Categories
Priroda i društvo

Tko je izdao Ante Gotovinu?

Danas je godinu dana od hapšenja Ante Gotovine. Tada sam napisao tekst koji se zvao Hope of deliverance i sami prosudite koliko sam bio u pravu.

Godinu dana kasnije i ne vidim baš da smo se pomakli puno od tematike; hapšenje Gotovine i afera oko Branimira Glavaša tretiraju se kao najveći promašaji hrvatske vlade i najnegativniji događaji (tko bi to pogodio?). Ante je pospremljen pod tepih i o njemu se puno ne raspravlja, Branimir pak na sebi osebujan način i dalje puni novinske stupce, a vidim da se i praksa štrajka glađu polako ali sigurno širi poput pomodarskog komada odjeće.

Da li i vi smatrate ta dva događaja najznačajnijim u prošloj godini?

Misao dana:
I don’t like jail, they got the wrong kind of bars in there.

Categories
Blog

Inventura 2006 – I tom

Ponovno je ono doba godine kada se podvlače crte i radi inventura, evo prva 3 mjeseca mojeg ovogodišnjeg blogiranja u jednom tekstu. Ostatak slijedi tijekom prosinca.
siječanj
U siječanj smo zakoračili nakon zaoštrenja plinskog sukoba između Rusije i Ukrajine i stupanja na snagu pravilnika o zbrinjavanju ambalažnog otpada; s ove perspektive sasvim je jasno da je pravilnik ne samo pogodovao određenoj kasti ljudi nego je i stvorio jednu cijelu socijalno osjetljivu granu industrije. U siječnju je svoju kratkotrajnu blogersku aferu odradio Arsenyev, bacite pogled na njegov blog ako je još tamo, a svakako pročitajte njegove putopise na bestseleru. Sredinom siječnja, u nedjeljom u 2 gostovao je Vlado Zec, kako je ta priča izgledala svega nekoliko mjeseci kasnije svima je dobro poznato. Krenuli smo i u seriju tekstova o Zagrebačkom holdingu, a prvi u seriji je bio tekst u kojem objašnjavam zašto smatram da je potrebno privatizirati sve tvrtke u državnom vlasništvu. Razmišljao sam (vrlo neorginalno) i o tome što bi bilo kada bi svijetom vladala skupina vrlo bogatih i anonimnih ljudi. Počela je i prva ovogodišnja sjednica Sabora pa sam primjetio kako je koncentracija skupih crnih automobila povećana (i odmah bio demantiran kako neki zastupnici voze Corse). Posljednji tekst u siječnju je bio prvi u seriji tekstova o Toyota Production Systemu ili TPSu.

veljača
Osim tekstova o TPSu, veljaču je obilježio i zombix objavom danskih karikatura i fingiranom prijetnjom smrću (sjajan stunt, bravo zombix), sredinom veljače Baroso je kupio sira i vrhnja na zagrebačkom Dolcu, te je lansirana sada već poprilično dobro uhodana ePDV usluga. Malo sam lamentirao i školstvu i pečenju odrezaka (kako su ove dvije teme dospjele u isti tekst i danas je nejasno), a potom je uslijedio i ničime izazvan autobiografski tekst. Primjetio sam i Applied Ceramics investiciju koja je tijekom cijele godine privlačila pozornost google-a, a ovaj post je zabavan i po tome što sam kroz tekst linkao krivi Applied Ceramics, čini mi se da je vrijeme za jedan update na tu temu. Dick Cheney je upucao svog odvjetnika (zamijenivši ga za prepelicu!?), a pao je i osvrt na hitro.hr. Kraj veljače je, a ePDV i dalje nije proradio, a skužio sam i super psiho terapiju: posjeta mercedesovom auto salonu. Prozborio sam i koju o search engine optimizaciji, a zapitao sam se i kako ćemo skužiti razliku obzirom da je državna uprava u štrajku.

