Categories
Priroda i društvo

Najava događanja – IM WOM Konferencija

Čitam ja tako danas monitor.hr i naletim na vijest (u kojem spominju mene kao veliko iznenađenje). Iskreno, i ja sam se iznenadio:

Agencija Integralni marketing i komunikacije na svojoj “prvoj virtualnoj konferenciji za medije” na svom je youtube kanalu predstavila IM WOM Konferenciju, koja će se održati 16. i 17. listopada u Zagrebu. „Američki stručnjaci iz područja marketinga i odnosa s javnošću počeli su nedavno razvijati Word of mouth strategiju koja u svojoj osnovi zapravo nije ništa drugo nego ono što je stoljećima poznato kao trač. Tako smo mi, kao prave žene, odlučile od naše mane napraviti profesiju i završiti WOM edukaciju u SAD-u,“ izjavila je Ankica Mamić, direktorica agencije IM Zanimljivo je da će među stranim i domaćim stručnjacima na konferenciji posvećenoj ‘Word of mouth’ metodi (“usmena predaja”) predavati i bloger Mrak.

Ako budete u prilici, svakako navratite na konferenciju. Ja neću doduše pričati o traču, nego o distribuciji informacija putem interneta, spominjati ću Malcolma Gladwella i Chriss Andersona i njihove tipping point i long tail teorije.

U ovome trenutku to je moj jedini predviđeni javni nastup u Zagrebu do kraja godine, pa ako me baš netko želi vidjeti i upoznati, eto prilike.

Misao dana:
On behalf of the elephants, thank you for listening.

Categories
Politika

Kuda nas vode mediji?

Borja, očigledno isprovociran tekstom na blogu Matije Babića napisao je još jedan u nizu osvrta na stanje medija u hrvata. Pitanje je u stvari što je to stanje medija? U nekom idealnom svemiru, mediji su oni koji prebiru novosti koje su se događale i prenose ih čitateljima/gledateljima i slušateljima. Odgovornost je medija da odaberu relevantne događaje kako bi čitatelj imao ispravnu sliku o tome što se događa; nadalje, mediji imaju pravo i na svoje mišljenje u vidu komentara i kolumni koje također mogu ponuditi čitateljstvu.

Ako krenemo od lakših primjera, a to bi u ovome slučaju bile informatičke novine, ima kod nas cijeli niz primjera u kojem su se novine doslovce prodale za komadiće reklama. Sličnu situaciju sam primjetio i u dobrom dijelu stručnih novina gdje se pod okriljem stručnih članaka i analiza guraju točno određena rješenja koja u nekom globalnom poretku uopće nisu takve kakvima su prezentirane. Nema razloga vjerovati kako je situacija imalo bolja u “velikim medijima”.

Naime, nije osobita tajna kako je prihod (recimo novina) od same prodaje novina vrlo malen i ograničen i u principu ste sretni ako pokrijete troškove tiska, i stoga pravi kolač se nalazi kod oglašivača. Da bi novina bila oglašivačima zanimljiva mora se prodavati u odgovarajućem broju primjeraka, a recimo da je donji minimum da bi postali zanimljivi oglašivačima je nekih 15-20.000 prodanih komada. Ovo je brojka koju nije jednostavno postići na našem malenom tržištu koje ne samo da je maleno nego je i malene kupovne moći pa novine dolaze vjerojatno među zadnjima na red.

