Categories
Business

Tipična poslovna prevara (i kako je spriječiti ili otežati)

U svom poslu često (jednom do dva puta mjesečno) nailazim na situacije u kojoj je neka tvrtka prevarena putem interneta. U ovom tekstu pokušati ću objasniti kako takva prevara izgleda i koje postupke možete napraviti da je u cijelosti onemogućite ili barem značajno otežate.

Ukratko, tvrtke imaju različite poslovne odnose s mnogobrojnim partnerima, te se mogu naći u ulozi kupca ili dobavljača. Ovaj konkretni tip prevare se najčešće događa kod prekograničnih transakcija i relativno ih je lagano za prepoznati.

Sve u pravilu počinje zaprimljenom email porukom koja je sadržajem, email adresom, imenima u mailu, svim bitnim podacima naizgled totalno autentična. U nekim situacijama sam uočio takve mailove kako se logično nadovezuju na prethodnu korespondenciju ili u nastavku maila imate korespondenciju koja je u cijelosti fiktivna ali daje mailu kojeg ste zaprimili dojam autentičnosti.

Primjer maila kojeg zaprimite (ovo je samo primjer), izgleda autentično, na istovjetnom mail templateu kao i prethodni mailovi vašeg klijenta.

Ukratko, vaš poslovni partner vas npr. pita hoćete li svoju obvezu podmiriti na vrijeme (i najčešće se referira na konkretne brojeve, konkretne datume dospijeća), te vam u prilogu dostavlja dokument u kojem vas partner obavještava da je promijenio bankovni račun te od vas traži da transakciju obavite na sasvim novi račun u drugoj banci.

Primjer pratećeg dopisa (iz stvarne prevare) koji je napravljen na vama prethodno poznatom memorandumu, potpisan od poznatih imena.

Ponekad, osim emaila i dopisa o promjeni bankovnog računa stigne i prateće pismo banke koje potvrđuje da je novi bankovni račun vašeg partnera od sada promijenjen. Kao i ostali dokumenti, i ovaj djeluje autentično i ni po čemu ne odudara od sličnih dokumenata koje ste dobili tijekom godina. Razlozi koji se navode mogu biti različiti, od toga da se konsolidira poslovanje, do toga da se kaže da je to račun nakon provedene akvizicije, račun koji je otvoren zbog nekog poreznog problema i slično.

Primjer bankovne potvrde o “promjeni” računa poslovnog partnera (iz stvarne prevare).

Sve što je potrebno napraviti je povjerovati da su dokumenti autentični i napraviti promjenu u vašem računovodstvenom sustavu i potom napraviti uplatu (naizgled, zašto ne bi bili kada dolaze od vama poznate osobe), no u pozadini su spretni prevaranti koji su se kompromitacijom mail sustava (vašeg ili vašeg klijenta) ubacili u vašu prepisku, poslali vam lažne dokumente i naveli vas da obavite transakciju. U času kada vi ili vaš partner shvatite da novac nije stigao gdje je trebao, račun je zatvoren a novac je odavno otišao kroz nekoliko koraka do svojeg krajnjeg primatelja.

Prevaranti kompromitiraju email račune i često znaju tjednima ili ponekad mjesecima čučati u prikrajku, proučavati vašu mail korespondenciju i čekati priliku kada da se ubace u komunikaciju. Moguće je da su već sada u vašem mail sustavu i pripremaju se poslati prevaru vašem kupcu, ili se nalaze u sustavu vašeg dobavljača pa vama spremaju gore navedeni set dokumenata. Kako god okrenuli, ili ćete svoje teško zarađene novce u najboljoj namjeri prebaciti prevarantu, ili će vaš klijent novce namijenjene vama prebaciti nekome tko ih definitivno ne zaslužuje. U oba scenarija ostajete bez svojeg novca pa je potrebno napraviti razumni napor da tako nešto spriječite.

