Categories
Politika Video

The tide is turning

Prije nekoliko dana napisao sam tekst o kreativnoj statistici, a jučer je bio dan kada je HTV objavio rezultate redovite mjesečne ankete koju za potrebe HTVa radi agencija Puls.

Ono što je zanimljivo je da je po prvi puta (barem otkako ja znam) SDP po popularnosti pretekao HDZ i to za čak 4% (što je više od statističke greške ankete). Naravno, SDP po svim kriterijima i iz dobro poznatih razloga dominira medijskim prostorom u posljednje vrijeme, te je za očekivati kako je Marijana Grbeša spomenula jučer u Otvorenom da će nakon izbora novog predsjednika SDP dio podrške pasti. Ovisno o tome tko pobijedi i kako će se stvari razvijati u slijedećih nekoliko dana ta prednost se može ponovno vratiti u dosada uobičajene odnose ili se može zadržati – no bilo kako bilo, ovogodišnja kampanja će biti još neizvjesnija nego ona posljednja.

Što se tiče samih anketara, iskustvo kaže kako je jedino agencija Puls savladala statističke metode koje im daju reprezentativni uzorak temeljem kojeg se mogu donositi kvalificirani zaključci, a vjerojatno su dio know_how-a pokupili od IRIja (a koje je provodio Puls po njihovoj metodologiji) a koje apsolutno svi smatraju najrelevantnijim političkim anketama u hrvatskoj. Ukratko, Pulsovu anketu (za razliku od drugih) treba shvatiti ozbiljno.

p.s. Cijela emisija Poligraf, a koja se emitira petkom ujutro posvećena je anketama i međusobno različitim a u posljednje vrijeme i dijametralno suprotnim rezultatima anketa (emisiju je uredio Mislav Togonal).

Misao dana:
A new poll showed that if the election
was held today, people would be confused
because it is normally held in November.

Categories
Priroda i društvo

Hrvatski medijski horoskop

Da li ste ikada probali ispred sebe staviti nekoliko naslovnica dnevnih (i ostalih) novina i pritom malo razmisliti o tome što na njima vidite? Ja jesam.

  • Jutarnji list je nekada bila novina koja je svakodnevno lansirala nove afere, kopali su po blatu takvom silinom i energijom da bi čovjek rekao da su znali gdje treba kopati kako bi nešto iskopali. U posljednje vrijeme nisu iskopali ništa, a ono što iskopaju se pretvori u (blage) napade na oporbu. Nedostatak sočnih afera se osjeća i na nakladi (kažu ljudi koji isto tako kažu da znaju).
  • Večernji list je krenuo u smjeru konzervativne desne novine. Ne znam na čemu su ti konzervativci, no počeli su u svojem filmu viđati stvari koje nisu tamo, a vidjeli su svašta od neviđene Gotovinine ćelije, do vodeće oporbene stranke koja je pogodovala Actavisu. Da li su iz domene novinarstva prešli malo prečesto u zonu fikcije na vama je da prosudite, no oni isti ljudi koji kažu za Jutarnji to što kažu, potvrđuju da medijski rat naklada dobija Večernji (teško mi za povjerovati ali…). (op. a.: Večernjakovci dajte si sredite taj web server jer rijetko kada mogu kliknuti na dva linka u razmaku manjem od dvije-tri minute)
  • Nacional je pak čini se novina koja promovira stavove Pantovčaka, nije da sam pobornik teorija zavjera ili tome slično, no čini se kako netko iz Nacionala jako dobro pozna nekoga iz ureda Predsjednika (puno o tome piše Peratović).
  • HTV je postao totalno sterilizirani medij, ako je cilj javne televizije da iz svake prezentirane vijesti prethodno makne svaku emociju koju bi za pojedinu vijest mogli imati, onda su u tome definitivno uspjeli (usput rečeno, obzirom na opću situaciju u društvu da li se Mirko Galić ponaša odgovorno ako prihvati veleposlaničku poziciju u Parizu?).
  • Slobodna dalmacija, dalmatinci su malo temperamentiji od svojih Jutarnjih kolega, no guraju možda malo izraženiji pro_vladin stav začinjen lokalnom dalmatinskom politikom ili nedostatkom iste.
  • Index.hr; online verzija 24 sata, unatoč tome što nisu medij koji je primarno ekonomski ili politički (poput npr. business.hr-a), svako malo izvuku poneku zanimljivu vijesticu.

