Categories
Business Ekonomija Politika

Pliva, In memoriam

Na jučerašnjoj telefonskoj sjednici hrvatske vlade odlučeno jePliva kako se paket dionica Plive a koji se nalazi u vlasništvu države prenese na mirovinski fond koji ih potom može prodati najpovoljnijem ponuđaču.

Obzirom da je u ovome času jedina otvorena ponuda ona od Barr-a, po automatizmu te dionice idu upravu njemu.

Obzirom da je zakon o preuzimanju, odnosno procedura relativno zanimljiva, te da se cjelokupni proces mora dovršiti do 11. listopada, danas je zadnji dan u kojem Actavis može istrčati i ponuditi makar jednu kunu više od Barrovih 820kn.

No, pitanje je da li će vrlo kompleksni manevar koji uključuje toliko novaca da se svima zavrti u glavi doista gotov? Računajući na činjenicu da je Actavis očigledno pripremao cijelu akciju dugo vremena te da je u procesu stekao kontrolu nad najmanje 20+ posto dionica, postavlja se pitanje da li je Actavis doista odustao od utrke ili ima još kojeg asa u rukavu.

No ja bih se vratio na domaće konotacije cijele priče o Plivi, naime Actavis se svojevremeno pojavio kao potencijalni preuzimatelj Plive, a taj pokušaj je uprava označila kao neprijateljski (gdje bi neprijateljski pokušaj bio svaki onaj s kojim se ne slaže uprava društva i/ili nadzorni odbor). U prekonoćnoj akciji, pronađen je novi strateški partner Barr te se krenulo u nesmiljeno i dosada nezapamćeno lobiranje kako bi dionice doista završile u Barrovim rukama/trezorima.

Nakon otkrića opernih sklonosti našeg nam premijera i cijele priče koja je ispala iz tog nesretno planiranog posjeta povijesnoj jezgri Verone došlo je do malenog rasula sustava čije krajnje konsekvence (kako neki kažu, ili damage control kako kažu neki drugi) možemo upravo čitati na šesterostranom intervjuu kojeg je skakač iz paštete Miomir Žužul dao jednom od naših istaknutih magazina.

Zanimljivim obratom priče, vladajuća struktura je cijelu aferu (koju je dočekala očigledno nespremno) zavrtila u stranu umirovljenika. Misleći valjda kako to možda i je afera, ali tko će se usuditi napadati rješenje za dug umirovljenicima? Vrijedi spomenuti kako se u času odluke o povratu duga umirovljenicima nije niti razmišljalo o Plivi kao spasonosnom rješenju niti je cijena Plive u tom času bila takva da bi se to moglo naslutiti, tako da je Pliva u stvari došla kao nenajavljeni izvor 2.5 milijarde teškog povrata.

No uzmimo u obzir slijedeći scenario; što će se desiti ako Barr tijekom svoje javne ponude ne uspije prikupiti 50% svih dionica? Naime, javna ponuda je opcionalna i funkcionira samo u slučaju da Barr prikupi traženi postotak dionica, ako taj postotak nije deponiran ponuda je nevažeća i Barr izlazi iz igre. Actavis je napravio časni uzmak (da li je to bio uzmak?) i može samo za tjedan dana objaviti kako je stekao xx postotaka Plive. Za pretpostaviti je kako bi ispadanjem Barr-a iz igre, samo Actavis ostao kao ozbiljni ponuđač i to bi sasvim sigurno srušilo cijenu Plivinih dionica – no ono što je zanimljivije u kontekstu cijelog spin-a s umirovljenicima je pitanje da li je moguće taj posao zgotoviti do kraja godine? Hm…..

Može biti da je priča s Plivom baš kao i opera. Ona naime počinje puno prije nego što se zastor digne i završava bitno nakon što zastor padne. Počinje u mašti, postaje sastavni dio naših života i ostaje u nama dugo nakon što je završila.

Misao dana:
Jake: You were outside, I was inside. You were supposed to keep in touch with the band. I kept asking you if we were gonna play again.
Elwood: What was I gonna do? Take away your only hope? Take away the very thing that kept you going in there? I took the liberty of bullshitting you.
Jake: You lied to me.
Elwood: Wasn’t lies, it was just… bullshit.