Prekogranični poslovni odnosi su osobito osjetljivi jer malo tko zna ili brine o tome na koji račun se novac šalje ili doista razlikuje da vam je primjerice dobavljač iz Njemačke poslao uputstvo da mu novac platite na račun u Portugalu ili Velikoj Britaniji. Domaće transakcije su nam svima dobro poznate i internet bankarstvo odmah napiše tko je primatelj (ako je riječ o pravnoj osobi), a iskreno, standardi provjera i mogućnost otvaranja računa u našim bankama je bitno uredniji nego na nekim drugim tržiđtima. Kada smo već kod banaka “primatelja”, najčešće se pojavljuju banke u Velikoj Britaniji poput primjerice HSBC-a. Mnogi znaju da je HSBC velika banka, ali u stvarnosti riječ je o velikom broju malenih banaka (doslovce stotine sitnih banaka). U posljednje vrijeme sam naišao na nekoliko situacija gdje se traži plaćanje na banke u Portugalu, a tu su naravno i računi neo-banaka poput Revolut, Wise i sličnih (a kod kojih bankovni račun možete otvoriti u nekoliko klikova).

Dvije su taktike koje treba koristiti kako bi se značajno otežala ili u cijelosti onemogućila ovakva prevara, jedna je tehničke prirode a druga proceduralne.

Tehnička mjera

Morate napraviti napor da email sustav kojeg koristite bude siguran i onemogućava ili barem dramatično otežava mogućnost da se netko pogrešno prijavi. Te tehničke mjere se mogu svesti na nekoliko mogućih koraka:

  • odabir kvalitetnog email providera – iako vjerujem da ima ljudi koji će vas uvjeravati u suprotno, moje je osobno mišljenje da posao upravljanja vašim mail serverom u 2024. godini morate prepustiti nekome tko ima dobru reputaciju u tome. Solidni provideri su primjerice Google Workspace ili Microsoft Office 365 no vjerujem da ima i drugih reputabilnih providera osim ova dva (koja su po mom iskustvu najčešća, od čega će vam MS O365 riješiti i problem legalnosti office alata koje ionako vjerojatno dnevno koristite). Takvi dobavljači imaju superiorne spam filtere, te imaju cijeli niz alata koji provjeravaju autentičnost dolaznih mailova ali i “digitalno potpisuju” i jamče da je vaš mail odaslan od osobe koja je doista autorizirana za tako nešto. Dobri email provideri koštaju i postoji značajna razlika između hostanog maila od 20EUR godišnje i servisa poput Googlea ili Microsofta koji po korisniku koštaju od 6EUR mjesečno na više.
  • čak i ako ugovorite neki od gornjih servisa, potrebno ih je na adekvatan način konfigurirati, a to znači da je potrebno u DNS zoni vaše domene podesiti sve parametre koji su nužni za sigurni rad vaše domene u razmjeni email poruka. To primjerice znači da morate podesiti SPF record, DKIM i DMARC zapise. Ovo je korak koji se prečesto propušta i koji otvara prostor za manipulaciju i “proboj” sigurnosti. Slobodno testirajte vašu aktualnu domenu da vidite da li su ovi zapisi uopće konfigurirani – ne očekujem da razumijete objašnjenja, ali već sama činjenica da dobijete odgovor od ovih alata da zapis postoji i da je ispravan je korak naprijed (iako, ne mora značiti, treba provjeriti da je sve ažurno a to može napraviti vaš informatičar).
  • Nadalje, svi mail accounti (i općenito svi accounti) moraju biti zaštićeni sigurnim šiframa/zaporkama. Prije dvije godine sam napisao što to točno znači i kako provjeriti i na ovom linku imate detaljnije upustvo kako pristupiti zaporkama. Načelno, u 2024. godini password bi morao imati najmanje 14 znakova i treba jako paziti da isti password ne koristite za svoj poslovni/privatni mail i druge servise (osobito web dućane i slične web stranice na kojima objektivno pojma nemate da li su sigurni ili nisu). Ovih četrnaest znakova je okvirna brojka, ispravna mjera kompleksnosti zaporke se zove “entropija passworda” i nju možete izmjeriti na ovome mjestu, pri čemu se sigurnim passwordom smatra onaj koji ima entropiju veću od 60.
  • I posljednje, 99.9% svih problema možete riješiti ako počnete koristiti MFA/2FA autentikaciju. Svi reputabilni servisi kojima je sigurnost imalo bitna omogućavaju različite oblike MFA autentikacije. Znam da je to naizgled gnjavaža i nepotrebni korak, ali je to kritični korak kojim povećavate svoju sigurnost u mnogobrojnim redovima veličina.