Čini mi se kako se gornja ekipa manje-više sve dogovorila; neki paktovi o nenapadanju su na snazi i samo povremeno nešto izleti van valjda tek toliko da bi provjerili da li ovaj s druge strane prati radnju i može li reagirati brzo i opako, ili je pak izgubio na oštrini. Zanimljivo je da tek kada crv izađe iz konzerve (a konzerve je u posljednje vrijeme prilično često otvarao upravo Index) onda paktovi više ne vrijede i valjda svi slegnu ramenima i urednici kažu vlasnicima da ako je informacija vani, moramo je objaviti, nećemo biti prvi ali je objaviti hoćemo.

Koji je vaš dojam medijske scene u hrvatskoj? Koga sam propustio i zašto?

Misao dana:
The evening news is where they begin with ‘Good evening,’ and then proceed to tell you why it isn’t.

Categories
Politika

Kuda nas vode mediji?

Borja, očigledno isprovociran tekstom na blogu Matije Babića napisao je još jedan u nizu osvrta na stanje medija u hrvata. Pitanje je u stvari što je to stanje medija? U nekom idealnom svemiru, mediji su oni koji prebiru novosti koje su se događale i prenose ih čitateljima/gledateljima i slušateljima. Odgovornost je medija da odaberu relevantne događaje kako bi čitatelj imao ispravnu sliku o tome što se događa; nadalje, mediji imaju pravo i na svoje mišljenje u vidu komentara i kolumni koje također mogu ponuditi čitateljstvu.

Ako krenemo od lakših primjera, a to bi u ovome slučaju bile informatičke novine, ima kod nas cijeli niz primjera u kojem su se novine doslovce prodale za komadiće reklama. Sličnu situaciju sam primjetio i u dobrom dijelu stručnih novina gdje se pod okriljem stručnih članaka i analiza guraju točno određena rješenja koja u nekom globalnom poretku uopće nisu takve kakvima su prezentirane. Nema razloga vjerovati kako je situacija imalo bolja u “velikim medijima”.

Naime, nije osobita tajna kako je prihod (recimo novina) od same prodaje novina vrlo malen i ograničen i u principu ste sretni ako pokrijete troškove tiska, i stoga pravi kolač se nalazi kod oglašivača. Da bi novina bila oglašivačima zanimljiva mora se prodavati u odgovarajućem broju primjeraka, a recimo da je donji minimum da bi postali zanimljivi oglašivačima je nekih 15-20.000 prodanih komada. Ovo je brojka koju nije jednostavno postići na našem malenom tržištu koje ne samo da je maleno nego je i malene kupovne moći pa novine dolaze vjerojatno među zadnjima na red.

U elektroničkim medijima situacija je koncentrirana na način da je HTV gotovo dvostruko veći od svih ostalih televizija zajedno (neki dan pisalo u novinama, ako im se može vjerovati). Na HTVu, koji bi morao biti javna televizija postoji vijeće koje diktira politiku i to oni doslovno i čine. Kako je to mudro primjećeno, mnogi kvalitetni novinari su ispali iz igre između ostalog i zato što su se uhvatili kontroverznih tema o kojima se očigledno ne može niti razgovarati. U radijskom eteru doista ne znam kako stvari stoje, no znam da slušam 101 od malena i primjećujem kako je u Bez slobodnih i neovisnih medija nikada ne bi vidjeli ove fotografije?ponekim situacijama njihova tolerancija za pojedine diskusije ravna nuli. Obožavam ih jer znaju piliti i zezati i provocirati ama baš svakoga, no ne sviđa mi se da se strani suprotnoga mišljenja ne dozvoljava da dovrši rečenicu do kraja ili obrazloži svoju misao (ako ste slušali prošlu subotu intervju tjedna s onim HSPovcem sve će vam biti jasno). Mislim da je dijelu novinarskog kadra koji je “preživio” onaj pokušaj gašenja ta trauma ostala trajnog karaktera. Ako je situacija s medijima takva u Zagrebu, pitam se što ljudi slušaju u primjerice Vukovaru ili Kninu? Da li je tamo lobotomija sastavni dio troškova života?
U novinskom spektru imamo zanimljivu situaciju u kojoj je EPH s glasovitim Ninom Pavićem na čelu koncentrirao praktički sve što se koncentrirati može. Nino se drži one mudre da treba prodavati časopise za žene, djecu i automobile, a kao dio prošlosti iz koje je proizašao i iz koje je krenuo održava se Globus i Jutarnji. Jutarnji je za mene jedna žuta novina, ima u njemu štogod za pročitati, no naslovi koji doista nemaju veze s tekstom su vrlo često iznad praga moje tolerancije. Globus pak moramo razmatrati uvijek u protuteži s Nacionalom. I jedna i druga novina su naizgled ozbiljne političke novine, no one vrlo često zastupaju međusobno dijametralne stavove i ne vidim kako zaobići zaključak kako upravo ove dvije novine služe za međusobne političke obračune u zemlji.

