Categories
Politika Priroda i društvo

Javna ponuda T-HT-a

Već duže vremena nešto razmišljam o javnoj ponudi dionica INA-e i trenutno aktualnoj ponuti T-HT-a i danas je Sanja Modrić iz Jutarnjeg napisala uvodnik koji manje-više opisuje ono što sam ja htio reći.

…Tom pričom žele uvjeriti građane da povlaštena prodaja dionica Hrvatskog telekoma uopće nije poklon za njihove glasove u studenom, bože sačuvaj, nego da su tu u pitanju za državu presudni razvojni ciljevi. To puno bolje zvuči. Ali, naravno, nije istina. I to se vidi skoro golim okom.

Jer, što se tiče velikih ciljeva i dobitaka, s ovakvom prodajom HT-a, preostali državni paket dionica bit će unovčen po nižoj cijeni nego što je mogla biti dobivena da ih je Vlada prodavala na normalan i uobičajeni način, onako kako se dionice prodaju na tržištu, i da se nije odlučila igrati ove komplicirane i besmislene predizborne igre sa svojim potencijalnim glasačima. Vlada će, dakle, financijski oštetiti državu.

Što se tiče kulta o ekspanziji dioničarstva u Hrvatskoj i kako će Vladina rasprodaja pridobiti mnogo građana da svoj novac počnu investirati na burzi, i to je opsjena da ne može biti veća. Sigurno 90 posto ovih ljudi koji čekaju u redovima pred poslovnicama Fine i Erste banke da bi kupili jedan ili pola Vladinog paketa, niti dugoročno žele biti dioničari T-HT-a, niti ih dioničarstvo zanima, niti imaju novca da uđu u taj svijet, niti ih je briga za budućnost T-HT-a. Svi oni računaju isključivo na dobitak od 30, 50 ili 80 posto u kratkom roku i svi će svoje akcije preprodati čim im cijena skoči. Vjerojatno nisu u krivu kad vjeruju da će skočiti jer na Ini se krasno zaradilo, a izbori su sutra i Vlada sebi ne može dopustiti da namagarči tolike ljude…

Nemojte me krivo shvatiti, svake pare (osobite ove besplatne) koje vise s drveta treba ubrati bez imalo grižnje savjesti, no nije mi jasan mehanizam po kojem država svjesno i namjerno prodaje imovinu ispod cijene kako bi opravdala politički cilj koji nije cilj te iste vlade (dakle, ovo je politički cilj HDZa, ali niti HDZ ne bi smio donositi odluke koje štete državi – barem ne namjerno).

Razlika između prodajne i stvarne cijene dionica ćemo saznati vrlo uskoro i to je ukratko cijena za koju je država oštećena (ne baš, ali otprilike). Po meni, ova vlada će oštetiti državu za koju milijardu kuna – namjerno, i svi stoje sa strane i plješću. Doista impresivno postignuće.

Glede razvoja dioničarstva, neki od ovih koji stoje u redovima će možda postati pravi dioničari, potencijalno se nekome dopadne pa odluči sav svoj intelekt posvetiti mešetarenju na burzi, jer svi znamo da jednom mudrom odlukom možete svoje bogatstvo umnogostručiti (a gdje ćete boljeg primjera od ministrice Marine Matulović Dropulić – nekima kada krene, onda im krene – i dobro je tako da nam državom upravljaju uspješni ljudi koji znaju prepoznati kvalitetnu priliku).

Najbolji su mi oni kritičari koji tvrde da se primjerice prihod ostvaren ko_fol “IPO-om” HT-a ne treba oporezivati? Rizik je ovdje naime ogroman, ako nabrajamo samo sve ono što vam se može dogoditi na putu do poslovnice Erste banke to je jedna grozota do druge, da ne spominjem dugotrajno čekanje u redu, čitanje prospekta na 400 stranica kako bi donijeli informiranu i racionalnu odluku (dovagnuvši pritom i druge prilike na burzi)…

Moj savjet, uzmite dionice T-HTa jer je to jedini poklon koji ste od HDZa dobili u životu i potom dajte glas nekom drugom.

Misao dana:
It is discouraging how many people are shocked by honesty and how few by deceit.

Categories
Politika Priroda i društvo

Laž, prokleta laž i anketa

Malo bih napisao nešto o anketama i rezultatima tih anketa, o njima čemo slušati još puno u slijedeća tri mjeseca, no da bi se ufurali u problematiku, predlažem da bacite pogled na slijedeći video u kojem HDZov jurišnik Andrija Hebrang, čovjek koji juri i koji kroz prozor nije pogledao u zadnjih petnaest godina (čini se da njemu rat još uvijek nije završio), isporučuje govor HDZovim sljedbenicima. Osobitu pažnju posvetite na rečenicu koju izgovara na samom početku treće minute, iako je i ostatak govora u najmanju ruku monumentalan. Obožavam Andriju Hebranga, on je tako očigledna i monumentalna meta.