Sažeto: složeni i jedinstveni password kao vatrogasna mjera, 2FA da bi se mogli osjećati sigurnim, SPF/DMARC/DKIM da bi bili odgovorni na internetu i reputabilni email provider da većinu gore navedenih briga za vas brine netko drugi.

Proceduralna mjera

Bez obzira na to što ste svoj mail sustav učinili sigurnim i napravili sve što je razumno moguće da se taj sigurnosni propust vama ne dogodi, moguće je da ćete zaprimiti od vašeg dobavljača mail s instrukcijom o promjeni bankovnog računa. Pitanje je što učiniti u takvim situacijama i sve što vam mogu ponuditi je nekoliko jednostavnih pravila:

  • ako dobijete zahtjev za promjenom računa na koji je potrebno platiti, odmah u postupak uključite druge osobe. Dakle ako ste računovođa, o tome odmah i bez odlaganja obavijestite odgovornu osobu u društvu, ako ste odgovorna osoba u društvu, konzultirajte se s računovođom.
  • ako ste osoba odgovorna za plaćanja, pa čak i ako dobijete mailom nalog vama nadređene osobe da na određeni IBAN prema poslovnom partneru s kojim nikada niste poslovali prebacite neki avans, stanite, razmislite i konzultirajte se. Više ljudi zna više i primjećuje više, provjerite svakako autentičnost informacije.
  • ako instrukciju dobijete putem telefona ili čak video poziva (pročitajte članak) i ako to djeluje imalo neuobičajeno, pričekajte, razmislite i provjerite. U doba umjetne inteligencije više ne možete biti baš totalno sigurni s kim razgovarate.
  • ako ste dobili instrukciju o promjeni bankovnog računa kroz poruku koja vam se čini autentičnom, svakako to provjerite kroz alternativni način komunikacije. To znači da nazovete tu osobu (ili drugu osobu iz tvrtke koja vas je obavijestila) na broj telefona kojeg imate od ranije i kojeg ste već koristili s tom osobom (dakle ne na broj telefona koji je eventualno naveden u podnožju emaila ili na zaglavlju memoranduma kojeg ste dobili).
  • moguće je da vam je i sve ovo promaklo te da ste napravili transakciju no nazvati će vas službenik iz banke da napravi još jednom provjeru. Provjere banke rade u slučajevima kada njihov interni sustav za procjenu rizika danu transakciju proglasi potencijalno prijevarnom – no često vam neće reći da sumnjaju na prijevaru nego samo kažu da rade provjeru (što je po meni pogrešno, ali općenito se loše slažem s bankama). Ako vas nazovu, stanite momentalno sa svime, zaustavite transakciju dok ne budete 1000% sigurni da je sve ispravno. Manja je šteta od dan-dva kašnjenja u plaćanju od gubitka desetaka a ponekad i stotina tisuća EUR.

I posljednje, ako ste zahvaćeni pokušajem ovakve prevare i ako ste je zaustavili na vrijeme, svakako se javite vašem bankaru i obavijestite ih o pokušaju (banke potom ubacuju takve račune na crne liste pa ćete s tih par minuta poziva vjerojatno spasiti nekog drugog, baš kao što će možda netko drugi spasiti vas – pay it forward), napišite opis što se dogodilo i pošaljite policiji. Ako vam je ovo pomoglo ili spriječilo štetu svakako mi se javite, a možete me počastiti i kavom.

p.s. neka osiguravajuća društva nude police osiguranja protiv ovakvih događaja, pa i to treba istražiti ako smatrate da ste posebno ugroženi

Misao dana:
It was the heart of any scam or fiddle — keep the punter uncertain, or, if he is certain, make him certain of the wrong thing.

