Laž, prokleta laž i statistika je glasovita teorija koju tek povremeno možemo vidjeti na djelu. O kreativnoj statistici sam već pisao i ranije u nekoliko navrata, a posljednji puta je to bilo u slučaju vladine objave o rezultatima HFPa sredinom travnja.
Vladajući su naime u proteklih nekoliko dana pokrenuli nekoliko inicijativa koje su kroz službene i manje službene kanale trebale proturiti određene informacije, a neke druge zatomiti. Prvi slučaj je onaj od Jutarnjeg lista u kojem je Jutarnji u sklopu redovitog mjesečnog istraživanja popularnosti političkih stranaka odbio objaviti rezultate ankete; prvo istraživanje se dogodilo početkom svibnja i nosilo je impresivnih 10% veći popularnost SDPa nad HDZom, da bi se anketa vratila i ponovila te dala još impresivniji rezultat od 14% razlike. Malo selo kakvo je Zagreb brzo je počelo šuškati o rezultatima koji su ostali spremljeni u ladici da bi se na kraju objavio sažetak istraživanja bez konkretnih brojeva. Čisto kako bi udario kontru, Večernji je objavio suprotno istraživanje koje pokazuje identične rezultate ali sa suprotnim predznakom, pa tako Večernjakova agencija predviđa 15% razlike u popularnosti u korist HDZa. Sva relativnost i jedne i druge ankete dolazi tek u pitanje ako shvatite da se radi o preslagivanju gotovo trećine biračkog tijela što je apsolutno neizvedivo (neovisno o tome da li je Ivica Račan umro ili ne).
No, pravi biser kreativne statistike nam je poslao ZAPI, i moram priznati, ako postoji tvrtka u kojoj je kreativna statistika model poslovanja onda su to sasvim sigurno oni. Za one koji ne znaju, ZAPI je privatna tvrtka koja se proslavila na luksuznim izdanjima i priznanjima koje dodjeljuju svake godine poduzetnicima a sve skupa na način da pronađu neki od kriterija po kojem ste među prvih xy poduzetnika u državi. Primjerice, to može biti iskazana dobit, prihod tvrtke ili recimo odnos vrijednosti toaletnog papira na skladištu s brojem kupaca koje imate – svaka tvrtka je u prvih 1% po nečemu u ovoj državi, a ZAPI je to znao kapitalizirati računajući na taštinu poduzetnika kojima osim skupocjenih BMWa godi imati skupocjenu uvezanu zlatnu knjigu hrvatskih poduzetnika.
ZAPIjevi manageri su poznati i po tome što su u donekle čudnom manevru uspjeli dobiti koncesiju za otok Koločep, u čiji posjed su stekli kroz fiktivnu udrugu otoka znanja, a koja se obvezala investirati stotine milijuna kuna u razvoj otoka. Otok nije razvijen, milijuna nema, a lokalno stanovništvo je na rubu eksplozije. Kreativni ZAPIjevci kakvi jesu, smislili su aranžman kojime će ZAPI (a vjerojatno i otok znanja) prodati državnoj FINAi za 30ak milijuna kuna, a vjerojatno skupa s njime i projekt otoka znanja kojime bi država samu sebe obvezala na 200mil kuna investicija. Stroke of a genius ako mene pitate. Cijelu priču je provalio SDPov Slavko Linić te je udrio na sva zvona i transakcija je propala. Danas svi tvrde da ništa od toga nije istina, no ja se uvijek sjetim stare dobre izreke kako izdaje nikada ne uspijevaju – iz jednostavnog razloga što ako uspiju, nitko ih se ne usudi nazvati izdajama.
Anyway, sada kada imate kontekst tko je i što je ZAPI uistinu, onda ste spremni na najnoviju anketu. Ova konkretna anketa je postala problematična utoliko što se jedan tekst ankete pojavio na ZAPIjevom portalu, a sasvim drugoga je Ratko Maček (aka. glasnogovornik vlade koji ne smije glasno govoriti) faksirao u obliku priopćenja novinarima. Problem je u tome što je na originalnoj ZAPIjevoj stranici pod pitanje 2 pisalo kako 58% poduzetnika smatra da su novonastala radna mjesta nastala kao rezultat politika koje je vodila prošla vlada, dok u Mačekovoj verziji ista stvar se pripisuje Sanaderovoj vladi. Očigledno nije riječ o tipfeleru jer se radi o međusobno različitoj jezičnoj konstrukciji i malo više preslagivanja je potrebno kako bi to promijenili. Načelno, ono što mene u stvari zanima je kako je izgledao originalni upitnik jer sada možemo diskutirati o tome koji su rezultati ispravni, no nas zanima koje je stvarno pitanje ponuđeno anketiranim poduzetnicima – bojim se da bi nas odgovor na to pitanje mogao iznenaditi.
