Categories
Business eDržava

Kandidati za zastupnice i zastupnike u Hrvatskom saboru, sezona 2015.

Ovo je malo kompliciranija priča pa lijepo molim da temeljito pročitate, dobro razmislite i po potrebi provjerite informaciju prije nego što donesete bilo kakav zaključak.

U želji da izbornu kampanju učinimo transparentnijom, da svi skupa upoznamo naše kandidate te da budemo malo educiraniji oko toga koga biramo u Hrvatski sabor, došao sam do zaključka da bi bilo dobro pogledati povezanost kandidata i raznih poslovnih subjekata, nakom par dana gnjavaže evo i rezultata.

Glavna ilustracija ovog blog posta je excel dokument s popisom kandidata za zastupnice i zastupnike u Hrvatskom saboru za trenutno tekuću izbornu kampanju a koji su na ovaj ili onaj način povezani s nekom pravnom osobom. Pravne osobe mogu biti obrti, tvrtke, dionička društva kao i razne institucije. Pregled je cjelovit koliko može biti i odnosi se na sve pravne osobe otkako postoji evidencija (dakle za gotovo posljednjih dvadeset godina). Važno je prilikom donošenja zaključaka imati na umu protok vremena od događaja do danas.

Od svih kandidata, njih 729 se u nekome trenutku pojavilo u nekome svojstvu u nekoj od pravnih osoba; mogu biti vlasnici, direktori, članovi nadzornih odbora, prokuristi ili čak i stečajni upravitelji (imamo ih troje na popisu kandidata).

Za svaku osobu naveden je početak i kraj mandata u nekom svojstvu, neki od datuma nedostaju i to je zato jer ili ta konkretna funkcija nije vremenski ograničena (primjerice vlasnik tvrtke) ili podatka nema zato što mandat nije prestao. Kod promatranja početka i trajanja mandata treba imati na umu da pojedini trgovački sudovi ne upisuju datum početka i trajanja određenog svojstva te su ti datumi preuzeti iz oglasnika Narodnih novina.

Raspodjela kandidata po broju pravnih osoba u županijama
Raspodjela kandidata po broju pravnih osoba u županijama

Za svaku pravnu osobu naveden je njezin OIB, naziv pravne osobe i županija u kojoj se nalazi. Ako je pravna osoba brisana iz evidencije onda je napisan i datum brisanja (uočite da je datum brisanja preuzet iz službenih registara sudova ili ministarstava, dok su počeci i krajevi mandata iz NN pa se datumi mogu razlikovati). Za svaki subjekt je navedeno i to da li je trenutno aktivan ili nije, ako postoji naveden je i temeljni kapital društva. Nadalje, navedeno je i da li je račun društva u blokadi ili ne (važno, teoretski je moguće da neka pravna osoba bude u blokadi po jednom računu ali ne i po drugom; u tom slučaju je ta pravna osoba navedena dvaput), a također su ti u tri parametra procjene boniteta poslovnog subjekta. Bonitet se računa za poslovnu godinu (koja je navedena), naznačen je trend kretanja rejtinga (uzlazni, silazni ili nepromijenjen u odnosu na prethodnu godinu), te subjektivna procjena rizika nelikvidnosti subjekta. Vrijednost 1 je sigurnost nelikvidnosti (i neposredne opasnosti za stečaj), dok je vijednost 0 minimalni rizik nelikvidnosti. Napominjem da je ovo brojka nastala temeljem matematičke formule i po svojoj strukturi izračuna je slična izračunu bankovnog boniteta te je stavljena u odnos s šansama preživljavanja sličnih tvrtki unutar istog statističkog područja. Taj broj treba uzeti kao orijentacijski.

