Categories
Politika

Politički horoskop, jesen/zima

Dokopao sam se izvještaja međunarodnog republikanskog instituta (famozni IRI) o stanju javnog mijenja. IRI radi redovna istraživanja političke klime i dobro je upoznat sa situacijom u Hrvatskoj. PowerPoint ima nekih 80ak slajdova, za oko mi je zapalo nekoliko zanimljivih podataka koji se u uobičajenim novinskim člancima ne spominju. Važno je napomenuti da se anketa provodila krajem kolovoza i početkom rujna, dakle prije afera Verona i Brodosplit, biti će zanimljivo vidjeti slijedeću takvu anketu.
Kao što ste mogli vidjeti u Otvorenom prije neki dan, na pitnje ide li hrvatska u dobrom ili lošem smjeru, pozitivno je odgovorilo 27% ispitanika, što je ujedno i najbolji rezultat u posljednje dvije godine, no ono što nije pokazano je kako većinu od tih 27% izvlače (naravno) HDZ ali i HSLS čiji glasači misle poprilično slično kao i HDZovi.

Kada se govori o problemima koji se nalaze pred hrvatskom, pojavljuju se nezaposlenost (kao uvjerljivo prvi problem), mito i korupcija (kao uvjerljivo drugi) a tek potom u sličnim postocima status umirovljenika, standard, zdrastveni sustav i ostali problemi. No da li je sve baš tako?

Čini se da nije, jer kada glasače pitate koje zadatke bi dodijelili vladi u slijedećoj godini, poboljšanje standarda, smanjenje nezaposlenosti i borba s korupcijom i kriminalnom ukupno u postocima dobiju najviše pozicije, no ako glasače pitate da navedu tri najvažnija zadatka osim poboljšanja životnog standarda odjednom se na popisu pojavi i pristup EU ali i zaštita digniteta domovinskog rata!!! Jedanaest godina nakon završetka rata, još uvijek nismo raščistili s time i taj rat će nas čini se proganjati još duže vremena.

Na popisu prepoznatljivih projekata ove vlasti na prvim mjestima pojavljuje se gradnja cestovne mreže, povrat duga umirovljenicima i pregovori s EU, no isto tako se pojavljuju reforme zdravstva i školstva (nisam eto niti znao da je neka reforma školstva u tijeku, ovaj HNOS mi se čini više kao PR kampanja nego neka stvarna reforma) i odmah potom pravilnik o plastičnoj ambalaži. Na popisu konkretnih poteza vlasti, situacija je malo drugačija i najbolje ocjene su dobili gradnja cesta i plastična ambalaža, potom rješavanje problema ptičje gripe, no na četvrtom mjestu se nalazi komemoracija godišnjice domovinskog rata.

I dosada je sve bilo manje više OK uz pokoje iznenađenje, no ako pitate birače za nekoliko uvjerljivo najlošijih poteza vlade Ive Sanadera tada na prvome mjestu uvjerljivo zasjedne nezaposlenost, ali se na jednako uvjerljivoj drugoj poziciji spomene izručenje Ante Gotovine, odmah potom nerealizirana i lažna obećanja, reforma zdravstva te mito i korupcija.

Na popisu najuspješnijih ministara uvjerljivo prva je Vesna Škare Ožbolt unatoč činjenici da ona uopće nije ministar, slijedi je naša EU integrirajuća Kolinda, školski Dragan Primorac i odmah potom Božidar (go go) Kalmeta. Branko Vukelić kojeg smo nedavno puno spominjali zauzeo je uvjerljivo drugo mjesto (ali odozdola). Popisu najneuspješnijih ministara predvodi Jadranka aka. Suzana Kosor, vječno nesposobno simpatični Čobanković, Neven Ljubičić (koji se svima obraća kao da smo u vrtiću) te Ivan Šuker. Vukelić je na ovome popisu smješten negdje u zlatnoj sredini jer valjda moraš nešto raditi da bi mogao napraviti neuspjeh, pa stoga on ne zadovoljava donji minimum za bolju poziciju na ovoj tablici.