U elektroničkim medijima situacija je koncentrirana na način da je HTV gotovo dvostruko veći od svih ostalih televizija zajedno (neki dan pisalo u novinama, ako im se može vjerovati). Na HTVu, koji bi morao biti javna televizija postoji vijeće koje diktira politiku i to oni doslovno i čine. Kako je to mudro primjećeno, mnogi kvalitetni novinari su ispali iz igre između ostalog i zato što su se uhvatili kontroverznih tema o kojima se očigledno ne može niti razgovarati. U radijskom eteru doista ne znam kako stvari stoje, no znam da slušam 101 od malena i primjećujem kako je u Bez slobodnih i neovisnih medija nikada ne bi vidjeli ove fotografije?ponekim situacijama njihova tolerancija za pojedine diskusije ravna nuli. Obožavam ih jer znaju piliti i zezati i provocirati ama baš svakoga, no ne sviđa mi se da se strani suprotnoga mišljenja ne dozvoljava da dovrši rečenicu do kraja ili obrazloži svoju misao (ako ste slušali prošlu subotu intervju tjedna s onim HSPovcem sve će vam biti jasno). Mislim da je dijelu novinarskog kadra koji je “preživio” onaj pokušaj gašenja ta trauma ostala trajnog karaktera. Ako je situacija s medijima takva u Zagrebu, pitam se što ljudi slušaju u primjerice Vukovaru ili Kninu? Da li je tamo lobotomija sastavni dio troškova života?
U novinskom spektru imamo zanimljivu situaciju u kojoj je EPH s glasovitim Ninom Pavićem na čelu koncentrirao praktički sve što se koncentrirati može. Nino se drži one mudre da treba prodavati časopise za žene, djecu i automobile, a kao dio prošlosti iz koje je proizašao i iz koje je krenuo održava se Globus i Jutarnji. Jutarnji je za mene jedna žuta novina, ima u njemu štogod za pročitati, no naslovi koji doista nemaju veze s tekstom su vrlo često iznad praga moje tolerancije. Globus pak moramo razmatrati uvijek u protuteži s Nacionalom. I jedna i druga novina su naizgled ozbiljne političke novine, no one vrlo često zastupaju međusobno dijametralne stavove i ne vidim kako zaobići zaključak kako upravo ove dvije novine služe za međusobne političke obračune u zemlji.

Gledajući internet medije (ili još bolje nedostatak istih), mogu jedino zaključiti kako internet portali nemaju praktički nikakvu težinu iako imaju doseg. VIP i Tportal su portali telekoma i sami po sebi nisu osobito zanimljivi niti nude neke osobito korisne informacije. Index je prekrasno mjesto na kojem možete saznati daleko više o britanskoj i američkoj celebrity sceni nego što bi to ikada htjeli znati. Iskon/NeT portal je pak jedno OK mjesto i to je kažu ljudi najjačji hrvatski portal no na njemu nema pretjerano puno kulturnih ili političkih tekstova, a i ono što postoji je ograničenoga dosega. Monitor je portal kojeg svakodnevno posjećujem, no on nema jasnu strukturu ili uređivačku politiku osim one koja bi podrazumijevala da se vijesti na njemu postavljaju po načelu zanimljivosti.

Ako postoji dio medija koje bi proglasio korektnima, tada je to poslovni dio medija (financijski i ekonomski časopisi), iako u posljednje vrijeme i među njihovim redovima postoje novine koje su krenule sa žutilom i bombastičnim naslovima a sve kako bi privukli ograničeni broj publike na ionako ograničeno malom tržištu.

Smatram da mediji imaju jasnu odgovornost prema svojoj publici i kako bi morali servirati relevatne informacije, osobito one koje se dotiču svih nas (dakle politike, ekonomije), odnosno teme koje promiču kulturu. Nažalost, to nisu teme koje privlače današnje čitateljstvo a razlog tome je edukacija, i ako želimo taj problem riješiti moramo svi malo učiti i po mogućnosti naučiti.

Postoji razlog zašto su poneki vrlo ozbiljni svjetski mediji jako uspješni (primjerice NYT ili CNN), dok takvi slični sadržaji ne prolaze u našem podneblju. Mediji i novinari su ti koji se moraju zapitati zašto je tako i pronaći recept koji će takvo stanje razriješiti.

(update: mislio sam napisati, no nekako sam propustio, naime treba uočiti zanimljive neformalne koncentracije koje se događaju na našem medijskom tržištu, primjerice eph u kombinaciji s digitelom posjeduje mediaring, mediaring servira svoje usluge različitim radio postajama uključivo i narodnom i obiteljskom radiju koji ako se ne varam imaju nacionalne koncesije, digitel je ujedno i agencija koju koristi tcom, tcom je kupio iskon iz kojeg je izdvojen net portal a znamo da postoje skoro pa rodbinske veze na relaciji tcom -> iskon odnosno sadašnjoj adriatic mediji – a vjerujem da je krug i opsežniji od ovoga što sam nabrojao onako napamet. Ono što ne bi trebalo zaboraviti unatoč tome što nije dokazano je da se u ovom “mediaringu” spominju tvrtke koje su bile u kontekstu afere grupo)

Misao dana:
CNN is one of the participants in the war. I have a fantasy where Ted Turner is elected president but refuses because he doesn’t want to give up power.

