Categories
Priroda i društvo

Gdje se informira naša vlada?

Ne znam jeste li primjetili no u posljednih nekoliko dana pokazalo se kako su novine (a samim time i novinari) očigledni izvor informacija našoj vladi, pa i samoj Jadranki Kosor koja je trenutno na njezinom čelu.

Premijerka Jadranka Kosor iznenadila se, naime, kada je čula da je Ina povisila cijenu benzina. Na sjednici Predsjedništva HDZ-a, kako saznajemo od nekih članova, zamjerila je ministru Damiru Polančecu zato što ju nije obavijestio o odluci Ine. Polančeca je to razljutilo pa je jučer neslužbeno preko nekih medija objavio da razmišlja o odlasku iz Vlade. (jutarnji)

Ovdje to ne piše direktno, no tako se izjasnila Jadranka Kosor rekavši da je o tome saznala iz novina. Svega nekoliko dana prije toga, još je nešto saznala iz novina:

Komentirajući danas u Puli skandalozan slučaj Rade Buljubašića, koji radi u HDZ-u, a prima plaću u HEP-u, predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor istaknula je kako je o tome saznala ujutro čitajući dnevne novine. (seebiz)

Gore spomenuta INA zabilježila je prilično impresivni gubitak prošle godine zbog toga što dečki tamo očito nisu koristili hedging mehanizme za zaštitu od pada/rasta cijene nafte. Zašto to nisu radili i zašto su mislili da će cijena nafte rasti unatoč krizi koja je zadesila svijet – ostaje nejasno, no onaj od koga su oni kupovali je zasigurno pokupio solidni profit. U prvom polugodištu ove godine INA je zabilježila skromni profit od 500mil kuna, a kažem skromni zato jer je 98% tog iznosa nastalo zbog prodaje plinskog skladišta Okoli. Ta transakcija je meni inače fascinantna jer nema stvarnog objašnjenja za nju. Cijena koju je PlinaCro platio za to skladište je bliska cijeni gradnje novog skladišta, a hrvatska ionako nema dovoljno skladišnih kapaciteta za plin (zato nam se i događaju redukcije kad Ukrajina zakašlje).

Anyway, poanta je da INA određuje cijene derivata po vrlo specifičnoj formuli (koja je dobro opisana, no podaci za izračun nisu javno dostupni – nego ih morate platiti), no obična excel tablica to rješava bez problema. Za očekivati je doduše da će cijena nafte pasti za petnaestak dana (u sličnom iznosu kao što je i narasla) ali je glupo da o tome čitamo u novinama jer se Jadranka kao jako uzrujala – a još je gluplje da je ona o tome sasznala iz novina. Nije da je to neka informacija, ne računajući činjenicu da je INA uredno obavijestila ministarstvo tijekom ponedjeljka ujutro, i dalje je u ponedjeljak predvečer oko 18h bilo moguće da neki od 270.000 državnih službenika ode na kiosk, prelista novine ili je mogao biti čak i lijeniji pa poslušati radio koji je o tome brujio od ranog popodneva. Zašto je to Jadranka saznala tek sljedeće jutro, i to još iz novina – ostati će misterij.

Ista priča i kod najpoznatijeg volontera povratnika u zemlji. Ako ste pratili diskusiju, HDZ je demantirao da je dotični zaposlen kod njih – što je barem meni totalno očekivano, jer je Rade lijepo rekao kako on volontira u HDZu kao partijski vojnik i naravno da ne dobije nikakav novac za to (možda uleti koji sendvič, sok, kavica a povremeno i nešto žešće). Rade svoju plaću zarađuje u HEPu – u stvari, bolje je reći da Radinu plaću zarađuje HEP i veliko je pitanje koliko takvih stranačkih vojnika u HEPu u stvari ima. HEP je inače poznat po takvim manevrima i po mom skromnom mišljenju to je uvjerljivo najkorumpiranija tvrtka u državi, korumpiranija i od HŽa (naime, u HŽu su korumpirani samo iznutra i samo ekipa iz HŽa se okoristila tvrtkom, dok je HEP firma u kojoj se može okoristiti ama baš svatko tko dođe na šalter i zatraži nešto i to formulira na ispravan način).

Kako god bilo, o Radetu je Jadranka također saznala iz novina. Ekspresno mu je uskraćeno članstvo u HDZu i netko bi naivno pomislio kako su ga se tek tako odrekli. No to je u stvari win-win situacija, Rade se već okoristio, dobio stan, parazitirao nekoliko godina i jedini downside cijele situacije je što će ubuduće morati barem malo raditi u HEPu. Moja je pretpostavka da će uskoro dati otkaz i preseliti se u neku drugu tvrtku (ili će zatražiti mirovinu; vojničke mirovine se ionako stječu s manjim brojem godina – ima i pravde u tome, ipak je rad u HDZu za beneficirani radni staž).

