Categories
Business eDržava Ekonomija

Konfuzija oko eRačuna

Ako ste poduzetnik ili se bavite računovodstvom, tada ste u proteklih nekoliko mjeseci sigurno primjetili diskusiju oko toga što elektronički račun doista jest?

eRačuni su kod nas obavezni prilikom slanja javnim naručiteljima od 1. srpnja 2019. (iako ima niz izuzetaka), te se samo djelomično koriste u poslovanju između poduzetnika. Po aktualnim planovima porezne uprave, očekuje se da će vrlo uskoro u javnosti završiti zakonski i podzakonski prijedlozi o tzv. fiskalizaciji 2.0 koja će uključivati obveznu razmjenu računa između pravnih osoba putem sustava eRačuna. Dakle neosporno je da su eRačuni već sada dio poslovne prakse te će njihovo korištenje odjednom višestruko narasti. Nuspojava obveze razmjene računa između poslovnih subjekata je i to što će porezna uprava imati direktni uvid u sadržaje računa u realnom vremenu; to s jedne strane omogućuje daleko veći nadzor poduzetnika ali će u perspektivi omogućiti i smanjenje izvještajnog tereta nad samim poduzetnicima (čisto informacije radi, postoje europske države gdje ovakav sustav postoji već godinama). Nadam se da će fiskalizacija 2.0 biti posložena malo liberalnije od fiskalizacije za promete u gotovini jer obveza digitalnog potpisivanja kreira odgovarajući teret na infrastrukturu i zahtjeva organizacijske pripreme i vjerojatno promjene. Fiskalizacija 2.0 je moguće rješiva na način da smo šaljete račune, dok bi timestamp i digitalni potpis mogao odraditi posrednik prilikom preuzimanja a prije odašiljanja u pretinac primatelja.

Cijela problematika koja se dogodila, opisana je u mnogim tekstovima (poput ovoga), te je bila dio raznih javnih konverzacija, na jednoj od njih sam i ja bio pozvan sudjelovati.

Elektronički račun je u osnovi digitalno potpisani XML zapis koji je strukturiran po odgovarajućim standardima. Ideja elektroničkih računa je višestruka ali načelno riječ je o digitalnom dokumentu koji je namijenjen razmjeni između računalnih sustava, pa ako ste to ispravno posložili onda će vaš ERP sustav izdati fakturu i poslati je odgovarajućem kupcu koji će taj račun zaprimiti i “importirati” u svoj računalni sustav koji će potom automatski upariti to sa zapisom o vama kao dobavljaču, a ako je sve ispravno popunjeno onda će upariti i račun s odgovarajućim ugovorom ili narudžbom, a stavke računa ispravno povezati s odgovarajućim primkama/otpremnicama, osnovnim sredstvima ili troškovnim pozicijama (ako ste dobro sve skupa posložili kroz pravila knjiženja i povezivanja). Primarna prednost elektroničkih računa je to što su isporučeni gotovo instant i postoji jasna sljedivost kretanja računa, što nema prepisivanja podataka (dakle manje grešaka), te što stvaraju uštedu u razmjeni. Znam da mnogi protestiraju na troškovima eRačuna, no kada to stavite u perspektivu ispisa računa, kuvertiranja, odlaska na poštu, poštarine (skupa s vremenom koje se troši na otpremu, zaprimanje i obradu), tada o tome uopće ne bi trebali raspravljati osim ako mislite da je vaše vrijeme besplatno (u kojem slučaju vam očajno treba mali tečaj iz stvarnih troškova poslovanja).

