Jučer je Branimir Glavaš proveo cijeli dan u uniformi čekajući policiju koja ga je na kraju dana (valjda nakon dnevnika) prošetala do zatvora.
No, pao mi je na pamet jedan članak iz Zakona o obrani:
10. Zastave, znak i oznake u OruŽanim snagama
Članak 115.
Postrojbe Oružanih snaga imaju svoje zastave.
Zastave postrojba Oružanih snaga propisuje vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane.
Članak 116.
Znak Oružanih snaga sadrži grb i naziv Republike Hrvatske.
Izgled znaka Oružanih snaga, oznaka činova, dužnosti i pripadnosti granama, rodovima, službama i strukama, oznaka zapovjedništava, postrojba i ustanova te izgled vojnih odora propisuje ministar obrane.
Osobama koje nisu pripadnici Oružanih snaga zabranjeno je nošenje vojne odore i dijelova vojne odore s propisanim oznakama.
Toliko o tome. Podsjetio bih samo da je upravo Branimir Glavaš bio instrumental kako bi Ivo Sanader postao predsjednik HDZa (a ne govorim sada o navodno ukradenim glasovima, nego o cijelom liku&djelu Glavaša i njegove ekipe na konvenciji HDZa kada je Ivo “izabran”). Politika je znaju svi što pa se neću ponavljati. Nemojte slučajno slučaj Glavaša zamijeniti s pravom i pravdom jer se bojim da to ovaj puta nije slučaj.
Misao dana:
Never think that war, no matter how necessary, nor how justified, is not a
crime.
Mislim da je početna premisa kolumniste Jutarnjeg u cijelosti točna, te da postoji očita fiksacija Ive Sanadera da upravo on bude taj koji će uvesti Hrvatsku u Europsku zajednicu. I doista, ako se gledaju rezultati vladavine Ive Sanadera, praktički jedino što ostaje vrijedno spomena, a da nije u cijelosti uništeno suprotnom akcijom iste te vlade – to je pristupanje EU. No međutim i ovdje se uočava zamor materijala, jer kao što je na početku mandata Ivo letao po cijeloj europi ne bi li prikupio simpatije za hitri ulazak u EU, u posljednjih godinu dana su se i ta putovanja značajno prorijedila.