Od izvora, korišten je oglasnik Narodnih novina, registri trgovačkog suda i registar ministarstva obrta, registar javne objave financijskih rezultata FINAe (za izračun rejtinga) kao i komercijalno dostupni podaci o blokadama (napominjemo da ne znamo koliko je dugo subjekt u blokadi te da li je blokada 10 lipa ili 10 milijuna kuna). Nažalost, rado bih vam napisao kako su javne evidencije točne, ažurne i općenito vjerodostojne no to nažalost nije uvijek slučaj te SVE podatke treba uzeti s dozom opreza. Također, sve te evidencije su dizajnirane da budu maksimalno nečitljive i nedostupne što bilo kakvu smislenu analizu otežavaju do maksimuma; vjerujte da je ogroman trud uložen da bi se postigao ovakav rezultat iz tih krajnje neprijateljski nastrojenih institucija prema transparentnosti, otvorenosti, a da ne kažemo da su dobrim dijelom u direktnoj suprotnosti s EU direktivom o ponovnoj upotrebi podataka (tzv. PSI direktiva – tu otprilike ide moje dugogodišnje zalaganje da FINAu treba jednostavno ištekati iz zida jer su oni beyond repair te da je ona samostalno najveća prepreka transparentnosti i elektroničkom poslovanju u ovoj državi).

Spajanje osoba i pravnih subjekata je napravljeno tako što je DIP objavio OIBove kandidata na odluci o kandidaturi. OIB-ovi osoba nisu navedeni u ovom excel dokumentu jer se smatraju osobnim podacima (iako su u svojoj biti javni budući da su javno objavljeni u službenim registrima i na službenim stranicama DIP-a) – postoji samo jedno ime kojeg dijele dva kandidata (g. Ivan Vučić). Ukratko, svi podaci su javno dostupni na stranicama za to ovlaštenih institucija (uz izuzetak podatka o blokadi i kreditnog rejtinga kojeg morate platiti).

I posljednje, kandidati su u excelu navedeni po abecednom redu i bez istaknute stranke ili liste na kojoj nastupaju, morate potražiti gdje se nalaze da bi to saznali – ja nisam diskriminirao nikoga pa nemojte niti vi. Ako imate pitanja, slobodno ostavite u komentarima pa objasnim što sam eventualno propustio – tekst će biti dopunjavan i korigiran za korekcije eventualnih pogrešaka ili nejasnoća koje se pojave u pitanjima.

Ako ste uspjeli pročitati te se slažete s gore navedenim disclaimerom i objašnjenjenjem evo nekoliko zanimljivih podataka o kandidatima za sabor:

  • 729 kandidata za sabor jesu ili su bili povezani s nekim pravnim osobama (u raznim svojstvima),
  • tih 729 kandidata za sabor se pojavljuju u ukupno 1.158 pravnih osoba
  • od tih 1.158 pravnih osoba njih 236 je brisano iz evidencija (likvidacijom ili stečajem)
  • 64 pravne osobe su u blokadi (po podacima iz rujna ove godine)
  • 29 pravnih osoba je u stečaju ili su bili u stečaju
  • više od 80 pravnih osoba je iznjedrilo više od jednog kandidata za sabor

I na kraju, evo i excela: Kandidati za zastupnice u zastupnike za Hrvatski sabor

Misao dana:
My sources are unreliable but their information is fascinating.

Categories
Politika

Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja

Odmah na samom početku kratki disclaimer; podaci koje ovdje vidite su mali dio jednog drugog projekta na kojem Vjetrenjača radi već neko vrijeme, no obzirom na štrajk u školama i opću situaciju odlučio sam ovaj segment objaviti sada jer smatram da daje bitno svjetlo na kontekst u kojem se štrajk događa.

Moje je mišljenje da je cijela priča povezana s novcem, no ne novcem za plaće učitelja i nastavnika nego s kasicom-prasicom na kojoj već godinama sjedi i njome upravlja Vilim Ribić koji očito ima svoju agendu i koja nije nužno sindikalna. Da bi razumjeli zašto, potrebno je da downloadate ovaj excel dokument:

Financijski izvještaji sindikata

Excel se sastoji od dva lista i prvi pokazuje bilancu a drugi račun prihoda i rashoda. Oba pokazuju podatke koji se odnose na Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i agregatnu sumu svih sindikata, te posebnu kolumnu u kojoj se vide relativni odnosi između Ribićevog sindikata i svih ostalih, a sve skupa od 2009. do 2013. godine.