Osim ovih prednosti elektroničkih računa, jedan od parametara koje osobito morate imati na umu je pitanje vjerodostojnosti dokumentacije, a ona je definirana na mnogim mjestima ali za poduzetnike je to uglavnom Zakon o računovodstvu. Tricky part je u tome što elektronički račun da bi bio smatran vjerodostojnim mora biti sačuvan/arhiviran u njegovom izvornom obliku a to bi bila XML datoteka. Sasvim je svejedno gdje se ona nalazi ali mora biti u svom nepromijenjenom izvornom obliku koji nije nimalo čitljiv ljudima. Kako je 90+% svih poduzetnika kod nas u kategoriji obrta, mikro i malih, većina njih (myself included) funkcionira na način da koriste različite metode računovodstva koje opet uglavnom koriste ručne upise u različite knjigovodstvene softvere. I tu otprilike nailazimo na problem, jer su mnogi i već godinama elektroničke račune krenuli ispisati u tzv. vizualizaciju no to je samo vizualna reprezentacija XML dokumenta i tako ispisani dokument nije vjerodostojni dokument. To pak znači da ako vam dođe porezni ili drugi nadzor u kontrolu, i ako postavi takvo pitanje, da im morate ponuditi da pregledaju i originalne XML datoteke, jer ako takvih dokumenata nemate tada poreznici mogu te transakcije proglasiti nevažećima pa ste u mogućnosti izgubiti pravo na knjiženje troška, povrata PDV-a i tko zna što sve još.
Za razliku od papirnatog računa koji ima svoj jasni izvornik (a kojeg potom možete umnožavati u neograničenom broju kopija), u digitalnom svijetu je koncept “izvornika” malo kompliciraniji i u biti neprimjenjiv pojam budući da su sve kopije međusobno istovjetne. Svejedno, u slučaju eRačuna se točno zna što se može smatrati izvornikom tj. vjerodostojnim dokumentom. Ispis vizualizacije koja je nastala iz XML datoteke i potom arhiviranje takve vizualizacije u papirnatom ili čak digitalnom obliku nije prihvatljivo jer nema načina da se utvrdi da li je riječ o izvornom dokumentu ili je riječ o krivotvorini.

Poanta je dakle da morate paziti na svoju arhivu eRačuna te ih morate čuvati propisanih 11 godina. Ne moram objašnjavati da je 11 godina jako puno i pokušajte na svojim diskovima pronaći dokumente koje ste stvarali daleke 2014. godine? U međuvremenu ste promijenili nekoliko računala te se možda koje od njih i pokvarilo pa su neki podaci nestali, a backup ako imate pitanje je da li radi na ispravan način (kopiranje podataka na eksterni USB nije backup, imate puno dojam backupa ali su takvi diskovi i USB mediji jednostavno podložni kvarenju). Pravi backup uključuje 3-2-1 pravilo, što znači da imate najmanje tri kopije svojih podataka, na najmanje dva različita medija te je najmanje jedna od tih kopija pospremljena na udaljenoj lokaciji (kao zaštita od krađe ili neke nepogode poput npr. potresa, požara ili poplave). Malo tko ima podatke tako arhivirane, a ako i imate onda znate da takav sustav arhiviranja ima svoje jasne troškove u opremi, software-u, uloženom vremenu i održavanju (da ne kažemo da tijekom 11 godišnje obveze čuvanja arhive morate promijeniti opremu najmanje dvaput, potencijalno triput a da bi je održali u zoni sigurne upotrebe). Morate se dakle pouzdati da su podaci sigurno spremljeni kod vas, vašeg knjigovođe ili možete ugovoriti uslugu arhiviranje kod vašeg posrednika elektroničkih računa (gdje će trošak arhive uvijek biti manji nego da to sami odradite po “pravilima struke”).

Posrednici za razmjenu elektroničkih računa su zanimljivi koncept i najbolja analogija koju mogu smisliti je da su oni poput telekoma s kojima imate ugovor o pružanju usluga. Oni osiguravaju infrastrukturu koja je nužna da bi elektronički račun stigao do vas. Zanimljiva razlika kod elektroničkih računa je u tome da možete imati više od jednog dobavljača tih usluga te da ne postoji jedno mjesto gdje završavaju svi eRačuni nego ih može biti više – što može kreirati konfuziju. Zamislite da imate dva mobilna telefona, jedan je npr. 091 a drugi 099. U normalnoj upotrebi, svi pozivi prema 091 će završiti na 091 telefonu i obrnuto; no u slučaju distribucije elektroničkih računa, ako netko s 091 (posrednikom) pokuša poslati na 099 (posrednika), ako imate otvoren račun kod 091 posrednika, račun će završiti u 091 pretincu (i potencijalno “pogrešnom” posredniku što vam može proizvesti različite organizacijske probleme).

