Categories
Priroda i društvo

EU za ili protiv?

Pitali su me prije nekog vremena za Novi List da li ću ja glasati za ili protiv pristupanja Europskoj uniji.

Moj odgovor je tu vrlo jednostavan; da, glasati ću za.

Glasati ću ZA iz više razloga i eto nekih od njih:

  • zato što će meni biti bolje,
  • zato što kad vidim ove koji su protiv ne vidim alternativu.

Apsolutno me ne dira Europa kojom me plaše jer problemi koje Europa ima su uglavnom vezane za Euro (kojih ionako nemam), a daleko manje za političku zajednicu. Mene strašno zanima što će se desiti kada odjednom budete u mogućnosti za 10eur dostave mogli početi kupovati robu širom kontinenta bez ikakvih procedura ili carina. Zanima me i što će se desiti sa svima onima koji će ulaskom u EU postati redundantni (a to su svi oni koji su na ovaj ili onaj način povezani s carinskom rampom). Super mi je da ću sve više mojeg rada moći ravnopravno prodavati po EU (to načelno mogu i radim i sada, ali nije isto kada dobiješ fakturu iz EU ili onu izvan nje).

Puno previše vremena provodim izvan granica da bih idealizirao EU i mislio kako će tamo sve biti super i sjajno, ali znam dovoljno da budem siguran da će meni biti bolje.

Dakle, ja barem nemam dileme.

Update: moje iskustvo pokazuje da za razliku od .hr gdje je nenormalno važno tko govori (a daleko manje što govori) i odakle dolaziš ili tko te šalje (u odnosu na što si u stanju napraviti), u svijetu te nitko živ ne pita ništa, pitaju te možeš li obaviti  konkretni zadatak i onda ti ga povjere. Ako su zadovoljni zovu te opet, ako nisu onda si povijest. Ovo naše društvo koje svoju elitu i odluke bazira na “položajnoj renti” onoga koji se iz ovoga ili onoga razloga našao na nekome mjestu, a ta činjenica nema ama baš nikakve veze s njegovim znanjem, postignućima ilizaslugama je direktno odgovorna za situaciju u kojoj se nalazimo. Dok se to ne počne mijenjati dotle nema napretka, ni za nas niti za EU (koja nam neće pomoći, ali će nas zato zgaziti ako se sami ne sredimo).

Misao dana:
Union gives strength.

Categories
Priroda i društvo

Na putu prema EU (or not?)

Prošloga petka u info centru EU u Zagrebu održana je prezentacija istraživanja koje je proveo Gallup, a za potrebe European fund for the Balkans. Tema istraživanja, ili bolje rečeno naslov prezentacije je bio “Hrvatska: umorna od EU reformi!”, a istraživanje je tražilo odgovore na to kakva je klima o pristupanju europskoj uniji ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama koje se smatraju dijelovima tog glasovitog zapadnog balkana (ie. ex. Yu minus Slovenija plus Albanija). Cjelovito istraživanje s popratnim dokumentima možete i sami pregledati na stranicama Balkan monitora, a ovdje ima nekoliko mojih opaski plus powerpoint kojeg sam ubacio na slideshare.

Istraživanje je zanimljivo jer je napravljeno na sasvim sigurno reprezentativnom uzorku, a budući da je obavljeno u regiji možemo prilično dobro promarati međuodnose koji vladaju u tim zemljama. Primjerice, ako pitate ljude koliko su zadovoljni životom definitivno je najsretnija ekipa koja živi upravo u Hrvatskoj, no zanimljivi odgovori dolaze i iz novostvorenih zemalja poput Crne Gore ili Kosova. Ali, ako priupitate u kojem smjeru idu stvari, Hrvati su na samom dnu ljestvice dok se istovremeno gore spomenuta Crna Gora i Kosovo nalaze na suprotnom kraju istraživanja.

Identifikacija s nacionalnom pripadnošću je jaka u svim zemljama, osobito na Kosovu, ali je pitanje identiteta pomalo nejasno u Bosni gdje im očito nije lagano identificirati se sa vlastitom državom. Istovremeno, asocijacija s balkanom otprilike slijedi zemljopis gdje se hrvati rijetko asociraju s time da žive na Balkanu dok je to primjerice Kosovarima normalno. Zanimljivo je promatrati poistovjeivanje s Europom gdje bi očekivali da će u Hrvatskoj ta brojka biti uvjerljivo najveća, no to uopće nije situacija jer se prosječni Albanac, Kosovar ili Makedonac smaraju većim europljanima od nas, dok lošije od nas stoji (opet) Bosna, Srbija i Crna Gora.

