Categories
Politika

Usađivanje

Super mi je ova kvazi borba protiv korupcije. Odlaskom Ive Sanadera cijeli niz ljudi je silom prilika završio s one strane rešetaka i nacija se općenito dobro zabavlja. Jedna od prvih kolateralnih žrtvi je svakako Damir Polančec kojeg ovih dana sude za pola milijuna kuna honorara kojeg je isplatio nekom odvjetniku. Lijepo je vidjeti sudstvo u akciji te niz dokaznih postupaka i svjedoka, no ono što se (zasada) nitko nije usudio reći je da je to što se Polančecu stavlja na teret jedna od najnormalnijih metoda koje ljudi koriste kada je potrebno isplatiti neki honorar ili platiti neku uslugu no nemate direktnu proračunsku stavku na koju bi se zakvačili. Da, točno je da ta studija ne vrijedi pola milijuna kuna, no s tih pola milijuna se uopće nije kupovala studija nego se rješavalo nešto drugo, a kako izvire iz sudskog postupka to “drugo” je doista trebalo platiti i ta uplata ej spriječila veću štetu s druge strane.

Da li je Polančec prekršio zakon? Možda. Da li je to bilo neetično? Vjerojatno. Da li je taj novac nekako morao biti isplaćen? Morao je. Ako ga i osude to će biti radi tehnikalije a ne radi toga što je u konkretnom slučaju stvarno bilo kriminala. Problemi se moraju rješavati i ponekad ta rješenja nisu legalna, možda ne drže svaki čošak ali su u konačnici ispravna.

(ne dijelim takvo mišljenje oko slučaja Podravke o kojoj sam pisao još daleke 2007 godine, no isto tako mi se čini da će to biti jako teško dokazati dok će najveću šansu za čisu osudu imati u predmetu reflektora za onaj Polančecov stadion)

No, ono što je daleko bitnije u toj cijeloj bitci s korupcijskom hobotnicom je da su ama baš svi likovi koji su se dosada našli na udaru policije i uskoka u biti ostaci Sanaderove mašinerije, ili u najboljem slučaju ekipa koja je ostala sama na livadi u nekom trenutku (kao što je to očito Polančec). Nadalje, jako je zanimljivo da policijska istraga nije otišla u smjeru koalicijskih partnera (posebice HSS-a) koji je zasigurno umočen ne samo u Podravci nego i u nizu drugih situacija.

I posljednje, zanimljivo je ponašanje medija, gdje EPH očito prednjači, u kojima imamo tri dana iznimno loših vijesti po HDZ i onda odjednom kroz pera eminentnih kolumnista i novinara teški zaokret koji odjednom daje sasvim novo svjetlo na situaciju i u biti pokušava isprati odgovornost s postojeće vlasti za situaciju u kojoj su sami sastavni dio.

Ako je Mladen Barišić doista, u ime HDZ-a, naplaćivao reket javnim poduzećima, posve je nemoguće da Ivo Sanader to nije znao. Ne samo zbog njihova bliskog odnosa, nego i zato što je dr. Sanader osobno odlučivao i o znatno manjim pitanjima u HDZ-u nego što je prikupljanje novca za stranku i upravljanje stranačkim novcem.

Ako je, dakle, Mladen Barišić doista, u ime HDZ-a, naplaćivao reket javnim poduzećima, i ako je to radio po nalogu i uz znanje Ive Sanadera, samo je pitanje vremena kad će policija pozvoniti i na Sanaderovu adresu. Ne tvrdimo, naravno, da će se to dogoditi ovih dana (iako to ne možemo isključiti); primjerice, Barišićevo se uhićenje najavljivalo više mjeseci, ali USKOK i policija čekali su dok ne prikupe dovoljno čvrstih elemenata za akciju. (jutarnji)

Ako ste pažljivo slušali prošlotjedni aktualni sat na kojem se pojavila tema Mladena Barišića mogli ste čuti Ivana Šukera koji je odgovarao na tu temu sa “kada bude optužen” i to je ponovio nekoliko puta, da bi se na kraju ispravio i odgovorio “ako bude”. Odluka o Mladenu Barišiću je pala puno prije jučerašnjeg jutra i na nekom drugom mjestu a to nije DORH ili USKOK, a Ivan nam je to lijepo servirao prošle srijede (samo što to tada nije uočeno).