I malo konkretnih situacija. Kako sam se i sam krenuo baviti problematikom arhive elektroničkih računa, jedna od odluka je bila i da konsolidiram svoje pružatelje usluga (jer sam ih iz različitih razloga koristio više). Prvi servis kojeg sam krenuo gasiti je FINA eRačun kojeg sam koristio isključivo za slanje računa, ali su neki dobavljači unatoč mojim pokušajima da ih preusmjerim na drugi servis svejedno isporučivali svoje račune u FINAu. Problem koji imate prilikom pokušaja arhiviranja eRačuna s FINAe je u tome što je kod njih nemoguće odabrati sve ulazne račune i potom ih samo downloadati, pa je nužno ići po redosljedu i potom skidati jedan po jedan (malo XML-a, malo vizualizacije, malo priloga) pa proces jednostavno traje i podložan je greškama i propustima. Specijalni je problem što ako pogledate svoje ulazne eRačune, nećete biti u mogućnosti downloadati originalne XML dokumente koji su stariji od 1. siječnja 2023. godine – dakle već sada su vam nedostupni (to je naravno pokopano negdje u općim uvjetima i koliko razumijem da bi došli do tih podataka morate prvo ugovoriti arhivu pa vam oni “otključaju” taj dio priče).

Kod mog drugog posrednika je moguće odabrati arbitrarni broj ulaznih računa (dakle select ALL je moguć) ali, zasada, ta arhiva neće sadržavati XML nego samo vizualizaciju i eventualne priloge. Dakle brže ali ne i idealno, iako je XMLove moguće vrlo brzo poklikati jer je korisničko sučelje daleko bolje posloženo nego ono od FINA-e.

Malo sam frustriran što sam morao odraditi sve ovo jer normalni servisi koje koristite po vani svi redom imaju takeout opciju (dakle specifični dio usluge koji omogućava da vam sve vaše podatke pripremi i zapakira u jednu arhivu koju potom jednostavno downloadate). Razumijem ja da pružatelji usluga žele maksimalno otežati odlazak i učiniti ga teškim, no to je jednostavno primitivna i loša poslovna praksa i na tome bi trebali raditi (dakle, poruka pružateljima usluga, svih ne samo posrednicima, budite dostojanstveni gubitnici).

Potrošio sam dakle nekoliko sati da bih downloadao sve stare eRačune i napravio backup kod sebe (koji jest 3-2-1). Ali, uočio sam jednu iznimno zanimljivu situaciju o kojoj također vrijedi razmišljati. Naime skidajući tu silnu arhivu (u mom slučaju nije osobito velika, par stotina računa u nekoliko godina), uočio sam da uvjerljiva većina dobavljača u biti kreira klasične račune (u PDFu) koje potom radi obveze isporuke transformiraju u eRačune, te se cijeli sustav razmjene elektroničkih računa u svojoj osnovi uopće ne koristi kao sustav elektroničkih računa nego kao sustav sigurne razmjene i isporuke računa. Dakle neovisno o tome što ste račun zaprimili od npr. svojeg telekoma, izvorni račun u PDF-u (a mogli bi argumentirati i da je onda upravo taj PDF vjerodostojni dokument), dok je XML samo modalitet transporta računa (ne očekujem da se složite s time ali i letimični pogled kaže da je tako). To će se sve promijeniti dolaskom fiskalizacije i tada ćete morati biti spremni izdavati i zaprimati eRačune, ali imati i riješeno pitanje arhiviranja na dugačke i zakonom propisane rokove.

I posljednje, sustav eRačuna je u svojoj biti dizajniran za razmjenu poruka između računalnih sustava, dakle da vaš računovodstveni ili ERP sustav automatski putem API sučelja šalje ili prima račune. No u praksi, kako većina nas spada u grupu malih i mikro poduzetnika, to najčešće nije slučaj. Zasada dok dobijamo sporadične eRačune (u mom slučaju komunalije, telekom i HAC) to je podnošljivo, no kada svi budemo prisiljeni prebaciti se na fiskalizaciju 2.0, tada će situacija odjednom biti daleko kompliciranija i teža za upravljati i trebate razmisliti o tome koje rješenje ćete koristiti za razmjenu eRačuna od 1. siječnja 2026. od kada se očekuje početak nove sheme.

