Categories
Politika

Neka organi pravne države rade svoj posao

Prije nekoliko dana otkriveno je kako je prijatelj Milana Bandića uspio kupiti neko zemljište u zagrebačkom Resniku koje je prije nekoliko dana pretvoreno u građevinsko čime je vrijednost tog zemljišta narasla nekoliko puta (nekoliko znači više od dva, a u konkretnom slučaju faktor uvećanja vrijednosti je blizak broju osam).

Jučer je taj komad zemlje, opet spletom vrlo sretnih okolnosti, odlukom Gradske skupštine, sada čvrsto u rukama partnera postao “kao stvoren za gradnju šoping-centra” i time je vizija, koja je bila dokučiva samo trojici, došla na korak do ostvarenja.

Sva ta čista posla pokvarile su ipak jedne dnevne novine kada su objavom slike Milana Bandića i Darka Turopoljca ispred otvorenih škrinja s blagom potpuno nes(p)retno stvorile dojam da gledamo gusare koji upravo dijele plijen. Priču o podjeli škrinja s blagom akteri su odmah proglasili samo šalom. Štoviše, oglasom preko pola stranice u novinama morali su objašnjavati šalu, koja nikome nije bila smiješna. (business.hr)

Ono što je strašno zanimljivo (barem meni) u cijeloj toj priči, kao uostalim i u svim ostalim pričama koje se vežu za lik&djelo Milana Bandića je njegov standardizirani odgovor na takvo pitanje koje kaže “Neka organi pravne države rade svoj posao”, naravno nije M.B. (podaci poznati redakciji) jedini koji koristi ovu blesavu ispriku, nego se identična rečenica često citira iz ustiju nekih od naših ministara ali čak i trenutnog premijera.

Dakle, kako je to jedan moj kolega primjetio, Bandić je u cijeloj priči ili totalno čist pa nema nikakvog pa niti najmanjeg razloga za brigu te stoga poziva pravnu državu (ako je imamo) da odradi svoj posao i službeno mu izda certifikat da nije ništa skrivio, ili je pak riječ o nečem sasvim drugome a to je da je dotični toliko uvjeren u nesposobnost pravne države ili pak njegovu sposobnost opstruiranja postupka i zatiranja tragova da mirne duše može reći takvu rečenicu, praktički se rugajući sustavu znajući kako iz cijele priče neće biti apsolutno nikakvog efekta.

Problem s koruptivnim djelima je što u njima u pravilu nikada nema svjedoka, a oni koji možda postoje o njima ne žele govoriti iz jednostavnog razloga što su u njih i sami “umočeni”.

Postoji naravno i treći scenarij, po općem mišljenju u cijelosti nevjerojatan, a taj je da je dotični lik, jedan od 800.000 najbližih prijatelja Milana Bandića zahvaljujući izoštrenom poslovnom njuhu i osjećaju za rizik mudro investirao novac i danas kupi za to nagradu.

Misao dana:
It’s about time law enforcement got as organized as organized crime.

Categories
Politika Priroda i društvo

Za svakoga ponešto

Nema te par dana i odmah nastane neka frka, pa stoga krenimo redom:

