Categories
Politika Priroda i društvo

Nekoliko brzih, kratkih i ne nužno ažurnih

Jučer sam zaglibio u uredu jer se rasuo neki server koji je vrtio NT4.0 na token ringu. Totalna katastrofa jer je računalo imalo neki heavy_duty intelov serverski motherboard koji koristi power supply koji košta više nego totalno novi server pa sam stoga otišao do Vemila i kupio najjeftinije računalo koje su tamo imali da glumi server (usput rečeno, najjeftinije računalo košta 1.699kn s PDVom). Server pokreće dvadeset plus tona industrijske elektronike i token ring je neizbježan. Čisti retro ako se mene pita, to je ono što zovem borba čovjeka i stroja, borba u kojoj uvijek pobijediš samo ako dovoljno user manuala pročitaš.

Da se vratimo na dnevno-politički program:

  • Neki dan je Vesna Škare i još k tome Ožbolt prozvala ministarstvo pravosuđa da ne radi apsolutno ništa. U najboljoj maniri Ratka Mačeka navodna ministrica pravosuđa Ana gogo Lovrin je dala izjavu u kojoj je sve odlučno demantirala ne potkrijepivši svoj demantij apsolutno ničime osim obećanjem da će novinari dobiti podatke. Ono što su novinari dobili, je gotovo pa identično onome što su dobili i kada je VŠO odletila s dužnosti (uz vjerojatno neke sasvim nove i originalne gramatičke pogreške svojstvene vladajućima).
  • Prije nekoliko dana bio sam na jednom razgovoru (akademske naravi) gdje je između ostalog bilo rečeno kako postoji cijeli niz fondova EU koji se ne koriste ili koriste slabo. Izašao je tekst u Jutarnjem na tu temu. Tekst doslovce kaže kako je hrvatska od predviđenih 245 milijuna kuna pokupila svega 12. Poljoprivrednicima je “lakše” natjecati se za domaće subvencije nego EU.
  • Na istom tom razgovoru smo govorili i o fondovima za istraživanje i razvoj u kojima će uskoro biti oko 100mil EUR godišnje, no istovremeno projekte nema tko napisati. Ako postoji tržišna niša za konzultante onda je to pisanje projekata za EU. Konzultanti navodno pokupe i do 30% iznosa subvencije pa si vi mislite. 30mil EUR samo stoji da ih netko pokupi. Država znanja – buahhaaahhaaa.
  • Kaže komentar, a ja pak linkam na Slobodnu Dalmaciju, kako je u jeku rata nekih 14-15 tenkova koji su bili pod našom kontrolom s bojišnice odvezeno u Kuvajt kako bi se ispoštivao Jugoslavenski ugovor o isporuci tenkova (dakle, ako je to točno ispada kako su usred ratnih operacija ili u okolini u kojoj je netrpeljivost između dvije strane bila više nego očigledna – našla se ekipa koja je odlučila ispoštivati dogovor i hrvatske tenkove isporučiti Kuvajtu, pokupiti pinku a onda ćemo kasnije lako). Priča je krajnje zanimljiva i njezin blagi odjek u javnosti samo je još jedan dokaz kako pojedine teme jednostavno ne mogu zaživjeti. A da je priča u kategoriji vjerovali ili ne to definitivno stoji.
  • Neki dan sam napisao tekst dirty-dozen u kojem sam napisao kako je ministrica Kolinda Grabar Kitarović zaposlena kako bi izgledala lijepo na crvenim tepisima ispred parlamenata drugih zemalja. Nažalost, izgledati lijepo čini se u njezinom slučaju isključuje i inteligentno ponašanje jer je samu sebe uplela u posljednji narko-skandal MVPEI-a gdje je u pokušaju kontrole štete protutnjala kao slon kroz staklanu davši/ponudivši otkaz trudnici (link na tportal).
  • Vesna Pusić iz HNSa počela je opako nagađati što i kako bi se moglo dogoditi i zašto je Čačić najbolji odabir za SDPovog mandatara za premijera. Nekako mi se čini da će ta arogancija HNSa ne samo štetiti rezultatima lijeve opcije na izborima, nego da će se dio tog nezadovoljstva prebaciti i na SDP. Kako birači ttretiraju bahate političare?

Hrvatska, zemlja u kojoj se normalne stvari ne događaju baš prečesto.

Misao dana:
People are often unreasonable, illogical, and self-centered;
Forgive them anyway.
If you are kind, people may accuse you of selfish, ulterior motives;
Be kind anyway.
If you are successful, you will win some false friends and some true enemies;
Succeed anyway.
If you are honest and frank, people may cheat you;
Be honest and frank anyway.
What you spend years building, someone could destroy overnight;
Build anyway.
If you find serenity and happiness, they may be jealous;
Be happy anyway.
The good you do today, people will often forget tomorrow;
Do good anyway.
Give the world the best you have and it may just never be enough;
Give the world the best you have anyway.

