Tag: HDZ

Categories
Priroda i društvo

Kako dalje?

Prošli smo božićne i ostale blagdane, možebitno ste kreativno pospajali sve po redu i stvorili si dvotjedni odmor a možda i niste, no bilo kako bilo prijestupna 2008 godine je ovdje i nema bježanja. Pitanje je sada što nas očekuje u 2008. godini? Nisam nikada bio neki veliki prorok, no neke stvari su više nego očigledne.

  • val poskupljenja: ovo nas je već zahvatilo, zagrepčane osobito, a poskupljenja će još trajati neko vrijeme. Što se tiče Zagreba, bio sam previše lijen pregledavati proračun za 2007 i 2008 godinu da usporedim stavke dotacija iz gradskog proračuna u javna podzećae (nekako, ne gledajući, imam feeling da će ZET u 2008 dobiti iz gradske blagajne manje nego u 2007, ako se netko udostoji provjeriti neka dojavi što je otkrio). Većina poskupljenja proizlazi iz poskupljenja cijena energije, nafta divlja već duže vrijeme i zasada nas je čuvao tečaj dolara koji se srozao na povijesno niske granice. Nekakva recesija se događa u americi i kažu analitičari da je pad cijene nekretnina srozao privatno bogatstvo amerikanaca za nekih 700mlrd dolara. Ta recesija će se neminovno preseliti i van granica amerike i za očekivati je da će se slično desiti i u europi, a samim time i u zemljama okruženja koje su dio motora koji drže i nekakav postotak rasta našeg vlastitog BDPa. Rast ekonomija Kine i Indije i njihova glad za energijom će neminovno utjecati na rast cijene nafte a samim time i ostalih energenata; no jedan od efekata nije samo rast energenata nego i rast cijena proizvoda koje iz tih zemalja kupujemo. Problem s inflacijom je između ostalog i u tome da kada krene teško ju je zaustaviti.
  • nagradno pitanje: ako imate situaciju u kojoj vam BDP raste nekih 5% godišnje, imate inflaciju od recimo 4+% a tečaj kune vam je manje-više stabilan. Da li nam ekonomija raste, smanjuje se ili je otprilike na istome mjestu? Hoće li kuna ostati stabilna u 2008 i zašto?
  • politika: sada kada su izbori prošli a formiranje desno-centrirane vlasti manje-više sigurnost, političari su počeli ponovno pričati o strukturnim reformama i sličnim frazama kojima se obično prijeti nakon izbora. Restrukturiranje javne uprave i pravosuđa se nije dogodilo nakon prethodnih izbora i ne vidim kako bi se moglo to desiti sada. Jedan od problema je između ostalog i to što će ustupci koje će HDZ morati napraviti ostatku koalicije (a ne vidim ni da bi SDP bio u bitno boljoj poziciji) biti takvi da će ozbiljno ograničavati neke od tih reformskih poteza koji moraju doći.
  • EU i NATO: ne vidim kako bi pregovori s EU mogli biti gotovi ove godine, sada slijedi preslagivanje vlade i ministarstava i taj unutarnji ping-poing će trajati neko vrijeme, neki ljudi odlaze a novi dolaze – jednostavno će se pogubiti dosta vremena na tome, a da ne kažemo kako su uvjeti nekih od poglavlja neke reforme koje treba napraviti. Hrvatska će po svoj prilici dobiti pozivnicu za NATO i tada treba organizirati referendum (kažu da ne mora, ali nadam se da će ga ipak biti), prije toga navodno idu ustavne promjene jer trenutno za uspjeh referenduma mora glasati polovica birača (nije li zanimljivo kako za izbore glasaju svi hrvatski državljani, a za referendum samo oni koji žive u hrvatskoj?) a svi znamo priču o biračkim popisima i cca. pola milijuna nepostojećih birača. Iskreno, ne vidim kako bi Hrvatska ušla u EU prije 2011-2012.
  • SDP: nadam se da će se oporba drugačije postaviti u saboru nego što je to dosada bio slučaj, premlaki su mi bili i premalo inicijativa je od tamo došlo, čini mi se da sada polagano pušu neki novi vjetrovi i da će se to osjetiti. Neće biti loše niti to što će vlast biti podijeljena na nekoliko stranaka, većina će biti plitka (ili bi barem morala biti), dežurni ridikuli su ispali iz igre i stvaraju se uvjeti za konstruktivnu borbu. Vidjeti ćemo da li je nagon za samopreživljavanje političkih karikatura veći od pritiska javnosti i stranačkog članstva. Vidjeti ćemo i što stranka misli o Zoranu Milanoviću na redovnoj konvenciji, da li je sve ovo oko njega medijska hajka ili stav članstva?
  • korupcija i sudstvo: strašno me zanima sudbina silnih “korupcijskih” afera i spektakularnih privođenja. Zanime me i zašto je Maestro tajni postupak? Nije li pretpostavka fair suđenja upravo javnost postupka? Nekako smo mi Kafkijansko društvo postali, klinac s jednom nedozvoljenom smotanom cigarom ide dvije godine u zatvor, a lik koji dokazano reketari (u ime ministra) dobije četrtnaest mjeseci zatvora (usput rečeno, obzirom da je ovaj u pritvoru već prosjedio polovicu svojeg staža, zanima me da li je pušten na slobodu i da li se uopće žalio na presudu, što on a što tužiteljstvo)?
  • imovinske kartice: postojeći dužnosnici sada krajem mandata moraju predati finalno stanje svojih imovinskih kartica, a neki novi moraju dati svoje. Što li ćemo unutra pronaći (ili nećemo)?
  • Zagreb: ne znam da li ste vidjeli intervju sa Slobodanom Ljubičićem u Večernjem? Zanimljivi tekst u kojem se kroz redove može shvatiti kako Zagreb funkcionira (i nisam siguran da mi se to dopada). U prvoj polovici 2009 dolaze nam lokalni izbori u Zagrebu i pitanje je tko će biti novi gradonačelnik, ili još bolje, hoće li ovaj dočekati kraj svojeg mandata (i zašto)?

