Predizborne Vladine odluke

U posljednjih nekoliko dana prošuljala se po jedna vrlo zanimljiva odluka neovisnog pravosuđa i Hrvatske vlade, a koja ima zanimljive konsekvence. Naime, državno odvjetništvo zatražilo je blokadu imovine Drage Mačeka – odluka je odbijena, a pazite obrazloženje:

Istražni sudac Župnijskog suda u Splitu Neven Cambi potvrdio je kako je odbio zahtjev Županijskog državnog odvjetništva za privremenom zabranom raspolaganja imovinom Drage Mačeka, brokera osumnjičenog u tzv. slučaju Brodosplit zajedno s bivšim predsjednikom i članom Uprave splitskog brodogradilišta Goranom Vukasovićem i Antom Luetićem, te još pet osoba, zbog sklapanja štetnih ugovora kojima su oštetili tvrtku i na protupravni način stekli imovinsku korist od 4,7 milijuna kuna.

Istražni je sudac rješenje o neprivaćanju zatjeva Državnog odvjetništva donio nakon što je od aktualnog predsjednika Uprave Brodosplita Domagoja Klarića, koji je na tom mjestu ostao kao jedini član Uprave, primio odgovor kako se Brodosplit ne smatra oštećenim poslovima za koje se osumnjičeni terete. (jutarnji)

Brodosplit (s novom upravom na čelu) i dalje tvrdi kako štete nije bilo, neovisno o tome što je put novca poznat i što je još na razini nadzornog odbora bilo upozorenje o vrlo neobičnim pobočnim ugovorima. Hrvatska brodogradnja u 2006. godini subvencionirana je sa nekih 2.6 milijardi kuna, što su uvjerljivo najveće subvencije u neku industriju (ako se ne varam trećina svih subvencija) i nije li dobro znati da je barem 6 milijuna dolara od toga završilo u rukama hrvatskih građana?

Vladina odluka koja mi je zapala za oko je ona o odustajanju od izvršenja obećanja o prijenosu 25% + 1 dionicu gradu Hvaru u glasovitoj aferi Sunčani Hvar. Zanimljivo je da je Damir Polančec javno (na prvom programu HTVa) obećao ovu transakciju. Kako će to utjecati na rezultate HDZa u desetoj izbornoj jedinici je malo nejasno, no činjenica je da je ovo jedna od rijetko dobro dokumentiranih prevara od strane HDZove Vlade:

Vlada više ne želi dati Gradu Hvaru 25 posto plus jednu dionicu u tvrtki Sunčani Hvar iako je 16. siječnja donijela upravo takvu odluku. Umjesto dionica Sunčanog Hvara, Gradu je ponuđeno vlasništvo hotelskog kompleksa Sirena, u kojem se nalazi i tzv. Biskupska kuća, na čije vlasništvo pravo polaže Katolička crkva. Zbog toga se potpredsjednik Vlade Damir Polančec u petak susreo i s hvarskim gradonačelnikom Pjerinom Bebićem i s biskupom Slobodanom Štambukom. (business.hr)

Toliko o tome koliko vrijedi riječ jednog HDZovog podpredsjednika vlade (nije baš da smo iznenađeni, ali ipak…). Usput rečeno, još jedno Polančecovo obećanje nije ispunjeno, a to je objava ugovora između ORCOa i Hrvatske vlade – unatoč tome što se ORCO s time javno usuglasio. Očigledno je ugovor kojeg je objavio točan i potvrda njegove autentičnosti bi bio još samo jedan čavao u HDZovom …. (dovršite rečenicu sami)

Misao dana:
Anything that keeps a politician humble is healthy for democracy.

Koja je razlika između HSPa i AMK Siget?

Ante Đapić, vuk dlaku mijenja ali ćud nikada

Skoro mi je promakla jedna malena sporedna vijestica, a koja je inicirala ovaj tekst koji se, usput rečeno, kuha već mjesecima. Naime, na izbornoj skupštini HSPa u Sinju došlo je do omanjeg prevrata. Još sredinom travnja HSPovci su dogovorili pravila igre i odlučili su se za sada već glasovitu personaliziranu kampanju koja će sve karte doslovce staviti na predsjednika stranke Antu Đapića. HSPovu kampanju kreira neimenovana (a ipak etablirana) agencija iz Izraela (što bi valjda moralo kontrirati latentnom ustaštvu koje povremeno iscuri iz pukotina HSPovog oklopa), a u cijelu tu priču HSP je ugurao glasoviti Jakov Sedlar – filmaš kojeg permanentno prati aura financijskih afera, te koji je poznat u nas po tome što uporno dovodi (uglavnom iste) glumce američke B produkcije. Cijela kampanja je krenula dokumentarnim biografskim filmom o Anti Đapiću kojeg nisam imao prilike gledati, ali bih ga rado pogledao (pa ako netko ima DVD viška…), da bi se tijekom svibnja razgranala na predstavljanje politika i konkretnijih kandidata što nas i dovodi do devete izborne jedinice.

