Year: 2009

Categories
Gadgets

Windows 7 vs. Mac OSX

Odlučio sam prije nekog vremena napraviti totalnu reorganizaciju mojih malenih informatičkih resursa i to je između ostalog značilo i upgrade postojeće opreme. Do prije nekoliko dana koristio sam u stvari dva notebooka i to Lenovo T60, što je bio notebook kojeg sam koristio kod kuće i na putovanjima, te HP NC8000 kojeg sam u posljednje dvije-tri godine koristio kao desktop replacement u uredu.

Obzirom da je većina mog posla danas orijentirana na internet, nemam više stvarne potrebe koristiti isto računalo u uredu i kod kuće nego većinu toga mogu odraditi s bilo kojeg računala. a podatke koji mi trebaju povući s interneta. Ima malo redundancije i ponekad neki dokument zaostane na “onom drugom” računalu, no aranžman je u stvari sasvim ok. Oba računala su bila na windows XP pro. Problem koji se dogodi je to da računalo polako ali sigurno stagnira u performansama nakon desetaka i stotina zakrpi, te instalacija i deinstalacija različitih aplikacija, tako da je boot ili shutdown postao mala višeminutna ceremonija (iako su sama računala bila sasvim ok).

Anayway, plan je bio slijedeći. Kao prvo windows xp upgradeati na Windowse 7. Na Lenovo notebooku sam to napravio prije neki dan (eto, imam full i pritom legalnu verziju win7 i prije službenog lansiranja :). Ono što me iznenadilo je to da stroj radi ubojito. Instalacija je bila (ali doslovno) bez ijednog jedinog pitanja, sve je proradilo iz prvog pokušaja, nekoliko updatea i stvar šljaka super. Totalno sam propustio Vistu pa mi je ovaj novi interface manje-više ugodno iznenađenje i nakon dva dana podešavanja sada je to već posloženo da bude fino, pregledno i taman kako bih ja to htio. Instalirao sam i office kojeg sam imao od ranije) no ovoga puta sam instalirao i OneNote aplikaciju koja mi se onako na prvi pogled čini također potencijalno zanimljivom. Palo je i nekoliko učestalo korištenih aplikacija, poput recimo Firefoxa kojime inače surfam (plus xmarks plugin za sinhronizaciju bookmarka na svim računalima koje koristim) ili paint.NET-a, Adobe acrobat readera.. . Trebam još probrati što je u “stalnom postavu” no sve ostalo ću od sada instalirati u virtual PCu.

U uredu je plan malo drugačiji, NC8000 je zamijenio složeni Hackintosh (ok, ne baš hackintosh jer koristim EFIX pa se osX normalno boota s njega bez ikakvih modifikacija) i to je četverojezgreno računalo, 8gb memorije, 3ghz frekvencija i video adapter za dva monitora (zasada imam samo jedan ali je i to na to_do listi). Na tom računalo prvenstveno imam namjeru igrati se sa osX i to specifično zbog nekih alata koje osX nudi a koji ne postoje na Windowsima. Želja mi je malo se poigrati sa keynote-om (mac replacementom za powerpoint) i softverom za video kojeg povremeno koristim. Mimo toga, na drugi disk također idu windowsi 7, office i isti komplet alata kao i na notebook.

Ukratko, kada dovršim ovaj upgrade, koristiti ću dva operativna sustava pod normalno (Windowse 7 i osX), dok ću sve ostale legacy aplikacije (a recimo imam jednu koja ne radi na OSu starijem od XPa) vrtiti u virtualnoj okolini. Zanima me virtualizacija i implikacija virtualnih strojeva na office poslovanje.

Misao dana:
What is so brilliant about the gadgets is their simplicity.

Share the post "Windows 7 vs. Mac OSX"

  • Facebook
  • X
Categories
Blog Priroda i društvo

Priznanje za pollitika.com

Puno je toga novoga u proteklih nekoliko dana i nikako da stignem to evidentirati, jučer je sve nekako kulminiralo mimo mog znanja pa je i krajnje vrijeme da se i ja očitujem oko svega toga. Ukratko, imam nekoliko bitnih vijesti za sve one koji redovito čitaju mrak.org i pollitika.com.

