Lebowski je prije neki dan napisao kratku priču koja je u stvari jako, jako smiješan vic.
Categories
Month: January 2007
Prije neki dan sam dobio link na stenogram predavanja Ljube Jurčića iz sredine lipnju prošle godine. Predavanje se zove Lokacijski uvjeti boljega života i predlažem vam da svakako pročitate ovaj tekst (u pdf-u) budući da se radi o sjajnom i svima razumljivom tekstu koji govori o ekonomiji, a istovremeno tekst nije opterećene političkim porukama ili pak nerazumljivim i u praksi neprovedivim jezičnim konstrukcijama (poput: “mi moramo” i tome slično).
Ljubo Jurčić (za one koji nisu znali) bivši je ministar gospodarstva u koalicijskoj vladi, nestranačka je osoba iako djeluje kroz strukturu SDPa (SDP je zanimljiv i po tome jer ima nekolicinu ljudi koji nisu članovi stranke a očigledno nastupaju s visoke pozicije unutar SDPa). U svojim nastupima koje je napravio do sada, Jurčić je ostavio dojam iznimno kompetentne osobe a poslovi koje je odradio – a tu prvenstveno 
mislim na prvu fazu privatizacije INAe napravljena je na način da do sada nismo čuli niti jednu imali kvalitetniju kritiku na obavljeni posao. Ljubo Jurčić je sveučilišni profesor na ekonomskom fakultetu u zagrebu i posjeduje rijetku kvalitetu da može govoriti o nekoj složenoj ekonomskoj temi na svima razumljivom jeziku (u što ćete se i sami uvjeriti ako pročitate gornji dokument). Moja zamjerka je da Ljubo nema dovoljno medijskog treninga te u sučeljavanjima na televiziji (primjerice na posljednjem u prosincu kada se u Otvorenom sukobio sa Šukerom) unatoč tome što je pomeo Šukera argumentima, zbog pristojnosti i finoće izraza te napadne i barem tada bezobrazne spodobe ministra financija ispalo je kao da je Šuker pobjednik debate. U kuloarima (eto da i ja upotrijebim taj izraz) potiho se priželjkuje da upravo Ljubo Jurčić bude SDPov kandidat za premijera što ja smatram dobrim izborom, osobito stoga što je Jurčić osoba fokusirana na ekonomiju i gospodarstvo kojom se objektivno nijedna vlada do danas nije pošteno pozabavila.
Na samom početku predavanja Ljubo kaže:
Odabir gospodarske politike i strategije zapravo mora poći od specifičnosti društva. Ne postoji Europa kao
jedna i jedinstvena: iz različite povijesti i kulturnog ili religijskog razvitka proizlazi da tržište Njemačke nije jednako talijanskom, francuskom ili britanskom. Japansko gospodarstvo nema mnogo sličnosti niti s europskim niti s američkim, a kinesko ne potpada niti pod jedan kliše. Tamo su diktatura i socijalizam pomiješani s najvišim stopama rasta, a sve naše teorije o demokraciji, razvoju tržišta i liberalizmu u Kini vrlo lako padaju.
Malo kasnije dotiče se cijene rada:
U Poljskoj je trošak rada 5,4 eura po satu, a Hrvatska bi bila negdje na razini Poljske, možda malo iznad, prema sadašnjim pokazateljima o troškovima rada u hrvatskoj metalnoj industriji. Proizvođači automobila i druge industrije ne idu za tim da radnicima povise plaće sa 3 do 4 eura po satu na 15 ili 20 eura nego samo koriste uvjete tranzicijskog gospodarstva. Sve se svodi samo na jeftini rad u tranzicijskoj sredini i posljedica je, prije svega, globalizacije. U Europi regionalne liberalizacije (tj. globalizacije), kome sve to koristi? Koristi li samom radniku? Naravno, radit će, dobit će koji cent više zahvaljujući djelovanju ponude i potražnje: ako je potražnja za radom veća, radnik u automobilskoj industriji tranzicijske zemlje dobit će možda 10 centi više, ali neće mu se platiti kao radniku u Njemačkoj. Nipošto toliko koliko u zapadnonjemačkoj sredini zapravo stoji rad (tj. 28,5 eura po satu) jer korporacije inače u tranzicijske sredine ne bi niti dolazile.
O cijeni rada i radnim uvjetima u inozemstvu sam dosta pisao. Trošak rada u pravilu je najveći pojedinačni trošak bilo koje proizvodnje; u ovome času nalazimo se na kraju vala seljenja industrije iz domicilnih zapadnih zemalja EUa u bivši istočni blok. Nažalost, sposobnošću dosadašnjih vlada nismo uspjeli dovući nijednu od većih proizvodnja na naše prostore i iluzorno je očekivati da ćemo u tome uskoro uspjeti jer je težnja kapitala uvijek ista – i kada se istope komparativne prednosti Poljske ili Češke, industrija ponovno kreće u seobu dalje na istok ili možda u Aziju ili jednoga dana u Afriku.
