Tag: Ivan Šuker

Categories
Politika

7 dana

Malo sam zauzet posljednjih dana pa su se tekstovi prorijedili, a i ovi koji jesu su više dokumentarno-informativne prirode nego tekstovi prepuni sadržaja. No u posljednjih nekoliko dana se desilo (ili će se desiti) puno toga zanimljivoga.

  • Na posljednjoj sjednici vlade, drIvo Sanader je najavio i isporučio bombu. HNSov Dragutin Lesar me pretekao u ubjašnjenju što ta bomba doista je, no činjenica je da se radi o dimnoj bombi. Porez na dohodak koji je “decentralizacijom” prebačen na lokalnu samoupravu (ja bih npr. rekao da je decentraliziran samo zagrebački proračun) je po svojoj prirodi prihod koji dolazi svakoga mjeseca, a znamo da se u siječnju isplaćuje plaća za prosinac u kojima možda ima kojekakvih bonusa i sličnih nagrada pa je dohodak tada možda nešto veći nego inače. Pravi test slijedi tamo u travnju/svibnju kada su mjeseci s prihodima od poreza na dobit i tada bi mogli probati podvući crtu, a tada rezultat sigurno neće biti idiličan. Nadajmo se samo da će novinari pitati drIvu kada dođe vrijeme. Pribavio sam i soundbite sa te sjednice vlade, pa poslušajte kako to izgleda bomba kada je isporučuje Ivo Sanader (alert: wav file, 2mb).
  • Ako ste čitali Jutarnji, tada znate da su hrvati europski prvaci po bolovanjima. O tome se raspisao Jutarnji. Bolovanja dramatično utječu na učinkovitost i ako se ne varam, bilo je rečeno da u pojedinim tvrtkama (a nekako mi je u uhu ostao ZET i ministarstvo obrane) u bilo kojem času nedostaje i do 12% ljudi koji su na bolovanju. Oni koji u svojim tvrtkama koriste balanced scorecard, vrlo dobro znaju da je sve iznad nekih 3% zvono za uzbunu i da je bolovanje prvenstveno oznaka niske motivacije zaposlenih.
  • Sanader je na nekom od brojnih skupova kojima pokušava opravdati nedostatak konkretnih rješenja objasnio kako je SDP uništavao radna mjesta dok ih HDZ stvara. Kaže nadalje Sanader, da mu je Ivan Šuker (ministar financija, krupniji dečko, ošišan na kocku s mindsetom računovođe) šapnuo da je u jednome času SDPove vladavine bilo 450.000 nezaposlenih što je totalno točno. Rečenica koju Šuker nije znao (ili nije uspio) dovršiti je brojka od 300.000 nezaposlenih koje je naslijedila HDZova vlada (dakle netto razlika od 150.000 ljudi), a koja je ostala praktički nepromijenjena za vrijeme ove vlade, a ako izuzmemo neproduktivne a novozaposlene državne službenike tada brojka ide na HDZovu štetu. Da budem totalno iskren, dobar dio od tih 150.000 ljudi je s popisa nestao zbog promjene metodologije obračuna nezaposlenosti, no to ne mijenja dramatično ukupni rezultat oko zapošljavanja.
  • Prošloga tjedna je (valjda preventivno) pala diskusija o školstvu i nadolazećoj obaveznoj srednjoj školi. Struktura obrazovanja kod nas je u najmanju ruku zabrinjavajuća, pa je HDZova priča o društvu znanja u najmanju ruku čudnovata. Iako nije eksplicitno rečeno, čini se kako vladajući u stvari pojma nemaju kako organizirati srednju školu od rujna (i to u cijelom rangu rješenja od zakonskog pa sve do broja stolaca i stolova koji su u školama potrebni). Ministar Primorac dakle ima sve šanse da do kraja svojega mandata po svim kriterijima nadmaši Šuvara, pa tako možemo reći da je deklarativnim prihvaćanjem Bolonje a bez pripreme fakulteta skršio sveučilište, HNOS (Hrvatska nacionalna obrazovna sramota) je prekonoćno uvedena u cijeli sustav bez sigurne analize efikasnosti, a sada je na redu i posljednji element – srednje školstvo.
  • Usput rečeno, danas SDP ima predstavljanje svoje obrazovne strategije pa ćemo vidjeti kako oni vide školstvo ili još važnije, kako misle riješiti ove četiri godine pogrešnih (ili preuranjenih, ishitrenih, krivih, nepripremljenih) poteza.
  • A kada smo već kod SDPa, u subotu je čini mi se u novinama završio navodni prijedlog slogana “Srce je lijevo” koji mi se čini sasvim cool.

