Categories
Gadgets

Priča o jednom bojleru, Ariston Velis WiFi

U ovim post-potresnim vremenima najčešća posljedica u mnogim domovima (barem ova za koju sam ja čuo) jest to da zbog oštećenja dimnjaka mora doći do zamjene cijelog sustava grijanja vode. Pretpostavljam da i vi imate nekoga koga je to zadesilo, osobito ako stanuje u starijim zgradama Zagrebačkog centra. Ovaj moj blog post nije direktno uzrokovan potresom nego je bila riječ o adaptaciji kupaonice i kuhinje. O iskustvima sam ionako htio pisati jer adaptacija uključuje stvaranje smart-home-a na steroidima, dakle nije riječ o uobičajenom prepakiranom smart-home sustavu koji košta puno i kupuje se po načelu ključ u ruke, nego je ideja bila uzeti razne proizvode, raznih proizvođača i sve ih integrirati u jedan “uglazbljeni” sustav (u čemu sam i uspio). Negdje usred adaptacije, duboko nakon što su sve odluke donesene, sasvim slučajno desio se i moj kontakt s Aristonom, pa je tako upravo ovaj električni bojler (odluka o kupnji se dogodila prije toga) postao dio suradnje (o točnim detaljima malo više na dnu teksta).

Anyway, problem prilikom adaptacije je bio sljedeći. Kupaonica koju je trebalo adaptirati nalazi se u zgradi koja ima toplanu kao izvor za grijanje, ali toplana ne pruža toplu vodu za kuhinju i kupaonicu. Umjesto toga, i u kupaonici i u kuhinji nalazili su se stari atmosferski bojleri kakvi se više ne smiju ugrađivati a i koji su po svojoj prirodi opasni za korištenje, osobito u modernim prostorima koji su zbog moderne stolarije dobro zabrtvljeni. Trebalo je dakle u cijelosti promijeniti postojeću instalaciju. S plinskim protočnim bojlerima imate problem jer oni traže blizinu dimnjaka. Kuhinjski bojler uopće nije imao dimnjak (eto, ja uopće nisam znao da takvi bojleri postoje ali zatekao sam takvoga), dok je kupaonski protočni plinski bojler između ostalog bio postavljen na poziciji koja mi nije odgovarala. Objašnjavam sve ovo zato da pobrojimo radove koji su nužni za premještanje, a oni uključuju izvođenje novih cijevi za plin na novim pozicijama (koji po propisima moraju biti nadžbukni, postojeća instalacija nije bila takva – stariji stan). Htio to ili ne, bojler mora biti smješten blizu postojećeg otvora dimnjaka ili morate bušiti fasadu (ako postoji tehnička mogućnost, što kod mene nije bila opcija), te naravno morate riješiti pitanje dimnjaka (čitaj: sanacija postojećeg dimnjaka) koji mora biti izveden za moderne bojlere i mora osigurati i dotok zraka za bojler ali i odvod ispušnih plinova.

Dodatni problem u cijeloj priči je i to što plinski bojleri u uvjerljivoj većini dolaze kao kombi bojleri, dakle predviđeni za grijanje i proizvodnju tople vode, izbor bojlera koji samo griju toplu vodu je vrlo ograničen a njihova cijena nije bitno manja od cijene kombi bojlera. U konačnici, u mom slučaju ukupna cijena zamjene plinskog bojlera bi iznosila skoro 15.000kn (bez cijene atesta plinske ili dimovodne instalacije), te bi bio limitiran pozicijom bojlera a što bi utjecalo i na tlocrt kupaonice, o tome da moramo pronaći cijeli niz novih majstora da i ne govorim (tipično, plinsku instalaciju ne izvode vodoinstalateri, a za dimnjak opet morate imati nekoga tko se time bavi i naravno lokalnog dimnjačara-monopolistu koji naplaćuje potvrdu da je bacio pogled, a onda morate taj postupak ponavljati svake godine).

Tu negdje sam počeo razmišljati o električnim bojlerima iako sam se cijeli život grijao i pripremao toplu vodu na plin i uglavnom smatrao električne bojlere inferiornim i skupim rješenjima. Ipak, tehnologija je malo uznapredovala i u konačnici sam odabrao instalaciju električnog bojlera za toplu vodu Ariston Velis 80 Wifi (bojleri dolaze u tri veličine 50, 80 ili 100l, te ih je moguće kupiti i bez WiFi modula).