You see, in the final analysis, it’s all between you and God;
It was never between you and them anyway.

Categories
Politika

Dirty dozen

Da li ste vidjeli najnoviji video uradak Ivice Kirina? Kirin se vratio na jubitou, bolji nego ikad u epizodi Povratak kralja. I što bi rekao srpski pesnik; sedim, gledam, ne verujem… Ne vjerujem za početak da je ovaj uspio nadmašiti sam sebe, a onda mi je pala na pamet ta cijela menažerija u našoj vladi, pa krenem nabrajati (kao Balašević u svojoj pjesmici):

  • Ivo Sanader, premijer vlade; pasionirani sakupljač satova, spin doktor s potvrdom Wall street journala. Usput rečeno, na prethodno linkani tekst je prije nekoliko dana osvanuo komentar koji govori o tome kako u vladi postoji netko tko (u slobodno vrijeme, pretpostavljam) preprodaje jeftine kineske kopije skupocjenih satova. To je potencijalno objašnjenje zašto cijela vlada ima “skupe satove”, naime, ako su satovi fakat jeftini lažnjaci onda im je i bolje da sjede tamo i trpe sve što im mediji predbace nego alternativa u kojoj cijela vlada prizna da nosi lažne satove :)
  • Jadranka Kosor, potpredsjednica vlada; ovo je žena koja je u cijelosti potrošena tijekom neuspjele predsjedničke kampanje. Dakle, ne računajući ovaj idiotski debakl od prije petnaestak dana sa sigurnonosnim službama (gdje je u stvari gore spomenuti premijer ispao idiot) Jadranka je poznata po cijelom nizu drugih odluka, a jedna od fenomenalnih je i ona u kojoj je onaj invalid koji je Pančiću svojevremeno vratio umjetnu nogu dobio posao savjetnika u ministasrtvu svega i svačega, da bi čini mi se prošloga ljeta bio potiho sklonjen nakon što su sve instance sudova potvrdile Pančićevu odluku.
  • Damir Polančec, dečko iz podravine koji je također potpredsjednik vlade; on mi je uletio na radar nedugo nakon što su ga postavili na poziciju na kojoj se i danas nalazi a kada je na proslavi praznika rada u maksimiru bio izviždan od sindikalaca što je prokomentirao “ne znam zašto mi zvižde, pa i moji roditelji su bili radnici” (ne nužno tim riječima ali to je poanta). Damir je marljiv dečko, uporno gura ESOP zakon koji bi mu omogućio da managerska struktura Podravke i preuzme tu tvrtku, malo je ušminkaju i potom je vjerojatno prodaju strateškom partneru. Mimo toga se proslavio i nagodbom s Ostojom i njegovim fondom (oko Liburnija hotela), odigrao je čudnu igru oko Plive te je bio egzekutor Sunčanog Hvara, a taman jučer sam naletio na tekst u Jutarnjem koji govori o tome kako HDZ mora platiti Podravki/Belupu pola milijuna kuna koje je Podravka nezakonito potrošila na uređenje HDZovog ureda. Pitam se što je tada Polančec radio u Podravki.
  • Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu.
  • Berislav Rončević, ministar obrane; uletio u kadar u Afganistanu kako laktom gura vojnika koji daje izjavu. Inače je još jedan od likova s preplanulim obrazima koji sasvim sigurno nisu nastali zbog dugotrajnog izlaganja suncu. Što uopće radi ta naša vojska (osim što im nestaje oružje iz vojarni?
  • Kolinda Grabar Kitarović, ministrica integracija i vanjskih poslova; čini se kako se iza vratiju MVPa događa sve i svašta, a svim aferama je zajedničko to da se događaju na najnižim mogućim razinama, da nitko nije u stvari odgovoran i da kao i obično nitko niti o čemu pojma nema. Kolinda, kako to Ivkošić sam govori, služi i zato da je umjesto po modnim pistama šaljemo po svijetu po crvenim tepisima kako bi treptala okecima i izgledala pametno (horror priče koje sam čuo o dotičnoj nisu primjerene objavljivanju niti na virtuelnom mjestu poput ovog).