Misao dana:
Bureaucracy is like a fungus that contaminates everything.

Share the post "Konfuzija oko eRačuna"

  • Facebook
  • X
Categories
Business

Tipična poslovna prevara (i kako je spriječiti ili otežati)

U svom poslu često (jednom do dva puta mjesečno) nailazim na situacije u kojoj je neka tvrtka prevarena putem interneta. U ovom tekstu pokušati ću objasniti kako takva prevara izgleda i koje postupke možete napraviti da je u cijelosti onemogućite ili barem značajno otežate.

Ukratko, tvrtke imaju različite poslovne odnose s mnogobrojnim partnerima, te se mogu naći u ulozi kupca ili dobavljača. Ovaj konkretni tip prevare se najčešće događa kod prekograničnih transakcija i relativno ih je lagano za prepoznati.

Sve u pravilu počinje zaprimljenom email porukom koja je sadržajem, email adresom, imenima u mailu, svim bitnim podacima naizgled totalno autentična. U nekim situacijama sam uočio takve mailove kako se logično nadovezuju na prethodnu korespondenciju ili u nastavku maila imate korespondenciju koja je u cijelosti fiktivna ali daje mailu kojeg ste zaprimili dojam autentičnosti.

Primjer maila kojeg zaprimite (ovo je samo primjer), izgleda autentično, na istovjetnom mail templateu kao i prethodni mailovi vašeg klijenta.

Ukratko, vaš poslovni partner vas npr. pita hoćete li svoju obvezu podmiriti na vrijeme (i najčešće se referira na konkretne brojeve, konkretne datume dospijeća), te vam u prilogu dostavlja dokument u kojem vas partner obavještava da je promijenio bankovni račun te od vas traži da transakciju obavite na sasvim novi račun u drugoj banci.

Primjer pratećeg dopisa (iz stvarne prevare) koji je napravljen na vama prethodno poznatom memorandumu, potpisan od poznatih imena.

Ponekad, osim emaila i dopisa o promjeni bankovnog računa stigne i prateće pismo banke koje potvrđuje da je novi bankovni račun vašeg partnera od sada promijenjen. Kao i ostali dokumenti, i ovaj djeluje autentično i ni po čemu ne odudara od sličnih dokumenata koje ste dobili tijekom godina. Razlozi koji se navode mogu biti različiti, od toga da se konsolidira poslovanje, do toga da se kaže da je to račun nakon provedene akvizicije, račun koji je otvoren zbog nekog poreznog problema i slično.

Primjer bankovne potvrde o “promjeni” računa poslovnog partnera (iz stvarne prevare).

Sve što je potrebno napraviti je povjerovati da su dokumenti autentični i napraviti promjenu u vašem računovodstvenom sustavu i potom napraviti uplatu (naizgled, zašto ne bi bili kada dolaze od vama poznate osobe), no u pozadini su spretni prevaranti koji su se kompromitacijom mail sustava (vašeg ili vašeg klijenta) ubacili u vašu prepisku, poslali vam lažne dokumente i naveli vas da obavite transakciju. U času kada vi ili vaš partner shvatite da novac nije stigao gdje je trebao, račun je zatvoren a novac je odavno otišao kroz nekoliko koraka do svojeg krajnjeg primatelja.

Prevaranti kompromitiraju email račune i često znaju tjednima ili ponekad mjesecima čučati u prikrajku, proučavati vašu mail korespondenciju i čekati priliku kada da se ubace u komunikaciju. Moguće je da su već sada u vašem mail sustavu i pripremaju se poslati prevaru vašem kupcu, ili se nalaze u sustavu vašeg dobavljača pa vama spremaju gore navedeni set dokumenata. Kako god okrenuli, ili ćete svoje teško zarađene novce u najboljoj namjeri prebaciti prevarantu, ili će vaš klijent novce namijenjene vama prebaciti nekome tko ih definitivno ne zaslužuje. U oba scenarija ostajete bez svojeg novca pa je potrebno napraviti razumni napor da tako nešto spriječite.