Categories
Politika

Politički horoskop, jesen/zima

Dokopao sam se izvještaja međunarodnog republikanskog instituta (famozni IRI) o stanju javnog mijenja. IRI radi redovna istraživanja političke klime i dobro je upoznat sa situacijom u Hrvatskoj. PowerPoint ima nekih 80ak slajdova, za oko mi je zapalo nekoliko zanimljivih podataka koji se u uobičajenim novinskim člancima ne spominju. Važno je napomenuti da se anketa provodila krajem kolovoza i početkom rujna, dakle prije afera Verona i Brodosplit, biti će zanimljivo vidjeti slijedeću takvu anketu.
Kao što ste mogli vidjeti u Otvorenom prije neki dan, na pitnje ide li hrvatska u dobrom ili lošem smjeru, pozitivno je odgovorilo 27% ispitanika, što je ujedno i najbolji rezultat u posljednje dvije godine, no ono što nije pokazano je kako većinu od tih 27% izvlače (naravno) HDZ ali i HSLS čiji glasači misle poprilično slično kao i HDZovi.

Kada se govori o problemima koji se nalaze pred hrvatskom, pojavljuju se nezaposlenost (kao uvjerljivo prvi problem), mito i korupcija (kao uvjerljivo drugi) a tek potom u sličnim postocima status umirovljenika, standard, zdrastveni sustav i ostali problemi. No da li je sve baš tako?

Čini se da nije, jer kada glasače pitate koje zadatke bi dodijelili vladi u slijedećoj godini, poboljšanje standarda, smanjenje nezaposlenosti i borba s korupcijom i kriminalnom ukupno u postocima dobiju najviše pozicije, no ako glasače pitate da navedu tri najvažnija zadatka osim poboljšanja životnog standarda odjednom se na popisu pojavi i pristup EU ali i zaštita digniteta domovinskog rata!!! Jedanaest godina nakon završetka rata, još uvijek nismo raščistili s time i taj rat će nas čini se proganjati još duže vremena.

Na popisu prepoznatljivih projekata ove vlasti na prvim mjestima pojavljuje se gradnja cestovne mreže, povrat duga umirovljenicima i pregovori s EU, no isto tako se pojavljuju reforme zdravstva i školstva (nisam eto niti znao da je neka reforma školstva u tijeku, ovaj HNOS mi se čini više kao PR kampanja nego neka stvarna reforma) i odmah potom pravilnik o plastičnoj ambalaži. Na popisu konkretnih poteza vlasti, situacija je malo drugačija i najbolje ocjene su dobili gradnja cesta i plastična ambalaža, potom rješavanje problema ptičje gripe, no na četvrtom mjestu se nalazi komemoracija godišnjice domovinskog rata.

I dosada je sve bilo manje više OK uz pokoje iznenađenje, no ako pitate birače za nekoliko uvjerljivo najlošijih poteza vlade Ive Sanadera tada na prvome mjestu uvjerljivo zasjedne nezaposlenost, ali se na jednako uvjerljivoj drugoj poziciji spomene izručenje Ante Gotovine, odmah potom nerealizirana i lažna obećanja, reforma zdravstva te mito i korupcija.

Na popisu najuspješnijih ministara uvjerljivo prva je Vesna Škare Ožbolt unatoč činjenici da ona uopće nije ministar, slijedi je naša EU integrirajuća Kolinda, školski Dragan Primorac i odmah potom Božidar (go go) Kalmeta. Branko Vukelić kojeg smo nedavno puno spominjali zauzeo je uvjerljivo drugo mjesto (ali odozdola). Popisu najneuspješnijih ministara predvodi Jadranka aka. Suzana Kosor, vječno nesposobno simpatični Čobanković, Neven Ljubičić (koji se svima obraća kao da smo u vrtiću) te Ivan Šuker. Vukelić je na ovome popisu smješten negdje u zlatnoj sredini jer valjda moraš nešto raditi da bi mogao napraviti neuspjeh, pa stoga on ne zadovoljava donji minimum za bolju poziciju na ovoj tablici.