Unatoč svim negativnostima, Hrvati su najmanje skloni migraciji (neki bi zlobno primjetili da svi koji su htjeli otići su već otišli :) u druge zemlje, dok je to neusporedivo više izraženo u ostalim zemljama, osobito u Albaniji i Makedoniji, dok (iznenađujuće) Kosovo stoji uz Hrvatski bok iako s u postotku značajno većim potencijalnim brojem migranata.

U istraživanju dalje slijede rezultati oko toga što se očekuje i u kojem smjeru svi skupa plovimo. Čini se kako je prevladavajuće da Hrvati smatraju kako zemlja ide u lošem smjeru i kako se situacija komplicira, te kako postoji razvijeni strah ili skepticizam od europske unije.

Ono što se u ovom powerpointu ne vidi, a o čemu je bilo dosta riječi na prezentaciji, je to što se u Hrvatskoj ponavlja scenarij koji je već viđen u ostalim zemljama koji su bliski kandidati za EU, a to je da percipirana podrška ulasku u EU pada zbog toga što stanovništvo shvaća da ulazak u EU nosi sa sobom vrlo jasnu cijenu i kako nam možda i nije tako loše kako izgleda. Uspoređujući se s ostalim zemljama regije, koje su također kandidati ili barem aspiranti za EU, činjenica je da su Hrvatski pokazatelji lošiji, što ne mora nužno značiti da je situacija toliko loša koliko to da je javnost osjetljiva na određene teme poput mita, korupcije, organiziranog kriminala kao i općenitog načina na koji se vodi zemlja.

Na samom web siteu Balkan monitora imate prilično moćni flash dashboard u kojem možete sami pogledati odgovore na mnogobrojna pitanja i to onda možete usporediti sa zemljama u regiji ili promotriti demografiju i kako ona nastupa prema određenom problemu. Gornji grafikon je nastao na taj način i on ilustrira stavove o tome što Hrvati misle o Sloveniji, gdje je narančasta koluma postotak anketiranih koji Sloveniju smatraju prijateljskom a što dublje idete u zeleno to je više onih koji smatraju da je Slovenija “neprijateljski” nastrojena prema Hrvatskoj. Sigurno se može još puno zanimljivih zaključaka izvući iz ovog istraživanja pa bacite pogled (i dopišite u komentaru što je vama bilo najzanimljivije).

Eh, dvije fusnote koje mi upadaju u oči i oko kojih sam donekle zabrinut. Prvo je da pažljivo promatrate brojeve koji se događaju oko Makedonije. Makedonija je zemlja za koju po meni treba biti duboko zabrinut jer jednostavno nije normalno da NATO ima 95% povjerenja građana ili da u NATO ljudi tamo više vjeruju nego u institucije Crkve – neki od pokazatelja vezanih za Makedoniju su objektivno lošiji nego oni za BiH a za koju znamo da je zemlja u problemima i koja nije u cijelosti definirana.

Druga opaska koju imam je vezana za govornike na prezentaciji (a bili su tamo Božinović, Pusić, Puhovski, Degert) i moj dojam, koji mene duboko smeta, a taj je da se većina reformi (koje je meni jako teško nabrojati jer ne osjećam njihove učinke) provodi radi ulaska u EU a ne radi nas samih i to je u stvari porazno jer smo dozvolili da sami priznamo da nam je EU potrebna kako bi nas dovela u red, umjesto da nam samima bude cilj stvoriti i živjeti u jednoj uređenoj zemlji. Govornici to naravno nisu rekli, ili su to snažno demantirali, no ovaj osjećaj je nemoguće izbjeći.

Misao dana:
Don’t worry about polls, but if you do, don’t admit it.

Categories
Business Ekonomija

Da li smo na rubu bankarske krize?

