Categories
Politika Priroda i društvo

Laž, prokleta laž i anketa

Malo bih napisao nešto o anketama i rezultatima tih anketa, o njima čemo slušati još puno u slijedeća tri mjeseca, no da bi se ufurali u problematiku, predlažem da bacite pogled na slijedeći video u kojem HDZov jurišnik Andrija Hebrang, čovjek koji juri i koji kroz prozor nije pogledao u zadnjih petnaest godina (čini se da njemu rat još uvijek nije završio), isporučuje govor HDZovim sljedbenicima. Osobitu pažnju posvetite na rečenicu koju izgovara na samom početku treće minute, iako je i ostatak govora u najmanju ruku monumentalan. Obožavam Andriju Hebranga, on je tako očigledna i monumentalna meta.

Isti taj Andrija Hebrang (volim pisati njegovo ime, tako gordo zvuči) dao je prije neki dan i intervju Jutarnjem listu u kojem kaže slijedeće:

• Biste li smatrali neuspjehom ako na izborima HDZ zabilježi lošiji rezultat nego 2003. godine?
– Ne. Neuspjeh bi HDZ-a bio kada bismo imali i jedan posto manje od SDP-a.

• HDZ bi bio zadovoljan i s jednim zastupnikom više?
– Da, jer nam to daje mogućnost sastavljanja vlade.

• Milanović je obećao da će odstupiti ako njegova stranka izgubi na izborima. Treba li Sanader otići ako HDZ izgubi?

– Ako HDZ izgubi izbore, to neće biti pogreška HDZ-a, Sanadera i vlade. Sanader je pokazao kako se upravlja državom, provode projekti i rješavaju problemi. Da Sanader nije riješio dug umirovljenicima i novim umirovljenicima, vratio prava braniteljima, ostvario rekordan porast BDP-a, zaustavio vanjsko zaduživanje i sveo teški proračunski deficit u okvire koje prihvaća EU, moglo bi se reći: on je kriv. Ali učinio je sve što je obećao i što su birači tražili. Izgubi li, to će biti posljedica nekih drugih okolnosti.

Ova Hebrangova izjava mi je jako zabavna zato što se on automatski pozicionira za gubitak izbora. Eto, ako HDZ izgubi izbore (a u ovome času se to čini kao izvjesna situacija) to nikako ne može biti Sanaderova greška, to su neki “vanjski faktori” (ko nekad) i vodstvo vizionara Sanadera, majstora za crisis management, etiketiranog spin doktora, doktora bez doktorata, jamca za Kutline kredite, osvjedočenog kolekcionara satova i ljubitelja Veronske operne scene ne može biti nikako stavljeno u pitanje. Show MUST go on! I dok još možemo diskutirati o tome hoće li SDP pobijediti ili neće, 100% je sigurno kako HDZ neće niti izbliza ponoviti uspjeh iz 2003. godine te kako će po svoj prilici imati najmanje 1/3 manje zastupnika u Saboru. A sve to nas skupa dovodi do pitanja anketa koja su strankama (pa tako i HDZu, koji, tehnički gledano, i nije stranka) vodilja što i gdje raditi kako bi poboljšali rezultat.

Najbolja je fora ekskluziva koju je Večernji jučer provalio a koji kaže:

Nakon što ga je sinoć, naime, spomenuo sam Sanader u Slavonskom Brodu, a neslužbeni stranački izvori dali podatak da HDZ dobiva 26 posto, a SDP 23,3 posto, nastala je prava potraga za najnovijim podacima, koja je odmah udarila o zid. U GfK su potvrdili da su proveli istraživanje koje je od njih naručio HDZ.

Istraživanje je bilo opsežno, s puno detaljnih pitanja, provedeno terenski, u obliku osobne ankete, a uzorak je maksimalno pažljivo odabran.

Pazite školski primjer dobro odrađenog novinarskog posla: Napravljena je anketa, rezultati ankete su”vrući” (piše novinar koji redak ispod), potraga za rezultatima je “udarila u zid” (HDZ je inače glasovit po tome da uspjeva i najveće državne tajne zadržati u uskom krugu od 4.5 milijuna ljudi bez da procure dalje), i u stvari od samih rezultata ništa, osim da Maček odlučno demantira da je po rezultatu te ankete SDP vodeći (što bi opravdalo zašto je rezultat “vruć”, a GFK ne želi prozboriti o rezultatima niti riječi osobito kada su nepovoljni po naručitelja, a svi znamo što se događa s glasnicima loših vijesti, osobito ako su vijesti nastale terenskom anketom, stratificirane i podešene da reprezentativno reprezentiraju stanje na terenu).