Misao dana:
Schroder: I like Beethoven. But Brahms makes me glad I’m alive. I think I’ll go home and listen to Brahm’s Fourth. I have the need to have the feeling that it’s good to be alive.
CB: I know what you mean. That’s a terrible feeling to have the need of having the feeling of having…

Share the post "Kako dalje?"

  • Facebook
  • X
Categories
Putovanja

Tko se boji mandatara još?

Čisto da pokrenem priču zanimljivom tvrdnjom: postoji li bilo tko u ovoj državi koji misli da Sanader (da se kojim slučajem našao s Milanovićevim brojevima) ne bi pokušao napraviti istu stvar? Kako bi to tada bilo interpretirano?

Dakle, nije sporno da je HDZ dobio pojedinačno najveći broj glasova i najveći broj mandata. Ako zavirimo u brojeve malo dublje, sasvim je jasno kako se radi o nekih 20% stanovnika ove zemlje (i dijaspore također), tako da je pitanje “pobjednika” (neovisno o tome koja to strana bila) u stvari pitanje relativne manjine glasača. No, svejedno, HDZ je i dalje najveća stranka i to vrijedi poštivati (pa i čestitati, jest da su iskoristili ama baš svaki trik koji je postojao u udžbeniku, a i poneki sa šalabahtera, jest da nas je to koštalo strašno ali nema veze – tko može reći da neka druga vlada ne bi napravila isto?).

No Ustav je tu prilično jasan, i on kaže kako predsjednik daje mandat za sastavljanje vlade onome tko uživa povjerenje većine zastupnika (dakle ne spominje se apsolutni ili relativni pobjednik, nego onaj koji može pokazati/dokazati da ima najveće šanse osnovati vladu). Naravno da se Sanader sada poziva na svoju pobjedu i navodne demokratske standarde, no ako malo pogledate europsku povijest u posljednje vrijeme sasvim je jasno kako i kod njih vrijede apsolutno ista pravila kao i kod nas i sama činjenica da vodite po broju mandata ničime ne garantira poziciju predsjednika vlade tj. preuzimanje vlasti.