Ovo je manje-više retoričko pitanje. Naime, mjere obuzdavanja vanjskog duga koje već godinama provodi HNB nad hrvatskim bankama poprilično je restriktivan i te obvezne rezerve se danas pokazuju kao slučajna i kolateralna prednost navedenih mjera a sve u krizi koja dolazi.

Hrvatska je burza (kao uostalom i sve ostale burze širom svijeta) reagirala na događanja u Americi, a i prije nekoliko dana Šuker nas je uvjeravao kako su banke sigurne i stabilne i kako je Hrvatski bankarski sustav među najstabilnijima u europi (što je vjerojatno i točno). No, jučerašnje spašavanje njemačke Hypo real estate banke (koja nema veze s našom hypo bankom).

Ovih dana je sve krenulo spašavanjem (nacionalizacijom) luksemburškim i beglijskim dijelovima Fortis banke (injekcijom od cca. 17mld eura), te jučerašnjih 50mlrd eura u Hypo real estate. Ako to usporedimo s američkih 700mlrd dolara, tek smo načeli problem a europa je potrošila 100mlrd dolara. Ovaj tjedan možemo očekivati i lagano sklizanje eura u odnosu na ostale valute, a čitajući među redovima moguće je očekivati i daljnje sanacije.

Primjerice, Unicredito je najavio prikupljanje 6.6mlrd eura za stabiliziranje svoje likvidnosti. Unicredito je inače vlasnik Zagrebačke banke.

Istovremeno, Barrosso je negdje izjavio kako Treba naglasiti da je stanje u Europi bolje od onoga u SAD-u. Zato se ne mogu uspoređivati odgovori na krizu s dviju strana Atlantika – a ovdje vrijedi razmisliti o tome u kojim će okolnostima političar reći da situacija “nije tako strašna”. Osobito uzimajući u obzir izjavu britanskog ministra gospodarstva Petera Mandelsona:

Na novinarsko pitanje o tomu što misli u kakvom je stanju britansko gospodarstvo, dojučerašnji europski povjerenik za trgovinu je odgovorio: “Mislim da je ono uistinu u vrlo lošem stanju.” Dodao je kako bi na financijski sustav trebalo gledati kao na “pacijenta koji boluje od bolesti za koju bi Vlada trebala pronaći odgovarajući lijek”. (totalportal)

Objektivno, stvar ide rapdno nizbrdo i ne vidim da ćemo u slijedećem razdoblju čitati dobre vijesti. No, da se vratimo na htvatsku, činjenca je kako je naš bankarski sustav prilično stabilna i vjerojatno u daleko boljoj poziciji nego u okolnim zemljama. Djelomično zato jer je naše tržište u razvoju i stopa rasta je (koliko god ona malena bila) bitno veća nego u razvijenim zemljama, a istovremeno tu su i rezerve koje su značajno veće kod nas nego vani.

Problem će naravno nastupiti na burzi budući da će se loše vijesti krize sasvim sigurno odraziti na trgovanje na burzi, a srednjeročno će ekonomska kriza izvan naših granica sasvim sigurno imati negativni efekt na naš ionako jadan izvoz te na investiranje u hrvatsku (primjerice, treba imati na umu kako su banke radi rezervi svoje dobiti uredno zadržavale u hrvatskoj, a taj bi običaj sada kada su im banke “mame” u krizi mogle naglo prekinuti). Pratite narodne novine i najave zvanrednih skupština banaka.

Ono što je također realni scenarij je i prodaja banaka; naime ako banka u npr. njemačkoj ili italiji želi zadržati svoj core businesss proftabilnim (tj. ako želi preživjeti da budem brutalno direktan) najjednostavniji način da u tome uspije je prodaja nekih od profitabilnih asseta na stranim tržištima (čak i po diskontnoj cijeni samo da se dočepa likvidnosti). Uočite također kako su se prodaje američkih banaka, ali i sanacije njemačke Hypo real estate banke desile doslovno preko vikenda, tako da ono što će danas zasigurno doći iz ustiju glasnogovornika ZABAe treba uzeti sa zrnom opreza.

Anyway, duboko udahnite – slijedi još jedan tjedan rollercoastera, a kraj trake se ne vidi. Sretno.

Misao dana:
If you owe the bank $100 that’s your problem. If you owe the bank $100 million, that’s the bank’s problem.