Categories
Priroda i društvo

Još malo o nafti

Prije desetak dana napisao sam tekst “O trošarinama” u kojem sam probao nabaciti nekoliko razmišljanja o tome zašto nema previše smisla intervenirati u trošarine ili način na koji se obračunava porez (što je luda ideja sama po sebi, no ajde, neki imaju ideju da se tek tako može intervenirati u sustav). U času kada sam o tome pisao, cijena nafte je bila oko 125 USD, dok je krajem prošlog tjedna dosegla impresivnih 136 USD, što je skoro pa 10% povećanja unutar desetak dana (ili dolar rasta po danu). U ovome času, za barel nafte morate platiti nekih 132.84 USD, a na ovome linku možete vidjeti cijeli niz povijesnih podataka o kretanju cijene nafte na svjetskom tržištu i to raščlanjeno po barem davadesetak različitih kriterija tako da može pokušati napraviti kakav-takav suvisli zaključak kuda to ide.

Danas je dan kada INA ponovno mijenja cijene, i unatoč tome što njihova formula (koju nisam doduše našao) uglavnom koristi cijene nafte na mediteranu sasvim će sigurno doći do neke korekcije, a moja prognoza za 11kn po litri diesela vjerojatno će od noćas biti bliža nego što je to bila u posljednja dva tjedna (ja bih onako na slijepo predvidio da će cijena večeras biti oko 9.7 kn).

Zanimljiva je i uloga naše malene zemlje u cijeloj priči. Naime, mi naravno nismo neki veliki svjetski faktor u potrošnji nafte, no i osobi ograničena shvaćanja mora biti jasno kuda ide trend promjene cijene nafte pa se stoga pitam što naša vlada radi po tom pitanju. Na konferenciji na kojoj sam bio u Kopenhagenu prije nekoliko tjedana puno se govorilo o klimatskoj promjeni, no s pozicije businessa neminovno se govorilo o energetskoj učinkovitosti kao jednoj od metoda rezanja emisije CO2. Dakle, nije više poanta da u sustav ubacujemo koliko god energije želimo i time sakrivamo neefikasnost sustava nego upravo obrnuto, jer se velike pare mogu zaraditi na energetskoj učinkovitosti. Primjerice, tvrtka Danfoss ima posebnu jedinicu koja bilazi tvornice (velike potrošaće energije) i kaže im doslovce slijedeće: dozvolite nam da u vašoj tvornici napravimo preinake koje će štediti energiju, ne morate nam ništa platiti nego dvije godine uštede platite nama a potom uštedu stavite u vlastiti džep (ili račun dobiti i gubitka).

Jedna od stvari koja me oduvijek fascinirala je nedostatak te inicijative za energetskom efikasnošću u našem društvu. Vjerujem da postoje ljudi koji se time bave i kojima je to važno, no bojim se da smo kao društvo globalno neracionalni na više razina. Primjerice, posečujući prijatelje koji stanuju u zgradama koje su spojene na toplanu primjetio sam da njihovi radijatori nemaju termo ventile, a budući da se radi o sustavu koji rai pod velikim pritiskom a voda je vjerojatno puna kamenca i koječega, obični ventili vrlo brzo budu zaglavljeni i u principu jedini način regulacije topline je otvaranje prozora. Ne osobito mudar (ili energetski efikasan način regulacije). Također, vidim primjerice da mnogi još uvijek koriste flouorescentne cijevi koje koriste klasične zavojnice umjesto elektronskih koje su posljednjih godina postale iznimno jeftine (elektronska zavojnica troši bitno manje energije, fluo cijev se pali trenutno i ne trepće, a vijek trajanja cijevi se povećava i do 3x).

Nevjerojatno je i to da naša država na bilo koji način ne stimulira kupnju automobila na alternativna goriva. Primjerice suludo je da Toyota Prius ne samo da nije jeftinija od ostalih automobila nego je i skuplja jer u cijenu automobila morate uračunati i cijenu reciklaže baterija i elektro sklopova!? Rezultat toga je da u Hrvatskoj danas imate svega stotinjak hibridnih automobila i dok ću se složiti da hibridi nisu baš rješenje za energetsku krizu, kupnjom hibridnog automobila ako ništa drugo pokazujete svojim dobrim primjerom želju ka očuvanju okoliša. Plin je donekle izuzet od cijele priče, no vjerujem da je pitanje trenutka kada će se netko sjetiti da se na plin ne obračunavaju uobičajene trošarine i nameti koji postoje za benzin ili diesel.

Eh, i posljednje, čujem da će uskoro HEP podijeliti bonove za besplatne štedne žarulje (ne znam kako vi, no ja sam odavno zamijenio žarulje štednima), no vrijedi se podsjetiti što je primjerice slovenski distributer struje napravio nakon podjele žarulja – povisio je cijene (koje se kod nas i dalje koriste kao socijalna mjera na tržištu koje je visoko konkurentno).

