Zlatko Kramarić

Razmišljanja o Đurđi

Ma samo da kompiliram nekoliko svojih razmišljanja o Đurđi Adlešić ali prije toga video na kojeg sam upravo naletio (tražeći u stvari nešto drugo):

http://youtube.com/watch?v=QrZaxVxZ0Aw

Kao što se vidi iz spota, čini se kako je HSS/HSLS osvojio otprilike trećinu očekivanog. Nema veze, u stvari sam tražio ovaj video. HSLS je krenuo s Vladom Gotovcem, pjesničkim likom (taman me podsjetilo na njega prije par dana kada sam gledao dokumentarac o 101), da bi se raskolio sa Budišom (“mi smo liberalna stranka ali samo dok sam ja prvi među liberalnima”), da bi se HSLS poput amebe multiplicirao i u svakoj iteraciji gubio veličinu i na kraju su preostala samo tri HSLSovca od kojih ovaj posljednji Zlatko Kramarić čini se (na kraju balade) nikada nije niti bio HSLSovac.

Anyway, ono što je zanimljivo u ovome času je kako su Čehok i Adlešić gradonačelnici u svojim gradićima. Pozicija Čehoka je odavno upitna i vjerojatno on ne bi niti bio gradonačelnik Varaždina da Čačić može biti i župan i gradonačelnik. Dakle to je neka kohabitacija više iz poluinteresne sfere i nekog kontinuiteta. Istovremeno Adlešićka broji dane u Bjelovaru, no rezultati ovih izbora jasno pokazuju kako niti Varaždin niti Bjelovar nisu više uporišta liberala i sasvim je danas izvjesno kako će u Čehok i Adlešićka na slijedećim lokalnim izborima ostati bez radnog mjesta. Ukratko, nalaze se na vrhu stranke koja je svakim danom sve manja, a njihovo zadnje uporište se topi poput sante leda usred globalnog zatopljavanja.

Đurđa je zanimljiva i po tome što je iz nekoga, meni totalno nejasnog razloga uporno na popisu najpopularnijih političara (i čini mi se da je redovito druga po Pulsu). Nemam racionalnog objašnjenja za tako nešto.

Eh, i sada ovih dana Đurđa odrađuje ulogu života, došla je u once_in_a_lifetime situaciju da direktno utječe na rezultate izbora i cijele nam zemlje u slijedećem razdoblju (od četiri godine ili prijevremene izbore – whichever comes first), i sada treba mudro birati. Imamo dakle lokalnu sredinu u kojoj joj je sudbina zapečaćena i objektivno teško da liberali mogu sakupiti snagu i osvojiti ponovno mandate (dapače, mogli bi pokrenuti likvidaciju svoje stranke), dakle štogod da radila mora to napraviti s osvrtom na buduću egzistencijalnu poziciju i to svoju vlastitu (a ni Čehok nije daleko). Demontažom HSLSa sa scene šansa da ponove rezultat na slijedećim izborima je u stvari minimalna i sada se mora prikloniti ekipi koja će odrediti njezinu budućnst u slijedećem razdoblju. Ako odaberu HDZ kao koalicijskog partnera, Đurđa&Co imaju max. četiri godine blagostanja ispred sebe (i za svog supruga) no gotovo sigurno brisanje nakon toga; Đurđa je zanimljiva HDZu proporcionalno utjecaju koji može donijeti, u ovome času je bizarno da nikada nije imala manje ali vrijedila više, no život je takav. No nitko tu nema iluzija da će je HDZ kao vrijedni i konstruktivni kadar odbaciti prvom mogućom prilikom a povijesnih primjera ima više nego dovoljno (dokaz A – Vesna Škare Ožbolt).

U izlogu B je SDP, no daleko bitnije HNS i Vesna Pusić koju Đurđa (a čini se niti Čehok) ne podnose baš dobro. Čehoka razumijem jer ga je HNS izgurao u Varaždinu, on to razumije ali ne smije reći na glas. Glede Vesne, objektivno je ona dalje dogurala od Đurđe i ako pogledate njihove biografije ispada kako je Vesna sve ono što je Đurđa mogla biti (znam, zvuči malo bezobrazno ali je tako). Ulaskom u koaliciju s SDPom, Đurđa može zaboraviti priču o Croatia Osiguranju (u kojem se zasigurno malo jamilo na temu HSLSa) a da ne spominjemo njezin osobni interes u vidu člana uprave tj. njezinog supruga čiji mandat vjerojatno također dolazi u pitanje a sasvim sigurno će biti i nekih nezgodnih pitanja kako je on uopće došao do tamo.

Poanta svega ovoga je samo to da Đurđina odluka ima dalekosežne posljedice ne samo za cijelu državu (o čemu nemam prevelikih iluzija da joj je zemlja neki osobiti prioritet osim deklarativnog) nego i za nju osobno. Đurđa danas bita gdje će i što će ona biti za pet godina, a alternative nisu primamljive.

Misao dana:
The Liberals have many tails, and chase them all.

Dezintegrirajuća oporba

Da li itko prati što se događa u Osijeku? Naime u Osijeku su izbore dobili HSP i Glavašev HDSSB koji su koalirali do prije nekoliko dana. Iako je koalicija već nekoliko puta bila na rubu pucanja (primjerice zbog Đapićeve frustracije da napravi ne osobito lijep Starčevićev spomenik, kojeg je uzgred rečeno Starčević oporukom zabranio). No stvar je pukla, čini se, na dvorani za rukomentno prvenstvo koja navodno košta 900 milijuna kuna (skupa dvorana ako se mene pita), a HDSSBovci tvrde da je cijena prenapuhana i iznad Osiječkih platežnih mogućnosti. Košarkaš Anto je odlučio stvar prerezati i ide u investiciju dvorane pa kud puklo, a čini se da će puknuti.

