Categories
Politika

Sanader u trideset sekundi…

Kaže 101 kako će danas predsjednik nam vlade (za one koji ne znaju) dr. Ivo Sanader osobno uručiti prve uplatnice za otplatu umirovljeničkog duga.

(iskreno se pitam da li je takav photo_oportunity stvar koju treba ovjekovječiti, predsjednik vlade koji će uručiti te prve čekove bi morao gledati u pod, pokriti se ušima i posipati se pepelom, a ne se šepuriti pred kamerama prezentirajući sebe kao osobu koja je ispravila nepravdu koju je napravila stranka kojoj je on na čelu i u kojoj je aktivno sudjelovao upravo u vremenu kada je cijeli dug nastao)
Dug umirovljenicima nastao je tijekom vladavine a kada je navodno taj novac bio korišten za obranu zemlje i/ili obnovSretni umirovljenici - kontradikcija u pojomovima?u. Gledajući spektakularne propuste koji su se dešavali u ovoj državi u posljednjih petnaestak godina, niti sekunde ne vjerujem u takav razvoj događaja.

Dug je naravno potrebno vratiti i u političkom manevru kojega već dugo nismo vidjeli Ivo je uspio ugovoriti s umirovljenicima povrat dugovanja na način da ili odaberu brzi povrat duga (četiri polugodišnje rate od kojih prva dospijeva ovaj tjedan) ali uz diskont od 50%, ili sedmogodišnji povrat ali u 100% iznosu (iskreno, nisam se previše bavio time da vidim da li je uopće uključena nekakva pravična kamata?).

Diskont prilikom povrata dugovanja je jedna zakonska kategorija koja se ponekada koristi, no imajući u vidu jad od naših državnih financija (ili nedostatka istih) i osjetljivost situacije, da ne spominjem riječi poput moral ili etika – pitanje je da li se baš moralo ili smjelo pribjeći takvom rješenju. Ako vam nije jasno zašto to pitam onda trebate pogledati statistiku koja kaže kako je velika većina umirovljenika odabrala brzi povrat (dakle 50% ali brzo u odnosu na 100% ali sporo), što samo govori o tome kako su umirovljenici jadni sa tim svojim penzijama te kako će ovaj novac iskoristiti brzo kako bi pokrili neke minuse, možda si instalirati kakav klima uređaj ili kupiti nešto što im vitalno treba (primjerice uplatiti dopunsko zdrastveno osiguranje).

Američka organizacija moveon.org puno je svoje energije uložila kako bi američkoj javnosti razotkrila stvarno naličje Busheve administracije, i jedna od metoda koju su iskoristili je kreiranje natječaja za najbolju video prezentaciju Busha u 30 sekundi. Jedna od meni najboljih je ona s poligrafom.

Kakve bi filmiće mogli napraviti sa Sanaderom? Da li je možda ova priča s umirovljenicima u igri, što mislite o onim plakatima o cijeni benzina koji su nepotpisani stajali pokraj naših prometnica u tijeku posljednje parlamentarne kampanje?

Koja je po vašem mišljenju najveća laž, obmana ili propust koju je Sanader napravio?

Misao dana:
In Mexico an air conditioner is called a politician because it makes a lot of noise but doesn’t work very well.

Categories
Ekonomija

Kada bi barem umjesto tople vode otkrili naftu…

Slušao sam posljednjih dana ovu cijelu priču oko cijene nafte, odnosno pratim to već neko vrijeme i cijela diskusija me neizmjerno zabavlja. Zabavlja me Sanader koji je odlučan u tome da brani cijenu goriva na 8kn – taj koncept osim što je danas demantiran na vrlo spektakularni način, je ujedno i beskrajno glup iz puno razloga i drago mi je da mi je onaj sindikalac (inače moj klasni neprijatelj) upozorio kako kamioni, vlakovi, autobusi idu na diesel a ne na super 95; i ako postoji pritisak na inflaciju ili standard građana onda on dolazi iz cijene nafte a ne benzina.

Općenito ta cijela ideja o “branjenju” cijene nafte je besmislena jer je nafta jedna od temeljnih sirovina koje pokreću našu civilizaciju, i iako je činjenica da veliki dio cijene nafte proizlazi iz mešetarnja koje se trenutno opravdvaju različitim rizicima (primjerice onim o vojnom udaru na Iran: molim da uočite kako je Iran strateški smješten između Iraka i Afghanistana što bi moglo dati skroz novi pogled na istu stvar), jednako tako je činjenica kako je peak proizvodnje nafte prošao tamo negdje sredinom-krajem devedesetih i da sada funkcioniramo na tržištu koje nudi sve manje i manje nafte, dok je potražnja sve veća i veća. Glumiti iznenađenje ili kako smo zakon ponude i potražnje otkrili tek nedavno je totalno besmislen, skoro jednako kao i vladina odluka da brani cijenu od 8kn za gorivo koje nitko ne koristi neovisno o činjenici da je 60% ukupne cijene goriva u stvari namet države na ovaj resurs.