Električni bojleri imaju nekoliko temeljnih prednosti pred plinskom braćom. Treba im samo dotok vode i električna utičnica, sasvim je svejedno gdje se nalaze. U pravilu su bitno jeftiniji od plinskih bojlera jer u njima nema pokretnih dijelova, a nema niti potrebe za skupocjenim instalacijama plina, dimnjaka i atestima i kontrolama koje su nužne za plinske instalacije. Električni bojleri daju stabilnu temperaturu vode pa su pogodni za spajanje na termostatske mješalice (set it and forget it, obično na takve nailazite u hotelima), te su naravno za razliku od plinskih bojlera totalno bešumni.

Ima naravno i mana; ako nemate dovoljno jaku instalaciju struje (ako niste tvornica vjerojatno je nemate), morate koristiti akumulacijski bojler koji ima spremnik vode kojeg zagrijava na programiranu temperaturu pa morate odabrati veličinu tanka koja odgovara očekivanoj potrošnji vašeg kućanstva i ako bojler nije bio uključen morate pričekati da zagrije vodu prije tuširanja. I više od svega, ti bojleru su ružni koliko god ružni mogu biti. Najčešće je riječ o neinventivnom bijelom spremniku koji zbog svojih nezgrapnih proporcija i veličine dominira kupaonicom.

Svejedno, krenuo sam istraživati što se sve nudi na dosadnom tržištu električnih bojlera i nakon pregleda ponude vrlo brzo sam se fokusirao na Ariston Velis.

Slim, smart and super fast: Ariston introduces Velis

Mislim da sam pogledao apsolutno sve što se nudi (po dućanima, online, ali i u inozemstvu) i bez bitne konkurencije Aristonov Velis je estetski pobjednik bez pretjerane muke. Bojler izgleda sjajno (koliko je to moguće za jedan bojler), ne izgleda kao emajlirana bačva, vidljivo je da ga je oblikovao talijanski dizajner a ne austrijski inženjer, ima neke krivulje, jasne crte, metaliziranu površinu – ukratko, netko je razmislio i napravio bojler koji bez imalo srama može pripadati moderno dizajniranoj kupaonici bez da naruši opću estetiku prostora pa čak i da je naglasi. Vanjski izgled je samo prvi razlog za odabir Velisa, ima u njemu i inženjerski dobrih rješenja. Kako bi izbjegli izgled bijele bačve, napravili su ga od dva cilindrična tanka obučenog u metalni plašt pa je bojler plitak, svega 27.5cm (tankovi su emajlirani titanom da izbjegnu sakupljanje kamenca – btw. uvijek je dobro imati mehaničko filtriranje i omekšavanje vode, to košta svega par stotina kuna, a drastično će produžiti vijek trajanja slavina, perilica i bojlera), takav dizajn omogućava brže zagrijavanje vode ali i mogućnost da bojler instalirate vodoravno (ako je prostor problem).

I tu dolazimo do troškova eksploatacije što je tradicionalna boljka električnih bojlera i jedini razlog zašto su plinski bojleri toliko česti. Naime, obzirom da oni “čekaju” da otvorite toplu vodu, ta ista voda mora biti zagrijana na odgovarajuću temperaturu. Jednom kada zagrijete vodu, ona se hladi, a hlađenje je moguće riješiti dobrom izolacijom tankova. Iskustvo kaže da nakon što smo postavili bojler, kada bi zagrijali vodu na npr. 60C, voda bi bila topla i dva-tri dana nakon gašenja bojlera (to ne znači da bi mogli napuniti olimpijski bazen vrućom vodom, ali bi se bez problema mogli otuširati). Mene je iznenadilo koliko dugo bojler čuva temperaturu vode.

Staromodni električni bojleri u biti imaju samo termostat (s nekoliko predefiniranih položaja ili slobodnim odabirom temperature), prate temperaturu vode u tanku i ako ona padne ispod neke razine, ponovno krenu grijati dok ne doistignu željenu temperaturu. To ukratko znači da ako odete na putovanje, a niste isključili bojler, on će trošiti struju danima. Upravo ovo je najveća prednost Aristonovog Velisa, jer elektronika koja ga pokreće daje nekoliko mogućih načina “programiranja” ponašanja bojlera.