Preko vikenda sam se vozikao u Toyoti Avensis 2.2D, pa slijedi i jedan tekst o tom automobilu, a imam namjeru napisati i nešto o seminaru na kojem sam bio preko vikenda.

Misao dana:
It may be true that the government that governs best governs least. Unfortunately, the same is also true of the government that governs worst.

Share the post "7 dana"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Dirty dozen

Da li ste vidjeli najnoviji video uradak Ivice Kirina? Kirin se vratio na jubitou, bolji nego ikad u epizodi Povratak kralja. I što bi rekao srpski pesnik; sedim, gledam, ne verujem… Ne vjerujem za početak da je ovaj uspio nadmašiti sam sebe, a onda mi je pala na pamet ta cijela menažerija u našoj vladi, pa krenem nabrajati (kao Balašević u svojoj pjesmici):

  • Ivo Sanader, premijer vlade; pasionirani sakupljač satova, spin doktor s potvrdom Wall street journala. Usput rečeno, na prethodno linkani tekst je prije nekoliko dana osvanuo komentar koji govori o tome kako u vladi postoji netko tko (u slobodno vrijeme, pretpostavljam) preprodaje jeftine kineske kopije skupocjenih satova. To je potencijalno objašnjenje zašto cijela vlada ima “skupe satove”, naime, ako su satovi fakat jeftini lažnjaci onda im je i bolje da sjede tamo i trpe sve što im mediji predbace nego alternativa u kojoj cijela vlada prizna da nosi lažne satove :)
  • Jadranka Kosor, potpredsjednica vlada; ovo je žena koja je u cijelosti potrošena tijekom neuspjele predsjedničke kampanje. Dakle, ne računajući ovaj idiotski debakl od prije petnaestak dana sa sigurnonosnim službama (gdje je u stvari gore spomenuti premijer ispao idiot) Jadranka je poznata po cijelom nizu drugih odluka, a jedna od fenomenalnih je i ona u kojoj je onaj invalid koji je Pančiću svojevremeno vratio umjetnu nogu dobio posao savjetnika u ministasrtvu svega i svačega, da bi čini mi se prošloga ljeta bio potiho sklonjen nakon što su sve instance sudova potvrdile Pančićevu odluku.
  • Damir Polančec, dečko iz podravine koji je također potpredsjednik vlade; on mi je uletio na radar nedugo nakon što su ga postavili na poziciju na kojoj se i danas nalazi a kada je na proslavi praznika rada u maksimiru bio izviždan od sindikalaca što je prokomentirao “ne znam zašto mi zvižde, pa i moji roditelji su bili radnici” (ne nužno tim riječima ali to je poanta). Damir je marljiv dečko, uporno gura ESOP zakon koji bi mu omogućio da managerska struktura Podravke i preuzme tu tvrtku, malo je ušminkaju i potom je vjerojatno prodaju strateškom partneru. Mimo toga se proslavio i nagodbom s Ostojom i njegovim fondom (oko Liburnija hotela), odigrao je čudnu igru oko Plive te je bio egzekutor Sunčanog Hvara, a taman jučer sam naletio na tekst u Jutarnjem koji govori o tome kako HDZ mora platiti Podravki/Belupu pola milijuna kuna koje je Podravka nezakonito potrošila na uređenje HDZovog ureda. Pitam se što je tada Polančec radio u Podravki.
  • Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu.
  • Berislav Rončević, ministar obrane; uletio u kadar u Afganistanu kako laktom gura vojnika koji daje izjavu. Inače je još jedan od likova s preplanulim obrazima koji sasvim sigurno nisu nastali zbog dugotrajnog izlaganja suncu. Što uopće radi ta naša vojska (osim što im nestaje oružje iz vojarni?
  • Kolinda Grabar Kitarović, ministrica integracija i vanjskih poslova; čini se kako se iza vratiju MVPa događa sve i svašta, a svim aferama je zajedničko to da se događaju na najnižim mogućim razinama, da nitko nije u stvari odgovoran i da kao i obično nitko niti o čemu pojma nema. Kolinda, kako to Ivkošić sam govori, služi i zato da je umjesto po modnim pistama šaljemo po svijetu po crvenim tepisima kako bi treptala okecima i izgledala pametno (horror priče koje sam čuo o dotičnoj nisu primjerene objavljivanju niti na virtuelnom mjestu poput ovog).
