Ova priča s transferom onog nogometaša u neki klub u inozemstvu i tvrdnja našeg ministra financija da je to po trenutnom zakonu neoporezivo me podsjetilo na slijedeće (ovo je copy&paste sa sitea Porezne uprave, iz Zakona o porezu na dobit):
Članak 2.
(1) Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.
(2) Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
(3) Porezni obveznik je i fizička osoba, koja ostvaruje dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka, ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.
(4) Porezni obveznik je i poduzetnik fizička osoba koja ostvaruje dohodak od obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti:
1. ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario ukupni
primitak veći od 2.000.000,00 kuna, ili
2. ako je u prethodnom poreznom razdoblju ostvario dohodak
veći od 400.000,00 kuna, ili
3. ako ima dugotrajnu imovinu u vrijednosti većoj od
2.000.000,00 kuna, ili
4. ako u prethodnom poreznom razdoblju prosječno zapošljava
više od 15 radnika.
(5) Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(6) Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.
(7) Iznimno ako osobe iz stavka 5. i 6. ovoga članka obavljaju gospodarstvenu djelatnost, a neoporezivanje te djelatnosti bi dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su navedene osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.
(8) Otvoreni investicijski fondovi koji su osnovani i posluju u skladu sa zakonom po kojemu su osnovani, nisu obveznici poreza na dobit.
(9) Porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do 8. ovoga članka, a koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje.
Kao što vidite, već danas (dapače, već godinama) postoji zakonska osnova temeljem koje je moguće oporezovati nogometni klub za ostvarenu dobit. Zna li to naš ministar, ili zašto se pravi da ne zna je sasvim drugo pitanje.
Misao dana:
Where there is an income tax, the just man will pay more and the unjust less on the same amount of income.
Protekla tri dana dobio sam na korištenje Lexus IS 220D. Lexus je onošto ljudi ponekad nazivaju japanski Mercedes, no mislim da to nije u cijelosti ispravan izraz. Naime, Toyota veliki dio svoje prodaje ostvaruje na svejernoameričkom tržištu, no japanci kakvi jesu nikako nisu uspjevali prodavati malo veće automobile jer njihova filozofija kaže kako je automobil samo prometno sredstvo koje vas odveze iz točke A u točku B. Tipičnom (neiskvarenom) japancu, dugo je godina bila u cijelosti izmakla koncepcija luksuznog automobila kao produžetak imagea kojeg želite projicirati prema društu (a što je karakteristika koju vozači BMWa, Audija ili Merceseda koriste svakodnevno).
Krajem osamdesetih japanci su došli do zaključka kako im je potreban luksuzni automobil te su stvorili sasvim novi brand automobila nazvan Lexus. Lexus se u hrvatskoj prodaje od sredine prošle godine i najpopularniji model je ujedno i najmanji u Lexusovoj gami i dolazi s oznakom IS (ili intermediate saloon). To je ukratko auto smješten kao premium odabir u visokoj srednjoj klasi i namijenjen je tržišnoj utakmici sa automobilima poput BMWa trojke, Audija A4 ili Mercedesa C. U Hrvatskoj možete kupiti dva (tj. tri) modela IS-a, i to Lexus IS220d (jedini diesel u Lexusovoj gami koji koristi 180ks motor posuđen iz Toyote Avensis), Lexus IS 250 (s benzinskim motorom) i IS-F što je ultra-sportska verzija ISa sa više od 400ks.
