Tag: Ljubo Jurčić

Categories
Ekonomija Politika

Demontiranje vanjskog duga (i gospodarskog rasta)

Kako me nije bilo u Zagrebu cijeli niz tema mi je promakao od komentiranja:

  1. Večernji list je objavio tekst o tome zašto je gospodarski rast veći od 5% težak. Kao jedan od problema navode i restriktivne mjere HNBa koje ova provodi kako bi zaštitila tečaj kune (o problemu tečaja kune je govorio i Ljubo Jurčić tvrdeći kako se cementiranjem tečaja kune HNB i država odrekla jednog od najmoćnijih alata za reguliranje tržišta).
  2. Dogodio se i rebalans proračuna. Vlada je (još jednom u jako dugačkom nizu) odbila apsolutno svaki amandman na rebelans proračuna. Meni ovo nije jasno jer ne vjerujem da od 150 zastupnika u saboru nema niti jednog jedinog mudrog amandmana.
  3. Split je dobio novog gradonačelnika, a koji je još nekoliko dana ranije (baš kao i Sanader) uvjeravao sve okupljene da ostaje gradonačelnik. Sigurno je pao neki dogovor.
  4. Sanaderov spin oko akcije Maestro ne samo da se otopio u smislu optužbi koje se pojedincima mogu zalijepiti (Gotovac je najbolji od svih, čovjeku jeUskok u akciji koja je koštala oko 10 milijuna kuna uspjela dokazati da je dobio peku – uvijek volim vidjeti kada su moji porezni novci mudro utrošeni). Eh, i javnost misli da je to samo predizborna fora, a ne dostignuće ove vlade.
  5. Troškovi arheoloških iskopavanja HACa su narasli u mandatu ove vlade 14 puta. Supruga premijera Sanadera je arheolog. What a coincidence!
  6. Antun Novalić, lokalni Osiječki tajkun pravomoćno je oslobođen optužbe za gospodarski kriminal. Od svih tajkuna nijedan “veliki” nije završio iza brave (barem ne permanentno), podsjećam na riječi kardinala Bozanića: “Na djelu je grijeh struktura što su ga omogućili zakoni protivni čovjeku”.
  7. Vlada je izdala nove obveznice u vrijednosti od 3 milijarde kuna. Po tom istom PRu, vlada je smanjila svoj vanjski dug za nekih 7.5 milijardi u svome mandatu što oni valjda misle da je neki uspjeh. Podsjećam da država ima registrirani deficit svake godine, deficit iznosi nekih 3% (ako im vjerujemo) a prve godine je bio 6%. Ako je veličina državnog proračuna danas nekih 113mlrd kuna, ispada da je novonastalo zaduženje države u protekle četiri godine otprilike 15 milijardi kuna. Dakle država se zadužila za 15 milijardo novih kuna i 7.5 milijardi vanjskog duga zamijenila s unutarnjim dugom. Sada bih podsjetio na video s Jandrokovićem u Nedjeljom u 2 (jest da je sredina tjedna ali se svi zajedno možemo nasmijati), u tom videu imamo trenutak kada Sanader govori u Saboru i kaže kako je privatni i javni dug u malenoj državi poput Hrvatske jedno te isto. Ja bih na to dodao, da u malenoj državi poput naše izjednačio i unutarnji dug i vanjski dug. U prvom bulletu ovog teksta piše da su restriktivne mjere HNBa s visokim rezervacijama rezultirale i većom cijenom kapitala. Taj kapital netko treba platiti i unatoč tome što je tržište fondova i banaka (koje moraju imati rezerve) likvidno, svejedno tvrdim da se taj kapital mogao prikupiti drugdje jeftinije.
  8. Boris Mikšić, ridikul hrvatske visoke politike odlučio je da želi još jedno šamaranje i povlaćenje po novinama.
  9. Državno odvjetništvo je odbacilo prijave za sumnjve rabote u “Viktoru Lencu”, za razliku od primjerice Brodosplita – čini se kako su u Lencu ipak bili samo nesposobni ali ne i lopovi.
  10. Martina Dalić, moja omiljena ekonomistica, izjavila je u Nacionalu da vlada nema “miljenike među poduzetnicima”. Ovo je zanimljivo jer sam se odmah podsjetio na priču s recikliranjem PET boca koju je misteriozno dobila tvrtka koja je sagradila cijeli pogon samo za ovu namjenu na tržištu koje dosada nije uopće postojalo. Eh, da je i meni malo takve poduzetničke sreće.