I sada, na kraju balade, još bih ja bio i voljan povjerovati novinaru i gore navedenim HDZovcima da svega dva dana ranije na sva usta nisu razglasili rezultate jedne druge ankete i jedne druge agencije (ovaj puta Pulsa) a koja je provođena u IX izbornoj jedinici, a vijest kaže:

…Iizgledi da HDZ izgubi svoje uporište u Lici te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji gotovo i ne postoje. Da su sutra izbori, HDZ bi u toj jedinici dobio 46 posto glasova, a njihov glavni konkurent u utrci za vlast SDP  19 posto…

…Zanimljivost koju je izbacilo  ispitivanje je i lošiji položaj HSP-a u toj izbornoj jedinici nego što pravaši očekuju. Jer, nadali su se da bi upravo slučaj Gotovina, čijemu su se izručenju oni suprotstavljali, mogao navesti velik postotak HDZ-ovih birača da se okrenu HSP-u.

Ima ta anketa još jednu zanimljivost koju je novinar večernjeg nekako ispustio napisati, a koja je zanimljivija od igre s HSPom, a ta je da je po rezultatima izbora iz 2003, HDZ u devetoj izbornoj  imao nekoliko postotaka više glasova, a SDP nekoliko postotaka manje od gore navedenih. No ajde, neka im bude, moraju i oni negdje pobijediti jer inače bi se zbilja nadurili :).

Misao dana:
Do you ever get the feeling that the only reason we have elections is to find out if the polls were right?

Categories
Priroda i društvo

Pravila o postupanju elektroničkih medija s nacionalnom koncesijom u republici hrvatskoj tijekom izborne promidžbe

Možda ste svjesni priče koju je prije nekoliko dana otvorila Željka Antunović o tome da li izborni zakon i pravila koja obvezuju elektroničke medije imaju smisla. U istome članku (kojem sam izgubio link pa nažalost ga morate potražiti sami).

Naime, fora je u tome da je po zakonu garantirano svim kandidatima i valjanim listama jednaka zastupljenost u medijima. Ova pravila smo imali za izbore 2000te, neizmjenjena su ostala 2003 a kako se čini postoji ozbiljna mogućnost da ona ostanu i sada. Pravila su javno objavljena, donešena su 16. listopada 2003. godine dakle svega nekoliko dana prije početka kampanje (vidi narodne novine).

Naš izborni zakon je jedna velika glupost. Naime ima cijeli niz nelogičnosti, za početak, mi koristimo glasovito dHondtovu formulu (brittanica) koja favorizira stranke s najvećim rezultatom i koja iskreno rečeno s brojem naših zastupnika (1 to je 14 po izbornoj jedinici) ne daje baš najdemokratskiji rezultat. Potom su tu izborne jedinice koje su nastale vjerojatno na nekoj zgužvanoj salveti jer nema drugog izgovora da ako stanujete usred zagreba glasate u istoj izbornoj jedinici kao i primjerice Novi Vinodolski. Ako svemu tome pridodamo relativno niske limite za stvaranje političkih stranaka (još je stari Krleža govorio o tome), zastupničke penzije koje vam osiguravaju egzistenciju i na kraju, kao šlag na torti tu su i pravila praćenja izbora za elektroničke medije s nacionalnom koncesijom. Sve ovo zajedno vam praktički garantira da će se osim političkih stranaka koje svakodnevno sudjeluju u životu ove države na izbore javiti i brdo raznih ridikula za koje uopće nema objašnjenja otkuda su došli (ili gdje se nalaze između izbora).

No, Andrija Hebrang, poznati demokrata iz još demokratskije stranke jasno upozorava kako je to jedina šansa malima da se predstave i da im se ne smije ograničiti ta mogućnost. To je naravno super, no pogledajmo kako to izgleda u brojkama (dobio sam neke brojke pa čisto da dobijete relaciju).

Tijekom izborne kampanje u 2003 godini, HTV je na prvom i trećem programu pratio izbore. Na Trećem programu emitirano je nešto više od 133 sati programa s prosjećnom gledanošću od 1.13% (s time da je najgledanija emisija imala 1.78% gledanosti, najniža 0,71% i to svega dva dana prije izbora) , na prvom programu je emitirano još 160 sati programa koji je bio malo gledaniji, te smo ukupno imali prilike gledati impresivnih 300 sati programa raspoređenih na dva tv kanala tijekom nekoliko tjedana kampanje, s vrlo depresivnih 1.2% prosječne gledanosti.

