Categories
Priroda i društvo

Par brzih i kratkih

Da li ste jučer gledali Otvoreno, naime tamo je Ratko Maček poprilično neuvjerljivo u najboljoj maniri HDZa devedesetih pokušao shvatiti što je to pokretna imovina (za one malo mlađe, nakon što je Ankica Lepej otkrila kako Franjo Tuđman nije bio baš iskren oko iznosa svoje ušteđevine, ustavni je sudac izjavio kako novac nije imovina pa stoga nije bilo ni nikakve obveze prijavljivanja).

Ratko nam se tako zapitao da li i estetske operacije spadaju u pokretnu imovinu, a spomenute su i Gucci torbe, remenje i koješta (uglavnom oporbenih političarki). Meni je u stvari nevjerojatno da nitko nije postavio slijedeća pitanja:

  1. Ako je premijer pronašao za shodno prijaviti svoju biblioteku, kako to da se nije sjetio kolekcije satova? (koliko li vrijedi ta biblioteka da mi je samo znati)
  2. Ako imate kolekciju satova vrijednosti 150.000EUR, ne smatrate li to dovoljno značajnom imovinom da je uvrstite u dokument koji je indikativnog imena “Imovinska kartica”?
  3. Kako je moguće da cijela vlada, koja je valjda naše best@brigthest, naše biserje, naše intelektualno zlato, naša karta za izlaz, naše svjetlo na kraju tunela, naši vodiči kroz ovu tminu, naši spasitelji i oni koji su pokrenuli hrvatsku – e, kako to da nitko od njih (osim čini mi se Biškupića) nisu uspjeli ispuniti taj toliko kompleksan formular?

Jučer ujutro sam napisao moju primjedbu kako su neki od premijerovih satova proizvedeni u posljednjih nekoliko godina, i ako ste dobro slušali Maček je rekao kako nijedan sat nije kupljen u posljednjih nekoliko godina (Maček očigledno prije emisije nije pogledao današnje novine), no zbog nespretnog i poluotkrivajućeg pitanja Mislava Bage ovaj se snašao i izvrnuo priču (sve u 30 sekundi, to bi trebalo malo detaljnije proanalizirati).

I kada smo već kod novina, samo da spomenem da se jučer dogodila zanimljiva situacija s online verzijom Jutarnjeg, o čemu je još tijekom noći pisao Zombix. Slučajnost, autocenzura, urednička intervencija, nervozni telefonski pozivi usred noći? Ako netko zna to je valjda Ratko.

O Sunčanom Hvaru nema novosti, osim informacija s jučerašnje sjednice vlade, a čini se da je pao i neki interview u Globusu s predstavnikom Orcoa. Kao što rekoh, moja simulacija kaže kako najmanje 11% malih dioničara mora dokapitalizirati Sunčani Hvar (s nekih 10mil kuna) kako Orco ne bi već u ovom krugu postao većinski vlasnik. Ali da će Orco postati većinski vlasnik to je i dalje jasno kao što je i jasno da će sunce sutra ujutro izići. Eh, da od ugovora ni U.

Misao dana:
Those are my principles, and if you don’t like them… well, I have others.

Categories
Priroda i društvo

Svi premijerovi satovi

Priča o satovima premijera Ive Sanadera je u najmanju ruku zanimljiva i započela je u posljednje vrijeme svoj vlastiti život; na staru godinu temu je čini se razbio Jutarnji list svojim tekstom Tik-tak hrvatskih političara. Ono što se odmah potom desilo je diskusija o tome da li je premijer trebao navesti svoj sat u imovinskoj kartici?

https://www.youtube.com/watch?v=2GTKn5cC_E8

Moje je mišljenje da svaka imovina ma koliko god ona fizički malena bila, a ako predstavlja značajnu ili neuobičajeno veliku vrijednost mora naći svoj put u imovinsku karticu. Nažalost, vlada umjesto da prizna svoj propust branila se kolektivnom glupošću jer svi naši ministri koliko ih god imamo (uz vjerojatno izuzetak Ane gogo Lovrin) su u zbornom pjevanju po kojem je HDZ poznat javnosti poručili kako u imovinskoj kartici nema rubrike za satove (a spomenuli su odmah i sagove, antikni namještaj i tome slično).

Ne ulazeći u diskusiju o tome da li Ivo Sanader smije imati skupocjeni sat, a ignorirajući etičke kočnice koje bih recimo ja imao noseći takav sat u zemlji s tolikom nezaposlenošću, tako malenim mirovinama i opterećena diskusijama o mitu&korupciji, mislim da im taj potez nije trebao. Potom, vrijedni ljudi iz Nacionala su pregledali svoj foto arhiv i umjesto dva sata koje je identificirao Jutarnji, otkrili su cijelu kolekciju koja po njihovoj procjeni vrijedi impresivnih 150.000 EUR.