Ljubo Jurčić je (očekivano) jučer postao kandidat SDPa za hrvatskog premijera; u posljednjih nekoliko dana krenula je mala i ničime izazvana medijska ofenziva demontiranja Jurčića s te pozicije. Argumenti su razni, od toga da Jurčić nije političar (što mu je vrlo nedavno bila velika prednost), preko toga da je Milanović daleko bolji izbor (iako Milanović nije zasada imao nijedan “public office”), pa do klasične HDZ spike o tome kako je Jurčić nedokazani kadar (u odnosu na koga?). Zanimljivo mi je čitati novinarske uratke danas i prije tri mjeseca jer kroz njih vidite dvoličnost i nekonzistentnost u pisanju. Nije mi jasno koji je argument prije tri mjeseca mogao biti vrijedan, a danas to više nije. To je ukratko i jedan od najvećih problema naše politike – kratkoročni interesi, a mediji čini se nisu u stanju podržati ništa što bi se duže zadržalo.

U svakome slučaju, Zoran Milanović je održao svoje predizborno obećanje i sada je na njemu (i Jurčiću) da snose posljedice svojih odluka.

Mi Hrvati smo čudni narod, baš kao što je svatko od nas najbolji trener ili nogometni izbornik, čini se da je svatko od nas spreman biti i premijer. Pitam se kako smo samo došli do te ideje? (doduše, gledajući ovu našu vladu čini mi se da vidim izvor)

Misao dana:
I think there is a good reason why the propaganda system works that way. It recognizes that the public will not support the actual policies. Therefore it is important to prevent any knowledge or understanding of them.

Share the post "Demontiranje vanjskog duga (i gospodarskog rasta)"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Tajna notebooka Ivana Gotovca

U današnjem Nacionalu postoji zanimljivi tekst o tome kako su odvjetnici Ivana Gotovca (jednog od uhićenih potpredsjednika HFPa) zatražili na uvid zaplijenjeni notebook Ivana Gotovca u kojem se navodno u arhivi Outlooka nalaze emailovi koje je Gotovac slao Polančecovim pomoćnicima tražeći da od Polančeca i Ive Sanadera dobiju finalni stav o pojedinim predmetima. Time bi se dokazalo kako je Gotovac funkcionirao na temelju danih mu instrukcija.

Ovo je zanimljivo. Ovo je osobito zanimljivo ako to stavimo u kontekst jučerašnjeg Otvorenog u kojem se Damir Polančec roštiljao u stolici pritisnut desetinama pitanja ne samo Mislava Bage nego i sugovornika u studiju. Puno toga ne ide u prilog Polančecu, od izjave Ljube Jurčića kako je on više vremena provodio u HFPu (upravo zato kako bi izbjegao situacije u kojima se Polančec sada nalazi), preko stranačkog mu kolege Andrije Hebranga koji je jasno dao do znanja da je on sam odgovoran za odluke koje su se donosile dok je on bio član upravnog odbora (a tu je Vesna Pusić u pravu kada tvrdi da je funkcija upravnog odbora upravo u tome da bude odgovoran za odluke koje se tamo donose).

Polančecova obrana se ukratko svodi na to da nitko ništa ne zna, da ovi ljudi nisu zasada osuđeni i ne možemo ništa pretpostavljati (a ako je to tako, zašto onda Sanader na sva usta hvali to kao svoj najveći uspjeh!?) i da dok se ne otkrije što se točno događalo nema smisla potezati pitanje političke odgovornosti (to ipak nije mogao zanijektai). Istovremeno, Vesna Pusić ga je upozorila kako nije uopće sporno da li su ti ljudi primili 800.000eur, te da je sama ta činjenica da mu 75% upravljačke strukture fonda završi u zatvoru mora za sobom nositi neke konsekvence. Ovdje Polančec ponovno sam sebi skače u usta tvrdeći pak kako su tih 800.000eura ovi zaprimili kako bi pogodovali određenim ljudima u budućnosti i da se šteta nije u stvari dogodila (u ovo ne vjerujem ali eto).

