Categories
Priroda i društvo Video

Youtube star Kiro – Ivica Kirin, Croatian minister of interior resignes after very successful Youtube carreer

On July 12th 2005. Mr. Ivica Kirin became Interior Minister in Croatian government and youngest member of Ivo Sanader’s cabinet. While at first very quiet, soon he became noticed in the media with some of his notable remarks such as this one:

Police meddles into some peoples affairs. Paid shipment are siezed. Someone owes money to someone else and murder happens. Mafia murders are results of good police work. (free translation of his statement made in late march 2006 following a mafia type execution in Croatian capital Zagreb)

This is just one of his (now legendary) quotations. In mid november 2006, youtube user “bijesprvi” made his first video mocking mr. Kirin.

[youtube]http://youtube.com/watch?v=B1lAU3JXb-U[/youtube]

“Kiro prosvirao” video clip (translated as “Kiro went nuts”) took Croatia by storm and is now probably most viewed Croatian video on youtube with more then 550.000 views so far (impressive compared to population of Croatia of 4.5 mil). This video was featured on most web portals, in newspapers and magazines and was even broadcasted on national television (on more then one ocassion).Some of the quotes in video clip include:

  • Media can publish anything, I am not saying that they do not publish something truthfull from time to time.
  • Who is going to rule this country if not us?

First video was probably destined to fade away, but few weeks after, mr. Kirin decided to publicly comment it live on TV and at that time he mispronounced Youtube as Jubito (which is basically a play with letters and with enough imagination it reads F*** You in Croatian). Jubito created whole new industry (see Nik Titank mad shop for a whole selection of apparel, underwear, mugs, stationery). His comment resulted in a new video called “Kiro went nuts – Return of the King”, where he said (among other stupidities):

  • They were laughing at me on Jubito
  • I am thankfull to authors of the clip, when I take into account their IQ I am quite pleased that they are pulling out my sentences.
  • There are 26.000 people employed in Interior Ministry, not all of them are daisies.
  • I am educated and academic person, quite contrary to the people who criticize me. Let this people from Jubito show their certificates and diplomas and then we can discuss this.

Second video was shown to 287.000 viewers. In late march 2006 he was questioned in Croatian parliament and this footage was a source for “Kiro went nuts III – Spy who loved me”. This video triggered a ban on mr. Kirins public appearances (as quoted by Feral Tribune and business.hr). On 24th of may 2006, Kirin made a following statement:

I was quite simpatethic to this jubito thing because I thought that this videos were made by young rebels and alternatives, and then we discovered thru our servers that this videos were published by our political opponents SDP. Let them be sure that this is nothing compared to what we are going to expose during our election campaign.

This statement provoked SDP (social democrats) since it implied illegal search for IP addresses of Youtube users in Croatia and in protest they left the parliament session on may 27th 2006. Later on, this subject was discussed in parliament but formal inquiry was never launched (since leading party HDZ of which mr. Kirin is member held majority of the votes). Later on, bijesprvi launched “Kiro went nuts IV – Resurection” as well as series of slightly less popular clips about Ivica Kirin.

As a result, bijesprvi is now most popular Croatian author on youtube with more then three million video clips viewed, 109 created and more then 600 subscribers. Also, according to the polls made by IRI, Ivica Kirin who was barely listed on “most unpopular politicians list” in 2006, was the third most unpopular politician in Croatia in september 2007, his popularity slipped and after parliament elections held in november he did not make it into parliament (he was positioned by his party too low on the list).

Finally, in the long line of stupidities made by mr. Kirin, he was discovered to have been participated in a boar hunt on december 22nd in the company of mr. Mladen Markač who is a war crime suspect and who is on the order of Hague war crime tribunal in house arrest. It is almost beyond belief that person in charge of following court orders from the Hague went to hunt together with a person who is not allowed to move away from the house; to make it more impropable – they took pictures after the hunt, then they emailed this pictures to 87 media outlets in Croatia and abroad. After pictures were published, it was claimed that pictures were made in 2003 or that they were doctored.

Mladen Markač i Ivica Kirin

After seven days of silence from Croatian government, Hague tribunal ordered arrest of mr. Markač and on 29th of december mr. Kirin offered his resignation as “his moral duty after circumstances in which he was found in the case of Mladen Markač”. It is worth noting that his duties as minister are technical at this time, since new government should be formed in first two weeks of january.