Deveta izborna jedinica zahvaća Liku, Dalmaciju i dobar dio otoka skroz negdje do ravnine Splita i uz Antu Đapića nositelja liste, prvi na toj listi bi trebao biti Tonći Sunčani Hvar Tadić, jedan od najpopularnijih saborskih zastupnika prethodnog ali i ovog mandata. Dakle, na gore spomenutoj izbornoj skupštini u Sinju dogodilo se nešto zanimljivo, a to je da je na skupštinu na kojoj se trebalo odlučiti o predsjedniku Sinjskog ogranka HSPa (organizacije koja je bila raspuštena u siječnju ove godine) došao cijeli niz novih ali i nepozvanih starih članova koji su članskom iskaznicom i potvrdom o uplati članarine dobili pravo glasa; obzirom da je ovo bila “tehnička” skupština na kojoj je trebao biti instalirani novi predsjednik koji je vjerojatno unaprijed određen u Zagrebu, odjednom se promijenio odnos glasova, reagirali su zaštitari, a Tonći Tadić je zahtjevajući poštivanje demokratske procedure i statuta reagirao na način koji se kasnije prokazao kao incidentnim. Dakle, uočite kako je Tadić stradao zato što je inzistirao na poštivanju statuta i u njemu predviđenoj proceduri. Nešto slično (ali sa suprotnim namjerama) svojevremeno je iskorišteno u AMK Siget u Zagrebu kada je na redovitu skupštinu društva koja je u normalnim uvjetima rezerviran za upravu, nadzorni i knjigovođe došao veliki broj novoupisanih članova te su totalno legalnim (ali neočekivanim) načinom preuzeli vlast nad AMK Siget. Sinjski “incident” je procurio u medije, počeo se spominjati sud časti, konsekvence po zastupnika Tadića, no eto milostiv kakav i inače je, Đapić je obećao samo dati packe po prstima i to bi bilo to.

U autoritarnoj stranci poput HSPa gdje se sve vrti oko predsjednika (koji je uzgred rečeno dovoljno veliki da vas zahvati u svoje gravitacijsko polje kada se mimoilazite s njime) incidenti poput ovoga gore opisanog u AMK Siget se ne događaju slučajno i postavlja se pitanje zašto se to desilo? Podsjetio bih i na sličnu situaciju s Miroslavom Rožićem koji je svojevremeno također istrčao sa stavovima koji nisu nužno odrazili stav Ante Đapića pa je brzinom svjetlosti dobio “po prstima” i sada uredno pleše kako Ante zasvira.

Zanimljivo je kako je HSP unatoč tome što se radi o stranci stroge discipline uspjela iznjedriti nekoliko vrlo zapaženih zastupnika poput Tonćija Tadića, Miroslava Rožića, Pero Kovačevića ili trenutno vrlo popularne Ruže Tomašić. Ja nekako razmišljam da su upravo ti zastupnici dobrim dijelom zaslužni za popularnost HSPa u biračkom tijelu, dok ostatak popularnosti zasigurno otpada na one kojima na sam spomen NDH zastane suza u oku. A kada već govorimo o tom dijelu birača HSPa vrijedi spomenuti i još nešto, HSP uporno govori o svome naslijeđu i Ante Starčeviću kao začetniku moderne misli i arhitektu/ocu domovine, no međutim ako utrošite malo svoga vremena i pročitate o čemu je to Starčević pisao i govorio vidjeti ćete da se on bavio vrlo složenim problemima koji su morili tadašnji puk uključujući i gospodarstvo, kreditiranje poduzetnika i seljaka, izgradnji domovine (usput rečeno, HSP i Osijek dižu spomenik Starčeviću unatoč tome što je njegova eksplicitna želja bila da nema njegovih kipova – tek toliko o poštivanju korijena)… To su ukratko teme o kojima se vrlo rijetko priča s HSPovih govornica i teme na kojima ponekada morate doista i magistrirati da bi ih uopće razumjeli, a kamoli biti u stanju prenijeti onima ispod sebe. HSPovci danas s govornica pričaju o svojim korijenima i neopostojanju hipoteke vlasti te se nadaju još boljim izbornim rezultatima.