Kada govorimo o integracijama, za pristup EU glasalo bi danas nekih 48% glasača, i totalno očekivano, ako gledamo po stranačkoj pripadnosti najmanji broj glasova bi stigao iz HSPa i HSSa. No ako gledamo pristupanje NATOu, za NATO bi glasalo svega 37% birača, ali zanimljivo je da taj postotak uglavnom proizlazi iz glasova birača HDZa i HSPa. Ispada kako bi više HSPovaca glasalo za NATO nego za EU što je u najmanju ruku zanimljivo ali i zabrinjavajuće u odnosu na neke druge rezultate, primjerice osobito mi je zanimljiv podatak da za HSP glasa dvostruko više muškaraca nego žena, što u kombinaciji s ostalim rezultatima HSP pozicionira kao seksističke militantne euroskeptike.
Kada govorimo o razlozima zašto želite glasati baš za određenu stranku prvi razlog je politički program stranke, politička orijentacija a tek potom karakteristike osobe koja je na listi. 27% birača smatra da HDZ zaslužuje još jedan mandat, dok 30% njih smatra da SDPu treba dati još jednu šansu. Zanimljivo je da niti HDZovi koalicijski partneri ne žele HDZu dati priliku za drugi mandat, dok bi to SDPu puno radije dale ostale stranke (uz jedini izuzetak HSPa koj se uostalom kroz ostala pitanja profilirao kao jedini HDZov koalicijski partner u slijedećem razdoblju).

I posljednje, kada bi birali premijera, karakteristike koje bi morao imati novi premijer su: poštenje i nepovezanost s kriminalnim aktivnostima (na prvoj točki nam aktualni premijer ispada iz igre), stavljanje nacije ispred vlastitih interesa, školovanje, ispunjenje obećanja, iskrenost, kompetencija.

Što se može zaključiti iz ovog izvještaja: Kao prvo, pozicija HDZa na slijedećim izborima nije toliko čvrsta koliko se čini (ali vrlo daleko od toga da je loša ili da je gubitak vlasti izvjestan), i činjenica je da je HDZova biračka baza vrlo čvrsta te kako će se HSP pojaviti kao koalicijski partner u eventualnom slijedećem mandatu. S druge strane, postoji jasno naginjanje oporbe (pa i dijela postojećih HDZovih koalicijskih partnera) prema drugačijem sastavu vlade (kojeg bi obzirom na odnose ponovno vodio SDP). Postoji ogromni postotak neodlučnih birača u ostalim strankama koji su voljni promijeniti svoj glas, ali isto tako postoji i ogromni broj birača koji uopže ne žele glasati jer ne vide poantu u tome. Borba za glasače će se očigledno događati u tom segmentu, a to su uglavnom mladi.
Naravno, u svim dosadašnjim izborima uvijek se borilo za “neodlučne” glasače, no nekako mislim da je to više fraza nego stvarno nastojanje iz jednostavnog razloga što dvije glavne političke stranke imaju manje-više zacementirani dio glasačkog tijela i izborni rezultati ne pokazuju da su oni ikada uspjeli doprijeti do tih birača. Osim toga, uspavani glasači mogu značajnije okrenuti priču na jednu ili drugu stranu, a to nije nužno interes politike i političara koji su na vlasti ili visoko pozicionirani u oporbi (kako mi je jedna osoba nedavno rekla, zamislite što bi se desilo da neki od tih ljudi ispadnu iz sabora ili političkog života uopće, oni nemaju alternativu jer nikada nisu ništa drugo radili, a u takvim okolnostima bi mogli postati opasni i potencijalno destruktivni, baš kao i Budiša kojeg smo jedva penzionirali a sada ga pojedini žele rehabilitirati valjda kako bi opet napravio nereda).

Misao dana:
Politics: “Poli” a Latin word meaning “many”; and “tics” meaning “bloodsucking creatures”.

Categories
Ostalo

Kuda je nestalo zlato iz zlatne doline?

Ne bih se sada bavio prekjučerašnjim aktualniim satom u Saboru, gdje se još jednom vidjelo kako dr. Ivo svojim krajnjim snagama pokušava okrenuti cijelu priču koja ga polako ali sigurno okružuje te u nekoj čudnoj kombinaciji bahatosti, bezobrazluka i neugode pokušava pretrčati minsko polje bez da strada u postupku.

Zanimljivo je da je odmah nakon aktualnog sata počela interpelacija o stanju u Požeškoj županiji koja nije prenošena na televiziji i u večernjem dnevniku je zapanjujuće malo informacija o toj interpelaciji podijeljeno sa znatiželjnim pukom. No za dozu informacija pobrinuo simpatičan i uvijek smrtno ozbiljni Mislav Bago kroz emisiju Otvoreno (njega uvijek mogu zamisliti kako u dva ujutro u crnom sako smirenim i dobro kontroliranim glasom obavještava naciju kako je u povratku iz Verone u avionskoj nesreći…).

