Categories
Ekonomija

Ivan Šuker je imao opasnu vezu da dobije diplomu

Prije desetak dana u emisiji Opasne veze na Z1 televiziji sučelili su se Ljubo Jurčić i Ivan Šuker (privremeni ministar financija RH op. a.). U slijedećem video isječku Ivan Šuker hrabro i bez imalo srama demonstrira impresivno nepoznavanje kako ekonomija funkcionira, a sve to skupa na primjeru prodaje Dukata.

U drugoj, skroz nepovezanoj vijesti, gorespomenuti ministar pohvalio se kako je od vijeća ministara financija i gospodarstva EU dobio pozitivne ocjene na hrvatski nepostojeći, nikada viđeni, tajni predpristupni gospodarski program (kodnog imena “uzmi novce i bježi”).

Ja to fakat ne razumijem, gledam njega kako govori i u ozbiljnoj sam dvojbi da li bi umirao od smijeha ili proplakao, a sada si nešto mislim – što mislite kako je tek njegovim europskim sugovornicima? Što oni mogu misliti.

Misao dana:
Passion makes idiots of the cleverest men, and makes the biggest idiots clever.

Categories
Priroda i društvo

Opet brze&kratke

Svega nekoliko rečenica jer danas nemam nisam u raspoloženju baš što za reći:

  • Indexovci ulovili niti manje niti više nego (barem meni) najsimpatičnijeg ministra Petra Čobankovića u sitnonoćnom posjetu kockarnici. Da li je ovo trenutak opuštanja ili veći problem vidjeti ćemo (baš kao što ćemo vidjeti hoće li ovo prerasti u malo više od vijesti na indexu).
  • U Maksimiru je predsjednik Mesić podržao prijedlog Ljube Jurčića o oporezivanju kapitalne dobiti. Istovremeno je izzviždan Damir Polančec (opet), a nakon toga je iskritizirao Jurčićev prijedlog kao besmislen (vrijedi spomenuti kako je Polančec vlasnik većeg broja dionica Podravke, od kojih je dio nedavno unovčio, pa je stoga donekle razumljivo da se bori protiv poreza koji bi njega direktno zakvačio).
  • U tijeku je komemoracija za Ivicu Račana, preporučam da bacite pogled na Knjigu sućuti koju je SDP otvorio na svojim stranicama i prelistate misli koje su ljudi ostavili u posljednjih nekoliko dana. Vrijedi malo razmisliti o tome.

Toliko za danas.

Misao dana:
I’ve seen things you people wouldn’t believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I watched c-beams glitter in the dark near Tanhauser Gate. All of those moments will be lost in time like tears in rain. Time to die.

Categories
Ekonomija

Lijepa naša koja neće biti naša?

Prošloga tjedna promakao mi je jedan tekst u Večernjem listu a koje govori o pogledu guvernera HNBa g. Željka Rohatinskog na događanja na hrvatskom financijskom tržištu odnosno ekonomoniji uopće.

Ostale zemlje srednje i istočne Europe ostvaruju stope gospodarskog rasta slične hrvatskim uz manji vanjski dug, niži deficit platne bilance, manju količinu novca u optjecaju, zbog čega Rohatinski smatra da na dulji rok država mora ubrzati rast BDP-a kako bi povećala efikasnost.

Ovo je u principu u cijelosti na liniji onoga što govori Ljubo Jurčić (vidi: gospodarska strategija SDPa). Poanta cijele priče je u stvari u tome da novac koji ulazi u zemlju (neovisno da li je u obliku kredita ili direktnih investicija) se troši neracionalno, odnosno da ne stvara ekonomske efekte slične onima u ostalim tranzicijskim zemljama. Naši financijski izvori iz privatizacije (dakle prodaja imovine) i prihodi od turizma u stanju su zasada krpati tu financijsku rupu, no nesrazmjer i deficit države iz godine u godinu praktički linearno raste i u jednome času ti prihodi više neće biti dovoljni i tada počinju problemi. Po svim pokazateljima taj trenutak je već ovdje.

Osvanula je i još jedna bizarna vijest, a koja kaže da će Hrvatska u EU tijekom 2009 godine što mi se čini u najmanju ruku naučnom fantastikom. Naime, letemični pogled na stanje pregovora (vidi eu-pregovori.hr) kaže kako je do sada zatvoreno svega 2 od 35 poglavlja, samo za manji dio poglavlja imamo definirana mjerila i ne vidim načina kako će se u slijedećih recimo godinu dana zatvoriti svi pregovori (a da to ne bude na značajnu hrvatsku štetu, podsjetimo se primjerice priče o maslinicima i Ivinom čudotvornom stroju na hvaru), a tek potom kreće neka procedura prihvaćanja u EU komisiji odnosno parlamentu, a potom kreće proces ratifikacije u parlamentima članica EU a sve naravno u slučaju da se netko od “velikih” igrača ne sjeti mijenjati pravila koja su ionako maglovita (primjerice, pobjedi Sarkozy u francuskoj, desničar koji se zalaže za povećanu sigurnost i usporavanje/zaustavljanje širenja EU). Praksa pokazuje da proces ratifikacije traje 12-24 mjeseca, tako da kada bi teoretski danas krenuli u taj postupak, objektivno tek početkom 2009 bi imali ratifikaciju…

Dr. Ivi se očajnički žuri ugurati Hrvatsku u EU i to nikako nije dobro. Brzinski rekord u pristupanju nam doista ne treba.

Misao dana:
Since time is the one immaterial object which we cannot influence–neither speed up nor slow down, add to nor diminish–it is an imponderably valuable gift.