Prekogranični poslovni odnosi su osobito osjetljivi jer malo tko zna ili brine o tome na koji račun se novac šalje ili doista razlikuje da vam je primjerice dobavljač iz Njemačke poslao uputstvo da mu novac platite na račun u Portugalu ili Velikoj Britaniji. Domaće transakcije su nam svima dobro poznate i internet bankarstvo odmah napiše tko je primatelj (ako je riječ o pravnoj osobi), a iskreno, standardi provjera i mogućnost otvaranja računa u našim bankama je bitno uredniji nego na nekim drugim tržiđtima. Kada smo već kod banaka “primatelja”, najčešće se pojavljuju banke u Velikoj Britaniji poput primjerice HSBC-a. Mnogi znaju da je HSBC velika banka, ali u stvarnosti riječ je o velikom broju malenih banaka (doslovce stotine sitnih banaka). U posljednje vrijeme sam naišao na nekoliko situacija gdje se traži plaćanje na banke u Portugalu, a tu su naravno i računi neo-banaka poput Revolut, Wise i sličnih (a kod kojih bankovni račun možete otvoriti u nekoliko klikova).

Dvije su taktike koje treba koristiti kako bi se značajno otežala ili u cijelosti onemogućila ovakva prevara, jedna je tehničke prirode a druga proceduralne.

Tehnička mjera

Morate napraviti napor da email sustav kojeg koristite bude siguran i onemogućava ili barem dramatično otežava mogućnost da se netko pogrešno prijavi. Te tehničke mjere se mogu svesti na nekoliko mogućih koraka:

  • odabir kvalitetnog email providera – iako vjerujem da ima ljudi koji će vas uvjeravati u suprotno, moje je osobno mišljenje da posao upravljanja vašim mail serverom u 2024. godini morate prepustiti nekome tko ima dobru reputaciju u tome. Solidni provideri su primjerice Google Workspace ili Microsoft Office 365 no vjerujem da ima i drugih reputabilnih providera osim ova dva (koja su po mom iskustvu najčešća, od čega će vam MS O365 riješiti i problem legalnosti office alata koje ionako vjerojatno dnevno koristite). Takvi dobavljači imaju superiorne spam filtere, te imaju cijeli niz alata koji provjeravaju autentičnost dolaznih mailova ali i “digitalno potpisuju” i jamče da je vaš mail odaslan od osobe koja je doista autorizirana za tako nešto. Dobri email provideri koštaju i postoji značajna razlika između hostanog maila od 20EUR godišnje i servisa poput Googlea ili Microsofta koji po korisniku koštaju od 6EUR mjesečno na više.
  • čak i ako ugovorite neki od gornjih servisa, potrebno ih je na adekvatan način konfigurirati, a to znači da je potrebno u DNS zoni vaše domene podesiti sve parametre koji su nužni za sigurni rad vaše domene u razmjeni email poruka. To primjerice znači da morate podesiti SPF record, DKIM i DMARC zapise. Ovo je korak koji se prečesto propušta i koji otvara prostor za manipulaciju i “proboj” sigurnosti. Slobodno testirajte vašu aktualnu domenu da vidite da li su ovi zapisi uopće konfigurirani – ne očekujem da razumijete objašnjenja, ali već sama činjenica da dobijete odgovor od ovih alata da zapis postoji i da je ispravan je korak naprijed (iako, ne mora značiti, treba provjeriti da je sve ažurno a to može napraviti vaš informatičar).
  • Nadalje, svi mail accounti (i općenito svi accounti) moraju biti zaštićeni sigurnim šiframa/zaporkama. Prije dvije godine sam napisao što to točno znači i kako provjeriti i na ovom linku imate detaljnije upustvo kako pristupiti zaporkama. Načelno, u 2024. godini password bi morao imati najmanje 14 znakova i treba jako paziti da isti password ne koristite za svoj poslovni/privatni mail i druge servise (osobito web dućane i slične web stranice na kojima objektivno pojma nemate da li su sigurni ili nisu). Ovih četrnaest znakova je okvirna brojka, ispravna mjera kompleksnosti zaporke se zove “entropija passworda” i nju možete izmjeriti na ovome mjestu, pri čemu se sigurnim passwordom smatra onaj koji ima entropiju veću od 60.
  • I posljednje, 99.9% svih problema možete riješiti ako počnete koristiti MFA/2FA autentikaciju. Svi reputabilni servisi kojima je sigurnost imalo bitna omogućavaju različite oblike MFA autentikacije. Znam da je to naizgled gnjavaža i nepotrebni korak, ali je to kritični korak kojim povećavate svoju sigurnost u mnogobrojnim redovima veličina.