Gledajući internet medije (ili još bolje nedostatak istih), mogu jedino zaključiti kako internet portali nemaju praktički nikakvu težinu iako imaju doseg. VIP i Tportal su portali telekoma i sami po sebi nisu osobito zanimljivi niti nude neke osobito korisne informacije. Index je prekrasno mjesto na kojem možete saznati daleko više o britanskoj i američkoj celebrity sceni nego što bi to ikada htjeli znati. Iskon/NeT portal je pak jedno OK mjesto i to je kažu ljudi najjačji hrvatski portal no na njemu nema pretjerano puno kulturnih ili političkih tekstova, a i ono što postoji je ograničenoga dosega. Monitor je portal kojeg svakodnevno posjećujem, no on nema jasnu strukturu ili uređivačku politiku osim one koja bi podrazumijevala da se vijesti na njemu postavljaju po načelu zanimljivosti.

Ako postoji dio medija koje bi proglasio korektnima, tada je to poslovni dio medija (financijski i ekonomski časopisi), iako u posljednje vrijeme i među njihovim redovima postoje novine koje su krenule sa žutilom i bombastičnim naslovima a sve kako bi privukli ograničeni broj publike na ionako ograničeno malom tržištu.

Smatram da mediji imaju jasnu odgovornost prema svojoj publici i kako bi morali servirati relevatne informacije, osobito one koje se dotiču svih nas (dakle politike, ekonomije), odnosno teme koje promiču kulturu. Nažalost, to nisu teme koje privlače današnje čitateljstvo a razlog tome je edukacija, i ako želimo taj problem riješiti moramo svi malo učiti i po mogućnosti naučiti.

Postoji razlog zašto su poneki vrlo ozbiljni svjetski mediji jako uspješni (primjerice NYT ili CNN), dok takvi slični sadržaji ne prolaze u našem podneblju. Mediji i novinari su ti koji se moraju zapitati zašto je tako i pronaći recept koji će takvo stanje razriješiti.

(update: mislio sam napisati, no nekako sam propustio, naime treba uočiti zanimljive neformalne koncentracije koje se događaju na našem medijskom tržištu, primjerice eph u kombinaciji s digitelom posjeduje mediaring, mediaring servira svoje usluge različitim radio postajama uključivo i narodnom i obiteljskom radiju koji ako se ne varam imaju nacionalne koncesije, digitel je ujedno i agencija koju koristi tcom, tcom je kupio iskon iz kojeg je izdvojen net portal a znamo da postoje skoro pa rodbinske veze na relaciji tcom -> iskon odnosno sadašnjoj adriatic mediji – a vjerujem da je krug i opsežniji od ovoga što sam nabrojao onako napamet. Ono što ne bi trebalo zaboraviti unatoč tome što nije dokazano je da se u ovom “mediaringu” spominju tvrtke koje su bile u kontekstu afere grupo)

Misao dana:
CNN is one of the participants in the war. I have a fantasy where Ted Turner is elected president but refuses because he doesn’t want to give up power.