Kada govorimo o integracijama, za pristup EU glasalo bi danas nekih 48% glasača, i totalno očekivano, ako gledamo po stranačkoj pripadnosti najmanji broj glasova bi stigao iz HSPa i HSSa. No ako gledamo pristupanje NATOu, za NATO bi glasalo svega 37% birača, ali zanimljivo je da taj postotak uglavnom proizlazi iz glasova birača HDZa i HSPa. Ispada kako bi više HSPovaca glasalo za NATO nego za EU što je u najmanju ruku zanimljivo ali i zabrinjavajuće u odnosu na neke druge rezultate, primjerice osobito mi je zanimljiv podatak da za HSP glasa dvostruko više muškaraca nego žena, što u kombinaciji s ostalim rezultatima HSP pozicionira kao seksističke militantne euroskeptike.
Kada govorimo o razlozima zašto želite glasati baš za određenu stranku prvi razlog je politički program stranke, politička orijentacija a tek potom karakteristike osobe koja je na listi. 27% birača smatra da HDZ zaslužuje još jedan mandat, dok 30% njih smatra da SDPu treba dati još jednu šansu. Zanimljivo je da niti HDZovi koalicijski partneri ne žele HDZu dati priliku za drugi mandat, dok bi to SDPu puno radije dale ostale stranke (uz jedini izuzetak HSPa koj se uostalom kroz ostala pitanja profilirao kao jedini HDZov koalicijski partner u slijedećem razdoblju).

I posljednje, kada bi birali premijera, karakteristike koje bi morao imati novi premijer su: poštenje i nepovezanost s kriminalnim aktivnostima (na prvoj točki nam aktualni premijer ispada iz igre), stavljanje nacije ispred vlastitih interesa, školovanje, ispunjenje obećanja, iskrenost, kompetencija.

Što se može zaključiti iz ovog izvještaja: Kao prvo, pozicija HDZa na slijedećim izborima nije toliko čvrsta koliko se čini (ali vrlo daleko od toga da je loša ili da je gubitak vlasti izvjestan), i činjenica je da je HDZova biračka baza vrlo čvrsta te kako će se HSP pojaviti kao koalicijski partner u eventualnom slijedećem mandatu. S druge strane, postoji jasno naginjanje oporbe (pa i dijela postojećih HDZovih koalicijskih partnera) prema drugačijem sastavu vlade (kojeg bi obzirom na odnose ponovno vodio SDP). Postoji ogromni postotak neodlučnih birača u ostalim strankama koji su voljni promijeniti svoj glas, ali isto tako postoji i ogromni broj birača koji uopže ne žele glasati jer ne vide poantu u tome. Borba za glasače će se očigledno događati u tom segmentu, a to su uglavnom mladi.
Naravno, u svim dosadašnjim izborima uvijek se borilo za “neodlučne” glasače, no nekako mislim da je to više fraza nego stvarno nastojanje iz jednostavnog razloga što dvije glavne političke stranke imaju manje-više zacementirani dio glasačkog tijela i izborni rezultati ne pokazuju da su oni ikada uspjeli doprijeti do tih birača. Osim toga, uspavani glasači mogu značajnije okrenuti priču na jednu ili drugu stranu, a to nije nužno interes politike i političara koji su na vlasti ili visoko pozicionirani u oporbi (kako mi je jedna osoba nedavno rekla, zamislite što bi se desilo da neki od tih ljudi ispadnu iz sabora ili političkog života uopće, oni nemaju alternativu jer nikada nisu ništa drugo radili, a u takvim okolnostima bi mogli postati opasni i potencijalno destruktivni, baš kao i Budiša kojeg smo jedva penzionirali a sada ga pojedini žele rehabilitirati valjda kako bi opet napravio nereda).

Misao dana:
Politics: “Poli” a Latin word meaning “many”; and “tics” meaning “bloodsucking creatures”.

Categories
Ostalo

Kuda je nestalo zlato iz zlatne doline?