Share the post "Tipična poslovna prevara (i kako je spriječiti ili otežati)"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Ekonomija Politika

O novom obračunu plaće / osobnog dohotka

Većina tekstova koje (rijetko) pišem su kritički orijentirani na sve što se događa oko nas, pa evo jednoga koji je mala iznimka od uobičajenog programa gdje se pohvalno izražavam od aktualnih promjena. Naime, od početka siječnja primjenjuju se nova pravila za obračune plaća (osobnog dohotka) i te promjene se događaju na nekoliko različitih razina. Nekako je cijelu transformaciju obilježio protest knjigovođa koji prigovaraju kompliciranom obračunu, početnim bugovima u softverima i nedostupnosti adekvatne podrške, no to su sve početne bolesti koje se događaju prilikom svake tranzicije i iako možemo reći da se moglo pripremiti bolje, objektivno sve što se događa je u okviru predvidivog i prihvatljivog. Evo nekoliko razloga zašto je ova reforma dobra i bitna.

Dobro je da individualne općine i gradovi imaju mogućnost samostalno odlučivati o stopama poreza na dohodak. Malo je poznato da je u nekim starijim verzijama Zakona o porezu na dohodak tako nešto već bilo ranije moguće ali je u nekom trenutku izbačeno (vjerojatno zato što tu mogućnost nitko nije iskoristio). Dobro je i da se ukinuo prirez – jer je to objektivno porezno davanje koje se i do sada plaćalo na isti račun i s istim pozivom na broj i u biti dvije transakcije svodite na jednu, a osim toga taj prirez je samo bio shema gdje se individualno omogućavalo općinama i gradovima da podešavaju ukupno porezno opterećenje. Dakle, good riddance prirezu. Jedino što bi se moglo “zamjeriti” je raspon dopuštenih stopa poreza na dohodak i možda bi bilo dobro da je taj raspon i veći, te činjenica da (koliko sam shvatio, sorry ako sam propustio) da je Porezna uprava dopustila da se te stope mijenjaju više nego jednom godišnje, tako da će sada biti malo naporno pratiti radnju (ali objektivno istu situaciju smo imali ranije i s prirezom pa smo svi živjeli s time, nije ovo nikakva razlika). U posljednjih nekoliko godina (uglavnom zahvaljujući hrabrim iskoracima ekipe iz Bjelovara i čini mi se Svete Nedjelje), počelo se govoriti o korigiranju stopa poreza na dohodak kao alatu za privlačenje radne snage i businessa u pojedine općine i gradove i čini mi se da se nakon nekoliko godina ovog “eksperimenta” naziru vrlo jasni rezultati koje vrijedi prepoznati i pohvaliti. Uz malo sreće, u sljedećem razdoblju će mnoge općine i gradovi početi razmišljati o korekcijama poreznih stopa kako bi postigle pojedine ciljeve razvoja svojih sredina i mislim da je to dobro, pohvalno i da će na dugu stazu biti dobro za cijelu zemlju jer se moramo odmaknuti od bjesomučne centralizacije svega i svačega u nekoliko žarišta, to jednostavno nije bilo dobro i ovo je prvi korak u korekciji tog stanja.

Knjigovođa koji pritisnut rokovima pokušava izračunati osobni dohodak, kolorizirano, AI.

Na isti način smatram kako je sasvim očekivano i logično da pojedine sredine (a to je nekolicina velikih gradova) imaju veće porezno opterećenje iz jednostavnog razloga što upravljaju infrastrukturom koja je neusporedivo veća, složenija i skuplja za upravljanje od malene općine ili tzv. grada koji ima tri semafora i četiri autobusne stanice. Jedan grad poput Zagreba, Splita ili Rijeke ima neusporedivo veću infrastrukturu po svakom mogućem kriteriju od manjih gradova i općina. Mislim da nema smisla nabrajati.