Seriousness is just a matter of points of view

I da se vratimo na temeljnu temu cijelog teksta; Zašto je Jadranka rekla da je o gornje dvije situacije saznala iz novina? Pojma nemam, malo mi je nevjerojatno da je to istina jer je po svoj logici stvari o tome morala znati barem predvečer ranije – prije nego što je afera zahvatila cijelu državu. Mislim da se to i desilo, jer alternativa tome je da ili uopće nema sustava koji će joj servirati takvu informaciju na vrijeme (dok ima vremena da mućne glavicom i smisli odgovarajući odgovor umjesto nemuštog izmotavanja) ili, što je u stvari horror story scenario, da joj se nitko nije usudio reći što se događa jer je postojala objektivna opasnost da će onda početi razmišljati.

Svi znamo što se događa kada Jadranka razmišlja. Jednom je smislila rebalans, a drugi puta odgodu početka školske godine.

Misao dana:
Thinking is the greatest torture in the world for most people.

Categories
Politika

Čačić, HEP, Thompson i Sanader

Kao što ste mogli pročitati, promiješale su se karte u Varaždinskoj županiji i jučer je na skupštini donekle upitnog legaliteta predsjednik postao HSP-ovac čime je utrt put da se već na slijedećoj skupštini govori o Varaždinskom županu i budućoj ulozi Radimira Čačića. Mislim da je sasvim izvjesno kako će Čačić izvisiti kao Varaždinski župan i to nije dobro u predizbornoj godini. Ima tu više problema, naime prvi od njih je taj što je Čačić u proteklih nekoliko godina svoje vladavine pokrenuo impresivni broj JPPova (javno privatnih partnerstava) koji bi u funkciju morali doći ove i slijedeće godine. Objektivno, Varaždinska županija je jedno veliko gradilište kao uostalom i sve drugo čega se Čačić ulovi jer je njemu rješenje svakog problema gotovo uvijek skriveno u građevinskoj operativi i nekom povelikom objektu. Žao mi je što Čačić neće dočekati lokalne izbore u ulozi župana jer me zanima kako ima namjeru izglasati županijski budžet za 2009 kada će dobar dio tih JPPova početi dolaziti na naplatu. S druge strane, ne zavidim baš niti novim vladarima Varaždinske županije jer s jedne strane imati će (kako se priča) stotinjak domjenaka i prigodnih otvaranja ali isto tako moraju porazmisliti o problemu kako namiriti sve te stavke iz budžeta slijedeće godine.

Naravno, isplivala je i činjenica da su dva HNSova vijećnika prebjegli što je i omogućilo promjenu rasporeda snaga i dok se Čačić sada nešto ljuti na HSLS, objektivno rezultat ove situacija je rasplet nakon stranačkog sabora od prije nekoliko mjeseci.

Nikome nije jasno koliko je struja u stvari trebala poskupiti, a još je manje jasno zašto bi se to moralo dogoditi. No naša brilijantna vlada odlučila je napraviti socijalnu mjeru protiv poskupljenja struje koja zahvaća (kako novine kažu) impresivnih 50% kućanstava u državi. Dakle, vlada će HEPu pokriti razliku od trenutne cijene struje do cijene struje nakon poskupljenja. To znači da će HEPu za kućanstvo koje troši do 2.000kwh uplatiti maksimalno 400kn (barem tako ispada po tarifnom cjeniku HEPa). Ova logika je doslovce suluda i besmislena i općenito jedna od apsolutno najglupljih koje je ova vlada ikada osmislila; socijalna pomoć se jednostavno ne radi na ovakav način. Energija za početak nije socijalna kategorija, 50% stanovništva nema socijalne potrebe a tih 166mil kuna koliko će to koštati (na razini cijele godine za cijelu državu) baš i nije neki novac. Populizam do te mjere da bi se netko morao uputiti do wikipedije i promijeniti definiciju. Sramota. Ajde, jedina dobra stvar u cijeloj priči je da ćete sada plaćati manji račun u svojim vikendicama (toliko o socijalnoj mjeri).

Bacite pogled na nesvakidašnju priču inspektora MUPa Josipa Gašparca koji je suspendiran zbog toga jer je prijavio Thompsona da bi “s vrha” ukinuli njegovu prijavu “jer su prestali razlozi” da bi se on pobunio i zaradio suspenziju. Volim gledati pravnu državu na djelu.

I posljednje, jedna umirujuća vijest. Božo Sušec kaže kako je sasvim OK ugostiti Ivu Sanadera da komentira utakmicu (kak je to zgodno da se baš poklopio sastanak s austrijskim predsjednikom i utakmica :). Dakle to je OK, navodno je i Berlusconi sudjelovao u takvim emisijama (barem 40-50 puta kaže Sušec iz čega zaključujem kako čovjek očito više gleda talijansku televiziju nego HRT što je obzirom na kvalitetu programa u posljednje vrijeme donekle i logično).

