Categories
Priroda i društvo

Ništa posebnog

U subotu sam dan proveo u Rijeci i Opatiji, u Rijeci sam bio poslom a potom odjurio do Opatije malo se prošetati. Usput sam uspio isprovocirati (ponovno) prehladu tako da mi nos trenutno radi prekovremeno. Jutros se vozim prema uredu i grad je totalno pust – zagrepčani su proglasili produženi vikend. Ako godina ima 220-240 radnih dana, tada taj jedan dan produženog vikenda nosi nekih 0,5 ili 0,4% BDPa. Mi smo bogata zemlja da si to možemo dopustiti. Ima nekolicina tema o kojima imam štogod za reći:

  • Prije nekoliko dana MORH je odradio cijelu vojnu vježbu za 2 razred osnovne škole u kojem se školuje sin od Berislava Rončevića (ministra obrane, laktaroša). U vojnoj vježbi su navodno sudjelovali svi rodovi vojske (obzirom da se vježba dogodila u zagrebu, malo mi je nejasno kako se u to uklapa mornarica ali nema veze. Sve skupa je u okviru HNOSa koji kaže da se roditelji moraju uključiti u edukaciju svoje djece pa su valjda poneseni američkim filmovima odlučili demonstrirati čime se njihovi roditelji u stvari bave. Problem je u tome što Rončević nije vojnik, on je državni dužnosnik koji prevrće papire po svom uredu i objektivno on nema direktne zapovjedne moći u vojsci, on je zadužen da sustav funkcionira, no zapovjedna vertikala ga mimoilazi. Problem je i u tome što jedan sat helikoptera koji je simulirao nekakav desant košta vrlo opipljivu količinu novaca, a problem je i to što je ta pokazna vježba organizirana za jedan jedini razred u kojem je eto, igrom slučaja, upravo ministrov sin. Svi mi znamo da ministri koriste državne resurse u privatne svrhe, no ovo je dosada najjavnija zloupotreba za koju sam čuo.
  • Ivo Sanader (hrvatski premijer, op. a.) biranim je riječima govorio jučer o Ivici Račanu i njegovoj ulozi u modernoj hrvatskoj povijesti. Imam osjećaj da je Ivo jako kompleksirana osoba koja na sve moguće i nemoguće načine pokušava dostići veličinu (a koju on vjerojatno vidi kao primjerice svoje članstvo u EU komisiji ili nekom sličnom tijelu). Na žalost (Sanadera), on jednostavno nema kapacitet postati velika osoba, osim svojih fizičkih dimenzija koja je puno prevelika za stvarnu intelektualnu veličinu koju on predstavlja.
  • Nedavno je lansiran novi portal vlade koji sada izgleda daleko bolje nego prethodni. Proučavam RSS zadnjih dana i povremeno se dobro nasmijem, no za finalni stav ću još pričekati. Skrenuo bih vam pozornost na interview s gore navedenim Sanaderom, ako vas zanima kako izgleda naručeni interview onda ga svakako pročitajte. I dok ne bih ulazio u detalje cijele priče uočite samo konstrukciju o Sanaderu kao uspješnom poduzetniku (priču koju je doslovce razvalio Nacional prije dva-tri mjeseca, a koja daje sasvim drugačije svjetlo na njegove “uspješne” poduzetničke dane.
  • Po telefonskoj anketi Večernjeg lista, SDP je treći mjesec za redom ispred HDZa, večernjakova anketa nije reprezentativna i dok možemo vjerodostojnima smatrati trendove, sam rezultat je pitanje interpretacije. Pulsove ankete su tu daleko preciznije i ona kaže kako se SDP polako bliži HDZu po rezultatima. HDZovci pak kažu kako se neće obraćati oporbi dok ne vide tko će postati čelnik SDPa što će se pak znati tek drugog lipnja. Ono vjerojatno i dalje rade po terenu, slave sedamnaestogodišnjicu i pripremaju se za izbore.

Jučer popodne na SDPovom youtube kanalu objavljen je kratki filmić nazvan “Moja slika Hrvatske”, a u kojem Ivica Račan govori o svojoj viziji Hrvatske. Iznimno snažan filmić kojeg vam preporučam da pogledate jer ono što Račan u njemu govori nije stranački obojano, filmić koji kao da je sniman za ovu tužnu namjenu (to je inače dio spota koji je korišten neposredno prije posljednjih parlamentarnih izbora).

Misao dana:
Some are born great, some achieve greatness, and some hire public relations officers.

Categories
Politika Priroda i društvo

Što ako bolje od ovoga ne može?

