Categories
Politika

Martina Dalić odlazi iz politike?

Skoro mi je promakla ova informacija koja je lansirana prošle subote i koliko vidim zasada nije demantirana:

Bez obzira na to tko će sastavljati buduću Vladu, Martina Dalić, koja slovi kao glavna ekonomska stručnjakinja HDZ-a, napustit će uskoro državnu službu i vraća se u privatni sektor, piše Jutarnji list pozivajući se na izvore bliske HDZ-u. Dalić je autorica HDZ-ova gospodarskog programa i trenutačno je državna tajnica u Vladinom Uredu za strateški razvoj i fondove EU-a.

Nije poznato što će biti novi posao Martine Dalić, no gotovo je sigurno da predsjednik HDZ-a Ivo Sanader neće pri eventualnom sastavljanju vlade računati na njezinu pomoć. (izbori.hrt.hr)

O Martini Dalić sam pisao u nekoliko navrata i teško da me je impresionirala, dapače prvi puta kada sam je vidio u živo (u jednom od Otvorenih sa Ljubom Jurčićem) uopće se nije doimala uvjerljivom.

Zanimljivo je da je prošli tjedan Ivan Šuker predstavljao nekakve ekonomske ciljeve (ne mogu sada naći link na tekst), što je stvar koju je u posljednje vrijeme uobičajeno radila Martina, konkretni ciljevi koje je pokazivao Šuker su nadalje zanimljivi i izbog toga jer predviđaju inflaciju manju od 3% unatoč činjenici da je za ovu godinu ta brojka već premašena, a obzirom na kretanja u inozemstvu ne vidim kako se i u slijedećoj godini može zadržati ispod te brojke.

Misao dana:
If a due participation of office is a matter of right, how are vacancies to be obtained? Those by death are few; by resignations, none. Usually quoted: ‘Few die and none resign.’

Categories
Ekonomija Politika

Demontiranje vanjskog duga (i gospodarskog rasta)

Kako me nije bilo u Zagrebu cijeli niz tema mi je promakao od komentiranja:

