Categories
Politika Priroda i društvo

Dojam je sve

Imam nekoliko bisera koji su se događali u posljednjih nekoliko dana. Uvjerljivo najveći (iako je konkurencija velika) je “Petar Croarmy” grafit. Ako bacite pogled na google i vidite tko je sve prenio vijest sasvim je jasno da je jedna glupost hrvatskog časnika i to niti manje niti više nego bojnika Petra Kažimira (po svoj prilici, sumnjam da je bio još koji Petar u Zapadnoj Sahari u to vrijeme) zaokupila svjetske medije. Uopće nemam što za reći na ovu temu, osim očigledne ironije uvaženom mišljenju pa ispada da smo mi (europljani, hrvati, balkanci) uspjeli napraviti nereda usred afrike. Impresivno postignuće.

No da se Petar Kažimir ne bi osjetio usamljenim pobrinuo se Andrija Hebrang koji je izgovorio (i pritom ostao živ) slijedeće:

Ponosan sam što naša Vlada ima problema u pregovorima, jer to znači da ona brani nacionalne interese. Račanova vlada nije mogla imati ovakve probleme jer nije štitila nacionalne interese. Zato je dobro da je došlo do problema u pregovorima i otvorenih razgovora.

Naravno, Andrija kada krene onda to sasvim sigurno nije radi samo jedne rečenice, pa je tako nastavio (ne znam da li u istom slijedu ili nekom drugom, no u Feralu se nalazi na istoj stranici) i nadodao:

Nismo mi govorili da treba donijeti zakon o ZERP-u niti nas je itko pitao. HDZ je dobio od SDP-a vrući krumpir, u prvoj godini našeg mandata trebala je započeti primjena ZERP-a. Taman kad smo morali dobiti status kandidata i otvoriti pregovore s EU. Tu situaciju sebi nismo napravili mi nego oni iz SDP-a. Oni su donijeli ZERP.

I ovo je u stvari srž problema, ZERP je tvorevina prošle vlade, HDZ je tada glasao protiv njega i on je i danas u osnovi protiv njega ali ga eto valjda radi političkog kontinuiteta pretposljednje vlasti održava na životu. ZERP je sjajan jer nam je on kreirao probleme s EU i u ovome času koristi se kao objašnjenje zašto je pristupanje EU zaštekalo. Naravno, svi se slažu da nigdje ništa nije stalo, dapače, radi se kao nikada prije no iz nekog čudnog razloga se ne pomičemo s mjesta. A to nas pak dovodi do jedne od mojih omiljenih ministrica Ane gogo Lovrin. Naime, Ivo Sanader je na sjednici vlade rekao (kaže jutarnji):

Premijer Ivo Sanader prije desetak se dana, na sastanku vodstva HDZ-a, obratio ministrici pravosuđa Ani Lovrin i nedvosmisleno joj objavio da ima rok od šest mjeseci u kojem mora provesti sve najnepopularnije i najbolnije poteze nužne za reformu pravosuđa. Pritom joj je rekao da će joj kao pomoć za državnog tajnika doći Dražen Bošnjaković i time zaključio tu temu.

Naslov članka je “Ana Lovrin dobila 6 mjeseci popravnog“, naravno, u svjetlu svih događanja oko pristupanja EU posljednjih dana očekivani razvoj događaja bi bio zamjena nesposobnih kadrova, no promjena ministra petnaest dana nakon što je odabran ne vodi baš nekom povjerenju prema takvoj vladi pa je stoga Ana dobila popravni (nadam se da će joj netko objasniti što to točno znači). Nino Đula je mudro zaključio slijedeće:

Tu je izvor problema s blokadom pregovora, a ne u kancelariji slovenskog političkog luzera Dimitrija Rupela. Nije Rupel odabrao Anu Lovrin, premda bi to vjerojatno bio učinio da je mogao osobno sastaviti tim koji bi Hrvatsku pretvorio u puža na putu prema EU. Izabrao ju je Ivo Sanader. Njeni su promašaji stoga prvenstveno Sanaderovi neuspjesi. Nitko u Hrvatskoj, ni u Sloveniji, niti u Bruxellesu, nije kriv što Sanader nije našao bolju osobu za provođenje teških i važnih reformi.

Na stranu sad je li pitanje ulaska u EU više politička odluka ili datum ulaska u većoj mjeri ovisi o tome kad ćemo i koliko napredovati u promjenama. Da smo od sveg tog posla koji ćemo na koncu ionako morati završiti, da smo, dakle, napravili barem pola, sada bismo mogli svi naricati kako nas zla Slovenija muči i zaustavlja, kao što to čini novi šef diplomacije Gordan Jandroković, još jedan od kadrova probranih više da slušaju nego da misle.