Kina je veliki generator cijene goriva jer 40% svjetske energije se konzumira u kini, 40% svjetskih zaliha čelika ide trenutno u kinu. Kina ima godišnji rast BDPa od 10% ili više već 5-6 godina za redom u državi s preko 1.6 milijardi stanovnika, imaju financijski suficit od preko 60 milijardi USD mjesečno i s tim novcem su pokupovali praktički cijelu industrijsku bazu amerike i gotovo cijeli američki vanjski dug. Kinezi su postali pedeset i treća američka država bez da je i njih i amerikance netko pitao.

Pitanje je koga treba bombardirati prve; Irance ili Šangaj ili Peking? (samo da razjasnim, ja sam protiv bombardiranja bilo koga, a osobito kineza koji su puno toga dali civilizaciji)

Počnite se navikavati na visoke cijene goriva, jer kada bi Sanader doista i krenuo braniti cijenu goriva, njegov doseg je vrlo ograničene prirode i jedini način koji ja vidim je da npr. sa naših 450.000+ branitelja napadnemo i okupiramo Irak. Ameri se ne bi bunili previše, a možemo ih zaskočiti iz zasjede jer ona naša satnija ili vod može im doći s leđa (iz afghanistana) i napasti ih s leđa odakle nas ne očekuju. No mislim da to nije realni scenario.

Misao dana:
How can we dance when our earth is turning
How do we sleep while our beds are burning

The time has come to say fairs fair
to pay the rent, now to pay our share

Categories
Politika

Crveni i Crni…

U ponedjeljak navečer sam na HTVovom teletekstu pronašao naslov “Oštri odgovor SDPa” koji je vjerojatno govorio o ispadima (jer nemam bolji izraz za to ponašanje) koje je predsjednik trenutno vladajuće stranke uputio na račun SDPa a osobito na samu osobu Ivice Račana.

U utorak ujutro sam pročitao kako je SDP na svojoj press konferenciji rekao kako će “razmisliti o sudjelovanju u savezu za europu” ili kako se već to zove. Što se dogodilo s oštrim odgovorom? Može biti da u socijaldemokratskom riječniku okolišanje ili neodlučnost smatraju oštrim odgovorom koji će zbuniti protivnika/sugovornika i osigurati pobjedu na izborima. To je bio odgovor nakon što su Račana proglasili lijenčinom i ustvrdili kako bi danas bili u EU da je Sanader pobjedio na izborima 2000te! Da li se itko sjeća gdje smo mi bili nakon Tuđmanove smrti, bili smo (za one koji se ne sjećaju) u fazi kada nam je država bila u najmanju ruku u tihoj financijsko/političkoj izolaciji; još se uvijek slijegala prašina od bankrota banaka i kompanija u vlasništvu HDZovih tajkuna/pijuna

Da li je doista moguće da smo toliko brzo zaboravili što se stvarno dešavalo u tom razdoblju? Da li je moguće da je današnji HDZ u cijelosti “reformirani” (poput anonimnog alkoholičara ili zatvorenika) i kako je baš sav kukolj izbačen iz stranke? Meni se i dalje priviđaju ista lica, samo što su oni koji su bili u prvome planu sada sive eminencije, a drugi red je isturen malo naprijed.

Iskreno, nije niti stanje u SDPu daleko bolje. SDP doduše tjera svoju priču i uza sve pompozne najave nisu do sada imali neku veću krizu osim ako neko odlazak Tomca smatra nekim velikim lomom (dok ja to smatram jednim od boljih stvari koje su se SDPu dogodile). SDP je stranka u kojoj se nalazi dobar broj poštenih nesposobnjakovića ili barem onih koji odaju dojam poštenja uz koji ide neizostavna aura nesposobnosti.
Nisam siguran da li je bolje imati Čačića ili Kalmetu ili Žužula koji praktički hodaju s rukom permanentno zaglavljenom u pekmezu u odnosu na jednog Crkvenca koji se kući u sumrak nakon izbora odvezao u istom onom golfu u kojem je i stigao četiri godine ranije?

Tužno je gledati da zemljom u kojoj živiš vlada premijer upitne lucidnosti a kojem je jedina protuteža kandidat koji kaže kako će razmisliti o svemu i pritome misli kako je izrekao prijetnju. Oba, čini se, žive u nekoj drugoj državi.

Misao dana:
Right now I’m having amnesia and deja vu at the same time. I think I’ve forgotten this before.