IS je drugi auto koji je napravljen po Lexusovoj L-Finesse filozofiji. Ukratko, automobil ima poprilično agresivan i sportski izgled i u tome smislu je daleko dinamičnijeg izgleda od vojih gore navedenih konkurenata. Iznutra, riječ je o sjajno opremljenom automobilu, no kako je riječ ipak o agresivnijem vozilu od primjerice Avensisa, činjenica je kako u unutrašnjosti ima manje mjesta (na zadnjoj klupi), a i tunel za kardansku osovinu zauzima središnji dio konzole i umanjuje prostor na zadnjem sjedištu. Iako je auto registriran za petero putnika, činjenica je kako će na dužim putovanjima u ovome autu ugodno putovati najviše četvero putnika (što je uostalom točno za praktički svaki auto ove kategorije). U vozilu koje sam imao prilike voziti ugrađen je tzv. sportski paket koji uključuje impresivne 18″ kotače na kojima se gume čine vrlo tankima što pridonosi poprilično tvrdoj vožnji. Daleko o toga da je vožnja neudobna ili da auto nije zalijepljen za cestu, no jednostavno auto registrira svaku neravninu na cesti. Također, u autu se nalazio i vrhunski Mark Levinson audio sustav i navigacija. To ukratko znači da se primjerice moj BlackBerry vrlo brzo sporazumio sa ugrađenim bluetoothom (iako, nisam uspio transferirati adress book, no nisam se niti previše trudio), navigacija nažalost ne dolazi s kartom Hrvatske pa stoga i nije pretjerano upotrebljiva, no zanimljivi feature je kamera koja se uključuje prilikom vožnje unazad. Na ekranu se potom iscrtava veličina automobila i očekivana pozicija automobila nakon manevra (a koja se korigira ovisno o tome kako okrenete volan). Sve u svemu vrlo zanimljivo. Donekle me smetalo to što je subwoofer toliko dobro riješen da neke frekvencije (koje u mom automobilu uopće ne čujem) rezoniraju sa unutarnjim retrovizorom. Vrijedi spomenuti i kako su sva sjedala “na struju” i pamte pozicije do tri vozača (ali i suvozača), iznimno su udobna i sa sjajnom podrškom za donji dio kralježnice tako da je vožnja doista ugodna. Upravljačka ploča je vrlo jasna i pregledna i praktički jedina stvar koja nikako ne odgovara tom automobilu je sat koji izglea kao da je izvađen iz Mitsubishi Lancera iz sredine osamdesetih (u obranu, sat je vrlo malen i nalazi se u donjem lijevom dijelu srednje konzole pa ne bode oči baš previše).
Za razliku od Toyote Avensis D-4D 180 koju sam vozio prošle godine, IS je bitno drugačiji automobil makar s Avensisom dijeli i segment u kojem se prodaje (i 460cm dužine), te motor. Prva i osnovna razlika je mjenjač koji je u IS-u jednostavno drugačiji, prva brzina služi samo za pokretanje automobila i vrlo je kratka, dok su ostali stupnjevi poprilično dugački, da bi šesta brzina bila upotrebljiva tek nakon 100km/h iako je možete koristiti za crusing već od 80km/h. IS je i nekih 200kg teži od Avensisa i najteži je automobil u svojoj klasi pa u kombinaciji težine i mjenjača možete doći do dojma kako se radi o donekle tromom automobilu (što u stvari nije točno). IS ipak nije automobil predviđen za sportsku vožnju nego je to executive saloon dizajniran za ugodne i dugačke vožnje.
U nekih 600km koje sam izvozio u protekla tri dana (nažalost nisam imao vremena niti energije za više, iako je bilo u planu) prosječna potrošnja je bila 8 litara na 100km. Ovo je prilično dobra brojka iako će mnogi reći kako će Audi ili BMW trošiti manje što je donekle i točno. Razlika dolazi zbog motora koji je predviđen za iznimno čiste ispušne plinove koje zasada ovi proizvođači ne nude. Primjerice, dok motor ne postigne radnu temperaturu (a na 2.2 litara diesel motoru to ipak traje neko vrijeme) on nikada neće pustiti rad u praznom hodu na manje od 1200 okretaja u minuti (što pridonosi potrošnji ali smanjuje onečišćenje zbog nedovoljne temperature katalizatora). Više o ovome motoru sam pisao kada sam testirao Avensis prošle godine.
Lexus IS je impresivan automobil i ako ga usporedim sa gore spomenutim Avensisom, mogao bih zaključiti kako je IS u stvari sofisticirani Avensis s možda nešto boljim interijerom i agresivnijim eksterijerom. Automobil ima cijeli niz različitih techno štoseva koji nisu dostupni u Avensisu (primjerice od keyless ulaska, osvjetljenju automobila kada mu prilazite, daljinskom spuštanju prozora, preklapanje retrovizora kod gašenja ili spuštanju retrovizora prilikom vožnje unatrag). Tu je naravno i priključak za iPod (ili nešto treće), šesterostruki DVD/CD player impresivnih karakteristika (a koji prima i mp3/wma diskove). Ukratko, IS mi se iznimno dopao kao automobil primjeren za nekakav executive management u odnosu na Avensis kojeg bih nazvao konzervativnom obiteljskom limuzinom.
Ako želite dakle kupiti auto u tom rangu cijene (osnovi Lexus IS 220d košta oko 33.000eur, no već metalik boja i prvi paket opreme diže cijenu na 35-37.000eur) tada je Lexus sjajan izbor jer nema oznaku masovnosti kao BMW 3 (koji se uzgred rečeno prodaje u istim količinama kao i WV Passat!), i dalje je jeftiniji od svojih konkurenata, a ima geek faktor kojeg konkurenti jednostavno nemaju.