  • Božidar Kalmeta, ministar pomorstva prometa i veza; čovjek nam dolazi iz dalekog i prijateljskog Zadra gdje je bio gradonačelnik. Tijekom njegovog gradonačelnikovanja Zadar se u stvari (kako čujem, nisam bio, pa ako lažu mene i ja lažem vas) pretvorio u poslovnicu Hypo banke. Lik je pokušao srediti direktnu pogodbu Bechtelu, a ostati će nam u trajnom sjećanju po tome što je kao ministar otvarao go-go bar u vlasništvu čovjeka koji je sastavni dio akcijskog plana za Gotovinu, pomorstvo nam ide zasada super ali nam brodogradnja šteka, u svojoj prvoj godini mandata koji tjedan prije otvaranja autoceste je na zaprepaštenje sviju otkrio kako mu nedostaje 60km autoceste, graditelj je daleko lošiji (i od Čačića, pa čak i od Jure zaustavi se vjetre Radića), a telekomunikacije su nam i dalje u čvrstom monopolu – dakle, sve po planu.
  • Ana Lovrin, navodno ministrica pravosuđa; osim socrealističnih kompletića i jedinog dokazano lažnog sata u vladi (pazi, ona je ministrica pravosuđa i nosi lažni sat), proslavila se promjenama krivičnog zakonika koji predviđa jednake kazne za otmicu državnog dužnosnika (njih ima oko 1600 dakle izbor je fakat dobar) i pušenje jednog joint-a. Obzirom da se ne zna boriti s mitom i korupcijom odlučila je baciti se u veliku PR akciju i boriti se protiv percepcije istoga.
  • Neven Ljubičić, ministar zdravstva; tip je toliko dosadan i iritantan da nemam čak niti jedan link na njega, no ako moram nabrojati jednu jedinu njegovu osobinu to je učiteljski stav koji koristi u svim svojim istupima koji je toliko iritantan da bi ga ošamario samo da sam mu sugovornik. Što je naše zdravstvo učinilo u posljednje tri godine osim što je zapalo u još veće dugove?
  • Branko Vukelić, ministar gospodarstva; sva reća pa nam je gospodarstvo u banani pa čovjek nema previše posla tako da dosta slobodnog vremena može provesti držeći uzde u Karlovcu iz kojeg nam dolazi, čovjek je inače poznatiji po aferi Brodosplit o čemu on kao predsjednik nadzornog odbora pojma nema i općenito ne razumije zašto ga razvlače po novinama. Dosta, niti ja nisam siguran.
  • Dragan Primorac, ministar prosvjete i sporta; hrvatsko oličenje CSIja koji navodno nema stvarnih rezultata osim po tome što je napisao slavni dokument koji navodno dokazuje kako su hrvati potekli od Iranaca (samo ako to ameri skuže naribali smo), ima taj famozni psycho pogled koji doslovce ubija a u povijesne anale će ući po HNOSu i po obaveznoj srednjoj školi koja eto (baš smo danas saznali) ipak neće biti 4 ili 3 nego dvije godine.
  • Petar Čobanković, ministar poljoprivede; beskrajno simpatični lik koji će se usjeći u kolektivno pamćenje nacije po svojem nastupu na raftingu, ili po totalno originalnom načinu rješavanju problema s ptičjom gripom.
  • Božo Biškupić, ministar kulture; eto, jedini čovjek u vladi koji je znao ispuniti imovinsku karticu kako spada, ujedno i osoba za čijeg je mandata izdavačka i knjižarska djelatnost na samrti, čovjek za čijeg je mandata premijerova kćerka unatoč valjda stogodišnjoj tradiciji otvarala Dubrovačke ljetne igre i čovjek o kojem se općenito malo priča.
  • Marina Matulović Dropulić, ministrica gradnje i okoliša; osoba za sve režime koja je prošla sve i svašta uključujući i današnju Bandićevu poziciju – pamtiti ćemo je po rušenju bespravno sagrađenih objekata (nenarušavajući tradiciju koju je otvorio Božidar Kovačević), pravilniku o zbrinjavanju ambalažnog otpada (ali ne svog otpada, samo odabranih dijelova) i zatvaranju pojedinih smetlišta.

Eto i to bi bila cijela vlada, kada ih postavimo na jedan list papira i krenemo o njima čitati ono što ulazi u oko je da nema baš nekih dostignuća koje bi mogli navesti u prilog. A da krenemo i saborske zastupnike nabrajati…

Misao dana:
You’ve seen a general inspecting troops before haven’t you? Just walk slow, act dumb and look stupid!