  • Pollitika.com kao kolaborativni blog, ali puno važnije kao i skup nekolicine aktivnosti koje su se događale mimo same web stranice osvojile su jednu po meni vrlo prestižnu nagradu. Pollitika i ja ušli smo u top10 finalista natječaja za nagradu koje u posljednjih nekoliko godina organizira i dodjeljuje world eDemocracy forum i PoliticsOnline. Svih deset dobijaju nagradu, a nagrada se dodjeljuje pojedincima i organizacijama koje su postigle mjerljivu političku promjenu kroz upotrebu interneta. Ovo smatram iznimno bitnim i važnim priznanjem jer se ono vrlo ozbiljno shvaća u profesionalnim političkim krugovima i ovo će otvoriti vrata za neke druge stvari koje imam na umu. Inače, pollitika.com i cijelu priču a na temelju popisa birača kao showcasea nominirala je grupa američkih republikanaca koji su bili u Hrvatskoj tijekom travnja taman kada je priča o biračkim popisima bila u svom zenitu. Već sam screening i ulazak u glasanje je bila bitna stvar, dok mi je sama ideja da će pollitika ući u top10 bila doista neočekivana. Krajem listopada idem u Pariz pokupiti nagradu i prezentirati pollitika.com kao projekt na dvodnevnom eDemocracy forumu. Hvala svima koji su glasali za pollitiku, no puno bitnije, hvala svima onima koji sada već četvrtu godinu pune pollitiku svojim dnevnicima i komentarima te je čine relevantnim i nezaobilaznim dijelom hrvatske građanske političke scene.
  • Ako ste čitali novine prošloga tjedna ili gledali TV onda vjerojatno znate da sam postao članom izbornog stožera predsjedničkog kandidata Ive Josipovića. Moja uloga u stožeru se odnosi na komunikacijsku infrastrukturu i nove medije (uključivo i naravno s naglaskom na internet). Obzirom da nemam namjeru u predstojećem razdoblju prestati pisati o predsjedničkim izborima, kandidatima i svemu ostalome povezanim s izbornim razdobljem koje nam predstoji – mislim da je bitno da ovo imate na umu i da kada god napišem nešto na tu temu da znate gdje stojim te da imam direktni interes u uspjehu Ive Josipovića. Napominjem također da stavovi koje ja iznosim nisu nužno stavovi izbornog stožera niti da imam bilo kakvu ingerenciju da u ime Ive Josipovića iznosim bilo kakve stavove (osim ako to eksplicitno ne napišem). Svi prezentirani stavovi su dakle moji i samo moji i ne moraju se poklapati sa stavovima Ive Josipovića. No, ono što možete učiniti je iskoristiti mene da pošaljete poruku predsjedničkom kandidatu budući da s njime imam direktni i svakodnevni kontakt. Nije osobita tajna da je moja politička orijentacija bliska SDPu, te unatoč svim problemima koje ta stranka nosi ja i dalje smatram kako je to u ovome trenutku najbolja moguća opcija. Što se tiče samog Ive Josipovića, rekao bih samo da je učestala kritika na njegov račun to da je riječ o mlakom i neuvjerljivom kandidatu, mislim da ako odvojite malo vremena da pogledate što Ivo govori i o čemu u stvari priča da će i ta zabluda brzo proći. Ivo Josipović je osoba s iznimnom i vrlo rijetkom biografijom, značajnim postignućima (osobnim, stručnim, političkim) iza sebe i ako je “mlakost” najveća zamjerka koju su mu njegovi konkurenti uspjeli prišiti onda govorimo o sjajnom kandidatu i osobi kakva nam na Pantovčaku nasušno treba. Predsjednik države je osoba s ultimativnim autoritetom koji proizlazi iz legitimiteta direktnog izbora i ta osoba jednostavno mora biti osoba besprijekornog morala i ljestvice vrijednosti a kako bi s pozicije autoriteta usmjeravao državu u okviru svojih ovlasti. Ne tvrdim da je Ivo Josipović najmirišljaviji cvijet na livadi, no u usporedbi s ostalim kandidatima (i onima kojima se tako percipiraju) Ivo Josipović je bolji kandidat za nekoliko redova veličina.
  • I posljednje, prošloga tjedan sam prihvatio poziv za obavljanje prve javne funkcije :). Riječ je o tome da sam postao (iako je to još predmet odobravanja gradske skupštine) “zamjenik člana povjerenstva za biračke popise” – nisam siguran da sam dobro napisao ovo, ali poanta je da sam zamjenik a ne redovni član i da se radi o biračkim popisima (a na temu kojih sam nekakav minorni autoritet).

Eto, puno vijesti za protekli tjedan. Još jednom čestitam svima koji su pomogli da pollitika.com dobije ovu nagradu. Obećajem da ću nakon što pokupim nagradu ponovno organizirati neko okupljanje da to i službeno proslavimo.