  • Božidar Kalmeta, ministar pomorstva prometa i veza; čovjek nam dolazi iz dalekog i prijateljskog Zadra gdje je bio gradonačelnik. Tijekom njegovog gradonačelnikovanja Zadar se u stvari (kako čujem, nisam bio, pa ako lažu mene i ja lažem vas) pretvorio u poslovnicu Hypo banke. Lik je pokušao srediti direktnu pogodbu Bechtelu, a ostati će nam u trajnom sjećanju po tome što je kao ministar otvarao go-go bar u vlasništvu čovjeka koji je sastavni dio akcijskog plana za Gotovinu, pomorstvo nam ide zasada super ali nam brodogradnja šteka, u svojoj prvoj godini mandata koji tjedan prije otvaranja autoceste je na zaprepaštenje sviju otkrio kako mu nedostaje 60km autoceste, graditelj je daleko lošiji (i od Čačića, pa čak i od Jure zaustavi se vjetre Radića), a telekomunikacije su nam i dalje u čvrstom monopolu – dakle, sve po planu.
  • Ana Lovrin, navodno ministrica pravosuđa; osim socrealističnih kompletića i jedinog dokazano lažnog sata u vladi (pazi, ona je ministrica pravosuđa i nosi lažni sat), proslavila se promjenama krivičnog zakonika koji predviđa jednake kazne za otmicu državnog dužnosnika (njih ima oko 1600 dakle izbor je fakat dobar) i pušenje jednog joint-a. Obzirom da se ne zna boriti s mitom i korupcijom odlučila je baciti se u veliku PR akciju i boriti se protiv percepcije istoga.
  • Neven Ljubičić, ministar zdravstva; tip je toliko dosadan i iritantan da nemam čak niti jedan link na njega, no ako moram nabrojati jednu jedinu njegovu osobinu to je učiteljski stav koji koristi u svim svojim istupima koji je toliko iritantan da bi ga ošamario samo da sam mu sugovornik. Što je naše zdravstvo učinilo u posljednje tri godine osim što je zapalo u još veće dugove?
  • Branko Vukelić, ministar gospodarstva; sva reća pa nam je gospodarstvo u banani pa čovjek nema previše posla tako da dosta slobodnog vremena može provesti držeći uzde u Karlovcu iz kojeg nam dolazi, čovjek je inače poznatiji po aferi Brodosplit o čemu on kao predsjednik nadzornog odbora pojma nema i općenito ne razumije zašto ga razvlače po novinama. Dosta, niti ja nisam siguran.
  • Dragan Primorac, ministar prosvjete i sporta; hrvatsko oličenje CSIja koji navodno nema stvarnih rezultata osim po tome što je napisao slavni dokument koji navodno dokazuje kako su hrvati potekli od Iranaca (samo ako to ameri skuže naribali smo), ima taj famozni psycho pogled koji doslovce ubija a u povijesne anale će ući po HNOSu i po obaveznoj srednjoj školi koja eto (baš smo danas saznali) ipak neće biti 4 ili 3 nego dvije godine.
  • Petar Čobanković, ministar poljoprivede; beskrajno simpatični lik koji će se usjeći u kolektivno pamćenje nacije po svojem nastupu na raftingu, ili po totalno originalnom načinu rješavanju problema s ptičjom gripom.
  • Božo Biškupić, ministar kulture; eto, jedini čovjek u vladi koji je znao ispuniti imovinsku karticu kako spada, ujedno i osoba za čijeg je mandata izdavačka i knjižarska djelatnost na samrti, čovjek za čijeg je mandata premijerova kćerka unatoč valjda stogodišnjoj tradiciji otvarala Dubrovačke ljetne igre i čovjek o kojem se općenito malo priča.
  • Marina Matulović Dropulić, ministrica gradnje i okoliša; osoba za sve režime koja je prošla sve i svašta uključujući i današnju Bandićevu poziciju – pamtiti ćemo je po rušenju bespravno sagrađenih objekata (nenarušavajući tradiciju koju je otvorio Božidar Kovačević), pravilniku o zbrinjavanju ambalažnog otpada (ali ne svog otpada, samo odabranih dijelova) i zatvaranju pojedinih smetlišta.

Eto i to bi bila cijela vlada, kada ih postavimo na jedan list papira i krenemo o njima čitati ono što ulazi u oko je da nema baš nekih dostignuća koje bi mogli navesti u prilog. A da krenemo i saborske zastupnike nabrajati…

Misao dana:
You’ve seen a general inspecting troops before haven’t you? Just walk slow, act dumb and look stupid!

Categories
Priroda i društvo

Kolinda Grabar Kitarović

Kaže Milan Ivkošić u svojoj posljednjoj ovogodišjoj inventuri: Hrvatska je diplomacija preslikana hrvatska država: poroci i zatajivanje poroka, zaštita razularenih tatinih sinova, sprega sa stranom moći radi osobnih probitaka i, dakako, ljupka ministrica koja svoju dužnost shvaća kao manekensku pistu, a javnost kao publiku na modnoj reviji na kojoj se ionako samo udivljeno gleda i plješće.