Ne bih se sada bavio prekjučerašnjim aktualniim satom u Saboru, gdje se još jednom vidjelo kako dr. Ivo svojim krajnjim snagama pokušava okrenuti cijelu priču koja ga polako ali sigurno okružuje te u nekoj čudnoj kombinaciji bahatosti, bezobrazluka i neugode pokušava pretrčati minsko polje bez da strada u postupku.

Zanimljivo je da je odmah nakon aktualnog sata počela interpelacija o stanju u Požeškoj županiji koja nije prenošena na televiziji i u večernjem dnevniku je zapanjujuće malo informacija o toj interpelaciji podijeljeno sa znatiželjnim pukom. No za dozu informacija pobrinuo simpatičan i uvijek smrtno ozbiljni Mislav Bago kroz emisiju Otvoreno (njega uvijek mogu zamisliti kako u dva ujutro u crnom sako smirenim i dobro kontroliranim glasom obavještava naciju kako je u povratku iz Verone u avionskoj nesreći…).

Kamen Ingrad: HajdukU svakom slučaju, Mislavovi gosti su bili najuspješniji knjigovođa službe društvenog knjigovodstva iz Velike Gorice, prethodni požeški župan, trenutni požeški župan i Ljubo Jurčić koji je jadan u emisiji jedva prozborio nekoliko rečenica.

Problem kao što svi znamo je blokada računa Požeške županije i nemogućnost lokalnih vlasti (prvenstveno novoizabranog župana) da taj problem riješe. Nadalje, kaže aktualni župan Zdravko Ronko (a s njime se dobrim dijelom slaže i državna revizija) kako se županija prezadužila, kako su se dijelile mjenice i zadužnice šakom i kapom bez smisla, ugovora ili stvarne potrebe te kako je sve skupa otišlo k vragu. Afera s požeškom županijom je u stvari samo produžetak famozne afere Kamen Ingrad. Mehanizam izvlačenja novca iz županije je u stvari jako zanimljiv iako ne i osobito inventivan, no o tome malo kasnije.

Obveze županije iznose nekih 57 milijuna kuna ((To je stanje na kraju svibnja 2006 i konstatirano je u nalazu državne revizije, strana 8 treći paragraf)), račun je pak blokiran zbog obveze Županijske uprave za ceste koja je trebala vratiti anuitet kredita za koji je županija bila jamac/sudužnik ((Do blokade je došlo zato jer u zadnjem tjednu travnja i početkom svibnja županija nije reagirala na opomenu banke te ja banka izvanredno raskinula ugovor i cjeolupni dug proglasila dospjelim)). Nalaz revizije nadalje kaže kako županija nije napravila napore da plate ratu kredita, odnosno da izbjegnu prijevremeni raskid ugovora. Vrijedi napomenuti kako se sve skupa događalo nakon izbora, a prije konstituirajuće sjednice skupštine županije iz čega slijedi da je u tom času to bila obveza prethodnog (HDZovog) župana, a dalo bi se nategnuti kako je ovaj (osobito obzirom na okolnosti kako je došao i otišao s vlasti) htio možda malo napakostiti svojem sljedbeniku.

Dobar dio duga nastao je manipulacijom s mjenicama. Naime županija je izdavala mjenice tvrtkama u privatnom vlasništvu ((Čitaj: Kamen Ingrad, formalno su te mjenice tretirane kao posudbe)), navedene mjenice su trgovačka društva prodavala bankama kako bi se domogli gotovine, a banke se onda brinu o naplati mjenice. Cijela problematika je u tome što navedene obveze nisu odobrene od strane skupštine i efektivno je njih sam potpisivao župan bez prethodne dozvole, a obveze koje proizlaze po tim mjenicama nisu bile pravilno (ili uopće) iskazivane u obvezama županije.