Negdje na ovoj točci se situacija komplicira. Naime, u normalnim uvjetima, koalicija bi propala i potom bi se raspustilo gradsko vijeće (ili kako se već zove) i otišli bi na izbore. Nakon što je shvatio da nema druge i Đapić je krenuo drukati za izbore. HDZ i SDP mirno sa strane promatraju razvoj događaja – SDPu je manje-više svejedno jer u Osijeku i nema neki rezultat, a HDZu svako međusobno razbijanje dobre volje između HSPa i HDSSBa ide u korist budući da su HDSSBovci i HSPovci upravo ono biračko tijelo koje su izgubili nakon HDZovog razlaza s Glavašom, što je pak omogućilo raspored snaga koji je doveo Antu Đapića na gradonačelničku fotelju (ili fotelje, zavisi kako gledate) .
No, u kopernikanskom obratu koji se desio, likovi iz HSLSa predvođeni Zlatkom Kramarićem (koji je uzgred rečeno gradonačelnikovao Osijekom godinama) odlučili pružiti ruku pomirenja HDSSBu (koje su proglašavali lopovima, ubojicama, gospodarima života i smrti i još koješta) kako bi zajedno oformili gradsku vlast. Zlatko Kramarić je pritom čak izrekao i rečenicu koja bi morala ući u anale hrvatske političke gluposti (iste one anale koje će nakon 25. studenog pisati Ivo Sanader):

S Glavašem bih Osijeku vratio urbani imidž (jutarnji)

Mission impossible ako se mene pita ali…

HSP i HSLS imaju puno toga zajedničkoga, za HSLS je to totalno evidentno, za HSP bitno manje, ali obje stranke su prošle svoj zenit i sada su u silaznoj putanji. HSLSova slamka spasa je koalicija s HSSom (ono što se tu u stvari dogodilo je da je HSS uložio svoju slamku, a HSLS svoju pa sada valjda misle napraviti splav od toga) kako bi izronili preko izbornog praga i barem svojim čelnicima dopustili još jednu reinkarnaciju. Podsjećam da imate samo dva-tri HSLSovca koja vjerojatno možete spomenuti napamet, Čehoka koji je kohabitacijski gradonačelnik Varaždina s HNSom (i kojeg će HNS vjerojatno pojesti za doručak u nadolazećim izborima), Đurđu Adlešić (to je ona koja njeguje “probudila sam se prije 5 minuta” frizuru), a koja je načeta već svojim aferama i nejasnim postupanjem s Hrvojem Vojkovićem i naravno osiječki Zlatko Kramarić koji nije shvatio da mu je vrijeme da nestane i valjda skupa s Glavašom piše memoare o Osiječkim ratnim danima.

HSP se pak našao between rock and hard place; stisnuti HDZovci moraju udarati po HSPu jer im je s lijeve strane SDP dramatično suzio prostor djelovanja, a u slavonskoj četvrtoj izbornoj u kojoj je na proteklim izborima HDZ dominirao sada se politički krajobraz u cijelosti promijenio i to na nepovoljno. HDZov je vitalni interes eliminirati prijetnju HDSSBa (što iz političkih ali i osobnih razloga), a ako pritome strada HSP na uštrb HDZa nema nikakve osobite štete, jer HSP ionako nije osobito poželjan partner na eventualnoj vlasti.

I sada dolazimo do sličnosti između HSLSa i HSPa, naime obje stranke koaliraju na nacionalnoj razini s HDZom i dok su im ostavile vladu i ministarstva netaknute (uz izuzetak uhljebljivanja pojedinaca poput recimo HSLSove Dorice Nikolić), ono gdje HSLS briljira su nadzorni odbori i članovi uprava od čega je najzaslužniji upravo gore spomenuti Hrvoje Vojković koji je na čelu Croatia Osiguranja, tradicionalnoj kravi muzari ekipe na vlasti (primjerice, nitko nije primjetio vrlo skupu i neefikasnu kampanju HSS-HSLSa koja je iznad njihove platežne moći, taj novac je morao doći od nekuda i nemojte misliti da je došao iz stranačkog proračuna ili na neki osobito legalan način). Istu priču, ali daleko suptilnije provodi i HSP čija imenovanja nisu javna ili se barem ne identificiraju stranački. Neke od HSPovih akvizicija već imamo u zatvoru poput recimo Vlade Zeca, no takvih ljudi ima još. HSP i HSLS su shvatili da na vlasti ne mogu za svoju stranku niti blizu toliko priskrbiti kao što to mogu kroz nadzorne i upravne odbore i upravo ta doktrina ih čini sličnima.

Volim ići u Osijek, no srce me boli kada vidim što se tom gradu događa, u njemu rat, ako niste shvatili, još nije završio.

Misao dana:
The Player: We’re more of the love, blood, and rhetoric school. Well, we can do you blood and love without the rhetoric, and we can do you blood and rhetoric without the love, and we can do you all three concurrent or consecutive. But we can’t give you love and rhetoric without the blood. Blood is compulsory. They’re all blood, you see.
Guildenstern: Is that what people want?
The Player: It’s what we do.