A ti izborni rezultati bi im se doista mogli i dogoditi, no ne zato jer su HSPovci tako dobri nego zato što je HDZ toliko uspio zastraniti u svoje tri i pol godine mandata da ti izgubljeni birači moraju nekuda otići i HSPova pozicija se naizgled čini sigurnom iako to nije posve baš tako. U protekle tri i pol godine HSP je imao prilike sudjelovati u izvršnoj vlasti u mnogobrojnim situacijama, ali ako vidite koalicije koje su se raspadale, prebjege iz stranaka u stranke tada će vam biti jasno kako je u apsolutno svakoj situaciji jedan od aktera cijele priče nezaobilazno bio i HSP. Časni izuzetak je jedino Osijek u kojem stabilnost koalicije ovisi o zdravlju osumnjičenika za ratni zločin. Ante će naravno reći da se radi o principijelnosti, no hercegovac u vama će priznati da se ipak radi o trgovini. HSP svoje povjerenje vladi na nacionalnoj razini uspješno trguje na nižim razinama, a osobito razinama udaljenima od očiju javnosti, pa bi stoga bilo zanimljivo priupitati koliko je HSP instalirao nadzornika u raznim nadzornim odborima ili članova uprava u raznim državnim tvrtkama. HDZ i HSP su u tajnoj koaliciji. HSP se ne brine toliko za izvršne političke funkcije, no ove financijsko operativne ih jako zanimaju i pitanje je s kojom agendom su ti ljudi tamo postavljeni i uostalom kome njihova naklonost ide; stranci i dobrobiti zemlje ili vrlo konkretnoj osobi koja ih je tamo postavila.

Nakon svega ovoga ne mogu vam ponuditi zaključak, no skrenuo bih vam pozornost na HSP i (po mom mišljenju) opasnost koju on predstavlja, a koja će se manifestirati ako HDZ pobijedi na jesenskim izborima. HSP je lonac koji naizgled mirno krčka na vatrici, no meni se čini kako će stvar vrlo uskoro prekipjeti.

Misao dana:
Nationalism is our form of incest, is our idolatry, is our insanity. ”Patriotism” is its cult. It should hardly be necessary to say, that by ”patriotism” I mean that attitude which puts the own nation above humanity, above the principles of truth and justice; not the loving interest in one’s own nation, which is the concern with the nation’s spiritual as much as with its material welfare /never with its power over other nations. Just as love for one individual which excludes the love for others is not love, love for one’s country which is not part of one’s love for humanity is not love, but idolatrous worship.

Bloger na obavijesnom razgovoru

Bill Gates, mugshotDanašnje jutro sam (donekle neočekivano) proveo u policijskoj postaji na obavijesnom razgovoru. Kada me inspektor nazvao u jučerašnje popodne (i to u ured) moram priznati da me to iznenadilo i u sekundi i pol od trenutka kada se predstavio i zamolio me da dođem na obavijesni razgovor i trenutka dok mi nije objasnio zašto me u stvari treba proletilo mi je u glavi nekoliko misli.

Naime, pomislio sam da me možda zovu zbog Brodosplita, Sunčanog Hvara, ili možda zbog onog nikada objavljenog transkripta sa sjednice vlade? Ili možda radi Ivice Kirina mojeg omiljenog ministra? Pomislio sam da me možda žele optužiti za podrivanje sustava ili čak možda da me pravda sustigla zbog nadriliječništva?

Ništa toliko uzbudljivo ali zato jednako ozbiljno, riječ je bila o jednom komentaru ostavljenom prije nekoliko mjeseci kojeg nisam izbrisao ali zbog toga što nije sukus o tome govoriti neću poimence navesti kako se ovi na vertikali ne bi previše živcirali.

Osnova po kojoj su dečki u plavom razgovarali sa mnom je zakon o kaznenom postupku, članak 177 koji (samo bitni dio kopiram jer je članak podugačak) glasi:

Radi ispunjenja zadataka iz stavka 1. ovoga članka redarstvene vlasti mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, primijeniti poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme nadzirati i ograničiti kretanje određenih osoba na određe­nom prostoru (promatranje, pratnja, blokada, racija, zasje­da, klopka, nadzor prijenosa stvari i dr.), poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati potragu za osobom i stvarima, u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u određenu njihovu dokumentaciju i podatke, prikupljati obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja ili s prikrivanjem svojstva policijskog službenika, putem tajnog izvjestitelja, od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske usluge zatražiti provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, te poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, sastavit će se službena zabilješka.