Ukratko, pohvala da se krenulo u ovom smjeru i smatram da će se srednji i duži rok ovo pokazati kao odličan potez, neovisno o otporima u promjeni (za nešto što su, u suštini, ionako dva računala koja moraju međusobno razmijeniti neke poruke).

Druga značajnija promjena je i pitanje načina obračuna obračuna za mirovinsko osiguranje prvog stupa. Tu sada postoji klizna skala čiji je temeljni cilj povećati dohodak najmanje plaćenih zaposlenih i imam osjećaj da će oni baš značajno cijeniti ovu promjenu.

Da, način obračuna je kompliciraniji i daleko složeniji, no opet, nije da računovođe rukom računaju svaki dohodak posebno nego to radi računalo umjesto njih, ako imate dobrog isporučitelja programske podrške onda problema nema niti će ih biti. A prije nego što krenete kritizirati cijeli model obračuna, vrijedi znati kako mi nismo jedini koji ima takav obračun i sličnih metoda obračuna ima i u drugim zemljama. U trenutku kada sam prije nekoliko godina proučavao poreze i doprinose, uočio sam da primjerice Velika Britanija ima vrlo slični pristup najnižim plaćama i to je dobro.

Općenito, ako promatrate naše poreze i doprinose, unatoč općem stavu, oni ipak nisu preveliki i sasvim su uporedivi s ostalim zemljama Europske Unije (čak su i značajno manji nego u nekim zemljama), te su usporedivi s našim neposrednim okruženjem i vjerujem da će u kombinaciji promjena u shemi poreza na dohodak i obračuna mirovinskog biti još konkurentniji. Ono što nas u stvari koči i čini nekonkurentnim nije u tolikoj mjeri porezna presija na rad, koliko je riječ o ukupnoj neučinkovitosti/neproduktivnosti sustava. A ako govorimo o produktivnosti, to se ne odnosi na vas osobno i vaše radno mjesto koje je možda iznimno učinkovito, ili čak na vašu tvrtku u kojoj radite koja je također možda iznimno učinkovita, nego u ukupnu produktivnost vašeg radnog mjesta je ugrađena i neproduktivnost i neučinkovitost cijelog državnog aparata i buduću konkurentnost naše države moramo početi crpiti na način da krenemo sustavno rješavati te neefikasnosti.

Mimo gornjega, zahvaljujući dosadašnjim poreznim korekcijama, bitno je objasniti kako je porez na dohodak toliko opterećen i osakaćen različitim olakšicama da u ovome času (vjerojatno) manje od polovice svih zaposlenih uopće plaća porez na dohodak (nisam gledao statistike ali to je za očekivati), pa se onda postavlja pitanje da li je doista riječ o porezu na dohodak i ostvaruje li on uopće svoju svrhu ako većina ljudi koji ostvaruje dohodak nije zahvaćeno porezom? To ne znači da taj porez treba ukinuti nego da smo u beskonačnim intervencijama u porez na dohodak negdje putem izgubili njegovu svrhovitost. Ono što je trebalo raditi svih ovih godina nije nužno bila intervencija u porez na dohodak (naravno da je, jer smo dugo vremena bili na vrhu skale), nego smo trebali intervenirati i u doprinose gdje je naš doprinos za mirovinsko ili zdravstveno ukupno nešto veći nego u drugim zemljama. Tako da sada imamo koliko toliko konkurentno stanje u pogledu poreza na dohodak, intervencijama u obračun mirovinskog smo adresirali neto plaću najslabije plaćenih dijelova radne snage pa još ostaje samo fino podešavanje doprinosa na zdrastveno (koji ide na teret poslodavca i ne iskazuje se na isplatnim listama ali opterećuje ukupni trošak rada).

I da sve ovo gore sažmem u jednoj rečenici: smatram da su sve ove promjene koje su se dogodile dobrodošle te da će se pozitivni efekti ove strukturne promjene (ne bih je nužno nazvao velikom reformom) vidjeti u srednjem i dugom roku, dok će oni najmanje plaćeni vidjeti i neposredne kratkoročne efekte. Rekao bih da je ova strukturna promjena rezultat pristupa novog ministra financija koji je odlučio napraviti značajnu promjenu razmišljanja u odnosu na inkrementalne promjene koje su se događale posljednjih dvadesetak godina i ako želimo biti vjerodostojni u kritici onda moramo biti i dosljedni da pohvalimo kada je nešto dobro učinjeno, a smatram da je ovo definitivno takva situacija.

