Da li itko prati što se događa u Osijeku? Naime u Osijeku su izbore dobili HSP i Glavašev HDSSB koji su koalirali do prije nekoliko dana. Iako je koalicija već nekoliko puta bila na rubu pucanja (primjerice zbog Đapićeve frustracije da napravi ne osobito lijep Starčevićev spomenik, kojeg je uzgred rečeno Starčević oporukom zabranio). No stvar je pukla, čini se, na dvorani za rukomentno prvenstvo koja navodno košta 900 milijuna kuna (skupa dvorana ako se mene pita), a HDSSBovci tvrde da je cijena prenapuhana i iznad Osiječkih platežnih mogućnosti. Košarkaš Anto je odlučio stvar prerezati i ide u investiciju dvorane pa kud puklo, a čini se da će puknuti.
Negdje na ovoj točci se situacija komplicira. Naime, u normalnim uvjetima, koalicija bi propala i potom bi se raspustilo gradsko vijeće (ili kako se već zove) i otišli bi na izbore. Nakon što je shvatio da nema druge i Đapić je krenuo drukati za izbore. HDZ i SDP mirno sa strane promatraju razvoj događaja – SDPu je manje-više svejedno jer u Osijeku i nema neki rezultat, a HDZu svako međusobno razbijanje dobre volje između HSPa i HDSSBa ide u korist budući da su HDSSBovci i HSPovci upravo ono biračko tijelo koje su izgubili nakon HDZovog razlaza s Glavašom, što je pak omogućilo raspored snaga koji je doveo Antu Đapića na gradonačelničku fotelju (ili fotelje, zavisi kako gledate) .
No, u kopernikanskom obratu koji se desio, likovi iz HSLSa predvođeni Zlatkom Kramarićem (koji je uzgred rečeno gradonačelnikovao Osijekom godinama) odlučili pružiti ruku pomirenja HDSSBu (koje su proglašavali lopovima, ubojicama, gospodarima života i smrti i još koješta) kako bi zajedno oformili gradsku vlast. Zlatko Kramarić je pritom čak izrekao i rečenicu koja bi morala ući u anale hrvatske političke gluposti (iste one anale koje će nakon 25. studenog pisati Ivo Sanader):
S Glavašem bih Osijeku vratio urbani imidž (jutarnji)
Mission impossible ako se mene pita ali…
HSP i HSLS imaju puno toga zajedničkoga, za HSLS je to totalno evidentno, za HSP bitno manje, ali obje stranke su prošle svoj zenit i sada su u silaznoj putanji. HSLSova slamka spasa je koalicija s HSSom (ono što se tu u stvari dogodilo je da je HSS uložio svoju slamku, a HSLS svoju pa sada valjda misle napraviti splav od toga) kako bi izronili preko izbornog praga i barem svojim čelnicima dopustili još jednu reinkarnaciju. Podsjećam da imate samo dva-tri HSLSovca koja vjerojatno možete spomenuti napamet, Čehoka koji je kohabitacijski gradonačelnik Varaždina s HNSom (i kojeg će HNS vjerojatno pojesti za doručak u nadolazećim izborima), Đurđu Adlešić (to je ona koja njeguje “probudila sam se prije 5 minuta” frizuru), a koja je načeta već svojim aferama i nejasnim postupanjem s Hrvojem Vojkovićem i naravno osiječki Zlatko Kramarić koji nije shvatio da mu je vrijeme da nestane i valjda skupa s Glavašom piše memoare o Osiječkim ratnim danima.
HSP se pak našao between rock and hard place; stisnuti HDZovci moraju udarati po HSPu jer im je s lijeve strane SDP dramatično suzio prostor djelovanja, a u slavonskoj četvrtoj izbornoj u kojoj je na proteklim izborima HDZ dominirao sada se politički krajobraz u cijelosti promijenio i to na nepovoljno. HDZov je vitalni interes eliminirati prijetnju HDSSBa (što iz političkih ali i osobnih razloga), a ako pritome strada HSP na uštrb HDZa nema nikakve osobite štete, jer HSP ionako nije osobito poželjan partner na eventualnoj vlasti.
I sada dolazimo do sličnosti između HSLSa i HSPa, naime obje stranke koaliraju na nacionalnoj razini s HDZom i dok su im ostavile vladu i ministarstva netaknute (uz izuzetak uhljebljivanja pojedinaca poput recimo HSLSove Dorice Nikolić), ono gdje HSLS briljira su nadzorni odbori i članovi uprava od čega je najzaslužniji upravo gore spomenuti Hrvoje Vojković koji je na čelu Croatia Osiguranja, tradicionalnoj kravi muzari ekipe na vlasti (primjerice, nitko nije primjetio vrlo skupu i neefikasnu kampanju HSS-HSLSa koja je iznad njihove platežne moći, taj novac je morao doći od nekuda i nemojte misliti da je došao iz stranačkog proračuna ili na neki osobito legalan način). Istu priču, ali daleko suptilnije provodi i HSP čija imenovanja nisu javna ili se barem ne identificiraju stranački. Neke od HSPovih akvizicija već imamo u zatvoru poput recimo Vlade Zeca, no takvih ljudi ima još. HSP i HSLS su shvatili da na vlasti ne mogu za svoju stranku niti blizu toliko priskrbiti kao što to mogu kroz nadzorne i upravne odbore i upravo ta doktrina ih čini sličnima.
Volim ići u Osijek, no srce me boli kada vidim što se tom gradu događa, u njemu rat, ako niste shvatili, još nije završio.
Misao dana:
The Player: We’re more of the love, blood, and rhetoric school. Well, we can do you blood and love without the rhetoric, and we can do you blood and rhetoric without the love, and we can do you all three concurrent or consecutive. But we can’t give you love and rhetoric without the blood. Blood is compulsory. They’re all blood, you see.
Guildenstern: Is that what people want?
The Player: It’s what we do.
