između ostalog i zato što je proces dokapitalizacije upravo u tijeku (prvi krug prospekta završava 16og siječnja) i što se kroz dioničarski ugovor precizira da samo Orco može dokapitalizirati Sunčani hvar (osim ako Orco to ne dopusti i drugim dioničarima što se navodno i dogodilo nakon što se složila frka). Po izjavi našeg navodnog ministra u vladi Damira Polančeca, ipak postoji mogućnost da Orco postane većinski vlasnik dok je pak dr. Ivo obećao dokapitalizaciju od strane države (ja bih samo zamolio da mi netko pokaže poziciju u državnom proračunu s kojeg će se to napraviti) – također, kada bi to i bilo točno, postoje i mali dioničari i ako bi čak i država upisala svoj dio, a Orco iskoristio svoje pravo da upiše preostali iznos i tada bi prešao 50%. Moja je procjena kako će vlada prekonoćno pronaći novac za dokapitalizaciju, kako će mahati tim novcem (baš kao i u slučaju Barra), no Orco će ih srediti na tehničku foru oko dokapitalizacije malih dioničara i ostvariti svoj naum da postane većinski vlasnik prije kraja siječnja.

Najbizarnije u cijeloj priči je da je u osnovi sve skupa donekle legalno, naime vlada ima autoritet da pojedina društva proda po posebnim uvjetima i Sunčani Hvar čini se upada u tu kategoriju; problem je naravno u tome što je prodajom, a osobito međudioničarskim ugovorom stvoren vrlo nepovoljni okvir za državu kao većinskog (a uskoro manjinskog) vlasnika. Ovo dakle ulazi u kategoriju moralne i političke odgovornosti iako bi se potpisnika tako štetnog ugovora moralo moći goniti zbog toga što je oštetio HFP tj. državni proračun (nemojte zaboraviti da Orco nije niti kune uplatio državnom proračunu, da je dobio 50mil kuna dionica badava i da će sada ovim manevrom actually natjerati državu da dokapitalizira društvo u kojem je Orco većinski vlasnik – genijalni dogovor ako se mene pita, osobito ako radite u firmi koja se zove Orco property group). Samo u Hrvatskoj…

NovaTV je napravila i reportažu o internet aferama, a osobitu pozornost treba posvetiti Ratku Mačeku, koji je vedar i čio nakon povećanja plaće izrazio svoju zabrinutost tim internetom i vjerodostojnošću informacija koje se na njemu mogu pronaći. Umjesto da ja sada moraliziram o besmislenosti takvih stavova, sve je to već napravio Zombix pa preporučam da svratite do njega i vidite što on ima za reći na tu temu.

Kada smo već kod lažnih izjava, bacio sam malo pogled na arhivu HRTa i HINAe da vidim o čemu se pričalo 2005 godine u jeku potpisa ugovora s ORCOom.

GRAČAC, 21. svibnja 2004. (Hina) – Vlada podupire projekt javno-privatnog partnerstva u svakom slučaju, pa tako i u slučaju “Sunčanog Hvara”, rekao je predsjednik Vlade Ivo Sanader danas u Gračacu…
…Podsjetio je na Vladinu odluku od 5. svibnja u kojoj su, kako je rekao, dvije točke: Vlada podupire projekt javno-privatnog partnerstva i obvezuje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva da izradi dokumentaciju za daljnji postupak. Sve te odluke možete dobiti na uvid, rekao je Sanader i dodao da su "neki komentatori, na žalost, krivo ili zlonamjerno interpretirali te odluke i rekli da je Vlada tobože prodala “Sunčani Hvar”. A Vladinu odluku možete dobiti na uvid, ponovio je premijer Sanader.

Eto, dakle Ivo kaže kako je sve cool, kako je riječ o partnerstvu i kako vlada nije prodala Sunčani Hvar.

20. travnja (HRT)- Predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) Damir Ostović i predsjednik Uprave i kontrolni dioničar luksemburške kompanije Orco Property Group Jean-Francois Ott parafirali su u Zagrebu Ugovor za osnivanje javno-privatnog partnerstva (JPP) u tvrtki   Sunčani Hvar.
Ugovor je parafiran u zgradi hrvatske Vlade, koja će, prema riječima njezinog potpredsjednika i predsjednika Upravnog odbora (UO) HFP-a Damira Polančeca, nakon što Ugovor odobri Upravni odbor HFP-a, o svemu donijeti zadnju riječ. Polančec je izrazio nadu da je time pri završetku, kako kaže, saga o Sunčanom Hvaru, koji konačno dobiva pravi oblik upravljanja i vlasništva.
Naglasio je da su svi dvojbeni detalji iz Orcove ponude za JPP uspješno ispregovarani i usuglašeni tijekom zadnjih 15 dana, na čemu je čestitao i Orcu i operativnim, stručnim službama HFP-a.

Dakle netko je lagao, zaobilazio istinu ili je koristio neku drugu stilsku figuru iz gramatičke radionice dr. Hebranga (koji je uzgred rečeno u tom razdoblju žario i palio vladom i HFPom).
Nego kada već spominjemo pitanje odgovornosti, ima jedna malena vijestica koje ja promakla ovih dana kroz medije ali je u općoj gunguli totalno ignorirana. Naime riječki dogradonačelnik Đani Propat optužen je za financijske malverzacije koje su navodno nastale u vremenu kada on uopće nije bio član HNSa. Prozvani Propat nije odlučio dati ostavku, vrh stranke se odbio očitovati i prepustio je to lokalnoj organizaciji. Posljednja slična situacija je bila ona s Ingrid Antičević Marinović kada je povezana s nedjelima svojega supruga odnosno pogodovanjem za vrijeme dok je bila ministrica (a što je u međuvremenu odbačeno). Ingrid je preventivno dala ostavku kako ne bi naštetila stranci, u međuvremenu se u cijelosti povukla iz stranke, no Đaniju to nije palo na pamet (zanimljivo je da se u ovakvim situacijama uvijek svi pozivaju na pravosuđe koje “mora odraditi svoje” što je baš zgodno jer znamo da će prije Đani u penziju nego će pravosuđe riješiti predmet ali eto…). Etika i politička odgovornost su kao što znamo, subjektivne kategorije (ne kažem ja da je Đani treba učiniti ovo ili ono, nego se samo pitam gdje je crta?).

Eh i još jedan youtube:

Primjetite da je “borba protiv korupcije” na visokom i ujedno posljednjem sedmom mjestu. A premijer “tupko” je na sjednici nosio jeftiniji sat kojeg je “dobio prilikom kupnje automobila” – no, auto koji je u njegovoj imovinskoj kartici je čini se iz 1967 godine???

Misao dana:
Anybody may support me when I am right. What I want is someone that will support me when I am wrong.