Prva, smatram da je Ribićev sindikat neproporcionalno velik i snažan (što nije samo po sebi loše, ali objašnjava njegovu relativnu moć na sindikalnoj sceni), po registru sindikata u Hrvatskoj trenutno posluje 311 sindikata, koji su po agregiranim podacima na kraju 2013 godine imali ukupnu imovinu od 734 milijuna kuna (dakle to je ukupna vrijednost aktive svih sindikata na taj dan), istovremeno, Ribićev sindikat ima bilancu čija je veličina gotovo 102 milijuna kuna što ga čini financijski uvjerljivo najvećim sindikatom s 14% udjela u ukupnoj sindikalnoj imovini.
Zanimljivo je i gdje je smješten taj silni novac Ribićevog sindikata, od 102 milijuna kuna, oko 5 milijuna se nalazi na računu u banci, dodatnih 13 i pol milijuna u bankovnim depozitima, dok se čak 45 milijuna kuna nalazi u zajmovima prema pravnim osobama koje obavljaju poduzetničku djelatnost. Skraćeno rečeno, Ribić se bavi kreditiranjem poduzetnika baš kao i svaka druga banka ili financijska institucija. Slijedećih 34 milijuna kuna Vilim je pospremio u dionice banaka i financijskih institucija. Ako to promatramo u odnosu na sve ostale sindikate, Ribićev sindikat u ukupnoj masi sudjeluje s 93% svih danih kredita te je vlasnik 96% svih dionica u vlasništvu svih 311 sindikata.

Fondovi u RH
Kada bi Nezavisni sindikat znanosti bio investicijski fond, tada bi s 99.444.890kn imovine po veličini bio trideseti investicijski fond u Republici Hrvatskoj (izvor: Hanfa, kolovoz 2015.)

Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja barem prema poslovnim knjigama pokazuje obrasce ponašanja banke ili investicijskog fonda. Ako promatramo obveze sindikata (pasivu bilance), vidimo da ima svega 1.5% obveza svih sindikata te da je pokrivenost vlastitim izvorima gotovo sto postotna. Vilim plaća račune na vrijeme i nema se potrebe financirati iz drugih izvora.

Promatramo li račun prihoda i rashoda sindikata, nije teško uočiti kako Ribićev sindikat sudjeluje s 5.5% u prihodima svih sindikata u Republici Hrvatskoj (16.700.000kn), dok je u troškovima s 3.67% (10.200.000kn); što čini netto pozitivnu razliku od oko šest i pol milijuna kuna i kada bi sindikat bio profitabilna tvrtka onda bi bio prisiljen prijaviti profit od impresivnih 40% ukupnog prihoda. Na Vilimovu sreću, sindikat posluje kao neprofitna organizacija i nije obveznik poreza na dobit.

Od profitnih stavaka, naravno da je tu prihod od kamata na dane kredite, no taj prihod je vrlo malen i sa svega 4.405 kuna prihoda od kamata netko zlonamjeran bi se mogao zapitati pod kojim uvjetima je sindikat posudio gore spomenutih 45 milijuna kuna? Usporedbe radi, na 13 milijuna kuna depozita u bankama sindikat ubere oko 675 tisuća kuna kamata godišnje. Tu nešto ne štima. Sindikat znanosti je poseban i po tome što iz državnog proračuna dobija direktno 4.3 milijuna kuna godišnje i to je impresivnih 88.5% svih državnih donacija sindikatima (o čemu se već ranije pisalo). Očito Ribićev sindikat ima posebni odnos sa središnjom državom kada je toliko subvencioniran. Može biti da su ove štrajkačke aktivnosti namijenjene tome da se subvencija Nezavisnom sindikatu nastavi i u slijedećem proračunu.