No, da se vratimo na Ivana Gotovca, lika koji barem po slici djeluje kao štreberko (a poslovna karijera mu i izgleda poput one od tipičnog tehnomanagera) koji djeluje po nalozima i politici koju mu nalažu poslodavci. Lik odgovara opisu managerskog egzekutora koji lišen bilo kakve empatije sa papirima koje procesuira donosi odluke u skladu s nalozima, upravo zato bi ta arhiva primljenih i poslanih emailova mogla biti zanimljiva jer može svjedočiti o tome što se događalo u HFPu oko njega. Da li je on nedužan ili nije sporedno je pitanje (iako njemu u ovome času najbitnije na svijetu), no ako mu jedino mogu zakvačiti putovanje u Monte Carlo i “peku” te izjavu da sam ne zna koliko novaca ima (premetačina stana je pronašla ukupno 320kn u cijeloj kući) može biti da treba uzeti za ozbiljno ono što on govori, a kako god okrenuli, to neće ispasti dobro za Damira Polančeca (za kojeg uopće nemam nikakvih simpatija jer je lik veliki negativac u nadolazećoj privatizaciji i managerskom takeoveru Podravke u kojoj sam i sam mali dioničar).

Pitanje emailova i email arhive je vrlo zanimljivo jer kod nas tako nešto nije regulirano, dok su vani primjerice mnogi žestoko kažnjavani zato što takve arhive nemaju ili su je svjesno uništili. Microsoft je primjerice nekoliko puta završio na sudu upravo zato jer se nije pridržavao sudskih odluka o obaveznom arhiviranju email komunikacije.

Činjenica je kako Sanaderu u posljednjih pet mjeseci vladanja nikako ne odgovara da bilo koji od njegovih ministara bude osumnjičen, unatoč tome što se “circumstantial evidence” gomila; činjenica je također kako je donekle efektna teza o borbi protiv korupcije budući da u vrijeme koalicijske vlasti nitko (ili barem ne nitko visoko pozicioniran) nije završio u bajboku, dok je u slučaju HDZove vlade praktički sva ekipa koja je završila u zatvoru njihov vlastiti kadar (od konvertita Vlade Zeca, narodnog heroja Branimira Glavaša pa sve do sada otkrivenih talenata u HFPu).

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.

Share the post "Tajna notebooka Ivana Gotovca"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Martina Dalić u zemlji čudesa

Martina DalićTaman sam krenuo pisati ovaj tekst pa mi je ptičica doturila link na hrvatsku verziju istoga/sličnoga teksta. Dakle, skrenuo bih vam pozorsnot na tekst europskog parlamentarca Rogera Helmera koji je pisao o svojoj posjeti hrvatskoj i pojedinim razgovorima koje je vodio.

Kratki citat: In four intensive days in Croatia in May, I met the Prime Minister of Croatia, parliamentarians, entrepreneurs, foreign investors, Ambassadors of EU member-states, the media, and even the European Movement and the European Commission.

They all agreed that Croatia suffers very severe problems of corruption, despite pressures for reform resulting from Croatia’s status as an EU accession state. And they agree that efforts to reform are stalled.
All, that is, except the government. I had an astonishing meeting with State Secretary Martina Dalic, responsible for administration of EU pre-accession funds, and for Croatia’s economic strategy, and I summarised what I had heard through the week. She was simply in denial.

Indeed she said “this is just your view, no one else agrees”, until I reminded her of the comprehensive range of people whose views I was reflecting.

Martina Dalić je državni tajnik zadužen za pristupne fondove europske unije, no ono što je daleko važnije – ona je osoba zadužena od strane HDZa za ekonomsku strategiju – ona je ukratko, blijedi i nedostojni pandan Ljubi Jurčiću ili čak Radimiru Čačiću. Kako je moguće očekivati od osobe ovog kalibra i ove pozicije da kreira program koji će ekonomski revitalizirati i unaprijediti ovu zemlju kada ona sama nije u stanju prepoznati probleme koji nas okružuju.

Dapače, ne samo da ne prepoznaje probleme, nego kada joj svi oko nje govore da problemi postoje ona vjerojatno upitno pogleda ZNA SE koga i čeka njegov mig i prešutno odobravanje kako bi i ona sama mogla prepoznati korupciju koja uništava ovu državu.

Jadni smo mi s ovakvim vlastodršcima.

p.s. Martinu Dalić možete pogledati u emisiji Otvoreno na google videu, gdje se suprotstavila Ljubi Jurčiću nakon što je SDP predstavio ciljeve gospodarske strategije – procjenite sami njezinu uvjerljivost i vladanje materijom

Misao dana:
Our earth is degenerate in these latter days; bribery and corruption are common; children no longer obey their parents; and the end of the world is evidently approaching.

Share the post "Martina Dalić u zemlji čudesa"

  • Facebook
  • X