Categories
Business Politika

Što se dogodilo dok me nije bilo?

Nema me petnaest dana i puno se stvari dogodilo, pa da sumiram u nekoliko crtica.

  • Uhapsilo Radovana Karadžića, promatrajući sada sve to skupa gotovo je nevjerojatno koliko je prostora dotični dobio u medijima, a da i ne govorimo o bizarnome dijelu cijele priče gdje se traže lokacije na kojima je ovaj govorio i rade intervjui s osobama koje mu onako neobrijanom nalikuju. Unbeliveable. Meni je osobno najzanimljiviji detalj u kojem Radovan tvrdi kako je uhapšen na autobusu u petak a vlasti kažu u nedjelju. Pitam se nije li netko naplatio pet milijuna dolara nagrade koliko je bilo ponuđeno za njegovo hvatanje?
  • Umro je i Dinko Šakić, a pokopan je u ustaškoj uniformi. Problematično u cijeloj priči je prostor koji je u medijima taj događaj dobio što me navodi do zaključka da je danas (još uvijek) najlakše pažnje i drame kreirati ako krenemo govoriti o ustašama i partizanima ili krenemo prebrojavati tko je ili nije hrvatski branitelj. Bojim se da takvom fiksacijom na prošlost nećemo predaleko stići.
  • Prekjučer je na TVu bio film “Laku noć i sretno” o američkom novinaru Edwardu R. Murrowu koji se u doba najžešće kampanje McCarthya usprotivio i preispitivao njegove odluke i poteze. Iako sam znao za Murrowa i ranije (dapače, i citirao ga u nekoliko navrata) film nisam pogledao i nadam se da su ga pogledali i barem neki naši novinari i dobili inspiraciju jer nam je očajno potrebna. Poanta novinara i izvještavanja nije samo u objavljivanju vijesti nego ima i puno dublju funkciju. Naši mediji tu funkciju ne obavljaju uopće ili je obavljaju loše, pa stoga nije niti čudo da “media coverage” gornja dva događaja zastrane u mjeri u kojoj su zastranili.
  • Dnevne novine su poskupile 1kn, to je skupa sa smanjenjem PDVa koje je nastupilo prije točno godinu dana ukupno 30%.  Nema stvarnog opravdanja za takvo poskupljenje. Ono što treba imati u perspektivi je to što je Agrokor svojevremenu kupio TISAK što je prošlo gotovo nezamijećeno i očito u nekakvoj vrsti dogovora između novinskih izdavača i Agrokora (a koji su nakon stečaja Tiska uz Adris postali većinski vlasnici ovog distributera novina), a nakon što je uletio u priču počela se mijenjati i unutarnja politika tvrtke što se manifestiralo posljednjim pritiskom na izdavače kroz promjenu strukture troškova distribucijske mreže. I dok se svatko može razvijati koliko god želi (i može), pitam se kako bi u svijetu prošla ovakva koncentracija maloprodajnih lanaca kao što je ima Agrokor kroz Konzum, Tisak i ostale tvrtke koje su mu u posjedu. Baš me zanima da li AZTN prati tu koncentraciju na temelju zemljopisnih pokazatelja i koliko teritorija pokriva određena tvrtka ili se govori o nekakvom financijskom udjelu ili ukupnom udjelu na pojedinom području.
  • Inflacija polako ali sigurno galopira, navodno imamo nekakvo povjerenstvo koje prati rast cijena (iako za to ionako postoji cijeli odjel u državnom zavodu za statistiku) i efekt takvog povjerenstva je doista ograničen, osim što nam je eto prije neki dan moj omiljeni ministar objasnio kako živežne namirnice doista nezaustavljivo poskupljuju. Da li je itko primjetio kako smo mi leaderi u negativnim vijestima, imamo najmanje stope rasta u regiji, najveću inflaciju i tome slično… Da li je to bjelosvjetska zavjera protiv nas ili jednostavno imamo nesposobne vladajuće?
  • Digla se i frka oko Thompsona. Moje je mišljenje kako je Thompson jednostavno lik koji je pronašao svoju tržišnu nišu i sada cijelo vrijeme hoda po rubu bez jasnog određenja da li on je ili nije za ustaštvo. U društvu u kojem pokop Dinka Šakića dobija ovakvu vrstu publiciteta, nije niti čudo da i različiti Thompsoni dobro prolaze kod publike kojom ovaj valjda predstavlja što bi to domoljublje trebalo biti. Naravno, Thompson je slobodan čovjek, poduzetnik i može raditi što želi sve dotle dok je to u okviru zakona, no jednako tako i lokalne sredine u kojima on ima namjeru održavati koncerte imaju pravo dozvolu dati ili uskratiti. Ono što se desilo u Umagu je vrlo jednostavno, no poanta je nekako svima promakla. Mesić nije bio taj koji je spriječio koncert nego je jednostavno rekao da ako bude koncerta on tamo neće doći – sasvim legitimna odluka, jednako kao što je i Umag trebao odlučiti što im je više u interesu.

Misao dana:
No one can terrorize a whole nation, unless we are all his accomplices.

Categories
Priroda i društvo Video

Gay pride

Subotnji Gay pride je prošao s nizom incidenata i skoro pa mi je nevjerojatno da je ekipa s molotovljevim koktelima dobila samo prekršajnu prijavu. Pitam se da li je ovogodišnji pride najincidentniji do sada?