Slušam baš Poligraf na HR1 i Jandroković je onako lijepo i pristojno (i ne osobito uvjerljivo) ponovio niz propagandnih poruka koje naša kvazidiplomacija koristi kako bi uvjerila što nas same a potom i svijet koji nas okružuje kako je pristupanje NATOu kritična stvar za Hrvatsku. Zanimljivo da je upravo Srbija (koja je također članica partnerstva za mir) jedan od argumenata zašto bi mi morali u NATO.

HDZova vlada je u posljednje četiri godine napravila puno (ili malo – ovisno o perspektivi) i zahvaljujući/unatoč svemu uspjela je dobiti drugi mandat. Sanaderov brod nezaustavljivo plovi dalje i doista je pitanje da li su ovi problemi koji su nas snašli u proteklih nekoliko dana samo minijaturna stanka ili su oni naznaka problema koji slijede. No, “appearance is everything” pa uživajte u tome, može biti da nam je domet crtanje grafita po šest tisuća godina starim spomenicima – ali barem na tome rade najbolji ljudi koje imamo.

Od danas je (nakon dogovora u vladi) pojeftinio kruh, mlijeko i ulje; koja li je ono definicija planske privrede?

Misao dana:
We are never deceived; we deceive ourselves.

Categories
Politika

Dirty dozen

Da li ste vidjeli najnoviji video uradak Ivice Kirina? Kirin se vratio na jubitou, bolji nego ikad u epizodi Povratak kralja. I što bi rekao srpski pesnik; sedim, gledam, ne verujem… Ne vjerujem za početak da je ovaj uspio nadmašiti sam sebe, a onda mi je pala na pamet ta cijela menažerija u našoj vladi, pa krenem nabrajati (kao Balašević u svojoj pjesmici):