  1. Večernji list je objavio tekst o tome zašto je gospodarski rast veći od 5% težak. Kao jedan od problema navode i restriktivne mjere HNBa koje ova provodi kako bi zaštitila tečaj kune (o problemu tečaja kune je govorio i Ljubo Jurčić tvrdeći kako se cementiranjem tečaja kune HNB i država odrekla jednog od najmoćnijih alata za reguliranje tržišta).
  2. Dogodio se i rebalans proračuna. Vlada je (još jednom u jako dugačkom nizu) odbila apsolutno svaki amandman na rebelans proračuna. Meni ovo nije jasno jer ne vjerujem da od 150 zastupnika u saboru nema niti jednog jedinog mudrog amandmana.
  3. Split je dobio novog gradonačelnika, a koji je još nekoliko dana ranije (baš kao i Sanader) uvjeravao sve okupljene da ostaje gradonačelnik. Sigurno je pao neki dogovor.
  4. Sanaderov spin oko akcije Maestro ne samo da se otopio u smislu optužbi koje se pojedincima mogu zalijepiti (Gotovac je najbolji od svih, čovjeku jeUskok u akciji koja je koštala oko 10 milijuna kuna uspjela dokazati da je dobio peku – uvijek volim vidjeti kada su moji porezni novci mudro utrošeni). Eh, i javnost misli da je to samo predizborna fora, a ne dostignuće ove vlade.
  5. Troškovi arheoloških iskopavanja HACa su narasli u mandatu ove vlade 14 puta. Supruga premijera Sanadera je arheolog. What a coincidence!
  6. Antun Novalić, lokalni Osiječki tajkun pravomoćno je oslobođen optužbe za gospodarski kriminal. Od svih tajkuna nijedan “veliki” nije završio iza brave (barem ne permanentno), podsjećam na riječi kardinala Bozanića: “Na djelu je grijeh struktura što su ga omogućili zakoni protivni čovjeku”.
  7. Vlada je izdala nove obveznice u vrijednosti od 3 milijarde kuna. Po tom istom PRu, vlada je smanjila svoj vanjski dug za nekih 7.5 milijardi u svome mandatu što oni valjda misle da je neki uspjeh. Podsjećam da država ima registrirani deficit svake godine, deficit iznosi nekih 3% (ako im vjerujemo) a prve godine je bio 6%. Ako je veličina državnog proračuna danas nekih 113mlrd kuna, ispada da je novonastalo zaduženje države u protekle četiri godine otprilike 15 milijardi kuna. Dakle država se zadužila za 15 milijardo novih kuna i 7.5 milijardi vanjskog duga zamijenila s unutarnjim dugom. Sada bih podsjetio na video s Jandrokovićem u Nedjeljom u 2 (jest da je sredina tjedna ali se svi zajedno možemo nasmijati), u tom videu imamo trenutak kada Sanader govori u Saboru i kaže kako je privatni i javni dug u malenoj državi poput Hrvatske jedno te isto. Ja bih na to dodao, da u malenoj državi poput naše izjednačio i unutarnji dug i vanjski dug. U prvom bulletu ovog teksta piše da su restriktivne mjere HNBa s visokim rezervacijama rezultirale i većom cijenom kapitala. Taj kapital netko treba platiti i unatoč tome što je tržište fondova i banaka (koje moraju imati rezerve) likvidno, svejedno tvrdim da se taj kapital mogao prikupiti drugdje jeftinije.
  8. Boris Mikšić, ridikul hrvatske visoke politike odlučio je da želi još jedno šamaranje i povlaćenje po novinama.
  9. Državno odvjetništvo je odbacilo prijave za sumnjve rabote u “Viktoru Lencu”, za razliku od primjerice Brodosplita – čini se kako su u Lencu ipak bili samo nesposobni ali ne i lopovi.
  10. Martina Dalić, moja omiljena ekonomistica, izjavila je u Nacionalu da vlada nema “miljenike među poduzetnicima”. Ovo je zanimljivo jer sam se odmah podsjetio na priču s recikliranjem PET boca koju je misteriozno dobila tvrtka koja je sagradila cijeli pogon samo za ovu namjenu na tržištu koje dosada nije uopće postojalo. Eh, da je i meni malo takve poduzetničke sreće.

Ljubo Jurčić je (očekivano) jučer postao kandidat SDPa za hrvatskog premijera; u posljednjih nekoliko dana krenula je mala i ničime izazvana medijska ofenziva demontiranja Jurčića s te pozicije. Argumenti su razni, od toga da Jurčić nije političar (što mu je vrlo nedavno bila velika prednost), preko toga da je Milanović daleko bolji izbor (iako Milanović nije zasada imao nijedan “public office”), pa do klasične HDZ spike o tome kako je Jurčić nedokazani kadar (u odnosu na koga?). Zanimljivo mi je čitati novinarske uratke danas i prije tri mjeseca jer kroz njih vidite dvoličnost i nekonzistentnost u pisanju. Nije mi jasno koji je argument prije tri mjeseca mogao biti vrijedan, a danas to više nije. To je ukratko i jedan od najvećih problema naše politike – kratkoročni interesi, a mediji čini se nisu u stanju podržati ništa što bi se duže zadržalo.

U svakome slučaju, Zoran Milanović je održao svoje predizborno obećanje i sada je na njemu (i Jurčiću) da snose posljedice svojih odluka.

Mi Hrvati smo čudni narod, baš kao što je svatko od nas najbolji trener ili nogometni izbornik, čini se da je svatko od nas spreman biti i premijer. Pitam se kako smo samo došli do te ideje? (doduše, gledajući ovu našu vladu čini mi se da vidim izvor)

Misao dana:
I think there is a good reason why the propaganda system works that way. It recognizes that the public will not support the actual policies. Therefore it is important to prevent any knowledge or understanding of them.