Smatram da priča o Nezavisnom sindikatu znanosti ovdje tek počinje. Dio gore spomenutih 45 milijuna kuna je sigurno plasiran u tvrtku Sindikat gradnja d.o.o. koja je nominalni vlasnik sindikalnog doma na Zagrebačkoj trešnjevci, ta tvrtka posluje već godinama i ima prijavljenu imovinu od skoro 47 milijuna kuna (otprilike odgovara protustavci na bilanci sindikata) i posluje s gubitkom koji je nekih 70x veći od visine kapitala. Po raspoloživim informacijama, nekretnina sindikalnog doma je preplaćena prilikom gradnje a obzirom na opći pad vrijednosti nekretnina mora se postaviti pitanje naplativosti potraživanja od 45 milijuna kuna u toliko nelikvidnu imovinu.
Sindikat posjeduje udjele i u dva druga društva (Rosip d.o.o. i Matica stanogradnja d.o.o.) koje imaju drastično manju imovinu ali posluju s dobiti. Vrijedilo bi pozornost skrenuti i na kretanja ulaganja u dionicama gdje se čini da sindikat nije iskazao dobit ali ni gubitak u proteklim godinama što je s obzirom na burzovna kretanja nevjerojatno dobar rezultat u rangu najboljih investicijskih bankara (ili pak sakrivanje stvarnih rezultata kroz nerevalorizaciju dioničkog portofolia?). Zanimljiva je i stavka “Ostalih nespomenutih rashoda” u visini od skoro 4 milijuna kuna, koja u 2013. godini predstavlja gotovo 40% svih ukupnih troškova sindikata i pojedinačno je najveća stavka u računu prihoda i rashoda.

Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja očito ne prati obrasce ponašanja drugih sindikata te je tijekom godina nagomilao impresivnu imovinu (koja je čini se dobrim dijelom nelikvidna). Kada bi primjerice danas presahnuli svi prihodi sindikata, oni bi na temelju svoje imovine mogli poslovati još punih desetak godina bez da smanje i jedan jedini trošak. To je pozicija u kojoj se ne nalazi niti jedna druga meni poznata institucija pa stoga sindikat s pravom u svom nazivu ima riječ “nezavisni”.
Meni se čini da se Nezavisni sindikat znanosti kroz svoje poslovanje ima više obilježja investicijskog fonda nego sindikata, a Vilim Ribić očito demonstrira talent bliži bankarstvu nego sindikalnom djelovanju; pa stoga sve ove priče o štrajkovima i pritiscima treba promatrati kroz tu prizmu i prihode njegovom sindikatu kojim se očito upravlja na vrlo zanimljiv način. S druge strane, obzirom na pad vrijednosti nekretnina i nepostojanja stavki revalorizacija vrijednosti ulaganja u dionice, može biti da je imovina sindikata bitno precijenjena i u stvarnosti daleko manja te se sindikatom upravlja daleko lošije nego što financijska izvješća pokazuju. Imobilizacija novčanih sredstava sindikata u nelikvidnu imovinu također znači i da Ribić ne očekuje u skorijoj budućnosti nikakav događaj zbog kojeg bi morao likvidirati poziciju fizičke imovine, što govori da je čelništvo sindikata ili nerazumno ili ima bolji uvid u situaciju na “tržištu” sindikalnih aktivnosti.

p.s. možda vas zanima zašto nema u tablicama podataka iz 2014 godine, pa za razliku od drugih neprofitnih organizacija čini se da bilance sindikata nisu više javno dostupne na stranicama Ministarstva financija pa nemam uvida u podatke za 2014.

Misao dana:
It is no secret that organized crime in America takes in over forty billion dollars a year. This is quite a profitable sum, especially when one considers that the Mafia spends very little for office supplies.