Prva i najjednostavnija shema, analogna klasičnom električnom bojleru je predprogramiranje željene temperature vode. Jednostavno odaberete temperaturu koju želite zadržavati u bojleru i to je to. Ariston je temperaturu vode u tanku povezao s brojem tuširanja, pa možete odabrati za koliko tuširanja bojler mora biti spreman (to je jasno označeno na displayu, pa ako je bojler bio skroz hladan, čim se ugrije dovoljna količina vode za jedno/dva/tri tuširanja imate jasnu oznaku da možete pod tuš bez opasnosti da vas zapljusne hladna voda).

Druga shema koja vam stoji na raspolaganju je klasični programirani termostat sličan termostatima za centralno grijanje. Ovdje pak odaberete periode dana u kojima želite imati dovoljnu količinu i željenu temperaturu tople vode na raspolaganju (po danima u tjednu, pa možete imati različit režime grijanja za svaki dan u tjednu). Ovaj program je prvi koji omogućava značajnije uštede električne energije jer bojler jednostavno neće grijati vodu u periodima u kojima ne očekujete potrošnju (npr. dok ste na poslu ili spavate).

Treća shema (ujedno i ona koju trenutno koristim) je tzv. Eco način u kojem bojler zahvaljujući integriranoj elektronici i algoritmu prati vašu potrošnju vode i to na način da prati vrijeme u kojem trošite vodu (po danu, ujutro i/ili navečer), no puno bitnije, prati i koliko vode trošite pa odabire točno onu temperaturu koja je dovoljna da osigura dovoljnu količinu tople vode, bez da je drži na nepotrebno visokim temperaturama i na taj način troši energiju. Algoritam cijelo vrijeme uči, bilježi vašu potrošnju i na taj način prilagođava rad bojlera.

Bojler osim svega ima i još dvije bitne funkcije. Opremljen je wifi modulom pa ga možete spojiti na mobilnu aplikaciju (tako da gdje god bili uvijek ga možete uključiti ili isključiti izdaleka), aplikaciju možete koristiti za programiranje, a možete pratiti i izvještaje koliko ste energije utrošili.

Ariston Aqua aplikacija (screenshotovi mojeg bojlera, ekran za programiranje temperature, izvještaj o potrošnji električne energije i trenutno stanje bojlera).

Postoji i program za prevenciju legionele (opasna bolest koja se događa u svim sustavima gdje je toplo i ima vlage, poput bojlera ili klima uređaja), gdje će bojler paziti da u odgovarjućim intervalima sterilizira svoju vlastitu unutrašnjost i ubije sve eventualne bakterije koje su se našle u tanku.

Postoji još jedna metoda povezivanja koju također koristim, a to je povezivanje sa smart-home sustavom. Bojler je putem API-ja poveziv s drugim sustavima (dakle, nije zatvoren u jednu aplikaciju o kojoj ovisite), pa je moguće integrirati bojler u pametnu kuću. Ako niste zadovoljni s programima koji vam stoje na raspolaganju uvijek možete napisati svoje vlastite, kombinirati postojeće ili ih dinamički mijenjati iz jednog u drugog ovisno o željenim parametrima (ja koristim Hassio kao smart home sustav, Aristona za sada samo “pratim” kroz Home Assistant, iako mi i Hassio mobilna aplikacija i web sučelje omogućavaju da promijenim bilo koji od parametara bojlera, ili isprogramiram svoju vlastitu automatiku – npr. da forsiram da bojler grije vodu u doba jeftinije struje).

Povijest kretanja temperature u bojleru (moj primjer, screenshot je napravljen kroz sučelje smart-homea) kroz period od protekla 24 sata. Bojler se sam pripremio za večernje tuširanje i nakon toga uopće više nije grijao vodu do sljedećeg dana predvečer kada je ponovno počeo grijati jer je u tankovima dovoljno tople vode za dnevnu potrošnju. Svaka od strmih stepenica prema dolje označava trenutak kada je topla voda bila trošena pa je tank nadopunjen hladnom vodom (uočite jutarnju oštru “stepenicu” potrošnje vode). Bojler je podešen na autopilota u “Eco” modu.