Sažeto: složeni i jedinstveni password kao vatrogasna mjera, 2FA da bi se mogli osjećati sigurnim, SPF/DMARC/DKIM da bi bili odgovorni na internetu i reputabilni email provider da većinu gore navedenih briga za vas brine netko drugi.

Proceduralna mjera

Bez obzira na to što ste svoj mail sustav učinili sigurnim i napravili sve što je razumno moguće da se taj sigurnosni propust vama ne dogodi, moguće je da ćete zaprimiti od vašeg dobavljača mail s instrukcijom o promjeni bankovnog računa. Pitanje je što učiniti u takvim situacijama i sve što vam mogu ponuditi je nekoliko jednostavnih pravila:

  • ako dobijete zahtjev za promjenom računa na koji je potrebno platiti, odmah u postupak uključite druge osobe. Dakle ako ste računovođa, o tome odmah i bez odlaganja obavijestite odgovornu osobu u društvu, ako ste odgovorna osoba u društvu, konzultirajte se s računovođom.
  • ako ste osoba odgovorna za plaćanja, pa čak i ako dobijete mailom nalog vama nadređene osobe da na određeni IBAN prema poslovnom partneru s kojim nikada niste poslovali prebacite neki avans, stanite, razmislite i konzultirajte se. Više ljudi zna više i primjećuje više, provjerite svakako autentičnost informacije.
  • ako instrukciju dobijete putem telefona ili čak video poziva (pročitajte članak) i ako to djeluje imalo neuobičajeno, pričekajte, razmislite i provjerite. U doba umjetne inteligencije više ne možete biti baš totalno sigurni s kim razgovarate.
  • ako ste dobili instrukciju o promjeni bankovnog računa kroz poruku koja vam se čini autentičnom, svakako to provjerite kroz alternativni način komunikacije. To znači da nazovete tu osobu (ili drugu osobu iz tvrtke koja vas je obavijestila) na broj telefona kojeg imate od ranije i kojeg ste već koristili s tom osobom (dakle ne na broj telefona koji je eventualno naveden u podnožju emaila ili na zaglavlju memoranduma kojeg ste dobili).
  • moguće je da vam je i sve ovo promaklo te da ste napravili transakciju no nazvati će vas službenik iz banke da napravi još jednom provjeru. Provjere banke rade u slučajevima kada njihov interni sustav za procjenu rizika danu transakciju proglasi potencijalno prijevarnom – no često vam neće reći da sumnjaju na prijevaru nego samo kažu da rade provjeru (što je po meni pogrešno, ali općenito se loše slažem s bankama). Ako vas nazovu, stanite momentalno sa svime, zaustavite transakciju dok ne budete 1000% sigurni da je sve ispravno. Manja je šteta od dan-dva kašnjenja u plaćanju od gubitka desetaka a ponekad i stotina tisuća EUR.

I posljednje, ako ste zahvaćeni pokušajem ovakve prevare i ako ste je zaustavili na vrijeme, svakako se javite vašem bankaru i obavijestite ih o pokušaju (banke potom ubacuju takve račune na crne liste pa ćete s tih par minuta poziva vjerojatno spasiti nekog drugog, baš kao što će možda netko drugi spasiti vas – pay it forward), napišite opis što se dogodilo i pošaljite policiji. Ako vam je ovo pomoglo ili spriječilo štetu svakako mi se javite, a možete me počastiti i kavom.

p.s. neka osiguravajuća društva nude police osiguranja protiv ovakvih događaja, pa i to treba istražiti ako smatrate da ste posebno ugroženi

Misao dana:
It was the heart of any scam or fiddle — keep the punter uncertain, or, if he is certain, make him certain of the wrong thing.

