Tekstovi o prirodi i društvu koje nas okružuje.
Kaže Milan Ivkošić u svojoj posljednjoj ovogodišjoj inventuri: Hrvatska je diplomacija preslikana hrvatska država: poroci i zatajivanje poroka, zaštita razularenih tatinih sinova, sprega sa stranom moći radi osobnih probitaka i, dakako, ljupka ministrica koja svoju dužnost shvaća kao manekensku pistu, a javnost kao publiku na modnoj reviji na kojoj se ionako samo udivljeno gleda i plješće.
Jučer (26. prosinca 2006) je u Iraku stradao 2.974 američki vojnik, čime je u Iraku stradalo više vojnika nego u napadu 11. 9. Izvlačite sami svoje zaključke.
Milan Ivkošić (još jedan u nizu mojih idola) piše u večernjem o božićnim domjencima: U Zagrebu u petnaestak posljednjih dana godine ima onoliko domjenaka koliko i ustanova i tvrtki koje “drže do sebeâ€. Držati pak do sebe znači podmićivati svoje partnere, suradnike, novinare, političare i ine moćnike. A najopipljivije mito jest – hrana za žderanje. Kažem, za žderanje, jer se jede s nogu i grabi u strahu da će najboljega nestati. Pa ondje možete vidjeti hrvatsku elitu kako punih usta, s oba nabrekla obraza, trpa u se kao da cijelu godinu nije jela. Poput gladne živine kad joj ubacite slasno krmivo. Na tren zaboravivši da su ministri, ravnatelji, menadžeri, PR-ovi, uglednici svih vrsta – spremni su požderati i vlastitu sliku o sebi.