Razlog zbog kojeg sam bio malo zadržan je taj što je u osnovi, policija od mene tražila podatak kojeg po gornjem članku zakona imaju pravo tražiti od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske poslove, a ja definitivno ne odgovaram tom opisu (daleko od toga), no daleko najviše ih je zbunilo to što sam tražio pismeni zahtjev u kojem piše tko traži što i temeljem kojeg stavka zakona. Naime, ekipa kaže kako dopise pišu pravnim osobama a ne i fizičkim jer gdje bi stigli kada bi se svakom građanu morali obratiti pismenim putem. Ja sam inzistirao na tome pa je nastao omanji mexican standoff. Policija je na kraju producirala zahtjev, a ja podatak pa sam tako pušten (nije da sam bio zatočen – daleko od toga, ali očigledno je bilo da je interes da se do podatka dođe priličan).

Ono o čemu bih u stvari htio pisati je pitanje postupka (inspektori s kojima sam popričao su bili krajnje ljubazni i pristojni, bez daljnjega, no procedura me pomalo muči). Naime, anticipiravši što bi se moglo dogoditi posavjetovao sam se na nekoliko strana što ja mogu ili ne mogu učiniti u danoj situaciji, odnosno koje su njihove ovlasti u predmetu. To je ukratko i prva policijska pogreška, jer su (valjda po prirodi svog posla) propustili mi reći koje su moje mogućnosti, a koje su lijepo napisane na stranicama gong-a i gdje ukratko piše da mi ne mogu ništa – još je pokojni Sun Tzu govorio o tome kako se ne smije podcijeniti neprijatelja a mislim da je stav u startu bio “lako ćemo”. Poštujem njihov interes da iz mene uz minimum muke iskamče podatak ali ipak očekujem više truda (please, work with me)… Drugi veliki minus se dogodio u jednom trenutku kada je pala kraća good cop/bad cop rutina kada mi je bad cop ukratko objasnio da ja očigledno nemam povjerenja u državu kada njemu ne vjerujem (nisam zapamtio točnu formulaciju pa je ovo pitanje interpretacije, ali ovo je ono što sam ja razumio). Dakle, osim što bih ponudio njegovog vlastitog ministra kao Exhibit A (dakle svaka osoba koja ima povjerenja u Ivicu Kirina bi ozbiljno morala poraditi na svojem sustavu vrijednosti i općenito na očekivanju od svijeta koji ga okružuje), a predlažem i dublje čitanje ovog bloga budući da je većina mojih stavova ionako u njemu detaljno opisana. Kao bottom line, dečki su se regrupirali, konzultirali i popustili te sam ja dobio dokument koji sam tražio.

A sada malo o komentaru zbog kojeg je napravljena krivična prijava. Dakle ne ulazeći u sukus komentara problem je u tome da je nepoznati netko napravio nesmotreni komentar čime je nekoga drugoga stavio u kontekst u kojem se ovaj mora braniti. Znam da ovime neću puno objasniti, no poanta je u tome da je anonimni korisnik napisao u komentaru jednu rečenicu koja gore spomenutoj ali neimenovanoj osobi može napraviti puno problema u životu (daleko više nego jedno moje upropašteno jutro). Rado bih napisao da u interesu istrage neću napisati o kome i čemu se radi, no u biti to ne želim učiniti kako ne bih napravio više problema nego što ih dotična osoba ima.

Internet je medij na kojem možete pisati svašta, i ako ste možda i mislili da papir trpi sve, tek s internetom smo doživjeli sasvim nove razmjere te tvrdnje. Ono na što treba paziti je upravo to da upotrebom vlastite slobode izražavanja ne ugrozite nekoga drugoga – a upravo to se i dogodilo. To je ukratko i definicija slobode u modernom društvu, jer smijemo, možemo i ako se mene pita moramo koristiti svoju slobodu do krajnjih mogućih granica – no jedna od njih je trenutak kada svojim djelovanjem ugrozimo drugoga, bio to član obitelji, susjed ili neka neimenovana osoba.

Upozorio bih još jednom da ste na internetu sve samo ne anonimni i svaki dojam anonimnosti je totalno pogrešan. Praktički svaka aktivnost koju napravite zapisuje se na nekom od servera i policija uz odgovarajuće zahtjeve (poput ovoga kojeg sam danas dobio) može doći do svih njima nužnih podataka kako bi vas identificirali, pa stoga ako već mislite raditi nepodopštine na internetu i objavljivati stvari koje su potencijalno osjetljive prirode onda to radite na pametan način. Svojevremeno sam napisao uputstvo za anonimne surfere koje možete pronaći na stranicama pollitike.com.

Misao dana:
Guard: Don’t fight it son. Confess quickly! If you hold out too long you could jeopardize your credit rating.