I još samo par riječi o troškovima instalacije i eksploatacije. Moja inicijalna dilema je bila da li treba ići na cjelovitu rekonstrukciju plinske instalacije koja je zahtjevala puno novaca ili kupiti električni bojlera. Razlika cijene samo nužnih materijala je bila oko 12.000kn (komplet nužan za plinski bojler je u konačnici toliko skuplji od kompleta za električni bojler – vaša situacija može biti skuplja ili jeftinija). Praćenje potrošnje pokazuje kako moj bojler u posljednje vrijeme troši oko 4kW struje dnevno za toplu vodu koja mi je potrebna. Po današnjim cijenama, bojler će tijekom godine potrošiti ukupno 1.590kn električne energije (u režimu 75% u skupljoj tarifi, 25% u jeftinijoj), dok bi za identičnu količinu plina (s time da su plinski bojleri manje efikasni pa je to optimistična procjena) utrošio 686kn. Ako razliku cijene struje i plina usporedimo s uštedom koju sam ostvario odlukom da vodu grijem električnim bojlerom, ispada da moj Ariston Velis može grijati vodu punih trinaest godina i tek tada njegova eksploatacija počinje biti skuplja od odabira plinskog bojlera (a to je trenutak kada će vjerojatno oba bojlera biti dotrajala i potrebno ih je mijenjati). Ušteda naravno ovisi o vašim navikama, broju ukućana koji koriste toplu vodu i ona može biti duža ili kraća od mojeg primjera, ali se sasvim sigurno mjeri u godinama.

Misao dana:
Gods, it felt good. Hot water was civilization. Vimes could feel the stiffness in his muscles melting away in the warmth.

p.s. u duhu transparentnosti; iako ovo jest “sponzorirani tekst” ponavljam da je odluka o kupnji nastala prije nego što se suradnja dogodila – Ariston nije ni na koji način sudjelovao u pisanju ovog teksta (dakle nisu dali nikakve instrukcije, naglaske ili bilo što slično tome), niti su bili upoznati sa sadržajem prije objave

Share the post "Priča o jednom bojleru, Ariston Velis WiFi"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Ekonomija Priroda i društvo

Trošarine kao alat kartelizacije tržišta

Vjerojatno ste primjetili članke koji su popratili prijedlog novih (naravno, većih) trošarina na duhanske proizvode, a koji bi trebao stupiti na snagu od 1. ožujka ove godine. Ono što je posebno zanimljivo, jedinstveno i dosada nikada viđeno (a vidjeli smo do sada doista svašta), je struktura tog povećanja. I dok će pušači na prvu vikati kako je riječ o velikom povećanju, oni malo analitičniji će to povezati s najavom Britsh American Tobacco-a o odlasku iz Hrvatske. Meni se nekako čini da treba kopati dublje, te je ovaj prijedlog pravilnika dio puno veće pan-europske igre u kojoj smo mi samo pješčanik lobističkog eksperimenta koji nastaje kao rezultat zanimljive sinhronizacije interesa jedne kompanije i političkih ciljeva vlasti.

Kao što je to u gornjem linku lijepo napisano, trošarine se kod nas koriste za krpanje proračunskih rupa i do sada nije primjećena primjena neke prepoznatljive strategije prema proizvodima koji podliježu trošarinama. Ako specifično promatramo cijene duhana na razini EU-a, vidjeti ćete kako je raspon cijena prosječne kutije cigareta između 2.5 do 11.3 EUR, gdje je Hrvatska (ekonomski vjerojatno najlošije stojeća država) u donjoj trećini cijena (po odobrenom cjeniku Carine, prosječna cijena je 25kn na 308 registriranih proizvoda).

Ako pogledate prijedlog novog pravilnika, ono što je odmah vidljivo i što puni naslove je podizanje trošarina na grijane duhanske proizvode za impresivnih 75% (sa svega mjesec dana najave, toliko o predvidivosti poslovne klime). U kunama, to je povećanje s 800 na 1.400kn po kilogramu grijanog duhana i vjerojatno najveća trošarina na grijani duhan u Europskoj uniji i vjerojatno najveće povećanje na bilo koji duhanski proizvod. To ukratko znači da će nakon ovog novog povećanja, trošarina po kilogramu za grijane duhane biti 60% veća od trošarine za obične cigarete i to je ujedno najzanimljivi dio. Naime, ako promotrite trošarine u drugim EU zemljama na grijane duhane, one su uglavnom vezane na trošarine na cigarete (jedan kilogram duhana je oporezovan slično kao i jedan kilogram grijanog duhana, no kako je uložak grijanog duhana lakši od cigarete, porezni teret po jednom ulošku je cca. 30% tereta cjedne cigarete). Hrvatska je danas upravo na tom prosjeku, ali izgleda da ćemo se ovim povećanjem trošarine na grijane proizvode lansirati jednim potezom u sam vrh EU.