Misao dana:
I’m proud to pay taxes in the United States; the only thing is, I could be just as proud for half the money.

Share the post "O novom obračunu plaće / osobnog dohotka"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika Priroda i društvo

Naša vlada je kompromitirana i/ili korumpirana

Prije nekoliko mjeseci napisao sam blog objašnjavajući kako je i zašto predsjednik vlade korumpirana osoba, tekst možete pročitati, bio je dosta kopiran i citiran no sažetak argumentacije je u tome da je korumpiran po zapovjednoj odgovornosti (toliko znamo zasada, nitko ne isključuje i druge pojavne oblike koji će biti vidljivi naknadno). Nakon što sam objavio tekst bilo je tu svega i svačega, od onog nekog frustrirano-nabildanog HDZ-ovca koji je pokušao moj blog svesti na ad-hominem, pa do samog predsjednika vlade kojem sam bio “drug Rakar” koji je, valjda u okviru neke zavjere, krenuo pisati tekst o njemu (iako, tekst je samo zapažanje trenutka), preko uobičajenih telefonskih uvjeravanja i ukazivanja na moje najbolje interese, do ispričavanja i molbi da više ne pišem jer je eto, “šef osjetljiv”. Njemu za informaciju, jer se na SOA-u ionako ne može osloniti, niti sam ja drug Rakar niti postoji zavjera (a ako postoji dvojbe, ima niz ljudi u vladi moj broj telefona pa neka nazovu ili pozovu na kavu pa im sve objasnim, nije nikakav problem). Kako god okrenuli, jučer su stečeni uvjeti za nastavak tog teksta, pa kako ne želim predsjedniku HDZ-a kvariti SEO (iako, pitam se da li je to uopće moguće) neću ga ovom prilikom spominjati ali u biti svi znamo o kome se radi, zar ne?

Prva tema o kojoj vrijedi pričati je sada već (donekle) bivši Barbarić od HEP-a koji je trebao dobiti pedalu, no kako ga predsjednik vlade u biti nema ovlasti smijeniti, ovaj je preduhitrio birokratski aparat davši ostavku što mu navodno osigurava backup poziciju u tom istom HEP-u. Priča o dotičnom se raspliće već duže vremena i ona možda ima ili nema temelja, teško je to reći u našem fluidnom društvu, no činjenica je da je upravo u njegovom mandatu nestalo brdo novaca te je očito nastala neka šteta za HEP. Kreativci apologeti su naravno skočili i krenuli objašnjavati kako se cijela situacija odigravala na burzi gdje nema direktnog kontakta između prodavatelja i kupca, no svi smo nekako zaboravili ili olako ignorirali da je većinski kupac diktiran odnosima na tržištu (a ti odnosi su kreirani umjetno), a još je manje primjećena informacija kako je famozna energija poravnanja u tom kritičnom trenutku za HEP bila na povijesno visokoj razini i to u redovima veličina. Dakle, da su ti famozni viškovi bili u nekom očekivanom prosjeku još bi mogli pravdati situaciju, no ako su oni nekoliko puta veći od najvećeg dosadašnjeg uravnoteženja onda vrijedi razmotriti barem teoretsku mogućnost da je riječ o kaskadnom efektu koji nije nužno nastao slučajno.

Ilustracija demoliranja vile.