1.2% gledanosti odgovara otprilike 40.000 ljudi, ili značajno manje od recimo prijenosa sabora koji se u normalnim uvjetima jedva zadržava na programu upravo zbog gledanosti.

Pogledajmo kako to izgleda sa strane izbornih rezultata? Naime, probajte se sjetiti barem nekih od likova koji su koliko-toliko dominirali TV programom tijekom izbornih emisija i koliko su oni saborskih mjesta donijeli? Nijedno? Da li je moguće da apsolutno nitko od birača nije prepoznao baš nijednu od tih malenih stranaka i nezavisnih lista, ili je možda problem u nečem drugome?

https://www.youtube.com/watch?v=hXyZ1LFOnG0

Dok je HDZ vladao medijima i u onome razdoblju devedesetih još je imalo smisla zacementirati takve odnose i zagarantirati kakvu-takvu jednakost u medijima. No pitanje je da li je u medijima (kakvi god oni bili) danas ista situacija ili se možemo pouzdati u novinarsku i uredničku prosudbu?

Da smo sada u americi, tekst bi završio sa “pišite svome kongresmenu” no to kod nas nije moguće, ali se nadam da će inicijativa koju su zajednički pokrenuli HTV, RTL i NovaTV donijeti neki rezultat te da će se izborni zakon promijeniti (postoje neka ograničenja na tu temu), a ako to već nije moguće u Zakonu za izbor zastupnika, onda barem da se pravila praćenja pojednostave i liberaliziraju koliko je to moguće.

Misao dana:
Television is the first truly democratic culture – the first culture available to everybody and entirely governed by what the people want. The most terrifying thing is what people do want.

Categories
Politika Video

Sabor HDZa, epilog

Snimio sam desetak minuta događanja iz Cibone no nešto me muči s mojom DVD pisalicom tako da ništa od jubitoa (zasada), tako da update slijedi kada ulovim vremena.

Sada malo analize HDZovog sabora nakon prespavane noći. Kao prvo, u odnosu na SDPovu konvenciju ogromna je razlika bila u uvjetima za novinare s kojima sam se ja družio, bili smo zgurani u malenu sobu, ponuđena je bila samo voda (koje je nestalo) i kava iz automata (koje je prvo nestalo), u novinarskoj sobi neko vrijeme nije bilo struje i interneta, stolci su bili tako postavljeni da bi prošli s jednog kraja prostorije na drugi u pravilu ste morali dignuti barem nekoga. Neki su dobili i sendviče no nisam shvatio odakle su došli i zašto ih nema više. Imam snimku press sobe na videu pa ćete to vidjeti kako je izgledalo.

https://www.youtube.com/watch?v=zNevvaWKRuU

Za one koji znaju oko Cibonine dvorane ima prsten hodnika kroz koji se do dvorane i dolazi, prsten je dobrim dijelom (nevjerojatno velikim dijelom ako se mene pita) zakrčen smećem kartonskih kutija u kojima su se nalazili materijali za sabor, fora je da su kutije bile različite kao da su ljudi te materijale pakirali u prvo što im padne pod ruku.

Dvorana je bila zakrčena ljudima, gužva je bila iznimno velika (iako ne i nemoguća za hodanje), osiguranja je bilo strašno puno od policije ispred dvorane preko likova s prozirnim slušalicama u crnim odijelima na svim hodnicima i po dobrom dijelu dvorane, pa do primjerice rendgena i detektora metala na samom ulazu (barem ovome za novinare). Unatoč potvrđenoj akreditaciji, nije me bilo na popisu i što sam ja ženi izgovorio na ulazu to je ona i zapisala.

Razglas je bio preglasan dok su govorili političari – mislim da je to bilo namjerno napravljeno radi efekta. Najglasnije je bilo za vrijeme dok je trabunjao Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.).

A sada malo o sadržaju; kao prvo (a vidim da su mnogi to primjetili), cijeli skup je režirao Dolenčić koji je od toga napravio kazalište, red zabave, red muzike, red političara i tako nekoliko put a na kraju ljubitelj opere (osobito veronske scene) dr Ivo. Neki od govora su bili prilično dobri, primjerice Darko Milinović je imao sjajan govor na temelju kojega ja koji nemam licencu mu mogu slobodno preporučiti da potraži profesionalnu pomoć. Hebranga i Jandrokovića sam u cijelosti propustio. Martina Dalić je bila dosadna.