Misao dana:
I don’t deserve this award, but I have arthritis and I don’t deserve that either.

Share the post "Priznanje za pollitika.com"

  • Facebook
  • X
Categories
Priroda i društvo

Nekoliko zapažanja

Zadnjih dana sam poprilično zauzet i nikako da sjednem i napišem nešto solidno, no naletio sam na nekoliko (meni) zanimljivih stvari pa da ih podijelim s Vama.

  • puno vremena posljendnjih tjedana provodim u zgradi u kojoj se do ureda u kojem radite putuje liftom. Riječ je o velikoj zgradi s trgovačkim centrom (kako to obično biva) i gužva u liftovima i pripadajućoj podzemnoj garaži je poprilična. Zanimljivo je promatrati ljude u liftovima. Kao prvo, liftovi (kada ih čekate) obično imaju u čekaoni dva gumbića, jedan za dolje a drugi za dolje. Impresivno je promatrati koliko ljudi stisne gumb u smjeru u kojem se lift trenutno nalazi iako je to suprotno od smjera u kojem oni u stvari žele ići (tako da je broj putnika koji putuju u istom liftu gore-dolje u stvari impresivno veliki). Također, zanimljivo je da mnogi dok putuju u liftovima međusobno jedni druge pozdravljaju. Zašto to rade ako se ne poznaju? Zašto to onda ne rade na hodnicima ili na pokretnim stepenicama?
  • igrom slučaja imam dodira s jednim cijelim uredom koji je opremljen računalima koja su umjesto windowsa opremljena Ubuntu Linuxom. I, na moje opće čuđenje, moram reći kako to funkcionira sasvim solidno. Računala se brzo dižu i uopće su vrlo slična windowsima s time da se puno toga može podesiti na način kako to ne možete na windowsima (rekli bi; za power usere linux je fleksibilniji, naravno i potencijal da zeznete je proporcionalno veći). Plug&Play šljaka OK, a sam operativni sustav je u cijelosti preveden na hrvatski.
  • obzirom da u ovom uredu nemam svoju šalicu, pojavio se problem jutarnje kave. Ja sam se nekako prebacio na američko ispijanje velikih jutarnjih kava i minijaturna kava iz automata mi ne odgovara. Jedino mjesto gdje je moguće trenutno kupiti ogromnu kavu u centru (to-go) je u stvari u Costa Coffee na ćošku Tesline i Preradovićeve, a to mi je puno predaleko.
  • U svijetu politike se također dosta desilo, dogovor sa slovencima je proglašen velikom pobjedom (na obje strane) iako se čini da su se samo strasti stišale i da niti jedni niti drugi nisu ništa ovime postigli osim kolosalnog gubljenja vremena. Nekako se i EU čini bližim (službena procjena je sada 2012 što znači da bih ja svoju morao prebaciti na 2013), no nekako se po putu zaboravlja da ima još zatvorenih poglavlja i da Slovenija nije jedina koja je blokirala Hrvatsku. Imamo priču o topničkim dnevnicima i s time povezano poglavlje o pravosuđu koje je blokirano od nekolicine zemalja. Da vidimo koliko će to našim novinarima trebati da otkriju? Čitam sada u večernjem da Slovenija skida samo 10 od 14 blokada. Sjetio sam se jednog citata Jamesa Rubina koji je govorio što treba reći za govornicom. Da parafraziram, kae da uvijek treba govoriti o postignućima, ako nema postignuća o pregovorima, a ako nema niti toga onda govorite o procesu. Uvijek se negdje događa neki proces. Tako i ovo, i Jadranka i Borut slave, no napretka u biti nema.
  • Imamo inflaciju i predsjedničkih kandidata, dva najnovija padobranca su Bandić i Primorac od kojih oba očigledno nešto rade na tu temu ali obojca žestoko odbijaju priznati da će se kandidirati (ali neće niti reći da neće). Veselje se nastavlja. Slijedeći tjedan stižu prve ankete nakon što se Vidošević kandidirao.

Toliko za sada.


Misao dana:
Once there were two mice who lived in a museum. One evening after the museum had closed, the first mouse crawled into a huge suit of armor. Before he knew it, he was lost. “Help!” he shouted to his friend. “Help me make it through the knight!”

p.s. naletio sam na internet manifesto, a koji govori o budućnosti medija -> must read

Share the post "Nekoliko zapažanja"

  • Facebook
  • X