No, ono što je meni zanimljivo u toj anketi je nešto sasvim drugo. Anketa u svojem drugom pitanju između ostalog pita o 84.000 novozaposlenih u mandatu ove vlade. Mene zanima odakle je taj podatak došao? Naime, slična situacija se ponavlja i sa pitanjem o NATOu za kojeg je usput rečeno misteriozno narasla podrška na preko 50% stanovništva – problem s NATOom je u tome što se u jednome času pojavila tvrdnja kako bi hrvatskim članstvom u ovoj vojnoj-političkoj asocijaciji troškovi obrane RH dramatično pali. Zapitajte se malo o tome, da li ste ikada čuli tu tvrdnju? Da li se sjećate tko je to i kada izračunao i temeljem čega je do tog rezultata došao? Svi znamo da je problem da li želimo ili ne želimo u NATO, no na mala vrata nam je instalirana tvrdnja kako će to biti puno jeftinije za hrvatsku – identična situacija je i ovdje, a to pak znači da se mi sada pitamo o tome da li je za 84.000 radnih mjesta odgovorna prošla ili ova vlada, no svi skupa smo kao zdravo za gotovo prihvatili činjenicu o 84.000 novostvorenih radnih mjesta. Usput, rečeno, sve kada bi to i bila istina, čini se kako se ti novozaposleni ne uklapaju u ostale statistike a koje kažu da godišnje iz škola izlazi oko 40-45.000 učenika, pa je tako stvoreno manje radnih mjesta nego što je novih radnika, a da i ne govorimo o tome kako je nezaposlenost po zavodu za zapošljavanje i dalje u blizini 300.000 nezaposlenih što je brojka koja se proteže od kraja mandata koalicijske vlade do danas minus sezonske poremećaje – a nekako duboko sumnjičim da kada bi izračunali koliko je državni aparat nabujao u protekle tri godine, da bi broj stvarno produktivnih ljudi u zemlji bio još porazniji.
Ali to nije sve, eto već pitanje broj tri u anketi, govori o rastu izvoza (pazi; OPET se radi o vremenu koalicijske vlade). Tu ima ponovno nelogičnosti, jer je pitanje totalno pogrešno formulirano i ne prati stvarne indexe (vidi podatke dzs). Primjerice, anketari su prosječni izvoz proglasili kao rast od 16% godišnje (što je valjda prosjek prosjeka jer je stvarni rast izvoza od 2003 do danas ovakav; 26, 29, 9%), istovremeno rast uvoza je 32, 16, 11%. I dok na razini prosjeka matematika, koliko toliko drži vodu (ne baš ali eto), ono što je zanimljivo uočiti je kako je s 2003 na 2004 izvoz rastao impresivnih 26%, s 2004 na 2005 još impresivnijih 29% da bi s 2005 na 2006 pao na svega 9%. Zašto je to tako pojma nemamo. Istovremeno, rast uvoza pada u barem donekle linearnom slijedu, no ne treba se previše zavaravati jer je rast uvoza u apsolutnim iznosima doslovce zastrašujući. A kada smo već kod toga, vrijedi spomenuti i dramatični pad vrijednosti dolara u posljednjih nekoliko godina što se sasvim sigurno moralo odraziti na ovu statistiku iz jednostavnog razloga što je naš izvoz uglavnom namijenjen euro zoni, a statistika se radi u dolarima što ove podatke čini još poraznijima. Bacite pogled na brošure DZSa i uvjerite se sami.
Dame i gospodo, dobrodošli u Hrvatsku, zemlju u kojoj se normalne stvari ne događaju prečesto!
[youtube]kvnvYiEsN6Q[/youtube]
Misao dana:
He uses statistics as a drunken man uses lampposts – for support rather than for illumination.
p.s. sorry što me nije bilo, no malo sam putovao uokolo pa dok sam se vratio i shvatio što sam sve propustio trajalo je to