Share the post "Tipična poslovna prevara (i kako je spriječiti ili otežati)"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Ekonomija Politika

O novom obračunu plaće / osobnog dohotka

Većina tekstova koje (rijetko) pišem su kritički orijentirani na sve što se događa oko nas, pa evo jednoga koji je mala iznimka od uobičajenog programa gdje se pohvalno izražavam od aktualnih promjena. Naime, od početka siječnja primjenjuju se nova pravila za obračune plaća (osobnog dohotka) i te promjene se događaju na nekoliko različitih razina. Nekako je cijelu transformaciju obilježio protest knjigovođa koji prigovaraju kompliciranom obračunu, početnim bugovima u softverima i nedostupnosti adekvatne podrške, no to su sve početne bolesti koje se događaju prilikom svake tranzicije i iako možemo reći da se moglo pripremiti bolje, objektivno sve što se događa je u okviru predvidivog i prihvatljivog. Evo nekoliko razloga zašto je ova reforma dobra i bitna.

Dobro je da individualne općine i gradovi imaju mogućnost samostalno odlučivati o stopama poreza na dohodak. Malo je poznato da je u nekim starijim verzijama Zakona o porezu na dohodak tako nešto već bilo ranije moguće ali je u nekom trenutku izbačeno (vjerojatno zato što tu mogućnost nitko nije iskoristio). Dobro je i da se ukinuo prirez – jer je to objektivno porezno davanje koje se i do sada plaćalo na isti račun i s istim pozivom na broj i u biti dvije transakcije svodite na jednu, a osim toga taj prirez je samo bio shema gdje se individualno omogućavalo općinama i gradovima da podešavaju ukupno porezno opterećenje. Dakle, good riddance prirezu. Jedino što bi se moglo “zamjeriti” je raspon dopuštenih stopa poreza na dohodak i možda bi bilo dobro da je taj raspon i veći, te činjenica da (koliko sam shvatio, sorry ako sam propustio) da je Porezna uprava dopustila da se te stope mijenjaju više nego jednom godišnje, tako da će sada biti malo naporno pratiti radnju (ali objektivno istu situaciju smo imali ranije i s prirezom pa smo svi živjeli s time, nije ovo nikakva razlika). U posljednjih nekoliko godina (uglavnom zahvaljujući hrabrim iskoracima ekipe iz Bjelovara i čini mi se Svete Nedjelje), počelo se govoriti o korigiranju stopa poreza na dohodak kao alatu za privlačenje radne snage i businessa u pojedine općine i gradove i čini mi se da se nakon nekoliko godina ovog “eksperimenta” naziru vrlo jasni rezultati koje vrijedi prepoznati i pohvaliti. Uz malo sreće, u sljedećem razdoblju će mnoge općine i gradovi početi razmišljati o korekcijama poreznih stopa kako bi postigle pojedine ciljeve razvoja svojih sredina i mislim da je to dobro, pohvalno i da će na dugu stazu biti dobro za cijelu zemlju jer se moramo odmaknuti od bjesomučne centralizacije svega i svačega u nekoliko žarišta, to jednostavno nije bilo dobro i ovo je prvi korak u korekciji tog stanja.

Knjigovođa koji pritisnut rokovima pokušava izračunati osobni dohodak, kolorizirano, AI.

Na isti način smatram kako je sasvim očekivano i logično da pojedine sredine (a to je nekolicina velikih gradova) imaju veće porezno opterećenje iz jednostavnog razloga što upravljaju infrastrukturom koja je neusporedivo veća, složenija i skuplja za upravljanje od malene općine ili tzv. grada koji ima tri semafora i četiri autobusne stanice. Jedan grad poput Zagreba, Splita ili Rijeke ima neusporedivo veću infrastrukturu po svakom mogućem kriteriju od manjih gradova i općina. Mislim da nema smisla nabrajati.

Ukratko, pohvala da se krenulo u ovom smjeru i smatram da će se srednji i duži rok ovo pokazati kao odličan potez, neovisno o otporima u promjeni (za nešto što su, u suštini, ionako dva računala koja moraju međusobno razmijeniti neke poruke).

Druga značajnija promjena je i pitanje načina obračuna obračuna za mirovinsko osiguranje prvog stupa. Tu sada postoji klizna skala čiji je temeljni cilj povećati dohodak najmanje plaćenih zaposlenih i imam osjećaj da će oni baš značajno cijeniti ovu promjenu.