Categories
eDržava Politika

Izborni program, sezona 2015-2019

Evo kratki, ad-hoc izborni program za izbornu sezonu 2015-2019.

  • ukidanje županija i kreiranje 4-5-6 regija,
  • ukidanje općina i gradova, redefiniranje što znači općina ili grad (ciljati cca. 1/4 trenutnog broja općina i gradova); kriteriji i prijelazni rok (lokalni referendumi da se vidi tko će s kime, a ako se ne dogovore u roku onda država odredi),
  • kreiranje limita broja mandata u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast tako da se proces dovrši najkasnije za dva redovna lokalna izborna ciklusa.
Cilj gornje dvije mjere je kreirati funkcionalniji, učinkovitiji i jeftiniji ustroj na lokalnoj razini.

  • promjena izbornog zakona na način da on odgovara gore navedenom ustroju (koji god on bio), svesti broj izbornih jedinica na broj regija kako bi povećali teritorij na kojem se pojedini zastupnici biraju
  • smanjit broj zastupnika za npr. 20% (čisto populizma radi, nije da nas nešto koštaju ali time im prvenstveno dižemo prag koliko glasova moraju dobiti da bi uopće ušli u sabor)
  • preferencijalno biranje zastupnika (ok, to već imamo barem dijelom)
  • smanjenje broja državnih dužnosnika za 2/3 (solidni dio se smanjuje ukidanjem općina tako da to nije neki neostvarivi cilj)

Vrijeme realizacije: u roku za slijedeće parlamentarne izbore.
Nema poštene i prosperitetne zemlje bez efikasnih izbornih zakona, jasnih pravila koja su jednaka za sve. Naši zakoni nažalost nisu takvi i već ovi izbori 2015 će biti protuustavni jer nitko nije ništa napravio da smanji nejednakost broja glasača po izbornim jedinicama makar je to ustavni sud upozorio nakon prethodnih izbora.

  • pozivanje MMFa kako bi refinancirali javni dug RH a sve kako bi se smanjila plaćanja po kamatama,
  • uštedom na kamatama financirati otpuštanje barem 20% državne/javne službe kroz četiri godine, zapošljavanje 10% novih sposobnijih kadrova
  • ukidanje statusa državnog službenika i svesti ih na zakon o radu (malo poznata činjenica o nedodirljivosti državne/javne uprave je to što oni ne podliježu zakonu o radu
  • agresivna informatizacija državne uprave po načelu da komunikacija s državom treba prvenstveno biti automatska razmjena podataka a potom sve ostalo

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast; zgrabiti sve “low hanging fruit odmah”, koncentrirati se na kratkoročne i srednjoročne rezultate i možda dijelom odgoditi dugoročni cilj da bi brže postigli rezultate (npr. ciljano žrtvovati konvergenciju IT sustava kako bi dopustili da “cvjeta tisuću cvjetova” ali da brže dobijemo pojedinečna rezultate makar možda cjelina nije optimalno povezana a sve kako bi angažirali maksimum talenta u minimum vremena)
Cilj gornje tri mjere je kreiranje funkcionalnije, učinkovitije i jeftinije državne i javne uprave/sektora. Bez učinkovitog državnog aparata nema ni napretka u ostalim segmentima. Službenici moraju biti zamjenjivi i moraju biti podložni mjerenju učinka i kvalitete obavljenog posla.

  • ukidanje doživotnog statusa sudačke profesije, obavezni reizbori
  • potencijalno osnivanje posebnog suda koji će rješavati probleme u sudstvu (sudovima, odvjetnicima i bilježnicima)
  • analiza svih predmeta na svim sudovima, uočavanje koja se djela/prekršaji ponavljaju više nego što je to statistički normalno i vidjeti što se može učiniti da se to riješi (promjenom regulative i slično)

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast, no daleko je bitnije postaviti solidne temelje koji će izdržati test vremena nego napraviti kratkoročni kaos (iako je i to opcija ako je potrebno razmrdati sustav da bi stvorili nešto bolje)
Naše sudstvo je jedna velika sramota i potrebno je napraviti značajne pomake u načinu na koji je pravosuđe organizirano. Neovisnost kroz doživotni mandat se pretvorio u sredstvo nedodirljivosti i zaštite neučinkovitosti i korupcije. Proces reforme pravosuđa treba drastično ubrzati jer bez brze pravde nje uopće nema.