Saga about Ivica Kirin is now over and bijesprvi made final video called “And now farewell”.

p.s. this post is a follow-up and epilogue on my previous posts (in english) Ivica Kirin, Croatian story and Croatian parliament in turmoil over YouTube (again!?)

Thought of the day:
Lemony Snicket: Dear reader, there are people in the world who know no misery and woe. And they take comfort in cheerful films about twittering birds and giggling elves. There are people who know that there’s always a mystery to be solved. And they take comfort in researching and writing down any important evidence. But this story is not about such people. This story is about the Baudelaires. And they are the sort of people who know that there’s always something. Something to invent, something to read, something to bite, and something to do, to make a sanctuary, no matter how small. And for this reason, I am happy to say, the Baudelaires were very fortunate indeed.

Categories
Priroda i društvo

Kako dalje?

Prošli smo božićne i ostale blagdane, možebitno ste kreativno pospajali sve po redu i stvorili si dvotjedni odmor a možda i niste, no bilo kako bilo prijestupna 2008 godine je ovdje i nema bježanja. Pitanje je sada što nas očekuje u 2008. godini? Nisam nikada bio neki veliki prorok, no neke stvari su više nego očigledne.

  • val poskupljenja: ovo nas je već zahvatilo, zagrepčane osobito, a poskupljenja će još trajati neko vrijeme. Što se tiče Zagreba, bio sam previše lijen pregledavati proračun za 2007 i 2008 godinu da usporedim stavke dotacija iz gradskog proračuna u javna podzećae (nekako, ne gledajući, imam feeling da će ZET u 2008 dobiti iz gradske blagajne manje nego u 2007, ako se netko udostoji provjeriti neka dojavi što je otkrio). Većina poskupljenja proizlazi iz poskupljenja cijena energije, nafta divlja već duže vrijeme i zasada nas je čuvao tečaj dolara koji se srozao na povijesno niske granice. Nekakva recesija se događa u americi i kažu analitičari da je pad cijene nekretnina srozao privatno bogatstvo amerikanaca za nekih 700mlrd dolara. Ta recesija će se neminovno preseliti i van granica amerike i za očekivati je da će se slično desiti i u europi, a samim time i u zemljama okruženja koje su dio motora koji drže i nekakav postotak rasta našeg vlastitog BDPa. Rast ekonomija Kine i Indije i njihova glad za energijom će neminovno utjecati na rast cijene nafte a samim time i ostalih energenata; no jedan od efekata nije samo rast energenata nego i rast cijena proizvoda koje iz tih zemalja kupujemo. Problem s inflacijom je između ostalog i u tome da kada krene teško ju je zaustaviti.
  • nagradno pitanje: ako imate situaciju u kojoj vam BDP raste nekih 5% godišnje, imate inflaciju od recimo 4+% a tečaj kune vam je manje-više stabilan. Da li nam ekonomija raste, smanjuje se ili je otprilike na istome mjestu? Hoće li kuna ostati stabilna u 2008 i zašto?
  • politika: sada kada su izbori prošli a formiranje desno-centrirane vlasti manje-više sigurnost, političari su počeli ponovno pričati o strukturnim reformama i sličnim frazama kojima se obično prijeti nakon izbora. Restrukturiranje javne uprave i pravosuđa se nije dogodilo nakon prethodnih izbora i ne vidim kako bi se moglo to desiti sada. Jedan od problema je između ostalog i to što će ustupci koje će HDZ morati napraviti ostatku koalicije (a ne vidim ni da bi SDP bio u bitno boljoj poziciji) biti takvi da će ozbiljno ograničavati neke od tih reformskih poteza koji moraju doći.
  • EU i NATO: ne vidim kako bi pregovori s EU mogli biti gotovi ove godine, sada slijedi preslagivanje vlade i ministarstava i taj unutarnji ping-poing će trajati neko vrijeme, neki ljudi odlaze a novi dolaze – jednostavno će se pogubiti dosta vremena na tome, a da ne kažemo kako su uvjeti nekih od poglavlja neke reforme koje treba napraviti. Hrvatska će po svoj prilici dobiti pozivnicu za NATO i tada treba organizirati referendum (kažu da ne mora, ali nadam se da će ga ipak biti), prije toga navodno idu ustavne promjene jer trenutno za uspjeh referenduma mora glasati polovica birača (nije li zanimljivo kako za izbore glasaju svi hrvatski državljani, a za referendum samo oni koji žive u hrvatskoj?) a svi znamo priču o biračkim popisima i cca. pola milijuna nepostojećih birača. Iskreno, ne vidim kako bi Hrvatska ušla u EU prije 2011-2012.
  • SDP: nadam se da će se oporba drugačije postaviti u saboru nego što je to dosada bio slučaj, premlaki su mi bili i premalo inicijativa je od tamo došlo, čini mi se da sada polagano pušu neki novi vjetrovi i da će se to osjetiti. Neće biti loše niti to što će vlast biti podijeljena na nekoliko stranaka, većina će biti plitka (ili bi barem morala biti), dežurni ridikuli su ispali iz igre i stvaraju se uvjeti za konstruktivnu borbu. Vidjeti ćemo da li je nagon za samopreživljavanje političkih karikatura veći od pritiska javnosti i stranačkog članstva. Vidjeti ćemo i što stranka misli o Zoranu Milanoviću na redovnoj konvenciji, da li je sve ovo oko njega medijska hajka ili stav članstva?
  • korupcija i sudstvo: strašno me zanima sudbina silnih “korupcijskih” afera i spektakularnih privođenja. Zanime me i zašto je Maestro tajni postupak? Nije li pretpostavka fair suđenja upravo javnost postupka? Nekako smo mi Kafkijansko društvo postali, klinac s jednom nedozvoljenom smotanom cigarom ide dvije godine u zatvor, a lik koji dokazano reketari (u ime ministra) dobije četrtnaest mjeseci zatvora (usput rečeno, obzirom da je ovaj u pritvoru već prosjedio polovicu svojeg staža, zanima me da li je pušten na slobodu i da li se uopće žalio na presudu, što on a što tužiteljstvo)?
  • imovinske kartice: postojeći dužnosnici sada krajem mandata moraju predati finalno stanje svojih imovinskih kartica, a neki novi moraju dati svoje. Što li ćemo unutra pronaći (ili nećemo)?
  • Zagreb: ne znam da li ste vidjeli intervju sa Slobodanom Ljubičićem u Večernjem? Zanimljivi tekst u kojem se kroz redove može shvatiti kako Zagreb funkcionira (i nisam siguran da mi se to dopada). U prvoj polovici 2009 dolaze nam lokalni izbori u Zagrebu i pitanje je tko će biti novi gradonačelnik, ili još bolje, hoće li ovaj dočekati kraj svojeg mandata (i zašto)?