https://taxfoundation.org/eu-vapor-tax/

Konzumacija duhana je loša za zdravlje i postoji cijeli niz taktika koje države koriste kako bi prisilile pušače na manje štetne aktivnosti. Pametnom trošarinskom politikom moguće je potrošače usmjeriti prema manje štetnim proizvodima, to je politika poznatija pod nazivom Tobacco Harm Reduction. Iako ne postoje definitivni podaci o točnim omjerima, postoji konsenzus kako su grijani proizvodi manje štetni od klasičnih cigareta.

Čemu onda služi ovakav drastičan porast trošarina na grijani duhan? Zdravstveni razlog ne može biti jer podizanje cijene 8% štetnijem proizvodu (cigaretama), a 75% manje štetnom (grijanom duhanu) nikako nije logično. S druge strane, ne može biti ni fiskalni jer i malo veći postotak od ovih 8% na cigarete (koji je uzgred rečeno najmanji rast trošarina u EU ove godine) državi nosi više nego ovaj ogromni rast trošarine na grijani duhan, osobito ako znamo da grijani duhan drži svega 5% posto tržišta.

Trošarine je kao problem aktualizirao BAT, a u jednom od svojih govora premijer Plenković je direktno povezao najavu odlaska BAT-a iz Hrvatske s problemom trošarina. To je donekle čudan argument, budući da BAT-ova tvornica 80% svoje proizvodnje cigareta plasira u izvoz, dok istovremeno uvozi gotovo 90% sirovina pa je stoga pitanje trošarine za veliku većinu njihovog poslovanja neutralno ili u cijelosti irelevantno. Dapače, iz brojnih medijskih objava u zadnjih nekoliko mjeseci mogli ste naučiti kako BAT upravo muče grijani duhanski proizvodi (koje i BAT uvozi u Hrvatsku). Zašto bi BAT tražio povećanje poreza za proizvod kojeg i sam prodaje u Hrvatskoj? Čim čujete da netko sebi traži da mu država podigne porez, mislim da to zavređuje da se svi zapitamo što je stvarno na stvari. Još je čudnije, kakve veze ima tvornica s trošarinama na grijane proizvode kada ih uopće niti ne proizvodi. Ako je tvornica u egzistencijalnom problemu, tada su razlozi nešto drugo. Ono što doista žulja BAT je činjenica da njihova konkurencija drži 80% tržišnog udjela (većinom Philip Morris International), dok ukupna prodaja grijanih duhana raste svake godine u visokom dvoznamenkastom postotku uglavnom na štetu potrošnje cigareta. Za razliku od British American Tobacco-a, njegovi konkurenti na domaćem tržištu nemaju tvornicu koju bi mogli zatvoriti, pa nemaju niti polugu za pregovore oko trošarinskih modela. Tu je ključ zajedničkog djelovanja proizvođača i vlade koji će implementacijom ovog pravilnika trajno promijeniti odnose na tržištu, a pod općom i javnosti prihvatljivom porukom krpanja rupa u trošarinskom sustavu zbog kojeg država ostaje bez 200 milijuna kuna godišnje.

Gotovo identičnu medijsku kampanju je BAT posljednjih mjeseci provodio i u Rumunjskoj, ali je tamo uočena pretjerana sličnost ničim izazvane serije članaka pa je kampanja izgubila malo na vjerodostojnosti, a tamošnja je Vlada odbila BAT-ov prijedlog za povećanjem trošarina na grijane proizvode (a slični scenarij pritiska se dogodio i propao u drugim državama, ali je evo kod nas čini se uspio).

https://www.bat.com/group/sites/uk__9d9kcy.nsf/vwPagesWebLive/DO9PXEZ2

Zanimljivo, na samim stranicama BAT-a se navodi kako je njihov stav da oporezivanje treba reflektirati relativan rizik koji pojedini proizvod ima i kako bi pretjerano oporezivanje dovelo do umjetnog dizanja cijena i smanjenju motivacije pušača na prebacivanje na manje štetan proizvod. Tako da je ova taktika zalaganja za veće trošarine u koliziji s općim korporativnim narativom, dok je taktika prijetnje zatvaranjem ili prenamjenom pogona uobičajena i već viđena.

