Categories
Priroda i društvo

Zagrebačke mjere za poticanje recesije

Grad Zagreb je objavio tzv. anti recesijske mjere. Dokument o tome možete vidjeti ovdje. Ovo je moj komentar na taj tzv. program.

  • nema otpuštanja, smanjenja plaća i ostaloga; ovo uopće nije aniterecijska mjera nego je to “sve po starom mjera” – u državi u kojoj pada broj zaposlenih u kojoj je država skinula plaće svojim službenicima od kojih većina živi u zagrebu, a čiji porez na dohodak bi se morao sliti u zagrebačku blagajnu – jednostavno nije realno da prihodi grada ostanu održivi i da to nema utjecaja na plaće uposlenih koji troše cca. 1/4 ukupnog zagrebačkog proračuna. Dvije trećine prihoda grada Zagreba ovisi o porezu na dohodak i nema šanse da se ukupno smanjenje zaposlenosti i plaća u javnom sektoru ne osjeti do te mjere da svega 300mil kuna ušteda pokriju novonastalu rupu.
  • smanjenje plaća dužnosnika; po projekciji gradskog poglavarstva štedi svega 3mil kuna godišnje, to je isključivo demagoška mjera jer je očito da sudjeluje u ukupnom budžetu sa 0,4%. Pohvalno ali nimalo impresivno.
  • uštede korisnika proračuna: nisu specificirane, no ukupni iznos svih ušteda je 300mil kuna što je oko 4% proračuna i to ovogodišnjeg proračuna koji očito nije uključivao krizu prilikom izrade, ispada kako grad zagreb predviđa upola manju krizu od primjerice centralne države koja je jasno rekla da joj nedostaje 11mlrd kuna ili 10% proračuna.
  • zamrzavanje cijena komunanlnih usluga: u okolini kada je cijena energenata pala u odnosu na 2008, u jeku recesije kada cijene padaju a ne rastu zadržavati cijene na istom nivou je više mjera zaštite profita nego antirecesijska mjera. Gdje su i hoćemo li ikada vidjeti uštede koje generira Zagrebački holding?
  • smanjenje komunalnog doprinosa: čitaj smanjuje se cijena građevnih dozvola, ako postoji mjera koja pogoduje kapitalu a ne zagrepčanima onda je to ova (uočite da piše do 10% a ne samo 10%).
  • subvencioniranje obnove fasada: ovo je gradski program koji traje već godinama i kakve on uopće ima veze s recesijom? Uostalom na to je grad obavezan zbog spomeničke rente koju naplaćuje.
  • interevntni fond za poduzetnike: ako se kaže da jedno novostvoreno radno mjesto košta cca. 50.000 eur ili 350.000 kn, ovom mjerom ćemo dobiti cca 70 radnih mjesta koje moraju zaustaviti grad u recesiji, impresivno (ako su superheroji).
  • “osigurati kroz transparentnu javnu nabavu”: tko o čemu nego Bandić o transparentnim javnim nabavama… I svi se grohotom nasmijaše.
  • investicije: u slijedećem razdoblju predviđeno je ukupno 19.415.000.000 kuna (da, skoro dvadeset milijardi kuna), sve to u trenutku kada nije moguće dobiti financiranje na otvorenom tržištu, a investicije uključuju bisere poput dinamovog stadiona u iznosu od 3.000.000.000 kuna čime će dinamov stadio postati vjerojatno najskuplji stadion na planeti i bližoj i daljoj okolici.
  • energetska učinkovitost: predviđeno svega 5mil kuna, a grad na kupnju žarulja godišnje potroši skoro pa toliko, toliko o učinkovitosti.
  • osnivanje povjerenstva za urbanu komasaciju: ovo zvuči kao odbor koji će okrupnjivati zemljišta po gradu, dakle kupovati gradskim novcem parcele od građana i potom ih prodavati zainteresiranim privatnim developerima, gdje smo li to već čuli (da, bundek i zgrada od gucića, superkonzum od Ferenčaka i slično).
  • inicijativa za smanjenje cijena proizvoda široke potrošnje za 10%: i svi se grohotom nasmijaše (po drugi puta).
  • povratak urbanističke i građevinske inspekcije: pa gdje su do sada bili, i zašto inicijativa?
  • obročno plaćanje nezakonito sagrađenih objekata: legalizacija urbanog kaosa – ovo ide direktno za naselja gdje Bandić stoji najbolje.
  • investicije 2: dodatnih 9.880.000.000 kuna, dakle došli smo skoro do 30mlrd kuna, u stvari kada se pridoda investicija u vodoopskrbu to je preko 30mlrd kuna, ukupni budžet grada zagreba je oko 7.5mlrd kuna (bez recesije) i kada b apsolutno svaka kuna otišla u investicije i apsolutno ništa drugo ne bi bilo plaćeno (plaće, socijala, kultura, zdravstvi i sve ostalo što ide) i onda bi ostali dužni. gradovi imaju jasna ograničenja u smislu veličine zaduženja i ovi planovi za nekoliko redova veličina premašuju ono što zagreb može učiniti.

Izbori su blizu i sada je to očigledno.

