Categories
Politika

Dirty dozen

Da li ste vidjeli najnoviji video uradak Ivice Kirina? Kirin se vratio na jubitou, bolji nego ikad u epizodi Povratak kralja. I što bi rekao srpski pesnik; sedim, gledam, ne verujem… Ne vjerujem za početak da je ovaj uspio nadmašiti sam sebe, a onda mi je pala na pamet ta cijela menažerija u našoj vladi, pa krenem nabrajati (kao Balašević u svojoj pjesmici):

  • Ivo Sanader, premijer vlade; pasionirani sakupljač satova, spin doktor s potvrdom Wall street journala. Usput rečeno, na prethodno linkani tekst je prije nekoliko dana osvanuo komentar koji govori o tome kako u vladi postoji netko tko (u slobodno vrijeme, pretpostavljam) preprodaje jeftine kineske kopije skupocjenih satova. To je potencijalno objašnjenje zašto cijela vlada ima “skupe satove”, naime, ako su satovi fakat jeftini lažnjaci onda im je i bolje da sjede tamo i trpe sve što im mediji predbace nego alternativa u kojoj cijela vlada prizna da nosi lažne satove :)
  • Jadranka Kosor, potpredsjednica vlada; ovo je žena koja je u cijelosti potrošena tijekom neuspjele predsjedničke kampanje. Dakle, ne računajući ovaj idiotski debakl od prije petnaestak dana sa sigurnonosnim službama (gdje je u stvari gore spomenuti premijer ispao idiot) Jadranka je poznata po cijelom nizu drugih odluka, a jedna od fenomenalnih je i ona u kojoj je onaj invalid koji je Pančiću svojevremeno vratio umjetnu nogu dobio posao savjetnika u ministasrtvu svega i svačega, da bi čini mi se prošloga ljeta bio potiho sklonjen nakon što su sve instance sudova potvrdile Pančićevu odluku.
  • Damir Polančec, dečko iz podravine koji je također potpredsjednik vlade; on mi je uletio na radar nedugo nakon što su ga postavili na poziciju na kojoj se i danas nalazi a kada je na proslavi praznika rada u maksimiru bio izviždan od sindikalaca što je prokomentirao “ne znam zašto mi zvižde, pa i moji roditelji su bili radnici” (ne nužno tim riječima ali to je poanta). Damir je marljiv dečko, uporno gura ESOP zakon koji bi mu omogućio da managerska struktura Podravke i preuzme tu tvrtku, malo je ušminkaju i potom je vjerojatno prodaju strateškom partneru. Mimo toga se proslavio i nagodbom s Ostojom i njegovim fondom (oko Liburnija hotela), odigrao je čudnu igru oko Plive te je bio egzekutor Sunčanog Hvara, a taman jučer sam naletio na tekst u Jutarnjem koji govori o tome kako HDZ mora platiti Podravki/Belupu pola milijuna kuna koje je Podravka nezakonito potrošila na uređenje HDZovog ureda. Pitam se što je tada Polančec radio u Podravki.
  • Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu.
  • Berislav Rončević, ministar obrane; uletio u kadar u Afganistanu kako laktom gura vojnika koji daje izjavu. Inače je još jedan od likova s preplanulim obrazima koji sasvim sigurno nisu nastali zbog dugotrajnog izlaganja suncu. Što uopće radi ta naša vojska (osim što im nestaje oružje iz vojarni?
  • Kolinda Grabar Kitarović, ministrica integracija i vanjskih poslova; čini se kako se iza vratiju MVPa događa sve i svašta, a svim aferama je zajedničko to da se događaju na najnižim mogućim razinama, da nitko nije u stvari odgovoran i da kao i obično nitko niti o čemu pojma nema. Kolinda, kako to Ivkošić sam govori, služi i zato da je umjesto po modnim pistama šaljemo po svijetu po crvenim tepisima kako bi treptala okecima i izgledala pametno (horror priče koje sam čuo o dotičnoj nisu primjerene objavljivanju niti na virtuelnom mjestu poput ovog).