Jedina taktika koju HDZ može imati u ovome času (a da ima privid bilo kakve šanse za uspjeh na izborima) je slijedeće:

  1. Nabacivanje blatom (svi smo mi isti), doktrina kojom pribjegavaju prije svakih izbora.
  2. “Odlučna” antikoruptivna kampanja koja se dotiče samo otpadnika HDZa i samo odaje dojam borbe.
  3. Virtualni uspjesi, primjerice za očekivati je kako će zadnji kvartal ove godine biti proglašen pozitivnim čime se otvaraju vrata da se krajem travnja ili početkom svibnja slijedeće godine proglasi izlazak iz krize (zamislite hipotetsku situaciju u kojoj ljudi povezani s vladom imaju utjecaja na statističke podatke pa su recimo anticipirajući ovu situaciju namjerno povećali pad BDPa u prvom kvartalu kako bi mogli taj umjetni a ionako očekivani pad kompenzirati zadnjim kvartalom, a onda i u prvom kvartalu slijedeće godine imaju nižu letvicu za preskočiti).
  4. Završetak pregovora s EU, što se očekuje u drugoj polovici prvog polugodišta slijedeće godine.

Ništa nije onako kako izgleda.

Misao dana:
Don’t you want to take a leap of faith? Or become an old man, filled with regret, waiting to die alone!

Categories
Ostalo

Šukekov forex

Da li ste pratili forex aferu o kojoj se pisalo kod nas posljednjih tjedana? Desetine ako ne i stotine ljudi investirali su u tzv. Forex tržište te u jednome času ustanovili kako se cijela piramida urušila  su neki ostali i bez cijele životne ušteđevine. Iako Forex na kojem su dotični izgubili novac nije nužno onaj pravi vrijedi reći kako je forex ili foreign currency exchange tržišt na kojem se trguje različitim valutama a odnos ponude i potražnje određuje vrijednost i međuodnose između valuta.

Na sličan način funkcionira i lokalna mjenjačnica u kojem mijenjate novac. Banka po točno određenoj cijeni prodaje ili otkupljuje ponuđeni novac. Ako se pak pojavite sa većom količinom novca, odjednom će mjenjač biti voljan prodiskutirati tečaj po kojem se mijenja, a možda će se odreći i provizije ako ona postoji. Ponuda i potražnja. Identično funkcioniraju i forex tržišta s tom razlikom što se tamo mijenja novac poput burze i u velikim količinama. Ako ste mudri igrač i pratite događanja u svijetu te ste u stanji predvidjeti što će se i gdje dogoditi onda na forexu možete dobro zaraditi mijenjajući svoju novčanu imovinu iz jedne valute u drugu pokušavajući je uvećati. To očito nije tako jednostavno jer se ovdje ne radi o dionici gdje morate promatrati jednu kompaniju ili sektor, nego gledate cijele ekonomije, utjecaje jednih zemalja na druge a sve to skupa u odnosu na različite robe koje se dominantno prodaju u točno određenim valutama (razmislite malo zašto se primjerice radi napor da se trgovina naftom iz dolara prebaci na eure).

Naravno, kao što u ribnjaku postoje male i velike ribe tako i ovdje imamo manje i veće igrače. Mojih ili vaših nekoliko stotina eura teško da će impresionirati bilo koju mjenjačnicu, no neki igrači poput Goerge Sorosa (kojeg također često spominjemo posljednjih dana) igraju se na Forexu ali s milijardama. Soros je tako osoba koju se identificira sa tzv. crnom srijedom iz rujna 1992. godine kada je Velika Britanija bila primorana prestati trgovati britanskom funtom na europskom tržištu novca. Soros je tom prilikom zaradio oko milijardu dolara i puno problema s britanskim vlastima. Jedno je promijeniti tisuću eura, a sasvim nešto drugo pokucati na vrata nacionalne banke i pokušati promijeniti nekoliko milijardi, zbog takvih transakcija cijele ekonomije stradavaju u postupku.