  • ukidanje poticaja gdje je god to moguće i kreiranje zamjenskih poreznih olakšica u odabranim industrijskim granama ALI koje su dostupne svima pod istim uvjetima i nisu predmet nečije diskrecije
  • osobita pozornost treba biti usmjerena prema stimulaciji energetske neovisnosti hrvatske a to su prvenstveno zeleni izvori energije (vjetro elektrane, solari, mini hidroelektrane); deregulacija tog sektora koliko je god to moguće
  • investirati u transport, osobito željeznicu, postaviti jasne ciljeve (vlak zagreb-split za 4 sata i slično)
  • investirati u navodnjavanje i kreirati bitne magistralne pravce za navodnjavanje, napraviti ambiciozni cilj npr. navodnjavati 20x više površina u 4 godine
  • deregulacija; za svaki novi zakon, pravilnik, uredbu ukinuti jedan zastarjeli
  • deregulacija II; agresivna evaluacija postojećih zakona na način da se utvrdi trošak provedbe (ne samo za državu nego i za poduzetnike), društveni benefit zakona i potom zakon promijeni (usavrši, “izoštri”) ili ukine u cijelosti – ako treba ocjene o zakonima treba donositi neovisno tijelo u kojem se mogu nalaziti predstavnici businessa, radnika…

Vrijeme realizacije: ovo su trajni principi i njih treba početi koristiti odmah i ugraditi ih u temelje na koje funkcionira državna uprava
Hrvatska je jedna od najreguliranijih zemalja Europe a ni u svjetskim razinama ne stojimo loše. Da bi business funkcionirao brzo i učinkovito količina pravila mora biti minimalizirana, a ogluha države da nešto napravi u zadanom roku se mora smatrati pristankom. Igralište nadalje mora biti jednako za sve i poticaji u obliku poreznih olakšica trebaju ići svima koji zadovoljavaju jasne i nedvosmislene kriterije čija je funkcija isključivo i jedino jačanje businessa kao takvog (veći prihodi, veća zaposlenost). Energetika i transport su žile kucavice konkurentne ekonomije, učiniti te žile snažnima. Poljoprivreda i navodnjavanje u okolini globalnog zatopljavanja nas čine već sada duboko nekonkurentnima i obzirom na našu poziciju i potencijal to treba ispraviti.

  • ukinuti ili na neki rok (npr. 5 godina) smanjiti porez na promet nekretnina na npr. 0,5% kako bi se dalo svima da reguliraju pitanja vanknjižnog vlasništva jer je sređeno vlasništvo temelj svake investicije
  • smanjiti porez na dobit na npr. 12% a porez na dividendu dignuti na 20% i na taj način pojeftiniti stvaranje dobiti do razine gdje je ona destimulativna za sivu ekonomiju i što je više sive ekonomije vratiti u okrilje legalnog poslovanja
  • napraviti porez na kapitalnu dobit, porez na imovinu; novac prikupljen na taj način usmjeriti kako bi se umanjili porezi i doprinosi na rad i kako bi rad bio najkonkurentniji mogući
  • ukinuti gornji mogući maksimum parafiskalnih nameta, a one koje je nemoguće izbjeći svesti na tržišnu cijenu/protuvrijednost

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast, mački se rep reže jednom a ne deset puta, šok u sustavu odmah a fino podešavanje kasnije
Hrvatska je zemlja s iznimno nepovoljnim poreznim odnosima i opterećenja na rad cijelu našu ekonomiju čine nekonkurentnima u odnosu na susjedne i druge zemlje. Neki porezi (na nekretnine npr) direktno doprinose kaosu u vlasništvu i onemogućavaju evidenciju stvarnog stanja. Ima smisla oporezovati prinos na kapital ali dajmo prvo da se taj kapital oplodi i stvori neku vrijednost.