Ivo je bio pametniji ovaj puta, ali ne previše, u rijetkom obraćanju javnosti javio se Vladin ured za odnose s javnošću (usput rečeno, da li se itko sjeća bilo kojeg drugog priopćenja koje je taj ured izdao, ja se ne mogu sjetiti), koji nije zanijekao Ivinu kolekcionarsku strast nego je to opravdao srcedrapateljskom pričom Ratka Mačeka kako je premijer prvi sat dobio s 14 godina te se potom zaljubio u satove koje od onda navodno marljivo sakuplja.

Kažem NAVODNO, jer je letimičnim pregledom kataloga proizvođača satova sasvim jasno kako je dobar dio ove kolekcije nastao u posljednjih nekoliko godina, a definitivno nakon što se Ivo vratio iz arbaita u Austriji. Najmanje jedan model je u proizvodnju ušao u prošloj godini.

I posljednje, u očiglednom znaku pomračenja uma i gubitka svake kontrole, Ivo je zazvao aveti prošlosti kroz posljednji paragraf priopćenja koji je toliko smiješan da ga prenosim u cijelosti kako bih ga ovjekovječio na ovome mjestu:

Odbacujući u cijelosti spomenute tendenciozne napise, Vladin Ured za
odnose s javnošću uočava i lažni populizam koji, skrivajući vlastite,
nerijetko dvojbene komercijalne interese i podrijetlo sredstava,
pokušava zagovarati povratak na stari, prevladani društveni sustav
socijalističkog i komunističkog morala i vrijednosti uravnilovke i
egalitarizma. Hrvatskoj je javnosti takav sustav vrijednosti itekako
poznat i Hrvatska je iz tog sustava vrijednosti izašla upravo radi
stvaranja društva bogatstva, poduzetništva i slobodnog tržišta, u
kojemu vrijednosti neće podlijegati politički i interesno obojenim
medijskim hajkama, stoji u priopćenju Vladinog Ureda za odnose s
javnošću.

Nego, pišući ovo pala mi je na pamet jedna druga misao. Sve ove afere (riješene i neriješene) koje su šarale HDZom u posljednjih nekoliko godina toliko zamaraju javnost i glasača da se teško više okrenuti a da svakoga dana ne izleti neka nova glupost (a što je najbolje, čini se da naš vrijedni i dobro plaćeni Ratko uspijeva sam sebi natovariti aferu za aferom na vrat – valjda da opravda povišicu, tko bi ga znao). Ukratko, donekle smo oguglali (eto, koristeći ovu riječ skužio sam kako je riječ google starohrvatska a predstavlja brojku koja je toliko velika da je ne možemo pojmiti) na cijelu tu tiradu afera. No pitam se, koliko takvih afera mora biti da Ivini inozemni partneri počnu Ivu zaobilaziti u širokom luku? U kojem času osoba opterećena tolikim aferama postaje uteg (TM by drIvo) na satu europskih integracija?

Misao dana:
Time hasn’t stopped for any troubles, heartaches, or any other malfunctions of this world, so please don’t tell me it will stop for you.

Categories
Politika

Fiskalna (de)centralizacija

Da li je netko jučer gledao zanimljivi dijalog koji se dogodio u Otvorenom?

Ante Žigman, negativac danaDanas već i vrapci na grani znaju kako je vladajuća stranka u Sabor uputila prijedlog zakona o fiskalnoj decentralizaciji ili bolje rečeno o novoj preraspodjeli prihoda jedinice lokalne uprave. Jedinice lokalne uprave (općine, gradovi, županije) iz državnog proračuna dobijaju određene prihode. Do sada je to bio (većinom, detalje ne znam, a nažalost za ovu priču nisu niti bitni) prihod od poreza na dobit. Porez na dobit je porez kojeg plaća tvrtka na ostvarenu (pogodite) dobit. Problem poreza na dobit je u tome što se on plaća u sjedištu tvrtke, a kako je veliki dio tvrtki (primjerice trenutno jako popularna INA) koncentriran sa sjedištem u Zagrebu – ispada kako je Zagreb primao novac za dobit koja je ostvarena na cijelom području hrvatske.

Jedan drugi porez, onaj na dohodak je daleko primjereniji; jer se on uplaćuje prema mjestu stanovanja zaposlenika. Novi prijedlog, u pokušaju da stvori pravedniju raspodjelu kaže kako će centralna država zadržati porez na dobit, dok će porez na dohodak ići lokalnim jedinicama uprave. So far so good.