Da bi spriječili gubitke u naglim i velikim promjenama vrijednosti osmišljen je sustav koji se zove “hedging”, a to je zbirni naziv za nekolicinu kompleksnih financijskih instrumenata koji sprečavaju takve gubitke. Nešto slično polici osiguranja. Ako npr. kupujete velike količine nafte u dugom vremenskom periodu onda svoju investiciju i oscilacije u cijeni zaštitite hedging aranžmanom te ako dođe do velikog pada ili rasta cijena (ovisno o tome da li kupujete ili prodajete) posjedujete mehanizme za nadoknadu te razlike; ono što hedgingom radite je da žrtvujete potencijalno velike gubitke ili zarade za sigurnost cijene s kojom možete planirati na dugi rok.

Hrvatska država se u posljednjih godinu dana dva puta zadužila u američkim dolarima i to u ukupnom iznosu od tri milijarde dolara. Ove transakcije nisu zaštićene hedging aranžmanima ali imaju zato (stimulativnu) kamatu od više od 6%. Jednostavni pogled na tečajnice HNBa pokazuje kako smo na današnji dan, zbog lošeg odabira valute i nepostojanja hedging aranžmana nekih 73 milijuna američkih dolara u minusu, što na iznos od 3 milijarde koliko smo posudili predstavlja 2,3% ukupne glavnice.

Ne samo da niste zaradili na Forexu nego ste i izgubili, naivno ste odabrali stambeni kredit u švicarcima vjerujući u njegovu stabilnost ali ne uzevši u obzir nestabilnost svih nas, no ako Vas tješi eto niti Ivan Šuker ne razumije forex ili valute bolje od Vas pa je i on izgubio stotine milijuna kuna. Nažalost, i ti milijuni su vaši.

p.s. ovo je moja trinaesta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 25. rujna 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://forex.com/ Forex je naizgled sjajan mehanizam za zaraditi puno novaca u malo vremena. Naravno, ono što Vam mora biti jasno je da za svaku osobu koja nešto zaradi, mora s druge strane biti i netko drugi tko je izgubio. Ako vam nije totalno jasno kako i na kojim mehanizmima forex počiva, pogodite koja ćete od te dvije osobe biti?

Categories
Business Ekonomija

Političarima ostaje sića

Izuzmemo li Ustav, proračun je najvažniji dokument koji definira neku državu. U njemu piše odakle novac dolazi i kako se prikuplja te kako će biti potrošen. U ozbiljnim se zemljama državni proračuni donose mjesecima prije nego što stupaju na snagu, o njima se govori i po nekoliko godina prije nego što bi trebali biti prihvaćeni, te o njima odluke donose važni ljudi u tamnim odijelima vrlo ozbiljnog izgleda.

U Hrvatskoj je to nešto drugačije i kako to naši političari vole reći: “85% državnog proračuna je zadano”. Stoga, nema osobitog smisla previše diskutirati o 85% od stotinu i nešto milijardi kuna javnog novca jer je to jednostavno tako, moramo im vjerovati na riječ da je tih 85 i više milijardi kuna potrošeno na najmudriji mogući način i da je svaki trud uložen u razjašnjenje tog silnog troška u startu osuđen na propast. Iz nekog smo čudnog razloga povjerovali političarima i doista, o proračunu se i nije nešto raspravljalo sve do sada. Drugi mit odavno rezerviran za proračun je da je baš svaki od posljednjih dvadesetak proračuna uspio udovoljiti temeljnim kriterijima da bismo ga mogli nazvati razvojnim i socijalnim.
Istodobno!