  • U i oko Nacionala se događa prava mala drama, ljude odvode (bez valjanog razloga) u ludnicu, na neke se puca pod okriljem noći, spominju se dileri i kokain, dugovi koji idu paralelno s time, cijeli Nacional se prebacio na ratni ustroj pokušavajući oprati svojega (su)vlasnika. Ono što je u cijeloj priči meni iznimno zanimljivo je kako je praktički odmah po pucnjavi izletila i teorija kako je Pukanić sam sebi smjestio atentat (tzv. samoubojstvo iz zasjede) i čini se kako većina puka vjeruje kako je to doista izgledna varijanta (klasična taktika zamagljivanja gdje jednu aferu zamijeniš drugom, još većom). Za zapitati se kako je moguće da ljudi vjeruju u tako nešto, a da istovremeno kupuju novine u kojima valjda očekuju čitati istinu, pravu verziju istine. Ispada kao da smo u Matrixu, još samo da se pojavi Orpheus sa plavom i bijelom pilulom i osjećaj je potpun. (usput, odvoditi ljude u psihijatrijsku ustanovu koristeći policijsku silu je nešto nad čime bi se morali zabrinuti)
  • Siniša Grgić je u problemima. Dečko se bio zaigrao sa vojim ZAPIjem prošle godine namještajući ankete, potom je ZAPI koji koristi podatke od FINAe htio prodati toj istoj FINAi a što je razotkrio ili barem u javnost lansirao i spriječio Slavko Linić (kao nagradu je dobio samo njemu posvećeni web site). U međuvremenu je ušao u vijeće HRTa, a ovih dana ispada kako je kroz različite manevre htio istrčati iz obveze investiranja 200+ mil kuna u famozni otok znanja Koločep kojeg je pod sumnjivim okolnostima otkupio od države. Na dosada nejasnu foru reagirao je HFP (valjda se novim potpredsjednicima ne da sjediti u zatvoru godinu dana bez prave optužbe pa paze da barem nešto rade) i blokirao imovinu, a prosvjetljene je imao i Željko Markota koji je kao sve “razotkrio” (nije on to slučajno otkrio, naime bio je jedan od partnera u projektu otoka na kojem su saznali kako oteti državi neke novce – podjela se očito nije dogodila u opsegu u kojem je trebala pa je građanska savjest odjednom došla do zraka). Promatrajući rezime Siniše Grgića očito je da je to lik koji investira u sebe i pozicionira se za nešto veliko. Nadam se da je Polančec skužio da je ponovno vrijeme za jednog žrtvenog janjca.
  • Prikupljanje potpisa za NATO referendum nažalost nije uspjelo. Pokazalo se kako je rok od 15 dana, impresivni broj birača od 450.000 koji moraju potpisati (nije li zabavno da u zemlji u kojoj živi 4.435.000 stanovnika imamo glasača više od tog broja?) jednostavno previše. S druge strane, u inicijativi su sudjelovali i lijevi i desni, i udruge i političke stranke koje inače nikako ne bi sjele za isti stol – mislim da je to sjajno i da je to početak (pa makar u tragovima) malo aktivnije civilne scene. I dalje smatram kako bi odgovorni političari morali sazvati referendum jer ulazak u NATO određuje smjerove hrvatske politike na vrlo dugi rok i htjeli mi to ili ne pristupanje NATOu nas definitivno politički svrstava na svjetskoj sceni.
  • Istekao je moratorij na prodaju udjela braniteljskih fondova. Zanimljivi su mehanizmi koji su postavljeni kako bi spriječili, otežali i općenito otežali raspolaganje tim fondom. A još je zanimljivije da jedne novine tvrde kako nema navale na šaltere, dok druge tvrde da je jučerašnji crni ponedjeljak u stvari i nastao zbog braniteljkog fonda (koji uglavnom raspolaže najlikvidnijim dionicama na tržištu). Pitam se što je istina, osobito zato jer u stvari ne znamo koliko branitelja postoji?
  • Nego, nisam stručnjak (dapače, baš suprotno), pitam se što je potrebno da se cijela burza zavije u crno? Da li je dovoljno primjerice da se od desetak firmi prodaju po dvije tri dionice po teškom dumpingu kako bi se smanjila cijena i isprovocirala zabrana trgovanja? Da li je moguće da nas naši vlastiti brokeri i fondovi pelješe iza leđa?

Misao dana:
October. This is one of the peculiarly dangerous months to speculate in stocks in. The others are July, January, September, April, November, May, March, June, December, August, and February.

Categories
Politika Priroda i društvo

Kome u HNSu smeta Nikola Vuljanić?

Vjerojatno ste pročitali kako je HNS suspendirao blogera i bivšeg saborskog zastupnika Nikolu Vuljanića. Za one koji ne poznaju, Vuljanić je profesorski tip čovjeka, i to ne samo misleći na zanimanje nego kao karakterna osobina, pa stoga i ta tvrdnja kako je napisao na blogu nešto ružno je u cijelosti nespojiva s njime. Osim što je blogirao na pollitici, Vuljanića sam i osobno sreo gdje sam samo potvrdio mišljenje, a u jeku jubito afere imao je i po meni najbolje izlaganje u saboru na tu temu.

Pisao je takve stvari da je to strašno – kazao nam je HNS-ov Srećko Ferenčak te dodao kako će daljni postupak oko Vuljanića razmotriti tijela stranke, dakle hoće li biti izbačen ili ne. (javno.com)

Vuljanić je suspendiran na inicijativu Radimira Čačića koji je nakon preuzimanja HNSovog prijestolja (tako barem kažu malobrojni HNSovi kuloari) obećao očistiti stranku od smeća, vjerojatno na identičan način kako to ovih dana obećava suznih očiju i Anto Đapić iz još jedne stranke koja se nalazi u strmosilaznoj putanji.