  • Božidar Kalmeta, ministar pomorstva prometa i veza; čovjek nam dolazi iz dalekog i prijateljskog Zadra gdje je bio gradonačelnik. Tijekom njegovog gradonačelnikovanja Zadar se u stvari (kako čujem, nisam bio, pa ako lažu mene i ja lažem vas) pretvorio u poslovnicu Hypo banke. Lik je pokušao srediti direktnu pogodbu Bechtelu, a ostati će nam u trajnom sjećanju po tome što je kao ministar otvarao go-go bar u vlasništvu čovjeka koji je sastavni dio akcijskog plana za Gotovinu, pomorstvo nam ide zasada super ali nam brodogradnja šteka, u svojoj prvoj godini mandata koji tjedan prije otvaranja autoceste je na zaprepaštenje sviju otkrio kako mu nedostaje 60km autoceste, graditelj je daleko lošiji (i od Čačića, pa čak i od Jure zaustavi se vjetre Radića), a telekomunikacije su nam i dalje u čvrstom monopolu – dakle, sve po planu.
  • Ana Lovrin, navodno ministrica pravosuđa; osim socrealističnih kompletića i jedinog dokazano lažnog sata u vladi (pazi, ona je ministrica pravosuđa i nosi lažni sat), proslavila se promjenama krivičnog zakonika koji predviđa jednake kazne za otmicu državnog dužnosnika (njih ima oko 1600 dakle izbor je fakat dobar) i pušenje jednog joint-a. Obzirom da se ne zna boriti s mitom i korupcijom odlučila je baciti se u veliku PR akciju i boriti se protiv percepcije istoga.
  • Neven Ljubičić, ministar zdravstva; tip je toliko dosadan i iritantan da nemam čak niti jedan link na njega, no ako moram nabrojati jednu jedinu njegovu osobinu to je učiteljski stav koji koristi u svim svojim istupima koji je toliko iritantan da bi ga ošamario samo da sam mu sugovornik. Što je naše zdravstvo učinilo u posljednje tri godine osim što je zapalo u još veće dugove?
  • Branko Vukelić, ministar gospodarstva; sva reća pa nam je gospodarstvo u banani pa čovjek nema previše posla tako da dosta slobodnog vremena može provesti držeći uzde u Karlovcu iz kojeg nam dolazi, čovjek je inače poznatiji po aferi Brodosplit o čemu on kao predsjednik nadzornog odbora pojma nema i općenito ne razumije zašto ga razvlače po novinama. Dosta, niti ja nisam siguran.
  • Dragan Primorac, ministar prosvjete i sporta; hrvatsko oličenje CSIja koji navodno nema stvarnih rezultata osim po tome što je napisao slavni dokument koji navodno dokazuje kako su hrvati potekli od Iranaca (samo ako to ameri skuže naribali smo), ima taj famozni psycho pogled koji doslovce ubija a u povijesne anale će ući po HNOSu i po obaveznoj srednjoj školi koja eto (baš smo danas saznali) ipak neće biti 4 ili 3 nego dvije godine.
  • Petar Čobanković, ministar poljoprivede; beskrajno simpatični lik koji će se usjeći u kolektivno pamćenje nacije po svojem nastupu na raftingu, ili po totalno originalnom načinu rješavanju problema s ptičjom gripom.
  • Božo Biškupić, ministar kulture; eto, jedini čovjek u vladi koji je znao ispuniti imovinsku karticu kako spada, ujedno i osoba za čijeg je mandata izdavačka i knjižarska djelatnost na samrti, čovjek za čijeg je mandata premijerova kćerka unatoč valjda stogodišnjoj tradiciji otvarala Dubrovačke ljetne igre i čovjek o kojem se općenito malo priča.
  • Marina Matulović Dropulić, ministrica gradnje i okoliša; osoba za sve režime koja je prošla sve i svašta uključujući i današnju Bandićevu poziciju – pamtiti ćemo je po rušenju bespravno sagrađenih objekata (nenarušavajući tradiciju koju je otvorio Božidar Kovačević), pravilniku o zbrinjavanju ambalažnog otpada (ali ne svog otpada, samo odabranih dijelova) i zatvaranju pojedinih smetlišta.