Prvo smanjite subvencije na poljoprivredne proizvode i ukinite subvencije na njihov izvoz tako da mi možemo biti konkurentni. Međutim, uzalud je njihova konkurentnost u tim primarnim proizvodima koji koštaju u proizvodnji možda 5 eura po kilogramu, kada Amerika izravno
subvencionira poljoprivrednu proizvodnju sa 60 posto, a prilikom izvoza je subvencionira s dodatnih 30 posto. Tako proizlazi da je paradajz iz Nizozemske u Hrvatskoj jeftiniji nego naš. Pitamo se u čemu je tajna, možda oni imaju tehnologiju? Tehnologiju proizvodnje možemo imati i mi, nije u tome problem. Međutim, mi nemamo tehnologiju subvencija. Mi tehnologiju subvencija niti ne možemo imati jer nam nedostaje razvijena industrija iz koje dodanu vrijednost možemo prebaciti poljoprivredi i održavati taj politički balans između poljoprivredne i industrijske proizvodnje.
Ovdje Jurčić govori o mehanizmima zaštite domaće poljoprivrede, objašnjeno na ovaj način, sasvim je jasno zašto domaća poljoprivredna proizvodnja teško da može konkurirati npr. gore spomenutoj nizozemskoj.
Mi rastemo brže nego što raste Europa: 4 posto. Ali europskih 2 posto na 35 tisuća dolara po glavi stanovnika iznosi 700 eura dok hrvatskih 4 posto na 7 tisuća dolara nije niti 300 eura. Jasno je da europski građani bolje žive. Uz ovakve stope rasta mi dodatno povećavamo negativnu razliku u životnom standardu između Hrvatske i EU. I ako nam se onemogući sloboda da sami stvorimo uvjete rasta, mi ćemo od Europe kakvu zamišljamo biti sve dalje.
Evo, do ovoga teksta nisam vidio jasnijeg objašnjenja koje sažima sve dosege postojeće vlade Ive Sanadera (ali i prethodnih vlada), dakle ne govorim o tome da Ivo Sanader laže kada govori o rastu domaćeg proizvoda – nego da svjesno i namjerno prezentira podatke koji se čine pozitivnima, dok u osnovi tonemo sve dublje a istovremeno imamo sjajan osjećaj napretka (totalno identičnu metodu već godinama primjenjuje zavod za statistiku kada u svojim mjesečnim biltenima uporno govori kako nam izvoz raste bitno brže od uvoza – što je kao pozitivna stvar, no kada to pretočimo u neku valutu i konkretne brojke, ispada kako je riječ o razlici koja je iz mjeseca u mjesec sve veća).
Pročitajte članak i naučite nešto.
Misao dana:
The whole of the global economy is based on supplying the cravings of two per cent of the world’s population.
Nekoliko zanimljivih dana je iza nas. Kao što je svima poznato cnn je objavio tajni ugovor između Hrvatskog fonda za privatizaciju i ORCO property grupeza kojeg se pokazalo da ne samo da ne sadrži niti jedan element javno privatnog partnerstva nego je, kako je to Tonči Tadić spomenuo “čista privatizacija kroz dokapitalizaciju”.
Cijela hajka se digla između ostalog i zato što je proces dokapitalizacije upravo u tijeku (prvi krug prospekta završava 16og siječnja) i što se kroz dioničarski ugovor precizira da samo Orco može dokapitalizirati Sunčani hvar (osim ako Orco to ne dopusti i drugim dioničarima što se navodno i dogodilo nakon što se složila frka). Po izjavi našeg navodnog ministra u vladi Damira Polančeca, ipak postoji mogućnost da Orco postane većinski vlasnik dok je pak dr. Ivo obećao dokapitalizaciju od strane države (ja bih samo zamolio da mi netko pokaže poziciju u državnom proračunu s kojeg će se to napraviti) – također, kada bi to i bilo točno, postoje i mali dioničari i ako bi čak i država upisala svoj dio, a Orco iskoristio svoje pravo da upiše preostali iznos i tada bi prešao 50%. Moja je procjena kako će vlada prekonoćno pronaći novac za dokapitalizaciju, kako će mahati tim novcem (baš kao i u slučaju Barra), no Orco će ih srediti na tehničku foru oko dokapitalizacije malih dioničara i ostvariti svoj naum da postane većinski vlasnik prije kraja siječnja.