BAT želi zadržati i povećati svoj tržišni udio, a Vlada želi zadržati velikog ulagača i tvornicu pa stoga ne čudi novo pronađeni “kompromis” oko trošarina, osobito kada je izgledno kako će ove godine cijeli niz tvornica morati biti zatvoren (manjim dijelom kao žrtve pandemije, a dijelom kao posljedice desetljeća lošeg upravljanja uglavnom s državom povezanih društava).

Kako god okrenuli, činjenica jest kako je Hrvatsko tržište minijaturni udio ukupnog BAT-ovog koncerna i stoga gotovo nebitno, te kako se lobiranjem za povećanje trošarina na neke duhanske proizvode (gdje su neuspješni) pokušavaju promijeniti odnosi na tržištu, ali i kreirati zanimljivi i očigledno usamljeni presedan na razini cijele EU, a sve uoči revizije direktive 2011/64/EU koja se bavi ovim temama. Win situacija za proizvođača je očigledna, al ostaje pitanje kakvu je to garanciju BAT dao Vladi da će zadržati radna mjesta i na koji rok? Pisani dokument sigurno ne postoji jer bi to bilo u dubokoj koliziji s EU pravom, tako da naša Vlada u najboljem slučaju ima usmeno obećanje o nezatvaranju tvornice (o kojoj usput rečeno, teško da ćete pronaći koju informaciju na samim stranicama BAT-a, kada su kupovali tvornicu kupovali su tržišni udio a ne pogon), a to obećanje može trajati zauvijek, a možda samo koji mjesec, tek toliko da prođu prvi sljedeći izbori. Ovim pravilnikom se otvara i novi presedan – samo je pitanje vremena što će slijedeće tražiti od Vlade BAT, ili neka druga tvrtka koja će se ugledati u ovaj “uspješan” model pritiska, a bez konkretnog jamstva. I u konačnici, loša je ovo referenca za ulagače u Hrvatsku gdje ne znaš tko će ti određivati pravila po kojima posluješ, a znaš da se mogu drastično promijeniti preko noći.

Dogovor između dva subjekta kojim se podešavaju tržišni omjeri i/ili utječe na krajnje cijene i konkurenciju smatraju se kartelskim ugovorima. Istina je da rijetko vidite cijelu jednu Vladu kao dogovornu stranu, ali kod nas se svašta događa pa ni ovo nije neka velika iznimka (ako proizvodimo juhe, cipele ili brodove zašto bi duhan bio iznimka?). Ono što će tek postati zanimljivo je utjecaj te naše novonastale iznimke na ukupnom EU tržištu, a tu će se naši vlastodršci morati suočiti s nizom zanimljivih i potencijalno neugodnih pitanja, a ovisno o odgovoru će ovisiti njihova eventualna budućnost u Briselskim hodnicima koji loše podnose i dugo pamte pogodovanja ovakvog tipa.

Misao dana:
One of the saddest lessons of history is this: If we’ve been bamboozled long enough, we tend to reject any evidence of the bamboozle. We’re no longer interested in finding out the truth. The bamboozle has captured us. It’s simply too painful to acknowledge, even to ourselves, that we’ve been taken. Once you give a charlatan power over you, you almost never get it back.

Share the post "Trošarine kao alat kartelizacije tržišta"

  • Facebook
  • X
Categories
Ostalo

Populizam na naplati

Ovi američki izbori kao i svaki drugi, ali istovremeno i za razliku od svih prethodnih su prvenstveno manifestacija borbe vrijednosti između dvije i sve više podijeljene Amerike koje eto, obitavaju na istom prostoru. Ankete koje su do prije neki dan pokazivale jasnu prednost Demokrata i predsjedničkog kandidata Joe Bidena, baš kao i 2016. godine pokazale su se kao djelomično netočni i neprecizni prediktor stvarnog rezultata. „Plavi val“ američkih demokrata koji je bio očekivan sasvim izvjesno nijes stigao i rezultati koji su poznati u ovome trenutku jako podsjećaju na one iz 2016. godine. Demokrati, opečeni prošlim izborima ipak nisu bili uljuljani u neosnovani osjećaj političke nadmoći kao što je to bilo prije četiri godine i mobilizacija na svim razinama koja je uporno ponavljala da se ne treba oslanjati na ankete se u ovome času pokazuje ispravnom. Dominacija kongresom nije niti će biti značajno, promjena većine u senatu je u najmanju ruku neizvjesna a i ako se dogodi biti će slabašna, dok će pobjeda Joe Bidena na predsjedničkim izborima više biti faktor sreće nego promišljene strategije ili dobro provedene kampanje. Kao i prošloga puta, Demokratski kandidat vodi u ukupnom broju danih glasova, no elektorski sustav biranja predsjednika vagu stabilno prebacuje na Republikansku stranu. Lijevi dio američkog političkog spektra (ako američku lijevu stranu možemo prozvati lijevom), kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta očito ima problem formulirati svoje stavove i vrijednosti te prikupiti podršku za svoje politike i kandidate.