Eto i to bi bila cijela vlada, kada ih postavimo na jedan list papira i krenemo o njima čitati ono što ulazi u oko je da nema baš nekih dostignuća koje bi mogli navesti u prilog. A da krenemo i saborske zastupnike nabrajati…

Misao dana:
You’ve seen a general inspecting troops before haven’t you? Just walk slow, act dumb and look stupid!

Categories
Priroda i društvo

Još malo o Jadrankama

Danas je do mene došao jedan zanimljivi link. Link nas vodi na stranice narodnih novina, gdje se pak našla odluka ustavnog suda od 9. travnja 2003. godine. Odluku u cijelosti možete pročitati ovdje. Ono što je zanimljivo u toj odluci (vidi točku 13.) je u stvari slijedeći citat:

Prestankom važenja zakona kao pravne osnove za donošenje drugog propisa, prestaju važiti i drugi propisi doneseni u svrhu provedbe zakona, ako u prelaznim i završnim odredbama novog zakona nije drugačije određeno.

To bi dakle značilo (a obzirom da se radi o ustavnom sudu ovdje se govori i o generalnom principu koji vrijedi za sve zakone i sve naknadne i prethodne slučajeve) da ako je zakon o primjerice POAi prestao važiti (jer je nastao novi ustroj obavještajnih službi) tada i svi podzakonski akti koji proizlaze iz tog zakona također prestaju važiti (osim ako prijelaznim odredbama nije određeno drugačije).

Ili, prevedeno na situaciju s Jadrankom&Jadrankom, čak i ako je Jadranka zatražila sigurnonosnu provjeru od SOAe, ovi to nisu smjeli napraviti jer je pravilnik na kojeg se sada svi pozivaju prestao važiti. Super štos, zar ne?

No to nije sve (pala je danas naime još jedna koincidencija), konkretna odluka ustavnog suda odnosi se na preispitivanje prava ministra na zabranu javnog istupanja bez prethodne dozvole zaposlenicima ministarstva obrane. Navednom odlukom je ta zabrana ukinuta kao protuustavna i to po nekoliko međusobno različitih osnova. Pojma nemam da li je u međuvremenu donesen novi zakon o obrani koji bi omogućio takvu zabranu javnog istupa, no taman mi je to dobro sjelo na slijedeću vijest koju sam pronašao na tportalu:

Skupnik Goran Špehar koji je potkraj studenoga lakše ranjen u okršaju s pobunjenicima u Afganistanu vratio se u nedjelju u Hrvatsku s još 80-ak pripadnika pješačkih snaga i mentorskog tima koji su sudjelovali u misiji ISAF

Upitno je hoće li Špehar moći javno progovoriti o svojim iskustvima.

U pokušaju da dozna išta o boravku naših vojnika u misiji, Večernji je list od jednog pripadnika doznao da imaju izričitu zapovijed ni slučajno davati izjave bez dogovora s postrojbom!

Dakle ekipa se vratila iz afghanistana i sada ne smiju reći što su tamo radili, no ono čega se svi sjećamo je branje ljubičica:

Misao dana:

Always remember to pillage BEFORE you burn.