Categories
Politika Video

Sabor HDZa, epilog

Snimio sam desetak minuta događanja iz Cibone no nešto me muči s mojom DVD pisalicom tako da ništa od jubitoa (zasada), tako da update slijedi kada ulovim vremena.

Sada malo analize HDZovog sabora nakon prespavane noći. Kao prvo, u odnosu na SDPovu konvenciju ogromna je razlika bila u uvjetima za novinare s kojima sam se ja družio, bili smo zgurani u malenu sobu, ponuđena je bila samo voda (koje je nestalo) i kava iz automata (koje je prvo nestalo), u novinarskoj sobi neko vrijeme nije bilo struje i interneta, stolci su bili tako postavljeni da bi prošli s jednog kraja prostorije na drugi u pravilu ste morali dignuti barem nekoga. Neki su dobili i sendviče no nisam shvatio odakle su došli i zašto ih nema više. Imam snimku press sobe na videu pa ćete to vidjeti kako je izgledalo.

https://www.youtube.com/watch?v=zNevvaWKRuU

Za one koji znaju oko Cibonine dvorane ima prsten hodnika kroz koji se do dvorane i dolazi, prsten je dobrim dijelom (nevjerojatno velikim dijelom ako se mene pita) zakrčen smećem kartonskih kutija u kojima su se nalazili materijali za sabor, fora je da su kutije bile različite kao da su ljudi te materijale pakirali u prvo što im padne pod ruku.

Dvorana je bila zakrčena ljudima, gužva je bila iznimno velika (iako ne i nemoguća za hodanje), osiguranja je bilo strašno puno od policije ispred dvorane preko likova s prozirnim slušalicama u crnim odijelima na svim hodnicima i po dobrom dijelu dvorane, pa do primjerice rendgena i detektora metala na samom ulazu (barem ovome za novinare). Unatoč potvrđenoj akreditaciji, nije me bilo na popisu i što sam ja ženi izgovorio na ulazu to je ona i zapisala.

Razglas je bio preglasan dok su govorili političari – mislim da je to bilo namjerno napravljeno radi efekta. Najglasnije je bilo za vrijeme dok je trabunjao Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.).

A sada malo o sadržaju; kao prvo (a vidim da su mnogi to primjetili), cijeli skup je režirao Dolenčić koji je od toga napravio kazalište, red zabave, red muzike, red političara i tako nekoliko put a na kraju ljubitelj opere (osobito veronske scene) dr Ivo. Neki od govora su bili prilično dobri, primjerice Darko Milinović je imao sjajan govor na temelju kojega ja koji nemam licencu mu mogu slobodno preporučiti da potraži profesionalnu pomoć. Hebranga i Jandrokovića sam u cijelosti propustio. Martina Dalić je bila dosadna.

Ono što se moglo primjetiti (ako gledate na stvari poput mene, a podsjećam da ja nisam nužno najobjektivniji u tome) je da je većina govora bila defenzivna tj. odgovarali su na teme koje je nametnuo SDP. Primjerice to je tema glasanja dijaspore odnosno pitanje gospodarskog programa SDPa. Skoro je pa nevjerojatno koliko je vremena potrošeno na kritiziranje (i povremeno direktno vrijeđanje) oporbe i programa koje je oporba predstavila. Stoga zaključujem kako je ovaj sabor bio za unutarnju upotrebu HDZa i mobilizaciju njihovog članstva koje koliko god lobotomirano bilo mora biti barem dijelom načeto od ovih silnih afera koje su se u posljednje vrijeme zabrojale, odnosno anketa koje polako ali sigurno signaliziraju odlazak HDZa sa scene (unatoč sada već 7% razlike, ja i dalje nisam toliko uvjeren i razlika mora biti veća). Sabor HDZa nije prema javnosti poslao niti jednu poruku koju nismo znali do sada, predizborni program nije predstavljen, a u klasičnom HDZ spinu umotani su pojedini i djelomični podaci koji govore o postignućima ove vlade. Gotovo je nevjerojatno (no to je IRIjevo istraživanje pokazalo) kako ljudi misle da je HDZ sagradio više cesta nego koalicijska vlast (što je totalna glupost), dok ekonomske parametre (poput ovoga rasta BDPa u prvom kvartalu) ne dovode u relaciju s ostalim parametrima (potrošnje ili zaduženja).