Misao dana:
Energy is an eternal delight, and he who desires, but acts not, breeds pestilence.

Categories
Ekonomija

Nekoliko zapažanja o čudnovatosti cijena nafte…

Pingvin u naftiPrije nekoliko tjedana krenuo sam pisati tekst o čudnovatosti kretanja cijena nafte, no nisam ga uspio dovršiti, negdje na pola puta mi je pukla nit i post se zadržao među draftovima. Obzirom da mi se čini kako je usporedba sasvim originalna, objavljujem ovaj post unatoč tome što nije dovršen;

Nije li čudno da je cijena mlijeka i nafte slična? Mljekari naime ne moraju raditi skupocjena istraživanja, pa potom ne moraju bušiti rupe i nakon toga transportirati sirovo mlijeko preko oceana, da bi procesirali to mlijeko u ogromnim rafinerijama, slali obrađeno mlijeko kroz ogromne mlijekovode, skladištili ga u tankove, transportirali kamionima, praznili kamione u podzemne cisterne i na kraju prodavali kroz automate za prodaju mlijeka.

Što je najbolje, proizvođači mlijeka su potpomognuti od države, dok je nafta žestoko oporezovana. Mlijeko proizvodimo (ili bi barem mogli proizvoditi) sami, dok smo na uvoz nafte osuđeni.

Možete li se sjetiti još koje sličnosti ili kontrasta između nafte i mlijeka?

Misao dana:
Let me tell you something that we Israelis have against Moses. He took us 40 years through the desert in order to bring us to the one spot in the Middle East that has no oil!

Categories
Ekonomija

Kada bi barem umjesto tople vode otkrili naftu…

Slušao sam posljednjih dana ovu cijelu priču oko cijene nafte, odnosno pratim to već neko vrijeme i cijela diskusija me neizmjerno zabavlja. Zabavlja me Sanader koji je odlučan u tome da brani cijenu goriva na 8kn – taj koncept osim što je danas demantiran na vrlo spektakularni način, je ujedno i beskrajno glup iz puno razloga i drago mi je da mi je onaj sindikalac (inače moj klasni neprijatelj) upozorio kako kamioni, vlakovi, autobusi idu na diesel a ne na super 95; i ako postoji pritisak na inflaciju ili standard građana onda on dolazi iz cijene nafte a ne benzina.

Općenito ta cijela ideja o “branjenju” cijene nafte je besmislena jer je nafta jedna od temeljnih sirovina koje pokreću našu civilizaciju, i iako je činjenica da veliki dio cijene nafte proizlazi iz mešetarnja koje se trenutno opravdvaju različitim rizicima (primjerice onim o vojnom udaru na Iran: molim da uočite kako je Iran strateški smješten između Iraka i Afghanistana što bi moglo dati skroz novi pogled na istu stvar), jednako tako je činjenica kako je peak proizvodnje nafte prošao tamo negdje sredinom-krajem devedesetih i da sada funkcioniramo na tržištu koje nudi sve manje i manje nafte, dok je potražnja sve veća i veća. Glumiti iznenađenje ili kako smo zakon ponude i potražnje otkrili tek nedavno je totalno besmislen, skoro jednako kao i vladina odluka da brani cijenu od 8kn za gorivo koje nitko ne koristi neovisno o činjenici da je 60% ukupne cijene goriva u stvari namet države na ovaj resurs.

Kina je veliki generator cijene goriva jer 40% svjetske energije se konzumira u kini, 40% svjetskih zaliha čelika ide trenutno u kinu. Kina ima godišnji rast BDPa od 10% ili više već 5-6 godina za redom u državi s preko 1.6 milijardi stanovnika, imaju financijski suficit od preko 60 milijardi USD mjesečno i s tim novcem su pokupovali praktički cijelu industrijsku bazu amerike i gotovo cijeli američki vanjski dug. Kinezi su postali pedeset i treća američka država bez da je i njih i amerikance netko pitao.

Pitanje je koga treba bombardirati prve; Irance ili Šangaj ili Peking? (samo da razjasnim, ja sam protiv bombardiranja bilo koga, a osobito kineza koji su puno toga dali civilizaciji)

Počnite se navikavati na visoke cijene goriva, jer kada bi Sanader doista i krenuo braniti cijenu goriva, njegov doseg je vrlo ograničene prirode i jedini način koji ja vidim je da npr. sa naših 450.000+ branitelja napadnemo i okupiramo Irak. Ameri se ne bi bunili previše, a možemo ih zaskočiti iz zasjede jer ona naša satnija ili vod može im doći s leđa (iz afghanistana) i napasti ih s leđa odakle nas ne očekuju. No mislim da to nije realni scenario.

Misao dana:
How can we dance when our earth is turning
How do we sleep while our beds are burning

The time has come to say fairs fair
to pay the rent, now to pay our share