Categories
Politika

Uredba

Afera Jadranka vs. Jadranka me još nije prošla pa eto i teksta sporne uredbe. Naime, umjesto zakonom uredbom vlade je određeno koje vrste provjere postoje i tko takvoj provjeri smije biti podvrgnut. Štivo je zabavno i daje sasvim novi element u priču.
Primjerice, nakon što pročitate ovu uredbu (ili barem dijelove koje ću podebljati), pitam se kako tumačite mišljenje predsjednika Mesića o tome da je cijela provjera napravljena zakonito?
Iz donje uredbe svima mora biti jasno da članovi savjeta za civilno društvo niti pod kojom interpretacijom ne mogu biti predmet provjere, a isto tako piše da kada bi i bili predmet, tada moraju ispuniti upitnik i dati pristanak na takvu provjeru. To se očito nije desilo.
Uočite i da se uredba odnosi na obavještajne službe koje više ne postoje.
(kada su Jadranka Kosor i Ana Lovrin dobile u ruke upitnik koji su dijelile udruge na protestu, pretpostavile su da je to upitnik koji je doista predviđen ovom uredbom, pa su reagirale kako su reagirale)
VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Na temelju članka 97. Zakona o sigurnosnim službama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 32/2002 i 38/2002), Vlada Republike Hrvatske je, na prijedlog Savjeta za koordinaciju sigurnosnih službi, a uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 15. svibnja 2003. godine donijela

UREDBU

kojom se utvrĐuju duŽnosti odnosno poslovi od posebnog zna Čaja za nacionalnu sigurnost za obavljanje kojih se provodi sigurnosna provjera

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovom Uredbom utvrđuju se dužnosti odnosno poslovi od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost, pobliže se definira i razrađuje pojam sigurnosne provjere, njezini stupnjevi i sadržaj, mjerodavno tijelo te pretpostavke i postupak za provođenje sigurnosne provjere.

Članak 2.

Sigurnosna provjera, u smislu Zakona o sigurnosnim službama, je provjera koja se provodi za osobe koje obavljaju ili će obavljati poslove (u daljnjem tekstu provjeravana osoba):

– čelnika i zaposlenika sigurnosnih službi,

– čelnika i zaposlenika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost,

– predsjednika i članova Vijeća za nadzor sigurnosnih službi,

– u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti, uredima i stručnim službama Vlade Republike Hrvatske, stručnim službama Hrvatskog sabora (u daljnjem tekstu – tijela državne vlasti)

– u pravnim osobama čija je djelatnost od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

Članak 3.

Pod poslovima od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost iz članka 2. ove Uredbe smatraju se:

– poslovi u kojima je dano ovlaštenje za poduzimanje mjera i postupaka, za pristup podacima, dokumentima i predmetima s oznakom državne, vojne i službene tajne

– poslovi koje je temeljom opsega i značaja protokola povjerljivih informacija Vlada Republike Hrvatske proglasila sigurnosnim područjem.

Članak 4.

Provođenjem sigurnosne provjere prikupljaju se podaci o eventualnom postojanju sigurnosnih zapreka za obavljanje dužnosti, odnosno poslova na koje se provjeravana osoba planira imenovati, odnosno rasporediti, te drugih podataka nužnim za prosudbu sigurnosne pouzdanosti provjeravane osobe.

II. STUPNJEVI SIGURNOSNE PROVJERE

Članak 5.

Sigurnosna provjera prema stupnju može biti:

– potpuna sigurnosna provjera,

– djelomična sigurnosna provjera.

Provjere iz stavka 1. ovog članka mogu se nadopuniti dopunskom sigurnosnom provjerom.

Potpuna sigurnosna provjera

Članak 6.

Potpuna sigurnosna provjera provodi se za:

– čelnike i zaposlenike sigurnosnih službi;

– čelnike i zaposlenike Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost;

– predsjednika i članove Vijeća za nadzor sigurnosnih službi Hrvatskog sabora;

– domaćih pravnih i fizičkih osoba koje su sklopile ugovor o nabavi roba i usluga ili izvođenju radova za državna tijela i prav­ne osobe od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske;

– za druge osobe koje se imenuju na dužnosti ili raspoređuju na određene poslove od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost.

Djelomična sigurnosna provjera

Članak 7.

Djelomična sigurnosna provjera provodi se za osobe:

– koje će privremeno i povremeno obavljati poslove u tijelima državne vlasti i pravnim osobama od posebnog značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske,

– koje se predviđaju za rad u tijelu državne vlasti, odnosno pravnoj osobi iz članka 2. ove Uredbe , a radi se o pomoćno-teh­ničkim poslovima srednje stručne spreme.