Kamen Ingrad: HajdukU svakom slučaju, Mislavovi gosti su bili najuspješniji knjigovođa službe društvenog knjigovodstva iz Velike Gorice, prethodni požeški župan, trenutni požeški župan i Ljubo Jurčić koji je jadan u emisiji jedva prozborio nekoliko rečenica.

Problem kao što svi znamo je blokada računa Požeške županije i nemogućnost lokalnih vlasti (prvenstveno novoizabranog župana) da taj problem riješe. Nadalje, kaže aktualni župan Zdravko Ronko (a s njime se dobrim dijelom slaže i državna revizija) kako se županija prezadužila, kako su se dijelile mjenice i zadužnice šakom i kapom bez smisla, ugovora ili stvarne potrebe te kako je sve skupa otišlo k vragu. Afera s požeškom županijom je u stvari samo produžetak famozne afere Kamen Ingrad. Mehanizam izvlačenja novca iz županije je u stvari jako zanimljiv iako ne i osobito inventivan, no o tome malo kasnije.

Obveze županije iznose nekih 57 milijuna kuna ((To je stanje na kraju svibnja 2006 i konstatirano je u nalazu državne revizije, strana 8 treći paragraf)), račun je pak blokiran zbog obveze Županijske uprave za ceste koja je trebala vratiti anuitet kredita za koji je županija bila jamac/sudužnik ((Do blokade je došlo zato jer u zadnjem tjednu travnja i početkom svibnja županija nije reagirala na opomenu banke te ja banka izvanredno raskinula ugovor i cjeolupni dug proglasila dospjelim)). Nalaz revizije nadalje kaže kako županija nije napravila napore da plate ratu kredita, odnosno da izbjegnu prijevremeni raskid ugovora. Vrijedi napomenuti kako se sve skupa događalo nakon izbora, a prije konstituirajuće sjednice skupštine županije iz čega slijedi da je u tom času to bila obveza prethodnog (HDZovog) župana, a dalo bi se nategnuti kako je ovaj (osobito obzirom na okolnosti kako je došao i otišao s vlasti) htio možda malo napakostiti svojem sljedbeniku.

Dobar dio duga nastao je manipulacijom s mjenicama. Naime županija je izdavala mjenice tvrtkama u privatnom vlasništvu ((Čitaj: Kamen Ingrad, formalno su te mjenice tretirane kao posudbe)), navedene mjenice su trgovačka društva prodavala bankama kako bi se domogli gotovine, a banke se onda brinu o naplati mjenice. Cijela problematika je u tome što navedene obveze nisu odobrene od strane skupštine i efektivno je njih sam potpisivao župan bez prethodne dozvole, a obveze koje proizlaze po tim mjenicama nisu bile pravilno (ili uopće) iskazivane u obvezama županije.

Po samom priznanju HDZova župana oni su to radili zbog “sudbina radnika” u tim tvrtkama. Inače, prva stvar koju će tajkunu reći njegov odvjetnik kada shit_hits_the_fan je da kao papiga ponavlja kako je to sve napravio radi ljudi i njihovih obitelji (vrijedi spomenuti da je ukupni iznos izdanih mjenica uvelike prelazi ukupnu masu mjesečnih plaća cijelog Kamen Ingrada skupa s doprinosima za više od godinu dana)…

Kako stoji iz nalaza državne revizije, ukupno dospjelo dugovanje županije je nekih 45 milijuna kuna (dakle koliko moraju platiti odmah), no račun je blokiran za ukupni iznos dugovanja prema Slavonskoj banci odnosno po naplati mjenica s kojima je županija dilala okolo. Čini se da je to iznos od nekih 31mil kuna ukupno (neke nove mjenice prijete, tako da se ova brojka povećava).

No ako ste mislili da je županija radila netransparentno, onda morate pogledati što se događalo u županijskim cestama (u kojima je također boravila revizija). Tamo je naime račun neprekidno blokiran od 17. lipnja 2005 godine, a da istovremeno županijske ceste duguju nekih skoro pa osamdesetak milijuna kuna ((s time da se 43 milijuna uopće ne nalazi u bilanci županijskih cesta jer su ugovori raskinuti i naplatu duga su preuzeli jamci, tj. županija)). Preko 28 milijuna kuna se odnosi na potraživanje od privatnih tvrtki za dane zajmove.

