Današnje jutro sam (donekle neočekivano) proveo u policijskoj postaji na obavijesnom razgovoru. Kada me inspektor nazvao u jučerašnje popodne (i to u ured) moram priznati da me to iznenadilo i u sekundi i pol od trenutka kada se predstavio i zamolio me da dođem na obavijesni razgovor i trenutka dok mi nije objasnio zašto me u stvari treba proletilo mi je u glavi nekoliko misli.
Naime, pomislio sam da me možda zovu zbog Brodosplita, Sunčanog Hvara, ili možda zbog onog nikada objavljenog transkripta sa sjednice vlade? Ili možda radi Ivice Kirina mojeg omiljenog ministra? Pomislio sam da me možda žele optužiti za podrivanje sustava ili čak možda da me pravda sustigla zbog nadriliječništva?
Ništa toliko uzbudljivo ali zato jednako ozbiljno, riječ je bila o jednom komentaru ostavljenom prije nekoliko mjeseci kojeg nisam izbrisao ali zbog toga što nije sukus o tome govoriti neću poimence navesti kako se ovi na vertikali ne bi previše živcirali.
Osnova po kojoj su dečki u plavom razgovarali sa mnom je zakon o kaznenom postupku, članak 177 koji (samo bitni dio kopiram jer je članak podugačak) glasi:
Radi ispunjenja zadataka iz stavka 1. ovoga članka redarstvene vlasti mogu tražiti potrebne obavijesti od građana, primijeniti poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, osoba i prtljage, za prijeko potrebno vrijeme nadzirati i ograničiti kretanje određenih osoba na određenom prostoru (promatranje, pratnja, blokada, racija, zasjeda, klopka, nadzor prijenosa stvari i dr.), poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta, raspisati potragu za osobom i stvarima, u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u određenu njihovu dokumentaciju i podatke, prikupljati obavijesti uz prikrivanje svrhe prikupljanja ili s prikrivanjem svojstva policijskog službenika, putem tajnog izvjestitelja, od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske usluge zatražiti provjeru istovjetnosti telekomunikacijskih adresa koje su u određenom razdoblju uspostavile vezu, te poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene prilikom poduzimanja pojedinih radnji, a mogu biti od interesa za kazneni postupak, sastavit će se službena zabilješka.
Razlog zbog kojeg sam bio malo zadržan je taj što je u osnovi, policija od mene tražila podatak kojeg po gornjem članku zakona imaju pravo tražiti od pravne osobe koja pruža telekomunikacijske poslove, a ja definitivno ne odgovaram tom opisu (daleko od toga), no daleko najviše ih je zbunilo to što sam tražio pismeni zahtjev u kojem piše tko traži što i temeljem kojeg stavka zakona. Naime, ekipa kaže kako dopise pišu pravnim osobama a ne i fizičkim jer gdje bi stigli kada bi se svakom građanu morali obratiti pismenim putem. Ja sam inzistirao na tome pa je nastao omanji mexican standoff. Policija je na kraju producirala zahtjev, a ja podatak pa sam tako pušten (nije da sam bio zatočen – daleko od toga, ali očigledno je bilo da je interes da se do podatka dođe priličan).
Ono o čemu bih u stvari htio pisati je pitanje postupka (inspektori s kojima sam popričao su bili krajnje ljubazni i pristojni, bez daljnjega, no procedura me pomalo muči). Naime, anticipiravši što bi se moglo dogoditi posavjetovao sam se na nekoliko strana što ja mogu ili ne mogu učiniti u danoj situaciji, odnosno koje su njihove ovlasti u predmetu. To je ukratko i prva policijska pogreška, jer su (valjda po prirodi svog posla) propustili mi reći koje su moje mogućnosti, a koje su lijepo napisane na stranicama gong-a i gdje ukratko piše da mi ne mogu ništa – još je pokojni Sun Tzu govorio o tome kako se ne smije podcijeniti neprijatelja a mislim da je stav u startu bio “lako ćemo”. Poštujem njihov interes da iz mene uz minimum muke iskamče podatak ali ipak očekujem više truda (please, work with me)… Drugi veliki minus se dogodio u jednom trenutku kada je pala kraća good cop/bad cop rutina kada mi je bad cop ukratko objasnio da ja očigledno nemam povjerenja u državu kada njemu ne vjerujem (nisam zapamtio točnu formulaciju pa je ovo pitanje interpretacije, ali ovo je ono što sam ja razumio). Dakle, osim što bih ponudio njegovog vlastitog ministra kao Exhibit A (dakle svaka osoba koja ima povjerenja u Ivicu Kirina bi ozbiljno morala poraditi na svojem sustavu vrijednosti i općenito na očekivanju od svijeta koji ga okružuje), a predlažem i dublje čitanje ovog bloga budući da je većina mojih stavova ionako u njemu detaljno opisana. Kao bottom line, dečki su se regrupirali, konzultirali i popustili te sam ja dobio dokument koji sam tražio.
A sada malo o komentaru zbog kojeg je napravljena krivična prijava. Dakle ne ulazeći u sukus komentara problem je u tome da je nepoznati netko napravio nesmotreni komentar čime je nekoga drugoga stavio u kontekst u kojem se ovaj mora braniti. Znam da ovime neću puno objasniti, no poanta je u tome da je anonimni korisnik napisao u komentaru jednu rečenicu koja gore spomenutoj ali neimenovanoj osobi može napraviti puno problema u životu (daleko više nego jedno moje upropašteno jutro). Rado bih napisao da u interesu istrage neću napisati o kome i čemu se radi, no u biti to ne želim učiniti kako ne bih napravio više problema nego što ih dotična osoba ima.
Internet je medij na kojem možete pisati svašta, i ako ste možda i mislili da papir trpi sve, tek s internetom smo doživjeli sasvim nove razmjere te tvrdnje. Ono na što treba paziti je upravo to da upotrebom vlastite slobode izražavanja ne ugrozite nekoga drugoga – a upravo to se i dogodilo. To je ukratko i definicija slobode u modernom društvu, jer smijemo, možemo i ako se mene pita moramo koristiti svoju slobodu do krajnjih mogućih granica – no jedna od njih je trenutak kada svojim djelovanjem ugrozimo drugoga, bio to član obitelji, susjed ili neka neimenovana osoba.
Upozorio bih još jednom da ste na internetu sve samo ne anonimni i svaki dojam anonimnosti je totalno pogrešan. Praktički svaka aktivnost koju napravite zapisuje se na nekom od servera i policija uz odgovarajuće zahtjeve (poput ovoga kojeg sam danas dobio) može doći do svih njima nužnih podataka kako bi vas identificirali, pa stoga ako već mislite raditi nepodopštine na internetu i objavljivati stvari koje su potencijalno osjetljive prirode onda to radite na pametan način. Svojevremeno sam napisao uputstvo za anonimne surfere koje možete pronaći na stranicama pollitike.com.
Misao dana:
Guard: Don’t fight it son. Confess quickly! If you hold out too long you could jeopardize your credit rating.
Share the post "Bloger na obavijesnom razgovoru"