– koje imaju pristup štićenim osobama, objektima i prostorima sukladno članku 27. stavku 1. ZoSS.

Dopunska sigurnosna provjera

Članak 8.

Dopunska sigurnosna provjera provodi se kad se dođe do saznanja o novim okolnostima zbog kojih je nužno kvalitativno i kvantitativno nadopuniti potpunu i/ili djelomičnu sigurnosnu kad­rovsku provjeru, odnosno ako sigurnosna služba procjeni da treba obnoviti provođenje provjere zbog starijeg datuma.

III. MJERODAVNO TIJELO ZA PROVOĐENJE SIGURNOSNE PROVJERE

Članak 9.

Za provođenje sigurnosne provjere u smislu ove Uredbe mje­rodavna je Protuobavještajna agencija (u daljnjem tekstu: POA).

U provođenju sigurnosne provjere sudjeluju Obavještajna agencija (u daljnjem tekstu: OA) i Vojna sigurnosna agencija (u daljnjem tekstu: VSA) ukoliko se podaci o provjeravanoj osobi odnose na njihovo područje sigurnosnog djelovanja.

IV. POSTUPAK ZA PROVOĐENJE SIGURNOSNE PROVJERE

Članak 10.

U slučajevima prijama na rad, imenovanja na dužnost ili rasporeda na određene poslove iz članaka 2. i 3. ove Uredbe tijelo državne vlasti ili pravna osoba dužni su pravodobno zatražiti od POA-e provođenje sigurnosne provjere pisanim zahtjevom.

Uz pisani zahtjev za sigurnosnu provjeru osobe koje su u postupku imenovanja za dužnost, odnosno prijama za rad, prilaže se upitnik s podacima o osobi za koju se traži provjera.

Članak 11.

Upitnik iz članka 10. ove Uredbe ispunjava osoba za koju će se vršiti sigurnosna provjera i svojim potpisom jamčiti točnost navedenih podataka te daje pristanak za vršenje sigurnosne provjere.

Ukoliko se tijekom vršenja sigurnosne provjere utvrdi da je osoba dala lažne podatke ili zatajila podatke koji su sigurnosnog značaja, onda će to biti zapreka za njeno imenovanje na dužnost, odnosno prijam na rad.

Članak 12.

U postupku provođenja sigurnosne provjere sigurnosna služba poduzima sljedeće mjere:

– procjenjuje podatke u upitniku iz članka 10. ove Uredbe,

– vrši uvid u baze podatka,

– traži potrebne podatke od tijela državne vlasti, lokalne samouprave i uprave trgovačkih društava, institucija, organizacija i drugih pravnih osoba za koje je prosudi da raspolažu saznanjima značajnim za provođenje sigurnosne provjere, te ih izravno kontaktira, upoznajući ih s razlogom prikupljanja podataka,

– može obaviti razgovor s osobom koja se provjerava,

– ovisno o prosudbi kontaktira s osobama navedenim u upitniku, a koje bi mogle dati šira saznanja o provjeravanoj osobi, kao i drugim građanima koji bi mogli raspolagati saznanjima sigurnosnog karaktera vezanim za provjeravanu osobu,

– mogu poduzeti i mjere tajnog prikupljanja podataka.

Članak 13.

Postupak provođenja sigurnosne provjere smatra se žurnim, a rok za izvršenje ne može biti kraći od 10 dana, niti duži od 30 dana od dana kada je sigurnosna služba zaprimila pisani zahtjev.

U slučajevima kada je na zahtjev potrebno odgovoriti u roku kraćem od 10 dana sigurnosna služba ne može jamčiti da su prikupljeni podaci dostatni za prosudbu sigurnosne pouzdanosti provjeravane osobe.

Članak 14.

O podacima prikupljenim provedenom sigurnosnom provjerom sigurnosna služba izvješćuje podnositelja zahtjeva pismenim putem.