Tijekom emisije Otvoreno, ministar financija nam se žestoko sukobio s županom jer ovaj uporno ponavlja kako su stvarni gubici županije stotine milijuna kuna – dok ministar tvrdi da Ronko zbraja kruške i jabuke, jer (kako to tumači ministar), ako imate bolnicu koja je potrošila 20 milijuna kuna za obavljanje svoje djelatnosti, a istovremeno na temelju tih obavljenih usluga potražuje 23 milijuna kuna od zdrastvenog osiguranja tada je bolnica u plusu od 3 milijuna, dok, kako kaže to ministar, župan Ronko bi rekao kako se radi o 43 milijuna kuna duga ((dobit je uvijek razlika između prihoda i rashoda i te dvije brojke se uvijek oduzimaju a nikada ne zbrajaju().

No, ono što je ministar zaboravio navesti, je kako u potraživanjima županijske uprave za ceste postoji nekih 80ak milijuna kuna potraživanja od privatnih trgovačkih društava (Kamen Ingrad, hint, hint) koja su ušla u stečajnu masu društva. To ukratko znači da ono što je trenutno prikazano kao prihod odnosno potraživanje, u stvari treba rashodovati i prebaciti u troškove – što pojednostavljeno znači da se u ovom konkretnom slučaju smiju zbrajati kruške i jabuke budući da su i jedno i drugo u stvari kruške.

Moj zaključak: složio bih se s ministrom Šukerom i Ljubom Jurčićem kako se uz relativno malenu financijsku injekciju (reda veličine 7-8 milijuna kuna) i reprogram dugovanja Slavonske banke može županija vrlo brzo odblokirati. Čak bih bio i sklon reći kako se doista moglo učiniti više, no isto tako, da se problem nije toliko potencirao onda bi ova nedjela ostala kao prešućena istina i ima donekle smisla da se cijela situacija dovela do granice apsurda. No odblokiranjem županije će se samo riješiti pitanje funkcioniranja sustava, dok će doslovce stotine milijuna kuna (ako samo zbrojite potraživanje županijskih cesta, dospjeli dug županijskih cesta po kreditima danim privatnim trgovačkim društvima i dug županije za istu stvar – dobiti ćete brojku veću od stotinjak milijuna).

Ili sve to skupa u jednoj rečenici: još nismo niti zagrebli na razmjere događaja u požeškoj županiji, a osobito u upravi za ceste i sve to skupa će se pretvoriti u jedan od financijskih najvećih lomova u posljednjem razdoblju (gdje je država direktno oštećena.

p.s. dokumentacija državne revizije je smještena u dva izvještaja na po 60ak stranica svaki, tako da je to iznimno teško za čitati i pohvatati apsolutno sve podatke, tako da dopuštam mogućnost djelomično pogrešnih interpretacija, no neovisno o eventualnim pojedinačnim greškama razmjeri su strašni

Misao dana:
One must beware of ministers who can do nothing without money, and those who want to do everything with money.

Categories
Politika

This Is Not America… (3:50, David Bowie/Pat Metheny Group, Singles Collection, Vol. 2, 2000)

Naletio sam u subotu na članak u online izdanju jutarnjeg lista koje govori o tome kako slijedeći vikend SDP stvara svoj predizborni stožer. Predizborno razdoblje je već stiglo i parlamentarni izbori iako udaljeni nešto više od godinu dana (barem oni koje očekujemo) polagano oblikuju politiku koja će nas pratiti kroz slijedećih dvanaest mjeseci. Sve je nekako počelo u času kada je vlada samoinicijativno spomenula povećanja plaća državnih službenika što je prvi pouzdani znak predizbornog dodvoravanja (a ne zaboravimo, državna uprava broji nekih 250.000 ljudi i otprilike toliko obitelji u ovoj ili onoj mjeri ovisi o prihodima koje će državni službenici ostvariti). Samoinicijativno spominjanje povećanja plaća od strane vlade je dakle ili znak početka predizborne kampanje, ili je to loše tempirani potez lošeg pregovarača koji otvara temu prije svog suparnika.

Mišljenja sam da postojeću vladu treba mijenjati. Može biti da ću se složiti kako je Sanader sjajan ministar vanjskih poslova, sjajan je govornik (ipak je nešto naučio na svojem fakultetu) i daje dojam odlučnog državnika, činjenica je i kako je pokrpao puno političkih repova iz prošlosti. No za gospodarstvo nije učinio apsolutno ništa, politika nikada nikoga nije nahranila (osim eventualno političara) i totalna neaktivnost na gospodarskom planu je zabrinjavajuća i po meni jedinstveni pokazatelj nesposobnosti vladajuće garniture za promjene.