Potom je tu i pitanje “rekonstrukcije” vile koja je sada okupirana bagerima i koja se pomalo pretvara u građevinski otpad. Zanimljiv mi je bio i taj bezobrazluk ignoriranja elementarnih činjenica. Naravno da postoji “presumpcija nedužnosti” te ona naravno postoji s razlogom, no postoje situacije koje su toliko nevjerojatno očigledne da ne možemo previše preispitivati da li se nešto dogodilo ili nije (poput primjerice ilegalne gradnje), nego je uloga suda i pravosuđa da tu indiskreciju i bahatluk izmjeri i pretvori u primjerenu kaznu. Niti sekunde nije bilo upitno da li je vila izgrađena ili nije, to je moralo svima biti bjelodano i očito, pitanje je samo koja će biti konsekvenca (osim naravno rušenja, koje ide ili bi barem trebala ići po definiciji).

I tu dolazimo do tog, za nas eluzivnog koncepta vladavine prava kojeg često zazivamo a nikako da shvatimo. Poštivanje zakona je doslovno dno dna, to je najmanji zajednički nazivnik, neizrečeni društveni ugovor u kojem svi koji obitavamo na ovom prostoru unaprijed pristajemo da nećemo živjeti i djelovati po standardima i pravilima koja su lošija od zakona koje smo donijeli u demokratskoj i zakonodavnoj proceduri. Poštivanje zakona države u kojoj živiš nije nikakvi uzvišeni ideal kojem treba stremiti, nego donji minimum civiliziranog ponašanja u uređenom društvu.

Za razliku od toga, politika (kao uostalom i svi koji se bave javnim poslom, neovisno o tome koji je to posao i jesu li ili nisu do te pozicije došli kroz izborni proces, imenovanja ili na neki drugi način) bi morala stremiti prema standardima ponašanja koju su bitno stroži od pukog poštivanja i zadovoljavanja zakonske norme. U nekim zemljama, političari odstupe zbog nesmotrenog emaila, toblerone kupljene pogrešnom kreditnom karticom, zbog neplaćanja TV pretplate, neprijavljene kućne pomoćnice, no kod nas je to daleko teže pa tako i velike i teško transgresije poput izravne štete državi, ministarstvu ili javnom poduzeću prolaze nekažnjeno i to ne zato što smo veliki zagovornici procesa i legalisti (pa slijepo vjerujemo konceptu nedužnosti do dokazivanja krivnje) nego uglavnom zbog kombinacije osobnih taština jer se kažnjavanje posrnulih podanika smatra slabošću (gdje je percipirana osobna slabost i priznanje pogrešnog odabira suradnika nadređena općem dobru i gore spomenutoj vladavini prava), neodlučnosti u donošenju teških odluka (jer smo mi tradicionalno uvijek reaktivni a rijetko kada proaktivni). Čak i kada do smjene dođe, kao što je to jučer bilo s ovim Lovrinčevićem i Filipovićem, ignoriramo očigledno i u pozadini se ispričaju priče koje, iako možda čak i točne, ponovno stvaraju prostor da se tvrdi kako je do smjena došlo iz nekog drugog razloga a ne očiglednog.

Bizarno, ako ćemo baš i o razlozima, postoje dvije priče vezane uz Lovrinčevića, prva je ona koja je objavljena u Nacionalu, a koja (pod pretpostavkom da su snimke autentične, a zasada ne vidimo da nisu), jasno implicira kako je dotični tražio za “nas” (tkogod taj “nas” bio) isplatu polovice alociranog marketinškog budžeta. Čisti, jedan kroz jedan, mito i korupcija i bez ikakvog dvoumljenja situacija u kojoj je kazneni progon očigledan a odogovornost na svakoj razini jasna.

No, razlog zbog kojeg je napravljeno razrješenje ministra i posebnog savjetnika (posebni savjetnici su oni koji nisu u radnom odnosu u ministarstvu) je, ako ćemo baš doslovno promatrati, drugi tekst u drugom mediju, gdje informacija naizgled dolazi od istih autora (kao i snimke), a koji defacto govore o tome kako je državni dužnosnik/posebni savjetnik proslijedio određene informacije saborskom zastupniku (da, taj zastupnik je predstavnik oporbe ali istovremeno i predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije) – a informacije koje je prenio se u biti odnose na sumnju o određenim koruptivnim radnjama u sektoru energetike. Zanimljivo, zar ne?