Članak 15.

Ako tijelo državne vlasti, odnosno pravna osoba, bez obzira na sigurnosnu zapreku, odluče primiti u državnu službu, odnosno zaposliti provjeravanu osobu na poslove iz članka 2. stavka 2. ove Uredbe, dužni su o tome bez odgode izvijestiti POA-u.

Članak 16.

Ako se tijekom postupka provođenja sigurnosne provjere dođe do sigurnosnih podataka koji upućuju na potrebu poduzimanje složenijih načina sigurnosno djelovanja sigurnosna služba će bez suglasnosti i izvješćivanja provjeravane osobe nastaviti s tom djelatnošću.

Ako se tijekom postupka provođenja sigurnosne provjere dođe do podataka koji ukazuju na pripremanje ili počinjenje kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, POA će o tome izvijestiti Državno odvjetništvo, te nadležno tijelo državne vlasti ili pravnu osobu koja je zatražila vršenje sigurnosne provjere.

Članak 17.

U slučajevima kada se za određenu osobu, u vrijeme dok obnaša dužnost ili obavlja poslove navedene u članku 2. ove Ured­be, dođe do podataka o novim okolnostima koje možebitno predstavljaju sigurnosnu zapreku za obavljanje tih poslova tijelo provesiti će se dopunska sigurnosna provjera.

Članak 18.

Sigurnosnu provjeru potrebno je obnoviti nakon pet godine od datuma njenog nastanka.

Članak 19.

Odgovorna osoba u tijelu državne vlasti ili pravnoj osobi dužna je pravodobno zatražiti obnavljanje sigurnosne provjere u slučajevima navedenim u člancima 16. i 17. ove Uredbe te uz zahtjev dostaviti postojeću sigurnosnu provjeru.

Članak 20.

U slučajevima kada provjeravana osoba ne bude imenovana na dužnosti, primljena na rad ili raspoređena na poslove iz članka 2. ove Uredbe, tijelo državne vlasti ili pravna osoba će u naj­kraćem roku izvršenu sigurnosnu provjeru dostaviti POA-i.

U slučajevima kada provjeravana osoba bude razriješena dužnosti ili prestane obavljati poslove iz članka 2. ove Uredbe, tijelo državne vlasti ili pravna osoba će u najkraćem roku o tome izvijestiti POA-u i dostaviti izvršenu sigurnosnu provjeru.

Članak 21.

Podaci sigurnosne prirode dobiveni provođenjem sigurnosne provjere predstavljaju državnu tajnu te se s njima postupa u skladu s odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka.

Članak 22.

Podaci dobiveni provođenjem sigurnosne provjere pohra­njuju se u dokumentaciji POA.

Pohranjeni podaci moraju se brisati u roku pet godina od trenutka provođenja sigurnosne provjere.

Brisanje podataka se neće izvršiti ako to zahtijevaju sigurnosni razlozi te ako to priječe posebne zakonske odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka i Zakona o arhivskom gradivu u arhivama.

Odluku o postojanju sigurnosnih razloga koji priječe brisanje podataka donosi ravnatelj POA-e uz pismeno obrazloženje.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Tijela državne vlasti ili pravne osobe navedene u članku 2. ove Uredbe dužni su u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe popis radnih mjesta koja ispunjavaju uvjete navedene u članku 3. Uredbe te isti dostaviti POA-i.

Članak 24.

Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. lipnja 2003. godine.

Klasa: 200-01/03-01/04
Urbroj: 5030109-03-16
Zagreb, 15. svibnja 2003.

Predsjednik
Ivica Račan, v. r.

Meni se na kraju priče čini kako se zakoni (a i uredbe) kod nas koriste više kao preporuke nego kao neki osobito čvrsti komad propisa i to je u krajnjoj liniji i zabrinjavajuće.

Misao dana:
We have entered the era of the “imperial” former presidency with lavish libraries, special staffs and benefits, around-the-clock Secret Service protection for life and other badges of privilege.