Misao dana:
Kada bi idioti letjeli, zgrada Vlade bi bila aerodrom.

Categories
Business Politika

Hrana, struja i brodogradnja

Ima nekoliko stvari koje su se desile u proteklih desetak dana što me nije bilo a o kojima nisam imao prilike pisati. U tri (po meni najvažnije) sudjeluje ili je direktno povezana jedna te ista osoba, ministar gospodarstva Damir Polančec.

  1. Prvo što se dogodilo je da je Darko Marinac napokon dobio nogu. Podravka je inače jedan čudni organizam koji je očito pomalo šizofren oko toga tko je njegov pravi vlasnik. Kao što sam to pisao već ranije, čim je Damir Polančec uletio u vladu počelo se govoriti o ESOP zakonima, što ja smatram samo legaliziranjem management buyouta kojeg Polančec sprema u svoje i moža još ponečije ime. Ako pogledate parametre poslovanja Podravke, praktički je čudo kako se bilanca Podravke već godinama održava na istoj razini bez ikakvih pomaka osim povećanja troškova koji rapidno izjedaju profit. Kao mali dioničar Podravke naravno da sam uzrujan takvom nesposobnošću managementa, no jednako tako se pitam koja je krajnja instanca te priče. Moje je mišljenje da se ekipa već godinama sprema za preuzimanje, rapidno čišćenje bilance i potom prodaja za 3x više vrijednosti nego što je to danas riječ. Pitanje je naravno da li je ekipa za to sposobna u što ozbiljno sumnjam. No bilo kako bilo, interes vlasnika nije nužno i interes države i iznimno je nezgodno kada se Polančec koji je i previše povezan s Podravkom u poziciji kanalizirati mišljenje dvije strane odjednom. Toliko o sukobu interesa.
  2. Troškovi energije rapidno rastu i o tome sam pisao u posljednjih nekoliko dana dovoljno, no drugi i ujedno kritični energent je struja i ona nije imala nikakvih cjenovnih korekcija već duže vremena unatoč tome što je i cijena te energije duboko pod utjecajem svjetskih tokova. Dio struje dobijamo iz Krškog, dio iz domaćih izvora (hidro i termoelektrana od kojih su neke na ugljen, neke na mazut a neke na plin; dakle barem dijelom smo eksponirani prema cijenama nafte), no dio struje HEP kupuje iz inozemstva i ako su moji podaci točni kupljena energija iz primjerice BIH je skuplja od cijene po kojoj HEP tu istu energiju prodaje u Hrvatskoj. To ukratko znači da se HEP pretvorio u jedan žestoki socijalni mehanizam koji subvencionira ovu cijelu državu, no ono što je također važno je da gubici na razlici cijene idu direktno na uštrb novčanog toka samog HEPa koji je (htio to on ili ne) ispred cijelog niza investicija koje bi morale osigurati hrvatsku energetsku neovisnost u budućem razdoblju. Jučer se desilo da je predsjednik uprave HEPa prepustio Polančecu da kaže kako će se riješiti pitanje poskupljenja struje. Polančec nije zinuo pa ne znamo cifru no govori se o dvadesetak postotaka.
  3. Prošloga tjedna vlada je poslala u EU prijedlog sanacije brodogradnje koje je poprilična problematika već duže vremena i vodili smo već cijeli niz debata o tome da li je brodogradnja isplativa (u bilo kojem obliku) i kako će se ta brodogradnja preustrojiti kako bi postala profitabilna ili barem došla do razine na kojoj će joj državne subvencije pomoći da ne potone (ha, koje li ironične jezične konstrukcije). Ono o čemu se također puno priča je pitanje privatizacije brodogradnje. Kada imate situaciju kao što je naša, gdje brodogradilišta uspješno akumuliraju negativnu vrijednost, pitanje je po kojoj će se cijeni ta brodogradilišta prodavati (i kome) i koja će biti budućnost tih tvrtki. Kako smo u jednom jučerašnjem razgovoru to spomenuli, čini se kako je priča o privatizaciji samo dimna zavjesa za ono što je bit cijele priče, a to je program restrukturiranja koji ima vrlo male šanse prolaska kroz EU (naravno, proći će on u nekoj formi kroz briselske urede, no pitanje je po kojoj cijeni). Eto, još jedne grane industrije gdje Polančec ima zapletene svoje prstiće.

Damir Polančec je doista jedan od najjačih Sanaderovih ljudi, osoba bez svojeg stava, lica debelog poput đona stare kožne cipele, manager koji odrađuje posao ne osvrčući se iza sebe i ne pitajući previše za konsekvence i trag pustoši koji iza sebe ostavlja.

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.