Marina Matulović Dropulić

Već duže vremena nešto razmišljam o javnoj ponudi dionica INA-e i trenutno aktualnoj ponuti T-HT-a i danas je Sanja Modrić iz Jutarnjeg napisala uvodnik koji manje-više opisuje ono što sam ja htio reći.

…Tom pričom žele uvjeriti građane da povlaštena prodaja dionica Hrvatskog telekoma uopće nije poklon za njihove glasove u studenom, bože sačuvaj, nego da su tu u pitanju za državu presudni razvojni ciljevi. To puno bolje zvuči. Ali, naravno, nije istina. I to se vidi skoro golim okom.

Jer, što se tiče velikih ciljeva i dobitaka, s ovakvom prodajom HT-a, preostali državni paket dionica bit će unovčen po nižoj cijeni nego što je mogla biti dobivena da ih je Vlada prodavala na normalan i uobičajeni način, onako kako se dionice prodaju na tržištu, i da se nije odlučila igrati ove komplicirane i besmislene predizborne igre sa svojim potencijalnim glasačima. Vlada će, dakle, financijski oštetiti državu.

Što se tiče kulta o ekspanziji dioničarstva u Hrvatskoj i kako će Vladina rasprodaja pridobiti mnogo građana da svoj novac počnu investirati na burzi, i to je opsjena da ne može biti veća. Sigurno 90 posto ovih ljudi koji čekaju u redovima pred poslovnicama Fine i Erste banke da bi kupili jedan ili pola Vladinog paketa, niti dugoročno žele biti dioničari T-HT-a, niti ih dioničarstvo zanima, niti imaju novca da uđu u taj svijet, niti ih je briga za budućnost T-HT-a. Svi oni računaju isključivo na dobitak od 30, 50 ili 80 posto u kratkom roku i svi će svoje akcije preprodati čim im cijena skoči. Vjerojatno nisu u krivu kad vjeruju da će skočiti jer na Ini se krasno zaradilo, a izbori su sutra i Vlada sebi ne može dopustiti da namagarči tolike ljude…

Nemojte me krivo shvatiti, svake pare (osobite ove besplatne) koje vise s drveta treba ubrati bez imalo grižnje savjesti, no nije mi jasan mehanizam po kojem država svjesno i namjerno prodaje imovinu ispod cijene kako bi opravdala politički cilj koji nije cilj te iste vlade (dakle, ovo je politički cilj HDZa, ali niti HDZ ne bi smio donositi odluke koje štete državi – barem ne namjerno).

Razlika između prodajne i stvarne cijene dionica ćemo saznati vrlo uskoro i to je ukratko cijena za koju je država oštećena (ne baš, ali otprilike). Po meni, ova vlada će oštetiti državu za koju milijardu kuna – namjerno, i svi stoje sa strane i plješću. Doista impresivno postignuće.

Glede razvoja dioničarstva, neki od ovih koji stoje u redovima će možda postati pravi dioničari, potencijalno se nekome dopadne pa odluči sav svoj intelekt posvetiti mešetarenju na burzi, jer svi znamo da jednom mudrom odlukom možete svoje bogatstvo umnogostručiti (a gdje ćete boljeg primjera od ministrice Marine Matulović Dropulić – nekima kada krene, onda im krene – i dobro je tako da nam državom upravljaju uspješni ljudi koji znaju prepoznati kvalitetnu priliku).

Najbolji su mi oni kritičari koji tvrde da se primjerice prihod ostvaren ko_fol “IPO-om” HT-a ne treba oporezivati? Rizik je ovdje naime ogroman, ako nabrajamo samo sve ono što vam se može dogoditi na putu do poslovnice Erste banke to je jedna grozota do druge, da ne spominjem dugotrajno čekanje u redu, čitanje prospekta na 400 stranica kako bi donijeli informiranu i racionalnu odluku (dovagnuvši pritom i druge prilike na burzi)…

Moj savjet, uzmite dionice T-HTa jer je to jedini poklon koji ste od HDZa dobili u životu i potom dajte glas nekom drugom.

Misao dana:
It is discouraging how many people are shocked by honesty and how few by deceit.