Categories
Blog Business Priroda i društvo

Kako zaraditi velike novce blogirajući…

Naletio sam na zanimljivi tekst na blogu Futuria.hr koji se bavi time da li je moguće zaraditi kroz blogiranje? Krenuo sam pisati komentar i onda sam se dosjetio kako imamo i on i ja WordPress, pa je jednostavnije da ja napišem post na tu temu, a moj blog sam napravi ping na njegov, te se moj post ukaže kod njega kod komentara (eto, još jedna blagodat samostalnog blogiranja, jedino nemam baš previše blogova koje mogu tako komentirati).

Ukratko, teorija kaže kako se lokalno teško mogu zaraditi neki novci, no regionalno bi se već nešto dalo. Moj odgovor bi bio slijedeći;
Pa možemo mi i na engleskom pisati blog, nije da to smatram nekim problemom, no teme koje mene interesiraju su i dalje lokalne i povezane za ovaj komadić zemlje.
Mene interesira isključivo lokalna akcija, dakle da onime o čimu pišem utječem na neke oko sebe, nije me pretjerano briga za nekog engleza, amera ili indijca koji bi mogao pročitati nešto o npr. lean manufacturingu; ja želim zaraziti svojim idejama domaće ljude, a to ću daleko bolje učiniti kroz pisanje na hrvatskom jeziku umjesto pisanja na engleskom. Ako krenem pisati na engleskom (a actually i pišem ali o nekim drugim temama i na nekim drugim, dalekim web siteovima), nije da ne mogu pisati i za domaću publiku no tada se izgubim u moru sličnih blogova i web siteova na engleskom jeziku. Ne mogu vam opisati koliko me neograničeno veseli da kada u googleu napišete toyota tps blog upravo moj izađe na prvom mjestu, ili još bolje, kada me u mom mailboxu dočeka email mojeg čitatelja ili kolege blogera koji me pohvali ili pokudi za tekst koji sam napisao (kao što je jedan od komentara prije neki dan mene proglasio hrvatskim Guy Kawasakijem s kojim do te prilike nisam niti mislio da mogu biti u istoj rečenici, niti iskreno mislim da to mogu biti i danas – ali godi takve stvari čitati, doista godi :).

Da li je moguće zarađivati blogirajući? Pojma nemam niti me to pretjerano interesira, http://mrak.org je rashodni centar, mjesto za refleksiju i rješavanje od svakodnevnog stresa i ako netko uspije nešto pametno pročitati kroz ventiliranje moje frustracije događajima koji me okružuju tim bolje.
Vjerujem da bi se moglo nešto ušićariti kroz prodaju linkova ili fiksnih oglasa baš kao što se to i predviđa u gore navedenom blogu, ali iskreno sumnjam da se može zaraditi recimo pristojna plaća (osobito ne ako se piše na hrvatskom jeziku).
Vidjeti ćemo kuda će nas to odvesti, meni posjeti rastu nekih 30% mjesečno; prije dva mjeseca sam okinuo 1100 posjetitelja na dan kada sam napisao tekst o TPSu i kada sam bio postavljen kao link na Monitorovu naslovnicu, prije nekoliko dana ponovno sam napisao tri članka o TPSu i ponovno sam došao do 900 posjeta dnevno, ovaj puta bez najave na monitorovoj naslovnici i to na samostalnoj domeni staroj svega nešto više od mjesec dana.

No nije posve točno da je blog bez naknade, u posljednjih nekoliko mjeseci upravo zahvaljujući blogu naišao sam na nekoliko sjajnih ljudi od kojih su se neki kontakti pretvorili u vrlo konkretne poslovne veze te nekakav novac mijenja ruke na temelju mojeg pisanja na blogu, i već samim time je moj hobi postao profitabilan i koristan. Vjerujem da će takvih kontakata biti još.

Komentirajte i pišite!

Misao dana:
When I was little my grandfather asked me how old I was. I said, “Five.” He said, “When I was your age, I was six.”