Jedine dvije stvarne novosti, koje su totalno bizarne, je glasanje od 16 godina (što je prijedlog koji je već bio u parlamentu od strane SDPa i kojeg je ako se ne varam HDZ već jednom odbio) , rad umirovljenika bez da im se mirovina stavi u mirovanje (na stranicama SDPove mirovinske reforme imate negdje statistike starosti umirovljenika – to su iznimno nepovoljni podaci jer imamo ogromni broj vrlo mladih umirovljenika). Ova ideja mi se ne sviđa zato jer će postojeći umirovljenik biti puno konkurentniji poslodavcu nego obični radnik. Naime po pokazanom planu na plaću umirovljenika neće se obračunavati mirovinski doprinos (pa će biti jeftiniji), a po samoj logici stvari umirovljenik koji će imati dupli prihod biti će u stanju prihvatiti nižu plaću nego radnik kojem je to jedini izvor prihoda. I zadnje, predloženo je da se u prvoj godini zaposlenja ne obračunava novozaposlenima doprinos na zdravstvo (koji trenutno iznosi 20%), što mi je također glupo jer je primjerenije da se država (ako se već odriče) odrekne poreza a ne doprinosa na zdravstvo, zašto baš zdravstvo koje nam je u totalnoj banani? Osim toga, mislim da se različitim mjerama oslobađaju različitih davanja vrlo široke mase korisnika tako da su ogromne količine pomoći raširene na veliki broj ljudi umjesto na razmjerno manji kojima je pomoć doista potrebna – tu će (barem u teoriji) porezni broj doista pomoći i to je prijedlog (koji je univerzalan i za SDP i za HDZ) koji će pomoći.

Hrvatska je zemlja koja 50% BDPa redistribuira čime smo praktički i dalje u komunizmu i o tome nije bilo niti riječi, nije spomenuto niti smanjenje poreza (iako je uporno naglašavano SDPovo predlaganje poreza na kapital i imovinu koje ima svoju jasnu protutežu u smanjenju drugih davanja), decentralizacija nije spomenuta, a vidi čuda, niti NATO ili EU.

I kao finale, cijeli taj program HDZ je nazvao “3×7” što je valjda antipod Jurčićevom “4×4”- no nije mi jasno kada su skovali taj 3×7 obzirom da su se podaci iz zavoda za statistiku saznali tek prije dan-dva (prvo je bilo 6%, pa 6.9 i na kraju 7%), no uredno su se ti podaci našli u “brošurama” koje su podijeljene izaslanicima…

Taj, kako to Martina lijepo zove “strateški okvir” sam dobio pa ću ga i proučiti u slijedećem razdoblju.

Eto, toliko o saboru HDZa, ostao sam Vam dužan još samo video, ali to tek kada se izborim s DVD snimalicom.

Slijedeći tjedan me nema, naime zahvaljujući Vijeću europe dobio sam priliku boraviti sedam dana u Strasbourgu te se iz prve ruke upoznati sa tijelima Vijeća europe, Europskom parlamentu te suda za ljudska prava. Program je iznimno bogat sa mnoštvom sjanih govornika i radionica, a i društvo s kojime idem je sjajno tako da teško da će biti previše blogiranja.

Misao dana:
To enter Europe, you must have a valid passport with a photograph of yourself in which you look like you are being booked on charges of soliciting sheep.