Fascinantno je u cijeloj priči kako se upravo Ferenčak zgražava nad riječima Nikole Vuljanića (koje, uzgred rečeno, uopće nisu bile napisane na vuljanićevom blogu, nego kao komentar na dnevniku Igora Lesara na pollitika.com). Ako bacite pogled na komentar, mora vam biti jasno kako tamo nije napisano ništa osobito sporno ili tajno, a definitivno ništa vulgarno – priča o tome kako Braco&Seka vladaju HNSom poput monarhije provlači se već godinama, i sada kada je Vesni bilo dosta (a u osnovi se ona vjerojatno priprema za predsjedničke izbore 2010, zbog čega joj je očajnički potrebna i pozicija s koje može biti jako eksponirana) sada će malo stranku voditi Ratko. Vesna se dakle nakon dva neuspješna pokušaja da se dokopa prvo Kolindine, a potom i Jandrokovićeve fotelje repozicionirala da pokuša ponoviti ono što je prije sedam godina uspjelo Stjepanu Mesiću, dok pak Ratko nakon što je Varaždinsku županiju zadužio za slijedećih trideset godina očajnički mora prigrliti vlast kako bi nastale dugove sanirao prije nego to netko primjeti (što će se već vidjeti na budžetu za 2009. godinu), motivacija za pridobivanje vlasti je dakle visoka i instrumenti se očito ne biraju. Obično, kada se kaže kako je neki političar zadužio zemlju onda je to u sasvim drugačijem kontekstu nego ovaj sa Čačićem i Varaždinskom županijom, no te fine nijanse su zauvijek izgubljene kod Čačića, on možda i je inteligentan ali sasvim sigurno nije sofisticiran.

Bizarno je u cijeloj priči i to što nitko u HNSu nije smatrao skandaloznim kada je Ferenčak doslovce ukrao milijunski vrijedno zemljište namijenjeno invalidima u Maloj kući, i taj njegov potez nije zaslužio pažnju predsjedništva ili suspenziju, dok je napisati javnu tajnu očigledno bilo previše za jednog Nikolu Vuljanića.

HNS je očito stranka u kojoj pomalo ključa i odlazak Lesara, a sada i suspenzija Vuljanića koji su oboje imali popriličan ugled ne samo u stranci nego i u svojim izbornim jedinicama može pokrenuti lančanu reakciju poput one koju su pokrenuli Tadić i Rožić odlaskom iz HSPa. Svi znamo kako je HSP prošao, a znamo i da je HNS danas, kako to Vesna kaže “ima drugi najbolji rezultat u svojoj povijesti” – što je lijepo rečeno, osobito ako znamo povijest HNSovih izbornih rezultata.

Na saboru stranke koja se desila prije sedam dana, jedan od govornika bila je i Savka Dabčević Kučar, a koja je rekla u svom obraćanju delegatima kako ne bi smjeli zaboraviti i na demokraciju unutar vlastite stranke. Očito, ta rečenica nije doprla do ušiju novog/starog predsjednika, baš kao što je očito da je ta rečenica, izrečena od žene koja je vladala tijekom crnijeg razdoblja jednoumlja izrečena s vrlo dobrim razlogom (koje li ironije).

Čistku u svojim redovima ovih dana obećavaju i Čačić i Đapić, pa možemo definitivno zaključiti kako se HNS sigurnim koracima kreće udesno i prema apsolutizmu koji se u monarhijama često i događa. Tužno je što Čačić&Co u obzir ne uzimaju sve ono što je Vuljanić napravio za HNS, ne samo u njegovom Karlovcu, nego i u Saboru ali i na blogu. Tužno je i razočaravajuće da jedan Ferenčak ne razumije bogatstvo i prednosti koje kritički pogled na samoga sebe donose ljudi poput primjerice Hrvoja Štefana, Mate Arlovića, Željke Antunović ili Davorka Vidovića u SDP-u.

Skandalozno je (iako u hrvatskoj ne i neuobičajeno) da kvazi demokratske stranke demokraciju ne prakticiraju u svojim redovima. Nevjerojatno je da u 2008 godini Nikola Vuljanić bude suspendiran radi bezazlenog (iako možda kritičkog) komentara podrške na blogu Igora Lesara, gotovo dvadeset godina nakon što je verbalni delikt (mislili smo zauvijek) iskorijenjen.

Verbalnog delikta nema, Tito je umro, a krajnje je vrijeme da Čačiću netko kaže kako je i Goli otok zatvoren. HNSovci – sram vas bilo!

Misao dana:
Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will
philander, you too will get old, and when you do you’ll fantasize
that when you were young prices were reasonable, politicians were
noble and children respected their elders. Respect your elders.