Da, način obračuna je kompliciraniji i daleko složeniji, no opet, nije da računovođe rukom računaju svaki dohodak posebno nego to radi računalo umjesto njih, ako imate dobrog isporučitelja programske podrške onda problema nema niti će ih biti. A prije nego što krenete kritizirati cijeli model obračuna, vrijedi znati kako mi nismo jedini koji ima takav obračun i sličnih metoda obračuna ima i u drugim zemljama. U trenutku kada sam prije nekoliko godina proučavao poreze i doprinose, uočio sam da primjerice Velika Britanija ima vrlo slični pristup najnižim plaćama i to je dobro.

Općenito, ako promatrate naše poreze i doprinose, unatoč općem stavu, oni ipak nisu preveliki i sasvim su uporedivi s ostalim zemljama Europske Unije (čak su i značajno manji nego u nekim zemljama), te su usporedivi s našim neposrednim okruženjem i vjerujem da će u kombinaciji promjena u shemi poreza na dohodak i obračuna mirovinskog biti još konkurentniji. Ono što nas u stvari koči i čini nekonkurentnim nije u tolikoj mjeri porezna presija na rad, koliko je riječ o ukupnoj neučinkovitosti/neproduktivnosti sustava. A ako govorimo o produktivnosti, to se ne odnosi na vas osobno i vaše radno mjesto koje je možda iznimno učinkovito, ili čak na vašu tvrtku u kojoj radite koja je također možda iznimno učinkovita, nego u ukupnu produktivnost vašeg radnog mjesta je ugrađena i neproduktivnost i neučinkovitost cijelog državnog aparata i buduću konkurentnost naše države moramo početi crpiti na način da krenemo sustavno rješavati te neefikasnosti.

Mimo gornjega, zahvaljujući dosadašnjim poreznim korekcijama, bitno je objasniti kako je porez na dohodak toliko opterećen i osakaćen različitim olakšicama da u ovome času (vjerojatno) manje od polovice svih zaposlenih uopće plaća porez na dohodak (nisam gledao statistike ali to je za očekivati), pa se onda postavlja pitanje da li je doista riječ o porezu na dohodak i ostvaruje li on uopće svoju svrhu ako većina ljudi koji ostvaruje dohodak nije zahvaćeno porezom? To ne znači da taj porez treba ukinuti nego da smo u beskonačnim intervencijama u porez na dohodak negdje putem izgubili njegovu svrhovitost. Ono što je trebalo raditi svih ovih godina nije nužno bila intervencija u porez na dohodak (naravno da je, jer smo dugo vremena bili na vrhu skale), nego smo trebali intervenirati i u doprinose gdje je naš doprinos za mirovinsko ili zdravstveno ukupno nešto veći nego u drugim zemljama. Tako da sada imamo koliko toliko konkurentno stanje u pogledu poreza na dohodak, intervencijama u obračun mirovinskog smo adresirali neto plaću najslabije plaćenih dijelova radne snage pa još ostaje samo fino podešavanje doprinosa na zdrastveno (koji ide na teret poslodavca i ne iskazuje se na isplatnim listama ali opterećuje ukupni trošak rada).

I da sve ovo gore sažmem u jednoj rečenici: smatram da su sve ove promjene koje su se dogodile dobrodošle te da će se pozitivni efekti ove strukturne promjene (ne bih je nužno nazvao velikom reformom) vidjeti u srednjem i dugom roku, dok će oni najmanje plaćeni vidjeti i neposredne kratkoročne efekte. Rekao bih da je ova strukturna promjena rezultat pristupa novog ministra financija koji je odlučio napraviti značajnu promjenu razmišljanja u odnosu na inkrementalne promjene koje su se događale posljednjih dvadesetak godina i ako želimo biti vjerodostojni u kritici onda moramo biti i dosljedni da pohvalimo kada je nešto dobro učinjeno, a smatram da je ovo definitivno takva situacija.

Misao dana:
I’m proud to pay taxes in the United States; the only thing is, I could be just as proud for half the money.

Share the post "O novom obračunu plaće / osobnog dohotka"

  • Facebook
  • X