Sakupljanje većine definitivno nije proces u kojem se gleda tko brže trči, nego je to pitanje pregovaranja i ugovaranja pa je stoga Sanaderovo živciranje nepotrebno (mislim, ako je cijeloj državi uspio prodati da je njegova vlada uspješna, ne vidim kako bi neki Josip Friščić mogao biti problem). Većina postoji samo jedna i nitko ne može zaustaviti Milanovića (baš kao što ne bi zaustavilo niti Sanadera da su kojim slučajem odnosi obrnuti) da pokuša i sam okupiti većinu oko sebe. Ne vidim ništa osobito sporno u tome, osobito stoga što je dakle 70% birača zaokružilo nešto drugo a ne HDZ, ili ako već želimo pretjerivati 80% birača je ili odabralo nekoga drugoga ili je uopće odustalo izići na izbore (toliko o Sanaderovom legitimitetu koji u svjetlu ovih informacija nije bitno veći ali niti manji od Milanovićevog).

Pogledajmo s praktične strane što to znači, naime Sanader se danas nalazi u situaciji u kojoj je Račan bio poslije 3. siječnja 2000., ako se malo bolje sjetite HDZ je i tada imao većinu mandata (gledano po klubu zastupnika) ali je odustao od formiranja vlasti. 2003. po interpretacijama nekih također se mogla formirati lijeva vlada koja bi otprilike bila u poziciji u kojoj će biti Sanader u slijedeće četiri godine ako formira vlast.

No prije nego što razmotrimo što to znači za buduću vladu, treba prvo vidjeti što to znači s pozicije pregovora. Naime, da je SDP odustao od formiranja vlasti, preostali politički akteri ne bi imali izbora i ako žele participirati u vlasti to moraju napraviti s HDZom i u toj konfiguraciji objektivno nemaju previše opcija nego pristati na ono što im Sanader ponudi (uz malo drame i taktiziranja, naravno). Ovako, pozicija HSS/HSLSa je u stvari daleko jača jer se uvijek mogu ustati od stola i mrtvi-hladni reći Sanaderu da se idu malo proštetati uhvatiti svježega zraka i popiti kavu na Iblerovom trgu. Cijena vlasti je jednostavno daleko veća i sada možemo jasno reći da možda čak Milanović i nema namjeru oformiti vladu, ali je zato njegov prvi oporbeni potez bio upravo to – izjava da će sastaviti vladu što će natjerati Sanadera na daleko više ustupaka nego što bi to bio slučaj da je jedini koji pretendira na tu poziciju. Što je pozicija Sanadera teža, to je i teže ispunjavanje koalicijskog sporazuma

Poanta postojanja bilo koje političke stranke je osvajanje vlasti i to je uostalom i razlog zašto su joj glasači dali svoje povjerenje i krajnje bi neodgovorno bilo od Milanovića (ali i HNSa, IDSa i ostalih zainteresiranih) da tu vlast ne pokušaju osvojiti osobito ako je takva mogućnost realna. Istovremeno, u slučaju da ne uspiju, njihov je posao da vladajuću koaliciju drže u neizvjesnosti i koriste sve prilike da forsiraju svoja rješenja ili pak da (ako mogu i politička situacija to zahtjeva) sruše vlast i isprovociraju nove izbore.

Nemam sada namjeru diskutirati o tome koja bi vlada bila bolja (moj je stav uostalom na tu temu poznat), niti razglabati o moralnim, etičnim i ljudskim kvalitetama mandatara ali i budućih koalicijskih partnera, nego samo pokušavam razjasniti gdje tko od potencijalnih mandatara stoji i koje mu opcije stoje na raspolaganju.

Ukratko, ako i ne dobijemo vladu lijevog centra – čini se da smo nakon dugoooo vremena napokon dobili poštenu oporbu. Za ovu državu to je win-win situacija.

Misao dana:
May you live in interesting times.

Share the post "Tko se boji mandatara još?"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Idemo dalje jer si ti odlučio?

Luda noć je prošla i sjećanje na uzbuđenje kampanje rapidno blijedi i realnost rezultata je tu.

Kao prvo treba čestitati GONGu, nakon svih izlaznih anketa ispada kako je njihovo predviđanje rezultata bilo uvjerljivo najtočnije (barem za prve dvije stranke).

HSU je vidim odmah kao problem izvukao Stranku umirovljenika koju ne nepoznati netko u miru osnovao, još je tiše stavio na listu i pokupio taman onoliko glasova da HSU ne prođe u sabor. Ne pada im (zasada) na pamet da su možda svojim vlastitim stavovima i prodavanjem svoje priče umirovljenicima kao uspjeh u stvari sami sebe potkopali. Jedini HSUovac u saboru je Silvano Hrelja koji za početak uopće nije umirovljenik i on se (ako me sjećanje ne vara) u stvari neki sindikalac. Da li je to kraj HSUa ostaje tek za vidjeti, no kredibilitet i relevantnost im je na nuli. Da li je Silvano na prodaju?