Share the post "Dirty dozen"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija

O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi

Jučer sam napisao kratki osvrt na tekst iz časopisa Banka, a na temu broja zaposlenih u državnoj upravi – o prekobrojnosti naše državne uprave sam pisao mnogo puta, a i mimo mene postoji cijeli niz pokazatelja koji govore o pretjeranom uplivu države u ekonomske tokove, budžet koji je praktički 50% BDPa najbolje svjedoči o tome (ako već ništa drugo). No količina tih negativnih pokazatelja ipak nekako uspjeva izletiti u medije unatoč silnim zanimacijama za narod u vidu afera o satovima, Jadrankama ili pričama o tome da li je netko imao račun ili nije.

Jedan od prvih pokazatelja je bio Doing Business svjetske banke, analizirao sam repote i za 2006 i za tekuću 2007 godinu. Pričao sam nešto sitno i o indexu percepcije korupcije (cijelu tablicu možete pogledati na stranicama transparency internationala). A posljednje što nas je zapalo je i indeks ekonomskih sloboda po anketi Wall Street Journalu odnosno Heritage Foundationu.

Ono što je zajedničko svim tim anketama je to da je Hrvatska uglavnom na toj ljestvici pala u posljednje vrijeme te da je naša dična vlada sve te ankete proglasila ništavnima, neutemeljenima, upitne metodologije i općenito neozbiljnima. Eto, primjerice nakon press release Heritage foundationa, naš ministar od financija (koji sam financija nema) rekao je slijedeću antologijsku rečenicu (for the record, govorimo o Heritage foundationu i Wall Street Journalu!!!):

“Što bi se to trebalo dogoditi u jednoj zemlji da bi po ekonomskim slobodama u jednoj godini pala za čak 54 mjesta?”

Iskreno pojma nemam, jedini zajednički nazivnik kojeg sam ja uspio pronaći u svim ovim istraživanjima je vlada HDZa, no može biti da sam prenaglio sa zaključkom.

Naravno,  Ivo&Ivan se uvijek mogu vaditi na poboljšane uvjete života, no i ovdje je stvar malo na klimavim nogama budući da se guverner naše banke Željko Rohatinski očajnički bori već godinama s rastućim zaduživanjem države – a zaduživanje što države, što gospodarstva, što stanovništva ukratko znači da smo buduću dodanu vrijednost žrtvovali za sadašnje poboljšanje uvjeta života. I dok je to super ako smo danas digli kredite da bi sagradili tvornicu, malo je manje idilično ako smo to učinili zato da bi kupili novi auto, kuhinjski element ili plasma televizor, a daleko najgore ako smo to učinili zato da bi doživjeli slijedeći prvi u mjesecu.

Svi ovi indeksi i istraživanja ne bave se u stvari s kvalitetom života ili životnim standardom nego slobodom odnosno lakoćom tj. poželjnošću kreiranja novih poslovnih subjekata. Dakle, koliko smo mi u stvari privlačni kapitalu? Ovo su mjerila koja najviše koriste stranci prilikom odlučivanja hoće li neku tvornicu automobila, ili bilo čega drugoga smjestiti upravo u Hrvatskoj, i očigledno je da mnoge zemlje stoje daleko bolje od nas (dapače, ispada da smo praktički svugdje u donjoj trećini ljestvice i uvjerljivo zadnji ili među zadnjima u europi – “gnjecavo dno” kako bi neki rekli). No, ono što se zaboravlja da unatoč tome što nas strani kapital iz svih tih razloga zaobilazi, imamo problem s domaćim kapitalom (istina je, imamo i toga, iako ne previše) koji je prisiljen funkcionirati upravo na ovom zemljopisnom teritoriju, pa zbog loših ekonomskih uvjeta, raširene korupcije, otežanog poslovanja većina tog novca umjesto u nekakve proizvodne ili barem uslužne djelatnosti završava u špekulativnim aktivnostima poput trgovine nekretnina koje su doživjele pravu eksploziju (pročitao sam negdje da se čak 18% svih pravnih subjekata bavi nekretninama!?).

I čisto da završimo tekst na veseloj noti (ovo je neslana šala), upozorio bih vas na tekst koji sam pročitao u Jutarnjem listu koji kaže kako su prosječne mirovine pale ispod 40% prosječne plaće (a očekujem da će se to već u veljači dodatno pogoršati kada krene prva isplata plaća u državnoj upravi po novoj shemi – što bi trebalo utjecati na ukupnu prosječnu plaću s nekih 1-1.5%). Ovim podatkom padaju u vodu sva predizborna i postizborna obećanja HDZa, HSUovci ispadaju magarci, a umirovljenici su objektivno svoj dug dobili natrag kroz smanjenje svojih mirovina – pa zar to nije genijalan potez?

Misao dana:
If Stupidity got us into this mess, then why can’t it get us out?

Share the post "O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi"

  • Facebook
  • X