Isti taj Andrija Hebrang (volim pisati njegovo ime, tako gordo zvuči) dao je prije neki dan i intervju Jutarnjem listu u kojem kaže slijedeće:

• Biste li smatrali neuspjehom ako na izborima HDZ zabilježi lošiji rezultat nego 2003. godine?
– Ne. Neuspjeh bi HDZ-a bio kada bismo imali i jedan posto manje od SDP-a.

• HDZ bi bio zadovoljan i s jednim zastupnikom više?
– Da, jer nam to daje mogućnost sastavljanja vlade.

• Milanović je obećao da će odstupiti ako njegova stranka izgubi na izborima. Treba li Sanader otići ako HDZ izgubi?

– Ako HDZ izgubi izbore, to neće biti pogreška HDZ-a, Sanadera i vlade. Sanader je pokazao kako se upravlja državom, provode projekti i rješavaju problemi. Da Sanader nije riješio dug umirovljenicima i novim umirovljenicima, vratio prava braniteljima, ostvario rekordan porast BDP-a, zaustavio vanjsko zaduživanje i sveo teški proračunski deficit u okvire koje prihvaća EU, moglo bi se reći: on je kriv. Ali učinio je sve što je obećao i što su birači tražili. Izgubi li, to će biti posljedica nekih drugih okolnosti.

Ova Hebrangova izjava mi je jako zabavna zato što se on automatski pozicionira za gubitak izbora. Eto, ako HDZ izgubi izbore (a u ovome času se to čini kao izvjesna situacija) to nikako ne može biti Sanaderova greška, to su neki “vanjski faktori” (ko nekad) i vodstvo vizionara Sanadera, majstora za crisis management, etiketiranog spin doktora, doktora bez doktorata, jamca za Kutline kredite, osvjedočenog kolekcionara satova i ljubitelja Veronske operne scene ne može biti nikako stavljeno u pitanje. Show MUST go on! I dok još možemo diskutirati o tome hoće li SDP pobijediti ili neće, 100% je sigurno kako HDZ neće niti izbliza ponoviti uspjeh iz 2003. godine te kako će po svoj prilici imati najmanje 1/3 manje zastupnika u Saboru. A sve to nas skupa dovodi do pitanja anketa koja su strankama (pa tako i HDZu, koji, tehnički gledano, i nije stranka) vodilja što i gdje raditi kako bi poboljšali rezultat.

Najbolja je fora ekskluziva koju je Večernji jučer provalio a koji kaže:

Nakon što ga je sinoć, naime, spomenuo sam Sanader u Slavonskom Brodu, a neslužbeni stranački izvori dali podatak da HDZ dobiva 26 posto, a SDP 23,3 posto, nastala je prava potraga za najnovijim podacima, koja je odmah udarila o zid. U GfK su potvrdili da su proveli istraživanje koje je od njih naručio HDZ.

Istraživanje je bilo opsežno, s puno detaljnih pitanja, provedeno terenski, u obliku osobne ankete, a uzorak je maksimalno pažljivo odabran.

Pazite školski primjer dobro odrađenog novinarskog posla: Napravljena je anketa, rezultati ankete su”vrući” (piše novinar koji redak ispod), potraga za rezultatima je “udarila u zid” (HDZ je inače glasovit po tome da uspjeva i najveće državne tajne zadržati u uskom krugu od 4.5 milijuna ljudi bez da procure dalje), i u stvari od samih rezultata ništa, osim da Maček odlučno demantira da je po rezultatu te ankete SDP vodeći (što bi opravdalo zašto je rezultat “vruć”, a GFK ne želi prozboriti o rezultatima niti riječi osobito kada su nepovoljni po naručitelja, a svi znamo što se događa s glasnicima loših vijesti, osobito ako su vijesti nastale terenskom anketom, stratificirane i podešene da reprezentativno reprezentiraju stanje na terenu).

I sada, na kraju balade, još bih ja bio i voljan povjerovati novinaru i gore navedenim HDZovcima da svega dva dana ranije na sva usta nisu razglasili rezultate jedne druge ankete i jedne druge agencije (ovaj puta Pulsa) a koja je provođena u IX izbornoj jedinici, a vijest kaže:

…Iizgledi da HDZ izgubi svoje uporište u Lici te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji gotovo i ne postoje. Da su sutra izbori, HDZ bi u toj jedinici dobio 46 posto glasova, a njihov glavni konkurent u utrci za vlast SDP  19 posto…

…Zanimljivost koju je izbacilo  ispitivanje je i lošiji položaj HSP-a u toj izbornoj jedinici nego što pravaši očekuju. Jer, nadali su se da bi upravo slučaj Gotovina, čijemu su se izručenju oni suprotstavljali, mogao navesti velik postotak HDZ-ovih birača da se okrenu HSP-u.