  • Ivo Sanader, premijer vlade; pasionirani sakupljač satova, spin doktor s potvrdom Wall street journala. Usput rečeno, na prethodno linkani tekst je prije nekoliko dana osvanuo komentar koji govori o tome kako u vladi postoji netko tko (u slobodno vrijeme, pretpostavljam) preprodaje jeftine kineske kopije skupocjenih satova. To je potencijalno objašnjenje zašto cijela vlada ima “skupe satove”, naime, ako su satovi fakat jeftini lažnjaci onda im je i bolje da sjede tamo i trpe sve što im mediji predbace nego alternativa u kojoj cijela vlada prizna da nosi lažne satove :)
  • Jadranka Kosor, potpredsjednica vlada; ovo je žena koja je u cijelosti potrošena tijekom neuspjele predsjedničke kampanje. Dakle, ne računajući ovaj idiotski debakl od prije petnaestak dana sa sigurnonosnim službama (gdje je u stvari gore spomenuti premijer ispao idiot) Jadranka je poznata po cijelom nizu drugih odluka, a jedna od fenomenalnih je i ona u kojoj je onaj invalid koji je Pančiću svojevremeno vratio umjetnu nogu dobio posao savjetnika u ministasrtvu svega i svačega, da bi čini mi se prošloga ljeta bio potiho sklonjen nakon što su sve instance sudova potvrdile Pančićevu odluku.
  • Damir Polančec, dečko iz podravine koji je također potpredsjednik vlade; on mi je uletio na radar nedugo nakon što su ga postavili na poziciju na kojoj se i danas nalazi a kada je na proslavi praznika rada u maksimiru bio izviždan od sindikalaca što je prokomentirao “ne znam zašto mi zvižde, pa i moji roditelji su bili radnici” (ne nužno tim riječima ali to je poanta). Damir je marljiv dečko, uporno gura ESOP zakon koji bi mu omogućio da managerska struktura Podravke i preuzme tu tvrtku, malo je ušminkaju i potom je vjerojatno prodaju strateškom partneru. Mimo toga se proslavio i nagodbom s Ostojom i njegovim fondom (oko Liburnija hotela), odigrao je čudnu igru oko Plive te je bio egzekutor Sunčanog Hvara, a taman jučer sam naletio na tekst u Jutarnjem koji govori o tome kako HDZ mora platiti Podravki/Belupu pola milijuna kuna koje je Podravka nezakonito potrošila na uređenje HDZovog ureda. Pitam se što je tada Polančec radio u Podravki.
  • Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu.
  • Berislav Rončević, ministar obrane; uletio u kadar u Afganistanu kako laktom gura vojnika koji daje izjavu. Inače je još jedan od likova s preplanulim obrazima koji sasvim sigurno nisu nastali zbog dugotrajnog izlaganja suncu. Što uopće radi ta naša vojska (osim što im nestaje oružje iz vojarni?
  • Kolinda Grabar Kitarović, ministrica integracija i vanjskih poslova; čini se kako se iza vratiju MVPa događa sve i svašta, a svim aferama je zajedničko to da se događaju na najnižim mogućim razinama, da nitko nije u stvari odgovoran i da kao i obično nitko niti o čemu pojma nema. Kolinda, kako to Ivkošić sam govori, služi i zato da je umjesto po modnim pistama šaljemo po svijetu po crvenim tepisima kako bi treptala okecima i izgledala pametno (horror priče koje sam čuo o dotičnoj nisu primjerene objavljivanju niti na virtuelnom mjestu poput ovog).
  • Božidar Kalmeta, ministar pomorstva prometa i veza; čovjek nam dolazi iz dalekog i prijateljskog Zadra gdje je bio gradonačelnik. Tijekom njegovog gradonačelnikovanja Zadar se u stvari (kako čujem, nisam bio, pa ako lažu mene i ja lažem vas) pretvorio u poslovnicu Hypo banke. Lik je pokušao srediti direktnu pogodbu Bechtelu, a ostati će nam u trajnom sjećanju po tome što je kao ministar otvarao go-go bar u vlasništvu čovjeka koji je sastavni dio akcijskog plana za Gotovinu, pomorstvo nam ide zasada super ali nam brodogradnja šteka, u svojoj prvoj godini mandata koji tjedan prije otvaranja autoceste je na zaprepaštenje sviju otkrio kako mu nedostaje 60km autoceste, graditelj je daleko lošiji (i od Čačića, pa čak i od Jure zaustavi se vjetre Radića), a telekomunikacije su nam i dalje u čvrstom monopolu – dakle, sve po planu.
  • Ana Lovrin, navodno ministrica pravosuđa; osim socrealističnih kompletića i jedinog dokazano lažnog sata u vladi (pazi, ona je ministrica pravosuđa i nosi lažni sat), proslavila se promjenama krivičnog zakonika koji predviđa jednake kazne za otmicu državnog dužnosnika (njih ima oko 1600 dakle izbor je fakat dobar) i pušenje jednog joint-a. Obzirom da se ne zna boriti s mitom i korupcijom odlučila je baciti se u veliku PR akciju i boriti se protiv percepcije istoga.
  • Neven Ljubičić, ministar zdravstva; tip je toliko dosadan i iritantan da nemam čak niti jedan link na njega, no ako moram nabrojati jednu jedinu njegovu osobinu to je učiteljski stav koji koristi u svim svojim istupima koji je toliko iritantan da bi ga ošamario samo da sam mu sugovornik. Što je naše zdravstvo učinilo u posljednje tri godine osim što je zapalo u još veće dugove?
  • Branko Vukelić, ministar gospodarstva; sva reća pa nam je gospodarstvo u banani pa čovjek nema previše posla tako da dosta slobodnog vremena može provesti držeći uzde u Karlovcu iz kojeg nam dolazi, čovjek je inače poznatiji po aferi Brodosplit o čemu on kao predsjednik nadzornog odbora pojma nema i općenito ne razumije zašto ga razvlače po novinama. Dosta, niti ja nisam siguran.
  • Dragan Primorac, ministar prosvjete i sporta; hrvatsko oličenje CSIja koji navodno nema stvarnih rezultata osim po tome što je napisao slavni dokument koji navodno dokazuje kako su hrvati potekli od Iranaca (samo ako to ameri skuže naribali smo), ima taj famozni psycho pogled koji doslovce ubija a u povijesne anale će ući po HNOSu i po obaveznoj srednjoj školi koja eto (baš smo danas saznali) ipak neće biti 4 ili 3 nego dvije godine.
  • Petar Čobanković, ministar poljoprivede; beskrajno simpatični lik koji će se usjeći u kolektivno pamćenje nacije po svojem nastupu na raftingu, ili po totalno originalnom načinu rješavanju problema s ptičjom gripom.
  • Božo Biškupić, ministar kulture; eto, jedini čovjek u vladi koji je znao ispuniti imovinsku karticu kako spada, ujedno i osoba za čijeg je mandata izdavačka i knjižarska djelatnost na samrti, čovjek za čijeg je mandata premijerova kćerka unatoč valjda stogodišnjoj tradiciji otvarala Dubrovačke ljetne igre i čovjek o kojem se općenito malo priča.
  • Marina Matulović Dropulić, ministrica gradnje i okoliša; osoba za sve režime koja je prošla sve i svašta uključujući i današnju Bandićevu poziciju – pamtiti ćemo je po rušenju bespravno sagrađenih objekata (nenarušavajući tradiciju koju je otvorio Božidar Kovačević), pravilniku o zbrinjavanju ambalažnog otpada (ali ne svog otpada, samo odabranih dijelova) i zatvaranju pojedinih smetlišta.