Misao dana:
Schroder: I like Beethoven. But Brahms makes me glad I’m alive. I think I’ll go home and listen to Brahm’s Fourth. I have the need to have the feeling that it’s good to be alive.
CB: I know what you mean. That’s a terrible feeling to have the need of having the feeling of having…

Categories
Putovanja

Tko se boji mandatara još?

Čisto da pokrenem priču zanimljivom tvrdnjom: postoji li bilo tko u ovoj državi koji misli da Sanader (da se kojim slučajem našao s Milanovićevim brojevima) ne bi pokušao napraviti istu stvar? Kako bi to tada bilo interpretirano?

Dakle, nije sporno da je HDZ dobio pojedinačno najveći broj glasova i najveći broj mandata. Ako zavirimo u brojeve malo dublje, sasvim je jasno kako se radi o nekih 20% stanovnika ove zemlje (i dijaspore također), tako da je pitanje “pobjednika” (neovisno o tome koja to strana bila) u stvari pitanje relativne manjine glasača. No, svejedno, HDZ je i dalje najveća stranka i to vrijedi poštivati (pa i čestitati, jest da su iskoristili ama baš svaki trik koji je postojao u udžbeniku, a i poneki sa šalabahtera, jest da nas je to koštalo strašno ali nema veze – tko može reći da neka druga vlada ne bi napravila isto?).