Nema te par dana i odmah nastane neka frka, pa stoga krenimo redom:
U i oko Nacionala se događa prava mala drama, ljude odvode (bez valjanog razloga) u ludnicu, na neke se puca pod okriljem noći, spominju se dileri i kokain, dugovi koji idu paralelno s time, cijeli Nacional se prebacio na ratni ustroj pokušavajući oprati svojega (su)vlasnika. Ono što je u cijeloj priči meni iznimno zanimljivo je kako je praktički odmah po pucnjavi izletila i teorija kako je Pukanić sam sebi smjestio atentat (tzv. samoubojstvo iz zasjede) i čini se kako većina puka vjeruje kako je to doista izgledna varijanta (klasična taktika zamagljivanja gdje jednu aferu zamijeniš drugom, još većom). Za zapitati se kako je moguće da ljudi vjeruju u tako nešto, a da istovremeno kupuju novine u kojima valjda očekuju čitati istinu, pravu verziju istine. Ispada kao da smo u Matrixu, još samo da se pojavi Orpheus sa plavom i bijelom pilulom i osjećaj je potpun. (usput, odvoditi ljude u psihijatrijsku ustanovu koristeći policijsku silu je nešto nad čime bi se morali zabrinuti)
Siniša Grgić je u problemima. Dečko se bio zaigrao sa vojim ZAPIjem prošle godine namještajući ankete, potom je ZAPI koji koristi podatke od FINAe htio prodati toj istoj FINAi a što je razotkrio ili barem u javnost lansirao i spriječio Slavko Linić (kao nagradu je dobio samo njemu posvećeni web site). U međuvremenu je ušao u vijeće HRTa, a ovih dana ispada kako je kroz različite manevre htio istrčati iz obveze investiranja 200+ mil kuna u famozni otok znanja Koločep kojeg je pod sumnjivim okolnostima otkupio od države. Na dosada nejasnu foru reagirao je HFP (valjda se novim potpredsjednicima ne da sjediti u zatvoru godinu dana bez prave optužbe pa paze da barem nešto rade) i blokirao imovinu, a prosvjetljene je imao i Željko Markota koji je kao sve “razotkrio” (nije on to slučajno otkrio, naime bio je jedan od partnera u projektu otoka na kojem su saznali kako oteti državi neke novce – podjela se očito nije dogodila u opsegu u kojem je trebala pa je građanska savjest odjednom došla do zraka). Promatrajući rezime Siniše Grgića očito je da je to lik koji investira u sebe i pozicionira se za nešto veliko. Nadam se da je Polančec skužio da je ponovno vrijeme za jednog žrtvenog janjca.
Prikupljanje potpisa za NATO referendum nažalost nije uspjelo. Pokazalo se kako je rok od 15 dana, impresivni broj birača od 450.000 koji moraju potpisati (nije li zabavno da u zemlji u kojoj živi 4.435.000 stanovnika imamo glasača više od tog broja?) jednostavno previše. S druge strane, u inicijativi su sudjelovali i lijevi i desni, i udruge i političke stranke koje inače nikako ne bi sjele za isti stol – mislim da je to sjajno i da je to početak (pa makar u tragovima) malo aktivnije civilne scene. I dalje smatram kako bi odgovorni političari morali sazvati referendum jer ulazak u NATO određuje smjerove hrvatske politike na vrlo dugi rok i htjeli mi to ili ne pristupanje NATOu nas definitivno politički svrstava na svjetskoj sceni.
Istekao je moratorij na prodaju udjela braniteljskih fondova. Zanimljivi su mehanizmi koji su postavljeni kako bi spriječili, otežali i općenito otežali raspolaganje tim fondom. A još je zanimljivije da jedne novine tvrde kako nema navale na šaltere, dok druge tvrde da je jučerašnji crni ponedjeljak u stvari i nastao zbog braniteljkog fonda (koji uglavnom raspolaže najlikvidnijim dionicama na tržištu). Pitam se što je istina, osobito zato jer u stvari ne znamo koliko branitelja postoji?
Nego, nisam stručnjak (dapače, baš suprotno), pitam se što je potrebno da se cijela burza zavije u crno? Da li je dovoljno primjerice da se od desetak firmi prodaju po dvije tri dionice po teškom dumpingu kako bi se smanjila cijena i isprovocirala zabrana trgovanja? Da li je moguće da nas naši vlastiti brokeri i fondovi pelješe iza leđa?
Misao dana:
October. This is one of the peculiarly dangerous months to speculate in stocks in. The others are July, January, September, April, November, May, March, June, December, August, and February.
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.