Ima ta anketa još jednu zanimljivost koju je novinar večernjeg nekako ispustio napisati, a koja je zanimljivija od igre s HSPom, a ta je da je po rezultatima izbora iz 2003, HDZ u devetoj izbornoj  imao nekoliko postotaka više glasova, a SDP nekoliko postotaka manje od gore navedenih. No ajde, neka im bude, moraju i oni negdje pobijediti jer inače bi se zbilja nadurili :).

Misao dana:
Do you ever get the feeling that the only reason we have elections is to find out if the polls were right?

Categories
Politika

Politikopata

Dopalo je do mene posljednje istraživanje agencije Puls pod kodnim nazivom CroBarometar, to je ono istraživanje koje krajem svakog mjeseca objavljuje HRT, a potom i svi ostali.

Razlog zbog kojeg se upravo Pulsovo istraživanje smatra najrelevantnijim je metodologija. To znači da se podaci prikupljaju na terenu, slučajnim uzorkom nad kojih 1000 ljudi. Ova anketa je također dizajnirana da pokrije sve hrvatske regije, te da pokriva demografsku strukturu društva. Ukratko, ovo je najreprezentativnija anketa uz izuzetak IRIjeve ankete koju za IRI opet radi Puls (inače, ako sam dobro pogodio, IRIjeva anketa obično ide krajem kolovoza na daleko većem uzorku tako da je još preciznija). Margina pogreške je cca. 3-3.9% i to treba imati na umu dok se čitaju podaci.

Ono što odmah treba napomenuti je da treba ignorirati procjene broja zastupnika, naime ta procjena nastala je na zbiru tromjesečnih rezultata i ne upada unutar ovih 3% greške, a moguće je da je demografija po izbornim jedinicama drugačija od anketirane što može dovesti do velikih razlika nakon glasovitog d’hondtanja. That said, idemo na podatke.

Ono što odmah uleti u oko je odobravanje rada vlade, 55,3% anketiranih smatra da zemlja ide u lošem smjeru u odnosu na 34,4% koji naivno misle da ide u dobrom. U pregledu rezultata po strankama, meni je upalo u oko da odmah poslije HDZovaca, HNSovci su ti koji najčešće misle da nam ide super, njih 48% u odnosu na 40% HSS-HSLS-PGSovaca, dok su svi ostali ispod gore spomenutih 34,4%. Uprosječeno, ako ste muškarac srednjih godina, visoke stručne spreme i živite u gradu i to vjerojatno Zagrebu sva je šansa da ste zadovoljni sobom i kuda ova zemlja ide, no međutim ako ste muškarac stariji od 46 s osnovnom školom, živite na selu i to još u sjevernoj hrvatskoj ili dalmaciji tada vjerojatno očekujete promjenu na izborima. Zanimljivo je promatrati demografiju nezadovoljnika, jer ispada da su nesretnici u područjima koja su tradicionalno HDZovo uporište (sela i primjerice Dalmacija, Slavonija). Ako gledamo pak zadovoljstvo trenutnom vladom, najsretniji su HDZovci iz Like s osnovnom školom stariji od 60 godina; najnesretniji su SDPovci koji žive u gradovima, srednje su dobi i srednje škole, osobito ako su u sjevernoj hrvatskoj ili Dalmaciji.

Rejtinzi stranaka su slijedeći:

SDP 28,6%
HDZ 23,8%
Koalicija HSS-HSLS-PGS 9,2%
HSP 8,4%
HSU 7,6%
HNS 5,1%
IDS 1,8%
DC 1,5%
HDSSB ,9%
Ljevica Hrvatske ,6%
SDSS ,5%
MDS ,5%
SBHS ,5%
Neka druga 1,1%
Neodlučni 10,0%

Zanimljivo je gledati popis najpopularnijih političara. Prvi je Stipe Mesić, druga je (meni totalno nerazumljivo zašto) Đurđa Adlešić, a tek potom Zoran Milanović, prvi HDZovac je Ivo Sanader i to tek na 11 mjestu koji je ispod i Ante Đapića.

Percepcija najvećih problema je slijedeća:

Nezaposlenost 68,8%
Mito i korupcija 42,7%
Kriminal i krađa 16,9%
Status umirovljenika 16,0%
Male plaće 13,2%
Zdravstvo 12,9%
Gospodarstvo 10,8%
Standard 10,1%

Usporedbe radi, bacite pogled na kako je ta ista tablica izgledala u lipnju (dakle prije akcije Maestro):

Nezaposlenost 70,7%
Mito i korupcija 37,3%
Status umirovljenika 21,5%
Gospodarstvo 14,1%
Male plaće 13,8%
Standard 13,5%
Kriminal i krađa 9,8%
Siromaštvo/ neimaština 9,2%
Zdravstvo 8,8%
Sudstvo 7,8%

Kao što vidite, briga o korupciji u društvu je poprilično narasla što bi (kako ja to vidim) značilo da je bacanjem afere u HFPu u prvi plan Ivo napravio sam sebi medvjeđu uslugu, jer je krenuo u bitku koju on ne može dobiti iz jednostavnog razloga što u njoj nema rezultata.