Ono što se moglo primjetiti (ako gledate na stvari poput mene, a podsjećam da ja nisam nužno najobjektivniji u tome) je da je većina govora bila defenzivna tj. odgovarali su na teme koje je nametnuo SDP. Primjerice to je tema glasanja dijaspore odnosno pitanje gospodarskog programa SDPa. Skoro je pa nevjerojatno koliko je vremena potrošeno na kritiziranje (i povremeno direktno vrijeđanje) oporbe i programa koje je oporba predstavila. Stoga zaključujem kako je ovaj sabor bio za unutarnju upotrebu HDZa i mobilizaciju njihovog članstva koje koliko god lobotomirano bilo mora biti barem dijelom načeto od ovih silnih afera koje su se u posljednje vrijeme zabrojale, odnosno anketa koje polako ali sigurno signaliziraju odlazak HDZa sa scene (unatoč sada već 7% razlike, ja i dalje nisam toliko uvjeren i razlika mora biti veća). Sabor HDZa nije prema javnosti poslao niti jednu poruku koju nismo znali do sada, predizborni program nije predstavljen, a u klasičnom HDZ spinu umotani su pojedini i djelomični podaci koji govore o postignućima ove vlade. Gotovo je nevjerojatno (no to je IRIjevo istraživanje pokazalo) kako ljudi misle da je HDZ sagradio više cesta nego koalicijska vlast (što je totalna glupost), dok ekonomske parametre (poput ovoga rasta BDPa u prvom kvartalu) ne dovode u relaciju s ostalim parametrima (potrošnje ili zaduženja).

Jedine dvije stvarne novosti, koje su totalno bizarne, je glasanje od 16 godina (što je prijedlog koji je već bio u parlamentu od strane SDPa i kojeg je ako se ne varam HDZ već jednom odbio) , rad umirovljenika bez da im se mirovina stavi u mirovanje (na stranicama SDPove mirovinske reforme imate negdje statistike starosti umirovljenika – to su iznimno nepovoljni podaci jer imamo ogromni broj vrlo mladih umirovljenika). Ova ideja mi se ne sviđa zato jer će postojeći umirovljenik biti puno konkurentniji poslodavcu nego obični radnik. Naime po pokazanom planu na plaću umirovljenika neće se obračunavati mirovinski doprinos (pa će biti jeftiniji), a po samoj logici stvari umirovljenik koji će imati dupli prihod biti će u stanju prihvatiti nižu plaću nego radnik kojem je to jedini izvor prihoda. I zadnje, predloženo je da se u prvoj godini zaposlenja ne obračunava novozaposlenima doprinos na zdravstvo (koji trenutno iznosi 20%), što mi je također glupo jer je primjerenije da se država (ako se već odriče) odrekne poreza a ne doprinosa na zdravstvo, zašto baš zdravstvo koje nam je u totalnoj banani? Osim toga, mislim da se različitim mjerama oslobađaju različitih davanja vrlo široke mase korisnika tako da su ogromne količine pomoći raširene na veliki broj ljudi umjesto na razmjerno manji kojima je pomoć doista potrebna – tu će (barem u teoriji) porezni broj doista pomoći i to je prijedlog (koji je univerzalan i za SDP i za HDZ) koji će pomoći.

Hrvatska je zemlja koja 50% BDPa redistribuira čime smo praktički i dalje u komunizmu i o tome nije bilo niti riječi, nije spomenuto niti smanjenje poreza (iako je uporno naglašavano SDPovo predlaganje poreza na kapital i imovinu koje ima svoju jasnu protutežu u smanjenju drugih davanja), decentralizacija nije spomenuta, a vidi čuda, niti NATO ili EU.

I kao finale, cijeli taj program HDZ je nazvao “3×7” što je valjda antipod Jurčićevom “4×4”- no nije mi jasno kada su skovali taj 3×7 obzirom da su se podaci iz zavoda za statistiku saznali tek prije dan-dva (prvo je bilo 6%, pa 6.9 i na kraju 7%), no uredno su se ti podaci našli u “brošurama” koje su podijeljene izaslanicima…

Taj, kako to Martina lijepo zove “strateški okvir” sam dobio pa ću ga i proučiti u slijedećem razdoblju.

Eto, toliko o saboru HDZa, ostao sam Vam dužan još samo video, ali to tek kada se izborim s DVD snimalicom.

Slijedeći tjedan me nema, naime zahvaljujući Vijeću europe dobio sam priliku boraviti sedam dana u Strasbourgu te se iz prve ruke upoznati sa tijelima Vijeća europe, Europskom parlamentu te suda za ljudska prava. Program je iznimno bogat sa mnoštvom sjanih govornika i radionica, a i društvo s kojime idem je sjajno tako da teško da će biti previše blogiranja.

Misao dana:
To enter Europe, you must have a valid passport with a photograph of yourself in which you look like you are being booked on charges of soliciting sheep.