Zamislite slijedeću situaciju.
Školovali ste se godinama, završili MBA, specijalizaciju ili što već, napredovali kroz hijerarhiju u danas radite u nekoj tvrtci i imate vrlo solidnu plaću od 20 tisuća kuna. Da li znate (onako napamet) koliki je namet na iznos vaše netto plaće?
Pa ako stanujete u Zagrebu, na svaku kunu svoje netto plaće državi morate isporučiti dodatni 1,023kn poreza, doprinosa i još nekih sitnijih nameta.
Istovremeno, ako ste slučajno kupili npr. dionice INAe za recimo milijun kuna i ubrali u nekoliko tjedana cca. 300-400.000kn razlike u cijeni, na taj iznos ne morate platiti porez.
Porezni sustav koji je kod nas na djelu je dizajniran na način da se manji dio transfera događa prema siromašnima, da srednji sloj ima vrlo malene porezne olakšice te da su njihove plaće iznimno opterećene, dok recimo bogati porez uopće ne plaćaju (dakle neće ga platiti Željko Čović za svoj manevar s dionicama Plive ili Damir Polančec za svoje opcijske dionice Podravke).
Jedan od razloga zašto ne postoji porez na kapital je želja države da oživi tržište kapitala (istovremeno, uz izuzetak prodaje INAe država rijetko koristi to isto tržište kako bi prodala svoje tvrtke ili plasirala financijske dokumente), no čini se da se stvar pomalo otela kontroli jer je proteklih 17 godina u nedostatku takvog poreza stvorio cijeli niz nekih čudnih likova. Jurčić u svome gospodarskom programu predlaže porez na kapitalnu dobit što je uobičajeni porez u svijetu te je sasvim očekivano dočekan na nož.
Update: čisto da dobijete neku sliku o poreznim opterećenjima u drugim zemljama pročitajte članak u Lideru. No kada računate kolika bi bila razlika na vašem osobnom dohotku,morate računati od bruto iznosa, dakle ako je kod nas davanje na plaću oko 100%, to znači da je davanje iz bruto iznosa oko 50%, tako da smanjenje presije za 10% odgovara rastu netto plaće od 20%.
Što mislite o cijeloj priči?
Misao dana:
The nation should have a tax system that looks like someone designed it on purpose.