Greške kampanje 2016. godine su se mogle svesti na dvije elementarne razine. Prva je bila odabir Hillary Clinton kao predsjedničkog kandidata, a koja sama unutar svoje Demokratske stranke nije imala apsolutnu i nedvosmislenu podršku. Njezin politički put i kredibilitet dijametralno je suprotan od njezinog supruga i bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, te se njezino ime neodvojivo veže kao simbol političke elite i upravljanja državom kroz politički establishment kojem mijenjanje stavova radi političkog probitka ili samoodržanja nije stran ali niti neuobičajen. Drugi bitni element gubitka je svakako podcjenjivanje samog biračkog tijela i konkretnije njegovog sastava na dan izbora. Možemo mi anketirati jednu grupaciju i dobiti vrlo solidnu sliku kako oni razmišljaju i koga preferiraju, no ako na dan izbora ostanu kod kuće a neki drugi ljudi izađu na birališta onda se dogodi predsjednik poput Donalda Trumpa. Te 2016. godine Trump se iznimno snažno pozicionirao kao kandidat koji se bori i koji će razrušiti politički establishment – pokazalo se da je to poruka koja je naišla na plodno tlo i rezultirala neočekivanom pobjedom, osobito u kombinaciji s njegovim nevjerojatnim talentom da najkompleksnija pitanja svede na jednostavne i svima razumljive crno bijele dileme. Naravno, možemo diskutirati o tome da li je uopće moguće kompleksni problem prezentirati na taj način, a možemo taj talent jednostavne komunikacije svesti na neobrazovanost aktualnog predsjednika, ali bez obzira što mislili o tome konačni rezultat je ovdje. Donekle je nevjerojatno promatrati kako je Trump dobio podršku u siromašnim ruralnim sredinama srednjeg zapada na platformi smanjenja poreza bogatima (kojih tamo de facto nema) i gašenju programa dostupnog i jeftinog univerzalnog zdravstvenog osiguranja o kojem ovisi preživljavanje većine tih stanovnika. Kao i u drugim situacijama, birači će radije glasati za svoja uvjerenja pa čak i onda kada taj glas radi direktno protiv njihovog interesa.

Četiri godine kasnije, nakon svega otkrivenog, izrečenog, napravljenog ili propuštenog, ako pogledamo posljednje ankete i pitate Amerikance da li je Donald Trump dio političkih elita ili se bori protiv njih, uvjerljiva većina (ali ne i apsolutna) od njih 47% smatra da se Trump bori protiv establishmenta. Pitanje se čini donekle jasnim ako pretpostavimo da je politički establishment loš, no što ako je politički establishment sinonim (u cijelosti ili dijelom) za stabilnu demokratsku državu i njezine institucije, dok predsjednik svojim lažima, izvrtanjem konteksta, ignoriranjem bjelodanih činjenica, diskvalificiranjem protivnika i otvorenim rušenjem demokratskih standarda podriva same temelje države kojoj upravlja?

