Prije nekoliko dana izašao je Nacional u kojem je bilo govora o upotrebi interneta u političkim kampanjama, pa je kao primjer korišten Kiro prosviro (kojeg svakoga časa očekujemo u trećem dijelu nazvanom “Špijun koji me volio”). Neposredno nakon toga, slučajno ili ne, u hrvatskom saboru je onemogućen pristup youtube-u (kaže Nacional):
Nakon što je u novom broju Nacionala izišao tekst o političkoj kampanji na internetu, na svim računalima u Hrvatskom saboru, a i u nekim državnim službama blokiran je pristup internet stanici YouTube.com. Oporbeni zastupnici i državni službenici koji su protekla dva dana pokušavali pristupiti toj stranici sa službenih računala automatski su preusmjereni na početnu stranicu Carneta.
Nakon što je priča procurila novinarima, saborske službe su se pokušale opravdati tehničkim razlozima da bi popodne youtube.com ponovno proradio.
Opće je poznato kako se u državnim službama filtrira sadržaj koji je dostupan korisnicima i iskreno mi je čudno kako to da takav podatak i dosada nije dopro do novinara. Primjerice u hrvatskom saboru (neka me netko ispravi ako griješim) na saborskim računalima je onemogućeno instaliranje flash-a, tako da iako saborski zastupnici (i zastupnice) mogu do youtube-a, uzalud im trud jer Kirina vidjeti ne mogu (ovo je tehničko ograničenje nametnuto od administratora sustava i bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje zašto je to tako). No u saboru nema ograničenja na koje stranice možete otići, ali zato u državnoj upravi takva ograničenja postoje (sasvim sam siguran da postoje ograničenja u ministarstvu financija, za ostale ne znam) i tamo u principu ne možete na strane stranice.
Koji je smisao ograničavanja pristupa informacijama u sabora koji je vrhovno kontrolno tijelo funkcioniranja ove države totalni je misterij.
Koji je smisao toga? Neka dobra dušica će sigurno zaključiti kako je to da bi spriječili korisnike da surfaju po nepoćudnim stranicama, no istovremeno kada bi imali državnog službenika željnog novih znanja (znam, znam, oxymoron – no prije ili kasnije će se pojaviti i takav službenik, a tada se sjetite još kada sam ja pisao o tome) tada taj na hrvatskom dijelu interneta ne bi baš mogao puno toga naučiti i preostale bi mu strane stranice do kojih ne može doći.
Pokušava li veliki brat zabraniti pristup informacijama za svojih 250.000 vjernih službenika glasača?
Misao dana:
Books won’t stay banned. They won’t burn. Ideas won’t go to jail. In the long run of history, the censor and the inquisitor have always lost. The only weapon against bad ideas is better ideas.
Kaže tako statistika da je daleko najaktivniji saborski zastupnik upravo onaj iz HSPa iliti Pero Kovačević koji se u posljednjih šest mjeseci kroz ukupno čini se 19 sjednica javio 652 puta. Ovo je zanimljiva informacija iz jednog drugog razloga, naime svojevremeno je daleko najaktivniji saborski zastupnik (i ujedno jedan od najcjenjenijih saborskih zastupnika) bio Tonči Tadić. Tadiću su čini se malo podrezali krila jer ga sada pažljivo sakrivaju (potencijalno zato jer je postao po popularnosti ugroza svome predsjedniku koji kako je sam rekao dlaku mijenja ali ćud ne), ili je pak Tadić postao naglo mudriji političar koji troši svoje resurse samo na one bitke u kojima actually može izvojevati koji bod. Čini mi se da je hiperaktivnost upravo HSPovih zastupnika diktirana i da nije nužno plod silnoga rada ili interesa pojedinog zastupnika.