HSP je desetkovan i to doslovce. Svojevremeno sam negdje napisao kako je HSP prošao svoj zenit i sada ide samo vožnja nizbrdo, no da će vožnja biti tako brza i toliko strma nisam imao pojma. Donekle je ironično da će upravo Đapić krasiti saborske klupe u slijedeće četiri godine, navodno su pobijedili u Osijeku no i tamo ne vidim neke perspektive za formiranje vlasti jer koliko razumijem četiri aktera imaju podjednake postotke; HDZ, HSP, HDSSB i SDP. Objektivno, nitko od ovih ne želi koalirati s nikime. Dakle ili ćemo skidati kriterije (i u Đapićevom slučaju ionako nepostojeći obraz prodati ponovno za tračak vlasti) ili ćemo tamo ponovno na izbore.

HSS/HSLS je neprincipijelna koalicija, stranka loših trgovaca koji misle da će svoje mjesto pod suncem osiguravati prodajom na izborima. sjećam se dana kada je HSS bio jedan od jačih aktera naše političke scene, a HSLS jedna solidna intelektualna i građanska opcija. Da li ih je vlast pokvarila, ili su jednostavno negativnom selekcijom došli do ovog stanja krajnje je nejasno. Usput, koliko čujem, i Čehok i Adlešić su poraženi u svojim sredinama što može nagovijestiti kako će izgledati lokalni izbori za koju godinu. Dakle, koju god oni odluku donijeli, osobna egzistencija će biti veliki dio odluke. HSSovci dakle osim što sam ih etiketirao kao bezlične trgovce bez stava su ujedno i članovi (ili pridruženi ili štogod) europske pučke stranke i priča se već kako je Wilfried Martens već zvao kako bi ih stisnuo da se priklone HDZu, a oko HSLSa sam čuo da su se oni u stvari već i dogovorili (ovo je naravno rekla-kazala ali se fino uklapa u priču pa eto).

HNS je meni jedno od većih razočarenja ovih izbora. I dalje tvrdim kako je njihovo inzistiranje na premijerskoj kandidaturi proizvelo kontraefekt kod birača, a sudeći po rezultatima izbora, oni su se doista sveli na granice međimurske i varaždinske županije. Optimizam njihovih čelnika je veći i od mojega.

HDZ je unatoč svemu uspio zadržati broj mandata od prethodnih izbora. Nevjerojatno dobar rezultat. HDZ je izvukao apsolutno svaku kartu koju je imao, pokazao svaki trik iz udžbenika, tjerao od pozitivne do negativne kampanje, preplavio TV oglasima, izmanipulirao koga je uspio i rezultat je tu. Nadam se da će se na njihovoj kampanji naučiti kako treba modificirati izborni zakon za ubuduće.

SDP je osvojio uvjerljivo najbolji rezultat u svojoj povijesti te je došao nadomak pobjedi. Vjerujem da će biti siciranja kampanje do u detalje, kao i što se moglo ili moralo napraviti drugačije, no svejedno, činjenica je kako je SDP sa dvadesetak postotaka podrške prije godinu dana uspio prevaliti 30% i neovisno o tome što je bol gubitaka izbora velik, činjenica je i dalje da se radi o dobrom rezultatu.

Naravno, nitko nije dovoljno jak za samostalno formiranje vlade i sada slijedi priča o prikupljanju potpore i formiranju vlade. Moj stav je naravno da treba pokušati oformiti saborsku većinu unatoč HDZovoj pobjedi. A kako su se izborni rezultati posložili to uopće nije nemoguće. Veliki dio odgovornosti će ovdje pasti na gore navedeni trgovački duet, no sve je danas moguće.

Neovisno o tome tko dobije vladu, slijedeći sabor će biti bitno drugačiji od prethodnog i oporba će imati daleko veće mogućnosti nego ranije. Tkogod formira vladu, oporba će u bilo kojem času igrom o kvorumu moći opstruirati ili nametnuti svoja rješenja i to je dobro.

Vidjeti ćemo kako vjetrovi pušu u slijedećih nekoliko dana.

Share the post "Idemo dalje jer si ti odlučio?"

  • Facebook
  • X