Pogrešno je vjerovati da državni proračun u Hrvatskoj donosi Ivan Šuker kao resorni ministar i vlada s Jadrankom Kosor na čelu. Proračun donosi teta Marija iz računovodstva lokalnog vrtića (ili škole), ujak Danko koji je uspio postati tajnik jedne od onih silnih agencija koje puno rade ali ne proizvode rezultate, te vjerojatno cijela četa bezimenih računovođa iz prizemlja Ministarstva financija. Oni uporno skupljaju i unose podatke koje im u za to predviđene formulare ispisuju i redovito šalju spomenuta Marija, Danko ili neki drugi udaljeni rođak po izboru. Ministar Šuker i Vlada su ovdje samo zato da daju generalne smjernice, pa tako, primjerice, vrlo strogo odrede da se od sada piju samo voda i kava (bez šećera), jer je kriza, na što računovođe nevoljko korigiraju svoje tablice znajući kako će razliku koja im je potrebna za optimalnu količinu sokova i šećera te povremenu večeru o trošku poreznih obveznika namiriti iz razlike cijene struje koje ministarstvu ionako prijavljuju cijele godine po zimskoj tarifi, ili pak iz stavke tekućeg održavanja koja, uz ostalo, sadrži promjenu prozora na sjevernom krilu zgrade, i to četvrtu godinu zaredom. Ti su ljudi, dakle, oni koji odlučuju kako će se potrošiti nedodirljivih 85+ milijardi kuna proračuna, a političarima preostaje sića koja se ne dijeli po nekim osobitim strategijama ili opravdanosti.

Tu se rješavaju sitne razmirice, prethodni dogovori i izborna obećanja, pa tako dobivamo autoceste koje spajaju ništa ni sa čime ili pak prekrasne betonske mostove koji spajaju minsko polje s poljem preko rijeke koja će ionako uskoro presušiti. Nije problem niti ako pogriješite, uvijek je tu slijedeći rebalans ili povremeno (polutajno) preslagivanje, a što u najboljem slučaju podsjeća na onu igru iz djetinjstva koja se zvala “Vola oko stola”. Jedini pravi problem kojeg imaju korisnici državnog proračuna je kraj godine, naime, ako niste potrošili ono što ste predvidjeli – mala je šansa da ćete taj novac dobiti ponovno.

I dok je priča o proračunu prethodnih godina prolazila olako, te kako je ionako riječ o dosadnim diskusijama u kojima se žučni saborski zastupnici preko drugog programa nacionalne televizije razmeću milijunima pokušavajući impresionirati svoje obitelji naoko inteligentnim argumentima – nije ni čudo da prosječni porezni obveznik, dakle Vi, ne osjeća osobitu emocionalnu vezu s državnim proračunom, makar je on jednim sasvim solidnim dijelom popunjen rupom koja se nalazi u vašem džepu.

Rebalans proračuna koji nas čeka u slijedećih nekoliko tjedana po mnogo ćemu će biti drugačiji i prvi, pa predlažem da uložite malo vremena i pokušate sami pogledati da li naša država balansira bolje nego što vi balansirate svoj kućni budžet?ž

p.s. ovo je moja prva kolumna, koju od prošle subote do daljnjega možete čitati u subotnjem Večernjem, tj. u prilogu Večernjeg Obzor

Web Pick tjedna:
Eclectica je blog kojeg piše Nenad Bakić i sigurno spada u ponajbolje ekonomske blogove u Hrvatskoj. Ecletcicu treba imati na oku jer ga piše osvjedočeni poduzetnik koji nema niti najmanje motivacije ušminkavati podatke ili, ono što naši vladajući često rade, pokazivati podatke koji su selektivni, nereprezentativni i kojima vrlo često nedostaje kritična informacija kako bi doista bili vjerodostojni. Ovaj blog treba čitati natašte i s tabletama za smirenje na dohvatu.