Imam nekolicinu prijatelja koje politika frustrira otprilike jednako kao i mene, i u pricipu cijela akcija oko pisanja ovog bloga i guranja pollitika.com-a je u stvari u tome da pokušamo na nekom mikroskopskom nivou gurnuti još ljudi da počnu razmišljati o tome, te da svatko u svome djelokrugu krene mijenjati svoju okolinu (po mogućnosti na pozitivno).

Despair.com: When your best just isn’t good enough.Naravno, to se ne čini osobito teškim, jer postoji toliko impresivno veliki broj žarišta (društvenih, ekonomskih, socijalnih) koja se mogu gasiti (relativno jednostavnim metodama) , a naši vlastodršci se dojimlju toliko impresivno glupima da se sam po sebi nameće zaključak da taj posao nije osobito težak jer ga inače oni ne bi mogli obavljati. Ako mi ne vjerujete, pogledajte snimku jučeršanjih Opasnih veza sa Z1 televiziji gdje je ministar financija Ivan Šuker uspio izreći toliko ekonomskih hereza da je totalni misterij ne samo tko ga je pustio na faksu, nego kako to da jutros nismo u njihovim sobama pronašli mrtve sve njegove profesore ekonomije koji su jednostavno bili prisiljeni skratiti si muke i ne živjeti od sramote da su mu u nekome času bili profesori (ha, sada je neugodno što ste mu dali te dvojke koje je iskamčio iz vas jer je bio bezobrazan i ko fol atletičar – a vidi ga sada).

Anyway, da se vratimo na originalnu temu. Dakle, nije sporno da su naši vlastodršci objektivno idioti i da je u stvari totalni misterij i prkos statistici da nam ne ide bolje od ovoga (Sanaderova vlada je u tome smislu daleko najbolja, jer se povodi po onome starom vicu kada pošalju Muju u svemir i jedina instrukcija koju su mu u NASAi dali je “nahrani majmuna i ništa ne diraj“).

Ukratko, svuda oko sebe vidim neke propuste i u stvari prilike da se posao obavi bolje, efikasnije, brže ili jeftinije ili u krajnjoj liniji drugačije.

Eh, i sada razgovaram s jednim od svojih politikom frustriranih prijatelja i diskutiramo o tom oceanu mogućnosti i onda me po prvi puta ulovi jedna totalno zastrašujuća misao – Što ako je ovo najbolje što imamo? Što ako su ovi vladajući doista najpametniji koje imamo? Što ako je ovo naš vrh, i sve dalje idemo samo nizbrdo?

Eto vam zastrašujuće misli preko ovog produženog i neproduktivnog vikenda.

Misao dana:
Anyone desperate enough for suicide…should be desperate enough to go to creative extremes to solve problems: elope at midnight, stow away on the boat to New Zealand and start over, do what they always wanted to do but were afraid to try.

Categories
Politika

Branimir Glavaš (opet) u zatvoru

Branimir Glavaš ispred Osiječkog HDZa

Jučer je Branimir Glavaš proveo cijeli dan u uniformi čekajući policiju koja ga je na kraju dana (valjda nakon dnevnika) prošetala do zatvora.

No, pao mi je na pamet jedan članak iz Zakona o obrani:

10. Zastave, znak i oznake u OruŽanim snagama

Članak 115.

Postrojbe Oružanih snaga imaju svoje zastave.

Zastave postrojba Oružanih snaga propisuje vrhovni zapovjednik na prijedlog ministra obrane.

Članak 116.

Znak Oružanih snaga sadrži grb i naziv Republike Hrvatske.

Izgled znaka Oružanih snaga, oznaka činova, dužnosti i pripadnosti granama, rodovima, službama i strukama, oznaka zapovjedništava, postrojba i ustanova te izgled vojnih odora propisuje ministar obrane.

Osobama koje nisu pripadnici Oružanih snaga zabranjeno je nošenje vojne odore i dijelova vojne odore s propisanim oznakama.

Toliko o tome. Podsjetio bih samo da je upravo Branimir Glavaš bio instrumental kako bi Ivo Sanader postao predsjednik HDZa (a ne govorim sada o navodno ukradenim glasovima, nego o cijelom liku&djelu Glavaša i njegove ekipe na konvenciji HDZa kada je Ivo “izabran”). Politika je znaju svi što pa se neću ponavljati. Nemojte slučajno slučaj Glavaša zamijeniti s pravom i pravdom jer se bojim da to ovaj puta nije slučaj.

Misao dana:
Never think that war, no matter how necessary, nor how justified, is not a
crime.