Danas je godinu dana od hapšenja Ante Gotovine. Tada sam napisao tekst koji se zvao Hope of deliverance i sami prosudite koliko sam bio u pravu.
Godinu dana kasnije i ne vidim baš da smo se pomakli puno od tematike; hapšenje Gotovine i afera oko Branimira Glavaša tretiraju se kao najveći promašaji hrvatske vlade i najnegativniji događaji (tko bi to pogodio?). Ante je pospremljen pod tepih i o njemu se puno ne raspravlja, Branimir pak na sebi osebujan način i dalje puni novinske stupce, a vidim da se i praksa štrajka glađu polako ali sigurno širi poput pomodarskog komada odjeće.
Da li i vi smatrate ta dva događaja najznačajnijim u prošloj godini?
Misao dana:
I don’t like jail, they got the wrong kind of bars in there.
Misao dana:
Heroes know that things must happen when it is time for them to happen. A quest may not simply be abandoned; unicorns may go unrescued for a long time, but not forever; a happy ending cannot come in the middle of the story.
Danas sam dan proveo u auto vozikajući se po sjevernoj hrvatskoj i vratim se nazad i vidim da je afera koju sam jutros nagovijestio u punom jeku. Ono što je zanimljivo je kako je HTV donekle olako i bez preispitivanja prešao preko teme i to u klasičnom izjava-demantij stilu. Prilog je (naravno) na youtubeu pa ga možete pogledati ondje.
NovaTV je daleko studioznije odradila tematiku i video uradak se može pregledati.
Kako izgleda, čini se da je Sanader 4. lipnja 2004. godine u Briselu, valjda u nastojanju da Hrvatsku što prije ugura u kandidate za EU potpisao dokument kojim se obvezuje da Hrvatska neće aktivirati ZERP. Ono što je sada sporno je to što nije jasno da li se radi o neobvezujućem zaključku/zapisniku sa sastanka ili pak daleko ozbiljnijem i pravno važećem sporazumu? Čini se naime da tijela EUa (a ne samo Olli Rehn) barataju daleko težom karakterizacijom dokumenta nego naš drIvo koji je vrlo odlučno, kako to samo on zna, zanijekao postojanje takvog dokumenta.
Moja prva asocijacija na ovu priču je bio sporazum Račan – Drnovšek, koji nikada nije dobio potporu u hrvatskoj, no ono što razlikuje Račanov potpis i ovaj (zasada misteriozni) dokument, je to što su svi znali za Račanov potpis, dok za Sanaderov saznajemo dvije i pol godine kasnije. Podsjetimo se samo što je Ivo Sanader rekao na tu temu (c&p iz Vjesnika iz siječnja 2004, dakle šest mjeseci prije navedenog Ivinog sporazuma):
Sanader je na upit kako ocjenjuje sporazum Drnovšek – Račan o razgraničenju, rekao da taj sporazum nije »zadovoljio osjećaj pravde i pravičnosti, pogotovo na hrvatskoj strani«, te da treba tražiti drukčije rješenje.
U posljednjih nekoliko dana se zaredalo nekoliko ozbiljnih propusta vladajućih. Krenuli smo s Glavašem i prekidom istrage (što su pojedinci iz HDZa glasno odobrili već u subotu), pa nejasnoće oko stvarnog angažmana vojske u afganistanu (i jednako nespretno objašnjenje), da bi se sada prelilo s Olli Rehnovom izjavom o trilateralnom sporazumu s Italijom i Slovenijom.
Kako će se ova tema razvijati?
Update: Upravo sam pročitao PR od ureda EU komisije iz Zagreba. Čini se kako se Olli Rehn malo zaletio i govorio o sporazumu iako je riječ samo o zaključku (koji dakle nije obvezujući), no problem i dalje ostaje budući da smo kroz taj zaključak obećali neaktiviranje ZERPa za vrijeme trajanja pregovora, dok su u međuvremenu Slovenija i Italija proglasile svoje pojaseve pa smo se doveli u malo podređenu poziciju.
Misao dana:
Call me Ishmael.
Share the post "ZERP, zakon o ekološko-ribolovnom pojasu"
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.