Najbizarnije u cijeloj priči je da je u osnovi sve skupa donekle legalno, naime vlada ima autoritet da pojedina društva proda po posebnim uvjetima i Sunčani Hvar čini se upada u tu kategoriju; problem je naravno u tome što je prodajom, a osobito međudioničarskim ugovorom stvoren vrlo nepovoljni okvir za državu kao većinskog (a uskoro manjinskog) vlasnika. Ovo dakle ulazi u kategoriju moralne i političke odgovornosti iako bi se potpisnika tako štetnog ugovora moralo moći goniti zbog toga što je oštetio HFP tj. državni proračun (nemojte zaboraviti da Orco nije niti kune uplatio državnom proračunu, da je dobio 50mil kuna dionica badava i da će sada ovim manevrom actually natjerati državu da dokapitalizira društvo u kojem je Orco većinski vlasnik – genijalni dogovor ako se mene pita, osobito ako radite u firmi koja se zove Orco property group). Samo u Hrvatskoj…
NovaTV je napravila i reportažu o internet aferama, a osobitu pozornost treba posvetiti Ratku Mačeku, koji je vedar i čio nakon povećanja plaće izrazio svoju zabrinutost tim internetom i vjerodostojnošću informacija koje se na njemu mogu pronaći. Umjesto da ja sada moraliziram o besmislenosti takvih stavova, sve je to već napravio Zombix pa preporučam da svratite do njega i vidite što on ima za reći na tu temu.
Kada smo već kod lažnih izjava, bacio sam malo pogled na arhivu HRTa i HINAe da vidim o čemu se pričalo 2005 godine u jeku potpisa ugovora s ORCOom.
GRAČAC, 21. svibnja 2004. (Hina) – Vlada podupire projekt javno-privatnog partnerstva u svakom slučaju, pa tako i u slučaju “Sunčanog Hvara”, rekao je predsjednik Vlade Ivo Sanader danas u Gračacu…
…Podsjetio je na Vladinu odluku od 5. svibnja u kojoj su, kako je rekao, dvije točke: Vlada podupire projekt javno-privatnog partnerstva i obvezuje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva da izradi dokumentaciju za daljnji postupak. Sve te odluke možete dobiti na uvid, rekao je Sanader i dodao da su "neki komentatori, na žalost, krivo ili zlonamjerno interpretirali te odluke i rekli da je Vlada tobože prodala “Sunčani Hvar”. A Vladinu odluku možete dobiti na uvid, ponovio je premijer Sanader.
Eto, dakle Ivo kaže kako je sve cool, kako je riječ o partnerstvu i kako vlada nije prodala Sunčani Hvar.
20. travnja (HRT)- Predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) Damir Ostović i predsjednik Uprave i kontrolni dioničar luksemburške kompanije Orco Property Group Jean-Francois Ott parafirali su u Zagrebu Ugovor za osnivanje javno-privatnog partnerstva (JPP) u tvrtki Sunčani Hvar.
Ugovor je parafiran u zgradi hrvatske Vlade, koja će, prema riječima njezinog potpredsjednika i predsjednika Upravnog odbora (UO) HFP-a Damira Polančeca, nakon što Ugovor odobri Upravni odbor HFP-a, o svemu donijeti zadnju riječ. Polančec je izrazio nadu da je time pri završetku, kako kaže, saga o Sunčanom Hvaru, koji konačno dobiva pravi oblik upravljanja i vlasništva.
Naglasio je da su svi dvojbeni detalji iz Orcove ponude za JPP uspješno ispregovarani i usuglašeni tijekom zadnjih 15 dana, na čemu je čestitao i Orcu i operativnim, stručnim službama HFP-a.
Dakle netko je lagao, zaobilazio istinu ili je koristio neku drugu stilsku figuru iz gramatičke radionice dr. Hebranga (koji je uzgred rečeno u tom razdoblju žario i palio vladom i HFPom).
Nego kada već spominjemo pitanje odgovornosti, ima jedna malena vijestica koje ja promakla ovih dana kroz medije ali je u općoj gunguli totalno ignorirana. Naime riječki dogradonačelnik Đani Propat optužen je za financijske malverzacije koje su navodno nastale u vremenu kada on uopće nije bio član HNSa. Prozvani Propat nije odlučio dati ostavku, vrh stranke se odbio očitovati i prepustio je to lokalnoj organizaciji. Posljednja slična situacija je bila ona s Ingrid Antičević Marinović kada je povezana s nedjelima svojega supruga odnosno pogodovanjem za vrijeme dok je bila ministrica (a što je u međuvremenu odbačeno). Ingrid je preventivno dala ostavku kako ne bi naštetila stranci, u međuvremenu se u cijelosti povukla iz stranke, no Đaniju to nije palo na pamet (zanimljivo je da se u ovakvim situacijama uvijek svi pozivaju na pravosuđe koje “mora odraditi svoje” što je baš zgodno jer znamo da će prije Đani u penziju nego će pravosuđe riješiti predmet ali eto…). Etika i politička odgovornost su kao što znamo, subjektivne kategorije (ne kažem ja da je Đani treba učiniti ovo ili ono, nego se samo pitam gdje je crta?).
Eh i još jedan youtube:
Primjetite da je “borba protiv korupcije” na visokom i ujedno posljednjem sedmom mjestu. A premijer “tupko” je na sjednici nosio jeftiniji sat kojeg je “dobio prilikom kupnje automobila” – no, auto koji je u njegovoj imovinskoj kartici je čini se iz 1967 godine???
Misao dana:
Anybody may support me when I am right. What I want is someone that will support me when I am wrong.