Upravo u kombinaciji ovih parametara Trump crpi snagu za ovogodišnju izbornu platformu koja je možda dovoljno jaka da ga još jednom prebaci preko izborne crte priskrbi mu 270 elektorskih glasova. Snažna podrška birača širom političkog spektra želi obračun s političkim elitama i Trump se čini nevjerojatno uspješnim u tom obračunu. Moralno je pitanje kratkovidnost te podrške jer u previše situacija Trump i njegova administracija ignoriraju i očigledno zaobilaze zakone, pravila ili običaje. Samo ako promatrate otvoreno nazadovanje borbe protiv klimatskih promjena, koje bi svima moralo biti očiti i zajednički cilj, jasno je kako iza takvih kratkoročnih odluka ne može stajati dugoročna dobrobit. Tu je naravno i „image businessmana“ Donalda Trumpa koje je odavno rastavljeno na sastavne dijelove i ono što je preostalo ne daje imalo lijepu sliku o njegovim sposobnostima ili čak legalnosti njegovih poslovnih operacija, no slika je i dalje tu i očito rezonira s dijelom birača. Pozivanje na stanja burzovnih indeksa kao mjerila uspjeha američke ekonomije još je jedan od kratkovidnih argumenata jer on govori više o bogatstvu elita nego o zdravlju ili stvarnom stanju, a mogli bi argumentirati i kako rast ekonomije počiva na temeljima postavljenima prije Trumpova mandata – no očekivano je da političari uzimaju zasluge za sve dobro a odgovornosti prebacuju na druge. Ako se dotaknemo reakcije na pandemiju, u kojoj je Amerika žestoko pogođena, sasvim je jasno kako je odgovor izostao i kako je Amerika napravila malo ili ništa da se suprotstavi COVID-u. Čak i otvorene intervencije Federalnih rezervi na tržištima imaju funkciju održavanja statusa quo i ne adresiraju slabosti ekonomije, no tu ne treba kriviti Trumpa budući da su praktički sve zemlje svijeta pribjegle istom receptu gašenja požara u ekonomiji novcem izbačenim iz helikoptera. Što se vanjske politike tiče, Trump ima neobičnu fiksaciju autokratskim liderima poput Putina, dok je sukobljavanje rezervirao za Kinu. Impresivno, Trump nije pokrenuo niti jedan oružani sukob pa je time prekinuo dugački američki niz „overseas“ ratovanja. U konačnici, kada na sve skupa dodamo i onaj poznati argument o tome kako je bolje zlo koje poznajemo (Trump) od onog koje nam je nepoznato (Biden). Nije osobito iznenađenje što se izborna borba svodi na pažljivo i polagano prebrojavanje glasova te naravno osporavanja legalnosti tog brojanja, jer zašto to ne bi radili kada znamo da „dopisni glasovi“ velikom većinom idu u korist Joe Bidenu budući da su u dvotrećinskoj većini odnose na birače koji su registrirani kao Demokrati. Motivacija za sudsku trakavicu je više nego jasna kada nadodamo da će se nakon gubitka izbora Trump morati suočiti s (pravnim i financijskim) posljedicama svojih mnogobrojnih odluka u atmosferi vrlo brzog odricanja republikanske podrške na svim razinama.

O Trumpovom izazivaču Joe Bidenu teško je puno toga za reći, osim što govorimo o političaru koji je imao uspješnu i vrlo mirnu četrdesetogodišnju političku karijeru u kojoj nije zabilježena nijedna diskvalificirajuća afera, ali također niti jedna velika politička pobjeda osim skoro pa redovitog i stabilnog uspona u političke visine. Čak i osam godina potpredsjedničke funkcije u Obaminoj sjeni nije iza sebe ostavilo osobito mjerljivu političku ostavštinu i ono što u konačnici ostaje je solidni političar koji u sebi utjelovljuje simboliku poštenja, uljuđenosti, pristojnosti i empatije – što su vrijednosti koje mnogi zazivaju i u Americi i izvan nje, pitanje je da li je povratak „normalnosti“ u politici dovoljno velika platforma na kojoj je moguće dobiti izbore. U času dok dovršavam ovaj tekst, sasvim je jasno kako će „popular vote“ tj. ukupni broj glasova definitivno biti na strani Joe Bidena, no čini se kako će novog Američkog predsjednika odlučiti jezičac s vage u saveznoj državi Pensilvaniji, a koji u cijelosti ovisi o glasovima odaslanima poštom. 2000. godine isti takav jezičac je zaustavio Al Gore-a, također bivšeg potpredsjednika mega uspješnog Billa Clintona. Prije dvadeset godina ti glasovi su osigurali Georgeu Bushu predsjedničku poziciju, a ove godine bi mogli Joe Bidenu osigurati pobjedu.  

p.s. ovaj tekst je prvo bio objavljen u Expressu

Misao dana:
It’s not the voting that’s democracy; it’s the counting.

Share the post "Populizam na naplati"

  • Facebook
  • X