  • privatizacija svih onih tvrtki u državnom vlasništvu koje su izložene tržišnoj djelatnosti
  • ukidanje ili prodaja svih onih segmenata poslovanja državnih institucija koje su po svojoj prirodi tržišne (npr. Fina ;)
  • svesti sve što je god moguće u okrilje temeljne djelatnosti (nije funkcija škole da ima kuharice ili bolnice da ima čistionu), takve dijelatnosti prebaciti u privatni sektor

Vrijeme realizacije: kontinuirani proces dok bi kriterij bio ekonomska i društvena korist i stavljanje imovine u funkciju
Hrvatska država neproporcionalno puno sudjeluje u ekonomskim tokovima i po tome još uvijek nismo izašli iz socijalizma i to treba riješiti jednom i zauvijek. Državni resursi su ili preskupi ili pokradeni i u gotovo svim segmentima neučinkoviti i neiskorišteni. Na rješenju svih tih problema se radi malo ili ništa.

  • redefiniranja temeljnih poreznih pojmova koji se tiču pojedinaca; uvesti obitelj kao poreznu kategoriju i temelj za porezne olakšice na dohodak – jer obitelj funkcionira kao jedinstvena cjelina i dijeli svoje resurse pa tako treba dijeliti i porezne olakšice kako bi se postigao korektniji porezni sustav
  • tek na temelju tako definiranog poreznog ustroja redefinirati socijalne mjere za sve koji su slabi ili nemoćni (nezaposleni, bolesni i slično)
  • kreirati mjere koje su specifično dizajnirane za natalitet, djecu i mlade
  • kreirati mjere koje će omogućiti lagane honorare za plaćanje privremenih i povremenih poslova (kao što sada postoji za poljoprivredu ali prošireno na kućanske poslove, poslove čišćenja – ideja je napraviti nešto poput kreditne kartice na kojoj poslodavac uplati novac, država subvencionira doprinose ili dio doprinosa i uplatom na taj računa automatizmom imaš porezno priznati ugovor za neki posao a bez kompliciranih obračuna i koječega)
  • investirati koliko je god to moguće u znanost i školski sustav; učiniti ga modernim i efikasnim (rastepsti akademiju i sveučilište i sagraditi ispočetka, liberalizirati školski sustav, učiniti ga konkurentnim primjerice sustavom vaučera ili nekom drugom sličnom metodom)

Vrijeme realizacije: odmah po dolasku na vlast, mački se rep reže jednom a ne deset puta, šok u sustavu odmah a fino podešavanje kasnije (no paziti da se porezna pravila mijenjaju rijetko ili nikako, a ako se mijenjaju onda isključivo na benefit poduzetnika i radnika)
Naš porezni sustav direktno stimulira disfunkcionalne obitelji nejednakošću poreznog tretmana (supružnika, članova kućanstva, uzdržavanih članova), nadalje mi vrlo malo trošimo na najmlađe i atmosferu u kojoj je uopće poželjno imati podmladak, a školski sustav nam je u ruševinama. Nema bolje investicije koja će napraviti veći i brži povrat od investicije u obrazovanje naših ljudi.
I naravno, moramo što je veći mogući broj ljudi vratiti u zonu rada umjesto da budu ovisni o raznim potporama i pomoćima (u tome smo isto rekorderi).

p.s. ako ste pročitali do ove točke, onda se doista možete prijaviti i na moj nedjeljni newsletter

Misao dana:
“Pops added,”you know, they say if you don’t vote, you get the government you deserve.”
“And if you do, you never get the results you expected,” (Katherine) replied.”