ožujak
ERP ili Enterprise Resource Planning je otvorio ožujak. Izgubili smo kravlji mozak (komada jedan), a i mrak.org se osamostalio. Ivica Kirin je prvi puta izletio u medijima, a počeli smo pričati i o web 2.0 konceptu. Napisao sam i Idiot Prayer koji je neko vrijeme kružio po forumima i emailovima. Negdje tamo smo počeli spominjati i korupciju, ali se tada nismo zavaravali hitrim rezultatima. Razvio sam i teoriju o zapošljavanju i tri važne karakteristike koje definiraju zaposlenika; znanje, vještine i odgovornosti. Pisao sam i o neprimjerenoj reputaciji bloga u hrvatskoj, nešto što niti devet mjeseci kasnije nismo počeli ispravljati. Zatražio sam (i nisam dobio) ISSN broj za mračni blog. Kako je to bilo vrijeme upoznavanja sebe na novoj i samostalnoj domeni, dosta sam pisao o optimizaciji za tražilice i usabilityu. Nešto sitno sam se bavio i knjigovodstveno računovodstvenim temama i zalihama, a napisao sam i jedan od najčitanijih tekstova: ERP, MIS i ostale nerazumljive kratice, da bih na kraju single_handedly doveo sam u pitanje stvarni rast BDPa u 2005 godini.

Misao dana:
Heroes know that things must happen when it is time for them to happen. A quest may not simply be abandoned; unicorns may go unrescued for a long time, but not forever; a happy ending cannot come in the middle of the story.

Categories
Politika

ZERP, zakon o ekološko-ribolovnom pojasu

Danas sam dan proveo u auto vozikajući se po sjevernoj hrvatskoj i vratim se nazad i vidim da je afera koju sam jutros nagovijestio u punom jeku. Ono što je zanimljivo je kako je HTV donekle olako i bez preispitivanja prešao preko teme i to u klasičnom izjava-demantij stilu. Prilog je (naravno) na youtubeu pa ga možete pogledati ondje.

NovaTV je daleko studioznije odradila tematiku i video uradak se može pregledati.

Kako izgleda, čini se da je Sanader 4. lipnja 2004. godine u Briselu, valjda u nastojanju da Hrvatsku što prije ugura u kandidate za EU potpisao dokument kojim se obvezuje da Hrvatska neće aktivirati ZERP. Ono što je sada sporno je to što nije jasno da li se radi o neobvezujućem zaključku/zapisniku sa sastanka ili pak daleko ozbiljnijem i pravno važećem sporazumu? Čini se naime da tijela EUa (a ne samo Olli Rehn) barataju daleko težom karakterizacijom dokumenta nego naš drIvo koji je vrlo odlučno, kako to samo on zna, zanijekao postojanje takvog dokumenta.

Moja prva asocijacija na ovu priču je bio sporazum Račan – Drnovšek, koji nikada nije dobio potporu u hrvatskoj, no ono što razlikuje Račanov potpis i ovaj (zasada misteriozni) dokument, je to što su svi znali za Račanov potpis, dok za Sanaderov saznajemo dvije i pol godine kasnije. Podsjetimo se samo što je Ivo Sanader rekao na tu temu (c&p iz Vjesnika iz siječnja 2004, dakle šest mjeseci prije navedenog Ivinog sporazuma):

Sanader je na upit kako ocjenjuje sporazum Drnovšek – Račan o razgraničenju, rekao da taj sporazum nije »zadovoljio osjećaj pravde i pravičnosti, pogotovo na hrvatskoj strani«, te da treba tražiti drukčije rješenje.

U posljednjih nekoliko dana se zaredalo nekoliko ozbiljnih propusta vladajućih. Krenuli smo s Glavašem i prekidom istrage (što su pojedinci iz HDZa glasno odobrili već u subotu), pa nejasnoće oko stvarnog angažmana vojske u afganistanu (i jednako nespretno objašnjenje), da bi se sada prelilo s Olli Rehnovom izjavom o trilateralnom sporazumu s Italijom i Slovenijom.

Kako će se ova tema razvijati?

Update: Upravo sam pročitao PR od ureda EU komisije iz Zagreba. Čini se kako se Olli Rehn malo zaletio i govorio o sporazumu iako je riječ samo o zaključku (koji dakle nije obvezujući), no problem i dalje ostaje budući da smo kroz taj zaključak obećali neaktiviranje ZERPa za vrijeme trajanja pregovora, dok su u međuvremenu Slovenija i Italija proglasile svoje pojaseve pa smo se doveli u malo podređenu poziciju.

Misao dana:
Call me Ishmael.