Da li ste vidjeli najnoviji video uradak Ivice Kirina? Kirin se vratio na jubitou, bolji nego ikad u epizodi Povratak kralja. I što bi rekao srpski pesnik; sedim, gledam, ne verujem… Ne vjerujem za početak da je ovaj uspio nadmašiti sam sebe, a onda mi je pala na pamet ta cijela menažerija u našoj vladi, pa krenem nabrajati (kao Balašević u svojoj pjesmici):

Ivo Sanader, premijer vlade; pasionirani sakupljač satova, spin doktor s potvrdom Wall street journala. Usput rečeno, na prethodno linkani tekst je prije nekoliko dana osvanuo komentar koji govori o tome kako u vladi postoji netko tko (u slobodno vrijeme, pretpostavljam) preprodaje jeftine kineske kopije skupocjenih satova. To je potencijalno objašnjenje zašto cijela vlada ima “skupe satove”, naime, ako su satovi fakat jeftini lažnjaci onda im je i bolje da sjede tamo i trpe sve što im mediji predbace nego alternativa u kojoj cijela vlada prizna da nosi lažne satove :)
Jadranka Kosor, potpredsjednica vlada; ovo je žena koja je u cijelosti potrošena tijekom neuspjele predsjedničke kampanje. Dakle, ne računajući ovaj idiotski debakl od prije petnaestak dana sa sigurnonosnim službama (gdje je u stvari gore spomenuti premijer ispao idiot) Jadranka je poznata po cijelom nizu drugih odluka, a jedna od fenomenalnih je i ona u kojoj je onaj invalid koji je Pančiću svojevremeno vratio umjetnu nogu dobio posao savjetnika u ministasrtvu svega i svačega, da bi čini mi se prošloga ljeta bio potiho sklonjen nakon što su sve instance sudova potvrdile Pančićevu odluku.
Damir Polančec, dečko iz podravine koji je također potpredsjednik vlade; on mi je uletio na radar nedugo nakon što su ga postavili na poziciju na kojoj se i danas nalazi a kada je na proslavi praznika rada u maksimiru bio izviždan od sindikalaca što je prokomentirao “ne znam zašto mi zvižde, pa i moji roditelji su bili radnici” (ne nužno tim riječima ali to je poanta). Damir je marljiv dečko, uporno gura ESOP zakon koji bi mu omogućio da managerska struktura Podravke i preuzme tu tvrtku, malo je ušminkaju i potom je vjerojatno prodaju strateškom partneru. Mimo toga se proslavio i nagodbom s Ostojom i njegovim fondom (oko Liburnija hotela), odigrao je čudnu igru oko Plive te je bio egzekutor Sunčanog Hvara, a taman jučer sam naletio na tekst u Jutarnjem koji govori o tome kako HDZ mora platiti Podravki/Belupu pola milijuna kuna koje je Podravka nezakonito potrošila na uređenje HDZovog ureda. Pitam se što je tada Polančec radio u Podravki.
Ivan Šuker, ministar financija koji je navodno nekada bio košarkaš; lik koji poput Kirina ima čudnovatu diplomu (jednu od onih za koje mi se čini da su stečene samo zato jer je na nekoj poziciji bio potreban VSS), ima mentalni sklop knjigovođe, financijska policija i represija poduzetnika mu je obavezni dio svake rečenice, stanuje kod mame, ima ukupnu imovinu od 50.000eur od čega nekih 8.000eur otpada na ručni sat koji nosi na ruci. Btw. ako niste, svakako pogledajte ovaj nastup Šukera na TVu.
Berislav Rončević, ministar obrane; uletio u kadar u Afganistanu kako laktom gura vojnika koji daje izjavu. Inače je još jedan od likova s preplanulim obrazima koji sasvim sigurno nisu nastali zbog dugotrajnog izlaganja suncu. Što uopće radi ta naša vojska (osim što im nestaje oružje iz vojarni?
Kolinda Grabar Kitarović, ministrica integracija i vanjskih poslova; čini se kako se iza vratiju MVPa događa sve i svašta, a svim aferama je zajedničko to da se događaju na najnižim mogućim razinama, da nitko nije u stvari odgovoran i da kao i obično nitko niti o čemu pojma nema. Kolinda, kako to Ivkošić sam govori, služi i zato da je umjesto po modnim pistama šaljemo po svijetu po crvenim tepisima kako bi treptala okecima i izgledala pametno (horror priče koje sam čuo o dotičnoj nisu primjerene objavljivanju niti na virtuelnom mjestu poput ovog).