Po samom priznanju HDZova župana oni su to radili zbog “sudbina radnika” u tim tvrtkama. Inače, prva stvar koju će tajkunu reći njegov odvjetnik kada shit_hits_the_fan je da kao papiga ponavlja kako je to sve napravio radi ljudi i njihovih obitelji (vrijedi spomenuti da je ukupni iznos izdanih mjenica uvelike prelazi ukupnu masu mjesečnih plaća cijelog Kamen Ingrada skupa s doprinosima za više od godinu dana)…

Kako stoji iz nalaza državne revizije, ukupno dospjelo dugovanje županije je nekih 45 milijuna kuna (dakle koliko moraju platiti odmah), no račun je blokiran za ukupni iznos dugovanja prema Slavonskoj banci odnosno po naplati mjenica s kojima je županija dilala okolo. Čini se da je to iznos od nekih 31mil kuna ukupno (neke nove mjenice prijete, tako da se ova brojka povećava).

No ako ste mislili da je županija radila netransparentno, onda morate pogledati što se događalo u županijskim cestama (u kojima je također boravila revizija). Tamo je naime račun neprekidno blokiran od 17. lipnja 2005 godine, a da istovremeno županijske ceste duguju nekih skoro pa osamdesetak milijuna kuna ((s time da se 43 milijuna uopće ne nalazi u bilanci županijskih cesta jer su ugovori raskinuti i naplatu duga su preuzeli jamci, tj. županija)). Preko 28 milijuna kuna se odnosi na potraživanje od privatnih tvrtki za dane zajmove.

Tijekom emisije Otvoreno, ministar financija nam se žestoko sukobio s županom jer ovaj uporno ponavlja kako su stvarni gubici županije stotine milijuna kuna – dok ministar tvrdi da Ronko zbraja kruške i jabuke, jer (kako to tumači ministar), ako imate bolnicu koja je potrošila 20 milijuna kuna za obavljanje svoje djelatnosti, a istovremeno na temelju tih obavljenih usluga potražuje 23 milijuna kuna od zdrastvenog osiguranja tada je bolnica u plusu od 3 milijuna, dok, kako kaže to ministar, župan Ronko bi rekao kako se radi o 43 milijuna kuna duga ((dobit je uvijek razlika između prihoda i rashoda i te dvije brojke se uvijek oduzimaju a nikada ne zbrajaju().

No, ono što je ministar zaboravio navesti, je kako u potraživanjima županijske uprave za ceste postoji nekih 80ak milijuna kuna potraživanja od privatnih trgovačkih društava (Kamen Ingrad, hint, hint) koja su ušla u stečajnu masu društva. To ukratko znači da ono što je trenutno prikazano kao prihod odnosno potraživanje, u stvari treba rashodovati i prebaciti u troškove – što pojednostavljeno znači da se u ovom konkretnom slučaju smiju zbrajati kruške i jabuke budući da su i jedno i drugo u stvari kruške.

Moj zaključak: složio bih se s ministrom Šukerom i Ljubom Jurčićem kako se uz relativno malenu financijsku injekciju (reda veličine 7-8 milijuna kuna) i reprogram dugovanja Slavonske banke može županija vrlo brzo odblokirati. Čak bih bio i sklon reći kako se doista moglo učiniti više, no isto tako, da se problem nije toliko potencirao onda bi ova nedjela ostala kao prešućena istina i ima donekle smisla da se cijela situacija dovela do granice apsurda. No odblokiranjem županije će se samo riješiti pitanje funkcioniranja sustava, dok će doslovce stotine milijuna kuna (ako samo zbrojite potraživanje županijskih cesta, dospjeli dug županijskih cesta po kreditima danim privatnim trgovačkim društvima i dug županije za istu stvar – dobiti ćete brojku veću od stotinjak milijuna).

Ili sve to skupa u jednoj rečenici: još nismo niti zagrebli na razmjere događaja u požeškoj županiji, a osobito u upravi za ceste i sve to skupa će se pretvoriti u jedan od financijskih najvećih lomova u posljednjem razdoblju (gdje je država direktno oštećena.

p.s. dokumentacija državne revizije je smještena u dva izvještaja na po 60ak stranica svaki, tako da je to iznimno teško za čitati i pohvatati apsolutno sve podatke, tako da dopuštam mogućnost djelomično pogrešnih interpretacija, no neovisno o eventualnim pojedinačnim greškama razmjeri su strašni

Misao dana:
One must beware of ministers who can do nothing without money, and those who want to do everything with money.