No, ako se to napravi na način koji je predloženo, grad Zagreb će u 2007 biti uskraćen za nekih 600-800 milijuna kuna prihoda (ovo je pitanje interpretacije) što je više od 10% ukupnih prihoda zagrebačkog proračuna. Isto tako, ispada da će ukupna masa novca podijeljenog po lokalnim jedinicama u svojoj sumi ostati približno jednaka (a ako se uračuna očekivani rast državnog proračuna za 2007, tada je ukupni iznos i manji). Poanta (ili sukus kako bi rekao Ivica Kirin) je u tome da se u navedenom prijedlogu vlade uopće ne radi o decentralizaciji fiskalnih prihoda nego o preraspodjeli tih prihoda na račun grada zagreba, ili, da budemo zločesti, možemo reći kako se radi o decentralizaciji prihoda grada Zagreba.
Obzirom da stanujem u Zagrebu, nije mi totalno svejedno iako ću se složiti s time da druge jedinice po hrvatskoj trebaju dobiti više novca. No ono što mi je upalo u uho u jučerašnjoj emisiji je Ante Žigman (by popular demand; Ante je državni tajnik u ministarstvu financija, a na tu poziciju je došao iz Raiffaisen banke) , koji je praktički podrugljivo sugerirao kako bi Zagreb trebao skinuti plaće svojim službenicima i kako bi se time stvorio prostor koji bi nadoknadio navedeni iznos. Odgovorna vlast (kada bi takvu imali), čak i ako bi istjerali ovakav prijedlog zakona predvidjela bi prijelazni period od nekoliko godina u kojima bi se takav prihod redistribuirao. A da ne kažem kako je ispalo (u redovima) kako lokalna uprava mora sagraditi infrastrukturu koja bi bila u stanju potrošiti taj novac – meni to zvuči kao poziv na dodatno gomilanje administracije.
Nadalje, nije OK da državni proračun raste gotovo 10% ili 8-9 milijardi kuna (a objektivno raste i više jer se smanjenje otplate s rashodne strane u principu treba ubrojati u rast proračuna) dok sredstva lokalnoj upravi ne prate takav rast. Također, zanimljiva stvar se dogodila sa samim izvorom prihoda lokalne uprave jer je odjednom u prvi plan iskočila činjenica kako prihodi od poreza na dohodak rastu daleko sporije od rasta dobiti, tako da će ovim potezom središnja država dobijati sve više, dok će lokalne jedinice praktički samo pratiti inflaciju. Također, potezi ove magnitude se trebaju izvoditi danas kako bi se počeli primjenjivati za godinu dana, a ne da u času kada je lokalna uprava već morala izglasati proračun ili je on morao biti u visokom stadiju dovršenosti shvatite kako je cijela matematika totalno kriva i imate više ili manje novaca na raspolaganju, a da i ne spominjem kako je prijedlog državnog proračuna upućen u sabor a da uključuje pretpostavku da je prijedlog zakona o “decentralizaciji” prihvaćen u neizmjenjenom obliku.
Ne treba ignorirati ni političku igru koja se događa, a koja je definitivno kreirana na način da se Zagrebu u kojem HDZ praktički ne postoji oduzimaju sredstva, dok se ostatku hrvatske taj novac dijeli naveliko (što će sasvim sigurno biti predstavljeno kao spektakularni doprinos HDZa napretku ukupne države).

Iako to nije totalno vjerojatno, činjenica je kako bi manjak od 800 milijuna kuna u gradskoj blagajni definitivno imalo utjecaj na standard života građana (dakle ne govorimo samo o potencijalno nižim plaćama gradskih službenika, nego i o smanjenim investicijama, manjoj potrošnji grada koja završava u privatnim tvrtkama…). To je jedna zanimljiva situacija, i poprilično radikalna promjena trenutne ravnoteže.

I nevezano, danas će čini mi se svi sindikati osim prosvjetara potpisati sporazum s vladom koji osigurava godišnji rast plaća od 5% do 2009. godine (dakle socijalni mir do tada). Prosvjetari koji imaju 20% manju plaću od državnog prosjeka nisu na to pristali (o fenomenu prosječne plaće sam pisao u tekstu Mit o prosječnoj plaći). Prosvjetari, držite se i ganjajte ovo do kraja jer je vaša pozicija krajnje iskorištavana i zloupotrebljavana (neke moje stavove o školstvu možete pročitati u tekstu Oda školskom sustavu).

Misao dana:
Never underestimate the power of stupid people in large groups.