Čisto da stvari stavite u perspektivu, pogledajte kako je to izgledalo u Beogradu prije nekoliko godina (upravo ovaj prilog Ivane Konstantinović za, čini mi se, B92 dobio je i nagradu) .

https://www.youtube.com/watch?v=8MTQm0jEfDw

Misao dana:
The Bible contains six admonishments to homosexuals and 362 admonishments to heterosexuals. That doesn’t mean that God doesn’t love heterosexuals. It’s just that they need more supervision.

Categories
Politika

Mora li Kosovo ostati dio Srbije?

Malo jedan čudni tekst, no tema mi se čini zanimljivom, a kako sam bio direktni sudionik diskusije čisto i da je dokumentiram. Naime, danas je Boris Tadić, predsjednik Srbije u Vijeću Europe održao kraći govor o značenju i razvitku demokracije te je potom gotovo sat vremena odgovarao na pitanja polaznika ljetnog sveučilišta (njih otprilike 600 iz 15 zemalja europe).

Jedno od zanimljivijih priča iz očiglednih razloga je i priča o Kosovu koja sada ulazi u svoje finale jer dok su pljuštala pitanja po Tadiću, istovremeno se u americi odvija diskusija između Putina i Busha koja će sasvim sigurno odrediti ili barem značajno utjecati na sudbinu Kosova. Priča koju nam je ispričao Boris Tadić je samo jedna strana medalje i sasvim sigurno treba saslušati i drugu stranu, no moj je dojam kako je Tadić uspio stvoriti dojam iskrenosti te je barem mene (napominjem da nisam čuo drugu stranu priče) uvjeriti kako Kosovo mora ostati dio Srbije.

Atmosfera nije nužno bila u cijelosti naklonjena Tadiću budući da su u dvorani bili predstavnici iz Albanije i Kosova, te su u nekoliko navrata jasnim negodovanjem ali i vrlo direktnim pitanjima pokušali razbiti Tadićevu argumentaciju (do razine da je osiguranje već krenulo smirivati Kosovare, a predsjedavajući Vijeća Europe je u jednome trenutku morao podsjetiti Tadića da je demokracija i slušanje i odgovaranje na neugodna pitanja).

U svakom slučaju, tih sat i pol vremena je bilo vrlo dobro utrošeno vrijeme jer smo na djelu vidjeli (po mom mišljenju) sjajnog političara koji je barem s one zanatske strane uspio odraditi predavanje i grillanje iznimno dobro; pritom ne gubeći niti u jednome času nit, bez da se vidno uzrujao na neugodna pitanja ili da je izbjegao odgovor (uz jedan jedini izuzetak).

I još samo da opišem njegovu argumentaciju koja je zanimljiva. Naime, njegova temeljna postavka je da je funkcija predsjednika Srbije između ostaloga da osigura integritet i suverenitet njegove zemlje, te da je prirodno da se bori za svaki pedalj zemlje koja mu zemljopisno pripada, a Kosovo je sastavni dio Srbije već stoljećima. Nadalje, on tvrdi kako bi otcjepljenje Kosova čija se opravdanost argumentira potencijalnim nasiljem koje će se desiti ako priznanje izostane – postaviti značajni presedan u drugim sličnim situacijama kojih ima širom svijeta u izobilju. Naveo je nekoliko primjera od kojih se neki nalaze u okolici Crnoga mora gdje zemlje imaju identične ili vrlo slične situacije koje mogu biti značajno pogođene primjerom nasilnog izuzimanja Kosova od Srbije. Za razliku od Kosova koje je pak samo politički problem, zemlje crnoga mora nalaze se na važnoj energetskoj ruti i takav razvoj događaja bi značajno utjecao na energetsku sliku europe jer bi se time kreirala značajna nestabilnost u regiji na duži vremenski rok.

Nadalje, u slučaju da međunarodna zajednica izdvoji Kosovo, koja je moguća racionalizacija da se i primjerice Republika Srpska po tom istom mehanizmu ne pripoji Srbiji ili postane u cijelosti samostalna država? A ako se to desi i dođe do dezintegracije BIH onda smo svi ponovno na pozicijama na kojima smo bili prije petnaest godina (ako govorimo o političkoj stabilnosti regije).

Ovo je teški sažetak koji pišem iz glave, no argumentacija mi se čini solidna i vrijedna razmatranja. Nemam nekog osobitog sentimenta prema Srbiji i prva reakcija mi je da im to Kosovo treba uzeti, ako ništa drugo onda kao kaznu za devedesete godine – no kada pogledam argumente ovako posložene, pitam se da li je to ispravan način rješavanja problema? Nije da moje mišljenje i stav ima bilo kakvu težinu u međunarodnim odnosima, ili da će imalo utjecati na finalno rješenje problema Kosova, no ponavljam pitanje; Da li bi otcjepljenjem Kosova stabilizirali možda Kosovo, no istovremeno sasvim sigurno srušili stabilnost Srbije (a bez stabilnosti Srbije nema stabilnosti u regiji, to je nadam se svima jasno), a potencijalno stvorili i presedan koji se poput lančane reakcije može preseliti na cijeli niz drugih slučajeva u svijet.

Misao dana:
Room for improvement is the largest room in the world.