Božidar Kalmeta, ministar pomorstva prometa i veza; čovjek nam dolazi iz dalekog i prijateljskog Zadra gdje je bio gradonačelnik. Tijekom njegovog gradonačelnikovanja Zadar se u stvari (kako čujem, nisam bio, pa ako lažu mene i ja lažem vas) pretvorio u poslovnicu Hypo banke. Lik je pokušao srediti direktnu pogodbu Bechtelu, a ostati će nam u trajnom sjećanju po tome što je kao ministar otvarao go-go bar u vlasništvu čovjeka koji je sastavni dio akcijskog plana za Gotovinu, pomorstvo nam ide zasada super ali nam brodogradnja šteka, u svojoj prvoj godini mandata koji tjedan prije otvaranja autoceste je na zaprepaštenje sviju otkrio kako mu nedostaje 60km autoceste, graditelj je daleko lošiji (i od Čačića, pa čak i od Jure zaustavi se vjetre Radića), a telekomunikacije su nam i dalje u čvrstom monopolu – dakle, sve po planu.
Ana Lovrin, navodno ministrica pravosuđa; osim socrealističnih kompletića i jedinog dokazano lažnog sata u vladi (pazi, ona je ministrica pravosuđa i nosi lažni sat), proslavila se promjenama krivičnog zakonika koji predviđa jednake kazne za otmicu državnog dužnosnika (njih ima oko 1600 dakle izbor je fakat dobar) i pušenje jednog joint-a. Obzirom da se ne zna boriti s mitom i korupcijom odlučila je baciti se u veliku PR akciju i boriti se protiv percepcije istoga.
Neven Ljubičić, ministar zdravstva; tip je toliko dosadan i iritantan da nemam čak niti jedan link na njega, no ako moram nabrojati jednu jedinu njegovu osobinu to je učiteljski stav koji koristi u svim svojim istupima koji je toliko iritantan da bi ga ošamario samo da sam mu sugovornik. Što je naše zdravstvo učinilo u posljednje tri godine osim što je zapalo u još veće dugove?
Branko Vukelić, ministar gospodarstva; sva reća pa nam je gospodarstvo u banani pa čovjek nema previše posla tako da dosta slobodnog vremena može provesti držeći uzde u Karlovcu iz kojeg nam dolazi, čovjek je inače poznatiji po aferi Brodosplit o čemu on kao predsjednik nadzornog odbora pojma nema i općenito ne razumije zašto ga razvlače po novinama. Dosta, niti ja nisam siguran.
Dragan Primorac, ministar prosvjete i sporta; hrvatsko oličenje CSIja koji navodno nema stvarnih rezultata osim po tome što je napisao slavni dokument koji navodno dokazuje kako su hrvati potekli od Iranaca (samo ako to ameri skuže naribali smo), ima taj famozni psycho pogled koji doslovce ubija a u povijesne anale će ući po HNOSu i po obaveznoj srednjoj školi koja eto (baš smo danas saznali) ipak neće biti 4 ili 3 nego dvije godine.
Petar Čobanković, ministar poljoprivede; beskrajno simpatični lik koji će se usjeći u kolektivno pamćenje nacije po svojem nastupu na raftingu, ili po totalno originalnom načinu rješavanju problema s ptičjom gripom.
Božo Biškupić, ministar kulture; eto, jedini čovjek u vladi koji je znao ispuniti imovinsku karticu kako spada, ujedno i osoba za čijeg je mandata izdavačka i knjižarska djelatnost na samrti, čovjek za čijeg je mandata premijerova kćerka unatoč valjda stogodišnjoj tradiciji otvarala Dubrovačke ljetne igre i čovjek o kojem se općenito malo priča.
Marina Matulović Dropulić, ministrica gradnje i okoliša; osoba za sve režime koja je prošla sve i svašta uključujući i današnju Bandićevu poziciju – pamtiti ćemo je po rušenju bespravno sagrađenih objekata (nenarušavajući tradiciju koju je otvorio Božidar Kovačević), pravilniku o zbrinjavanju ambalažnog otpada (ali ne svog otpada, samo odabranih dijelova) i zatvaranju pojedinih smetlišta.

Eto i to bi bila cijela vlada, kada ih postavimo na jedan list papira i krenemo o njima čitati ono što ulazi u oko je da nema baš nekih dostignuća koje bi mogli navesti u prilog. A da krenemo i saborske zastupnike nabrajati…

Misao dana:
You’ve seen a general inspecting troops before haven’t you? Just walk slow, act dumb and look stupid!