Eto i to bi bila cijela vlada, kada ih postavimo na jedan list papira i krenemo o njima čitati ono što ulazi u oko je da nema baš nekih dostignuća koje bi mogli navesti u prilog. A da krenemo i saborske zastupnike nabrajati…

Misao dana:
You’ve seen a general inspecting troops before haven’t you? Just walk slow, act dumb and look stupid!

Categories
Internet Politika

Jadranka Kosor vs. Jadranka Cigelj – pogodite tko je lagao?

Faksimil transkripta prve stranice zapisnika sjednice vlade od prošlog četvrtka na kojoj je Jadranka Cigelj smijenjena. Mislim da se vidi tko je lagao (ali i tko je ispao magare, Ivo – volimo te, drž se, nitko ne može biti toliko glup kao cijela vlada zajedno ;).

Update: kompletni zapisnik možete skinuti ovdje (PDF alert). Jadranka Cigelj je (očekivano) izbačena iz stranke na razini lokalnog ogranka Pešćenica. Ivan Jarnjak je komentirao kako se “svaka nedisciplina mora kazniti”, čime je dao do znanja da se vlastitom glavom misliti ne smije. Ne ulazeći u lik&djelo Jadranke Cigelj, nije li čudno da je obavještajna agencija djelovala po zakonu (kako kaže Mesić – unatoč tome što su postupali po uredbi vlade koja definira djelovanje danas nepostojeće agencije, unatoč tome što su radili provjeru koju nisu smjeli napraviti, unatoč tome što su u provjeru krenuli bez pisane dozvole osobe nad kojima se provjera provodila), dakle djelovali su po zakonu no Jadranka je svejedno kriva? Osim toga, iz transkripta koji se dolje vidi sasvim je jasno kako je sam premijer inicirao smjenu (na temelju informacije koju su servirale Jadranka Kosor i Ana Lovrin). Unatoč svemu, Jadranka Cigelj je i dalje kriva.
U HDZu očigledno nemaš što misliti jer Ivo misli za sve, a kada on ne razmišlja onda se događaju ovakvi skandali. Guy Kawasaki je rekao kako mediokriteti zapošljavaju mediokritete, pa me zato zanima tko je bio taj koji je zaposlio Ivu Sanadera?

Sjednica vlade, faksimil transkripta prve stranice zapisnika

Ono što je sada bolesno očigledno (ako ste imali bilo kakvu dvojbu oko toga ranije) je kako je Jadranka Kosor predložila smjenu isključivo na temelju u zapisniku spomenutog a nepostojećeg upitnika (treba spomenuti i Anu gogo Lovrin kao honorable mention). Ono što je moje prvo pitanje je zašto su se kasnije ispravljali s razlozima smjene? Naime, fora je koliko je ja vidim, da je Jadranka Kosor ispala, well, zamislite sami epitet po izboru i po svaku cijenu mora isprati nekako ljagu tog epiteta; najlakše je zaroniti glavu u pijesak i ponavljati poput papige sve ono što je Jadranka uporno ponavljala. No veći problem je premijer nam Ivo, jer je on očigledno bio instrumental u provođenju bizarne odluke temeljene na nepostojećem upitniku. Dakle, ako je Jadranka Kosor došla u zabludu vjerujući kako upitnik postoji, što onda treba misliti o Ivi Sanaderu koji je cijelu priču progutao i potom školski odradio svoj kazališni komad?

Prije godinu-dvije-tri ovakve stvari su možda i mogle proći, jer kako to neki kažu kolektivno političko pamćenje hrvata je vrlo kratko; gore navedene rečenice su se našle u jednom TV dnevniku, snimka nije reemitirana, novine nisu bile određene i nakon dan-dva ponavljanja osnovni problem je u cijelosti nestao s horizonta. No danas imamo internet, a internet ne samo da ne spava nego i ne zaboravlja. Vidjeti ćemo kuda će se ovo otkotrljati, no sada je više nego jasno kako je Jadranka Kosor lagala; ako se ne sjećate, evo i video pa bacite pogled:

Misao dana:
People never lie so much as after a hunt, during a war or before an election.