Hrvatski politilčari diskutiraju antikorupcijske mjere, idealizirano.

Ali, da se trenutak vratimo na zakone kao donji minimum normalnog ponašanja. Ako se sjećate, prije nešto malo više od godinu dana, Allianz je u zadnjim trenucima iskočio iz vlaka koji je trebao preuzeti Fortenovu, a što je rezultiralo bijesom politike i produženih ruku politike. Taj bijes i nemoć se pretvorila u konkretni zakonski prijedlog koji će ovih dana omogućiti političko diktiranje i kreiranje alternativnog investicijskog fonda koji će ulagati privatnu imovinu građana u politički sponzorirane i predodređene projekte. A sve zato kako bi se (vjerojatno) spriječio još jedan promašaj u preuzimanju Fortenove, vjerojatno zbog od ranije slomljenog ortačkog kapitalizma. Naravno, nije tu Fortenova i odabrani budući vlasnik jedini predodređeni korisnik, vjerujem da je žestoka klika lobista iza cijelog prijedloga te da žele ponoviti iskupljivanje loših plasmana banaka kroz premošćivanje financiranja, izdavanje različtih obveznica ili vlasničkih dokumenata na način na koji smo to radili ranije s Nexe, Ingrom, IGH, Ledom i na različite druge načine kroz koje smo javno spaljivali novce mirovinaca (da, OMF-ovi su zločinci sami za sebe, ali čini se da povremeno pokazuju barem nekakve naznake postojanja kičme, AIF je dizajniran kao beskičmenjak od početka).

Situacija u kojoj se zakoni kroje kako bi pogodovali točno određenoj kasti businessmana je od ranije poznata u političkoj teoriji i praksi i zove se crony kapitalizam, a ovaj specifični oblik nazivamo kleptokracija. Naša aktualna vlast jedan na jedan odgovara udžbeničkoj definiciji oba pojma. Promjena zakona koja će omogućiti alternativni investicijski fond je čisto pogodovanje i zaobilaženje uobičajenih tržišnih mehanizama koji bi osigurali zdravo financiranje projekata (mogli bi to nazvati i kontinuitetom socijalističke misli), a oni koji donose odluke, smatraju da ako se situacija legalizira kroz neko ministarstvo, izglasa na vladi i bude potvrđena u zakonskom tekstu kroz saborsku proceduru da je onda i ta krađa legalizirana i “jail free” za svoje sudionike, no nije to baš tako. Isto tako, nije ovo ni prvi puta da se sabor koristio kako bi se legalizirale određene manipulacije i krađe, ima primjera. Šteta što DORH/Uskok nemaju dovoljno znanja, volje ili autonomnosti da istražuju i utužuju takve situacije.

Kako god okrenuli, čak i ako pogledamo ukupnost svega što se događalo, a današnje otpuštanje Lovrinčevića i Filipovića lijepo uvezuje cijeli paket, sasvim je jasno kako se uvijek ista imena provlače kao krajnji korisnici cijele priče oko Barbarića i njegovog pogodovanja (na svim razinama), prije toga one milijarde plina koja je nestala iz INA-e, preko plina za cent u HEP-u, pa sve do sada ovog razrješenja ministra i njegovog savjetnika (btw. ovo je prvi puta da smo smijenili ministra zbog djelovanja njemu podređenih djelatnika, očito je i Filipović, kakav god da je bio, bio smetnja prema nečemu).

Razina nervoze je ogromna, i u cijelosti proporcionalna razmjerima grabeža koji se trenutno događa. Zanimljiva vremena su pred nama i više je nego očigledno kako nam slijedi eskalacija neke vrste, pa ako smo istrpili cijelu ovu predstavu, predlažem da ostanemo i pogledamo i vatromet.

Misao dana:
I must confess the activities of the Croatian governments for the past couple of years have been watched with frank admiration and amazement by Lord Vetinari. Outright theft as a policy had never occurred to him.

Share the post "Naša vlada je kompromitirana i/ili korumpirana"

  • Facebook
  • X