No Ustav je tu prilično jasan, i on kaže kako predsjednik daje mandat za sastavljanje vlade onome tko uživa povjerenje većine zastupnika (dakle ne spominje se apsolutni ili relativni pobjednik, nego onaj koji može pokazati/dokazati da ima najveće šanse osnovati vladu). Naravno da se Sanader sada poziva na svoju pobjedu i navodne demokratske standarde, no ako malo pogledate europsku povijest u posljednje vrijeme sasvim je jasno kako i kod njih vrijede apsolutno ista pravila kao i kod nas i sama činjenica da vodite po broju mandata ničime ne garantira poziciju predsjednika vlade tj. preuzimanje vlasti.

Sakupljanje većine definitivno nije proces u kojem se gleda tko brže trči, nego je to pitanje pregovaranja i ugovaranja pa je stoga Sanaderovo živciranje nepotrebno (mislim, ako je cijeloj državi uspio prodati da je njegova vlada uspješna, ne vidim kako bi neki Josip Friščić mogao biti problem). Većina postoji samo jedna i nitko ne može zaustaviti Milanovića (baš kao što ne bi zaustavilo niti Sanadera da su kojim slučajem odnosi obrnuti) da pokuša i sam okupiti većinu oko sebe. Ne vidim ništa osobito sporno u tome, osobito stoga što je dakle 70% birača zaokružilo nešto drugo a ne HDZ, ili ako već želimo pretjerivati 80% birača je ili odabralo nekoga drugoga ili je uopće odustalo izići na izbore (toliko o Sanaderovom legitimitetu koji u svjetlu ovih informacija nije bitno veći ali niti manji od Milanovićevog).

Pogledajmo s praktične strane što to znači, naime Sanader se danas nalazi u situaciji u kojoj je Račan bio poslije 3. siječnja 2000., ako se malo bolje sjetite HDZ je i tada imao većinu mandata (gledano po klubu zastupnika) ali je odustao od formiranja vlasti. 2003. po interpretacijama nekih također se mogla formirati lijeva vlada koja bi otprilike bila u poziciji u kojoj će biti Sanader u slijedeće četiri godine ako formira vlast.

No prije nego što razmotrimo što to znači za buduću vladu, treba prvo vidjeti što to znači s pozicije pregovora. Naime, da je SDP odustao od formiranja vlasti, preostali politički akteri ne bi imali izbora i ako žele participirati u vlasti to moraju napraviti s HDZom i u toj konfiguraciji objektivno nemaju previše opcija nego pristati na ono što im Sanader ponudi (uz malo drame i taktiziranja, naravno). Ovako, pozicija HSS/HSLSa je u stvari daleko jača jer se uvijek mogu ustati od stola i mrtvi-hladni reći Sanaderu da se idu malo proštetati uhvatiti svježega zraka i popiti kavu na Iblerovom trgu. Cijena vlasti je jednostavno daleko veća i sada možemo jasno reći da možda čak Milanović i nema namjeru oformiti vladu, ali je zato njegov prvi oporbeni potez bio upravo to – izjava da će sastaviti vladu što će natjerati Sanadera na daleko više ustupaka nego što bi to bio slučaj da je jedini koji pretendira na tu poziciju. Što je pozicija Sanadera teža, to je i teže ispunjavanje koalicijskog sporazuma

Poanta postojanja bilo koje političke stranke je osvajanje vlasti i to je uostalom i razlog zašto su joj glasači dali svoje povjerenje i krajnje bi neodgovorno bilo od Milanovića (ali i HNSa, IDSa i ostalih zainteresiranih) da tu vlast ne pokušaju osvojiti osobito ako je takva mogućnost realna. Istovremeno, u slučaju da ne uspiju, njihov je posao da vladajuću koaliciju drže u neizvjesnosti i koriste sve prilike da forsiraju svoja rješenja ili pak da (ako mogu i politička situacija to zahtjeva) sruše vlast i isprovociraju nove izbore.

Nemam sada namjeru diskutirati o tome koja bi vlada bila bolja (moj je stav uostalom na tu temu poznat), niti razglabati o moralnim, etičnim i ljudskim kvalitetama mandatara ali i budućih koalicijskih partnera, nego samo pokušavam razjasniti gdje tko od potencijalnih mandatara stoji i koje mu opcije stoje na raspolaganju.

Ukratko, ako i ne dobijemo vladu lijevog centra – čini se da smo nakon dugoooo vremena napokon dobili poštenu oporbu. Za ovu državu to je win-win situacija.

Misao dana:
May you live in interesting times.