Da podsjetimo, vlada je primjerice htjela korigirati stopu PDVa pa ju je nedugo potom vratila na staro. Promijenila je pravila oko amortizacije imovine kod poslovnih subjekata, uvela je 10% PDVa na turističke dolaske, ukinula je porezne olakšice na istraživanje i razvoj (a mi bi kao morali biti zemlja znanja), nije spriječila niti čak usporila rast vanjskog duga (gledajte apsolutne brojeve, a ne relativne pa ćete vidjeti o čemu govorim), a da ne kažem kako je donijela i niz totalno idiotskih poteza poput zaduživanja kod domaćih banaka ili odluku o gradnji mosta s Pelješcem. Vladu je potreslo i nekoliko vrlo zanimljivih afera, počevši one s Žužulom koji je relativno brzo sklonjen sa svjetla reflektora, preko priče s Bechtelom i gradnjom autoceste bez natječaja (koju je Kalmeta preživio bez problema), afere s Opatijskim hotelima (gdje je veza Ostoja/Polančec totalno neeksploatirana) ili pak ove koja se tek priprema kroz Podravkin otkup dionica i novi ESOP zakon koji je, vidi slučajnosti, upravo sada na tapeti.

Čak ako i gledamo neke pozitivne stvari koje su se dogodile, poput povratka duga umirovljenicima koji je nastao kao plod dobro upakirane ucjene umirovljenika za dizanjem ručica u saboru ili čak hvatanja Gotovine (za kojeg osobno mislim da je puno previše overrated) – čini se kako su se i te stvari dogodile pod nekim tuđim diktatom.
Ukratko, nisam zadovoljan s ovom vlašću, a i ovo malo pozitivnoga što se dogodilo može se protumačiti na razne načine.

Nažalost, jednako sam nezadovoljan i našom oporbom iz jednostavnog razloga što oni polagano ali sigurno nestaju s političke scene. Posljednje istraživanje Večernjeg lista tako kaže kako bi (teoretski gledano) danas na izborima prošli samo HDZ i SDP (koji navodno vode mrtvu utrku), HSP koji se stabilno kreće između 5 i 10% podrške, te bi izborni prag jedva navukao HNS (i vjerojatno neke od manjih lokalnih stranaka u svojim izbornim jedinicama poput IDSa). ako pozbrajate te postotke, jedva nešto malo više od 50% glasova bi otišlo u saborske klupe, dok bi ostatak bio rasut na ostale stranke i strančice koje niču poput gljiva poslije kiše. Naravno, tu moramo računati i na predizborno koaliranje koje će izvući još koju stranku u saborske klupe, no ništa spektakularnoga, osobito ako SDP (kako je ptičica rekla) ne izađe na izbore po prvi puta totalno samostalno (ne znam da li ste to primjetili, no SDP niti na jednim izborima nije izašao samostalno, uvijek su prikrpali nekoga uza sebe kako bi valjda “razvodnili” svoje socijalističko/komunističko naslijeđe koje ih poput zombija prati u stopu).

Čitajući gore navedeni članak iz večernjeg koji odlučno tvrdi kako se ide u nacionalne izbore “s Bandićevim ljudima” ispada kako je i u samom SDPu svim jasno kako se SDP poput ove države dijeli na SDP i Grad Zagreb, te iako je Račan nominalno šef ovim zagrepčancima, objektivno bez njih ne može učiniti previše, a oni pak dozvoljavaju da se ovi s Iblerovog igraju na nacionalnoj razini jer ionako su svi problemi u saboru, a sve pare u Zagrebu.

Unatoč tome, mene brine nacionalna razina jer nam je gospodarstvo otišlo kvragu (ili je na nepovratnom putu da tamo ode), manje od jedne trećine svih zaposlenih nešto proizvodi dok ostali međusobno trguju ili se opslužuju. Nitko se ne bavi problemima poput poljoprivrede koja uvozi milijarde dolara namirnica dok istovremeno u pojedinim kulturama radimo viškove, ili proizvodnje koju ćemo uskoro morati staviti na popis zaštićenih vrsta odmah tamo uz ličke medvjede. A kada sam se već dotakao medvjeda, u posljednjih šesnaest godina koliko-toliko samostalne nam države, nitko se još nije pozabavio (barem ne sustavno) problemo rashodne strane državnog proračuna koji će u 2007 godini sasvim sigurno doživjeti neke nove apsurdne vrijednosti.

Imam jednu suludu ideju za web2.0 aplikaciju o državnom proračunu.

Misao dana:
Corrupt politicians make the other ten percent look bad.