Još jedna zanimljiva tablica (a koja je prevelika pa je ne mogu ovdje staviti) je tablica dojma o političarima. Manje-više svi političari na toj listi imaju uobičajene oscilacije u posljednje dvije godine, i jedina osoba koja ima kontinuirani rast (ali na četiri uzastopna mjeseca, što nisam uspio pronaći niti na jednom drugom političaru) je Zoran Milanović. Milanović je ujedno prvi nakon Mesića po pozitivnim dojmu, no ako nastavi ovim tempom do izbora bi ga mogao (teoretski) i preteći.

Kao zaključak, činjenica je da su HDZ i SDP ušli u kolovozu u trku koja nije promijenila rezultat u odnosu na mjesec ranije i razlika od 5% je veća od statističke pogreške i nakon tri mjeseca mjerenja sada smo sigurni da je SDP vodeća stranka u zemlji. Treba pričekati IRI, no moje je mišljenje da je stvarno stanje SDPa nešto lošije, a HDZa nešto bolje nego u ovoj anketi čisto zbog demografije HDZovih birača koja terenska anketa u cijelosti ne može obuhvatiti.

Iznenađenje mjeseca je HSS-HSLS-PGS koji se vratio na početnih 8-9% podrške građana. Ovo je zanimljivo jer je Đurđa Adlešić (ponavljam, ničim izazvana) iznimno dobro kotirajuća u anketama, a čak niti bezlični Josip Friščić ne prolazi loše i rezultat njihove koalicije ne odgovara njihovih individualnim rezultatima. Ova koalicija je interesne prirode no interes koji ih spaja se zove “izborni prag”.

Meni totalno očekivano, HNS i dalje pada i sada su se spustili unutar statističke greške izbornoga praga. Čačić je nedavno govorio o kontrolnom paketu i 17 zastupnika, no ja i dalje ne vidim da je to realni rezultat za HNS i svaki rezultat veći od 10 zastupnika će za njih biti impresivan. Puls u objašnjenju kaže kako je SDPova ekspanzija, prvenstveno kroz lik novog predsjednika stranke pokupila dobar dio HNSovog biračkog tijela, no ja bih dodao da je skroz neracionalni stav čelništva HNSa daleko zaslužniji za ovu promjenu, jer njihova premijerska kandidatura i totaln nerazumljivo inzistiranje na tome dovelo je do bježanja birača. Ovdje se vrijedi podsjetiti da kada bježite, onda u pravilu nije važno kuda bježite, nego odakle bježite.

Nekakva svjestka iskustva kažu da u okolini poput naše, odnosi koji su uspostavljeni na terenu šest mjeseci prije izbora uglavnom odražavaju stanje na izborni dan. Nekih osamdesetak dana prije izbora ja u to nisam toliko siguran. S jedne strane imamo HDZ koji je krenuo u ofanzivu i koji će iskoristiti cijeli niz prilika da se producira (kroz privatizaciju T-HT-a, isplatu rate umirovljenicima), no istovremeno ih pogađaju praktički svakodnevne afere koje se otkrivaju i kojima se ne nazire kraj. Moja je procjena da nam slijedi promjena na izborima, no istovremeno, činjenica je kako je koalicijski kapacitet HDZa u ovome času veći od SDPovog. Ono što treba promatrati s oprezom je situacija u Osijeku koja će se zasigurno odraziti na cijelu slavoniju (i pitanje je da li je moguće napraviti prijevremene izbore prije parlamentarnih, tj. da li je to za HDZ uopće mudro učiniti čak ako i postoji mogućnost – treba pogledati zakonske rokove i vidjeti da li Đapić ovih dana taktizira sa svojom ostavkom upravo iz tog razloga). Također, uočavam i nezadovoljstvo stanovnika Dalmacije i doista se može desiti da Sanader izgubi na “domaćem teritoriju”.

Bilo kako bilo, predizborna kampanja, koja će punom snagom početi negdje sredinom rujna, sasvim će sigurno biti žestoka i neugodna, neovisno o tome što negativne kampanje više ne donose kod nas rezultate (a i loše pakiranje dobrih akcija, što smo na primjeru Maestra dobro vidjeli, također ne pomaže).

Misao dana:
An election is coming. Universal peace is declared and the foxes have a sincere interest in prolonging the lives of the poultry.