Misao dana:
No man is happy without a delusion of some kind. Delusions are as necessary to our happiness as realities.

Categories
Hrana i piće Priroda i društvo

Smanjenje povećanje PDVa na hranu

Smanjenje PDV-a na hranu i piće s 22 na deset posto antirecesijska je mjera za pomoć hrvatskom turizmu o kojoj ozbiljno razmišljaju u Ministarstvu turizma. O efektima te mjere na ovogodišnju turističku sezonu ministar Damir Bajs najkasnije bi sutra trebao informirati premijera Sanadera i ostale članove Vlade. S obzirom na to da većina mjera zadire u državni proračun, konačna odluka o prihvaćanju Bajsova akcijskog plana bit će na ministru financija Ivanu Šukeru.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na Mediteranu koja ima tako visoku stopu PDV-a u ugostiteljstvu. U Grčkoj ona iznosi osam posto, u Italiji deset, a u Španjolskoj sedam posto. Dio stručnjaka, koje je angažiralo Ministarstvo radi izrade akcijskog plana za spas hrvatskog turizma 2009. godine, izlaz iz krize vidi upravo u niveliranju stope PDV-a na hranu i piće s onom koja je na snazi u konkurentnim zemljama. Drugi, pak, smatraju da je ta mjera dvosjekli mač.

– Trebalo bi napraviti preciznu simulaciju po destinacijama i županijama kako bi se vidjelo koliko je ta mjera stimulativna za državu – komentirao je jedan od Bajsovih suradnika na projektu, koji dijeli mišljenje Katedre za turizam zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta koja je upozorila Ministarstvo da se većina mjera i aktivnosti koje oni predlažu neće moći provesti ove godine. (monitor.hr)

Priča mi jučer kolega koji se bavi turizmom (i to u vrlo velikoj turističkoj agenciji) kako im je razina bookinga pala za 15ak postotaka i kako će biti presretni ako se uspiju zadržati na toj brojci. Vladajući nude spasonosnu formulu oko smanjenja PDVa, no ako se do nje i dođe (a podsjećam, PDV je daleko najizdašniji proračunski prihod ili je to barem bio) biti će puno prekasno za ovu sezonu jer se rezervacije rade danas a odluka još nije niti na stolu, pa dok ona prođe vladu, pa malo sabora, pa narodne novine, pa dok to dođe do hotelijera, dok oni izračunaju i korigiraju cijene… Trajati će to.

No ima jedna druga stvar, nekako si mislim da je ovo super spin, jer Hrvatskkroz ko fol pregovarački postupak mora uskladiti svoje porezne stope na hranu s EU, no kod nas određene namirnice uopće nemaju PDVa (ili, tehnički rečeno imaju poreznu stopu PDVa od nula posto) pa mi se nekako čini kako će ovo proći u paketu, da se s jedne strane spušta stopa PDVa kao spasonosna mjerza za spas posrnulog turizma, dok će se s druge strane dignuti PDV na temeljne namirnice poput kruha, mlijeka, ulja i sličnih proizvoda.

Genijalan plan.

Misao dana:
Torture numbers, and they’ll confess to anything.

Categories
Priroda i društvo

Novinarstvo na internetu – zakašnjeli report

Prije nekoliko dana (u utorak 10. ožujka) u Novinarskom domu u Zagrebu održan je okrugli stol na temu novinrstva na internetu i njegovim perspektivama. Najavu skupa, popis tema i govornika možete vidjeti ovdje.

Organizatori skupa su bili HND kao strukovna organizacija koja okuplja novinare, portal h-alter i pollitika.com. Temeljna ideja skupa bila je diskutirati o budućnosti novinarstva u tehnološkoj tranziciji koja je u tijeku, te posebnostima hrvatskog novinarstva koje ima cijeli niz problema (od političkog uplitanja, preko pritisaka oglašivača, do financijske krize koja je zahvatila i medije). Kao goste okruglog stola pozvali smo niz sudionika koji su predstavljali nekolicinu manjih i regionalnih portala, profesore s fakulteta, predstavnike agencije za elektroničke medije te HBO, a namjerno smo izostavili goste iz komercijalnih medija i medijskih kuća.

Mislim da smo tijekom okruglog stola načeli puno tema i očito je da postoji veliki interes sviju da o tome diskutiraju te kako postoji cijeli niz međusobno različitih mišljenja.

Jedan od problema s kojim se hvataju ukoštac prvenstveno medijske organizacije je pad prihoda od njihovih matičnih publikacija (ili programa) i migracija korisnika / konzumenata informacija na internet. Omjer prihoda po korisniku dramatično pada (evo naišao sam taman na jedan članak sa inače sjajnog bloga mondaynote), a nedavno sam negdje naletio na informaciju da kada bi New York Times danas odustao od svog tiskanog izdanja i iz svojih troškova uklonio sve one koji se na ovaj ili onaj način odnose na tisak – ispalo bi da je trošak proizvodnje informacije otprilike pet puta veći od prihoda koje ostvaruje na internetu. To ukratko znači da je ekonomski model koji jamči održivost medija na internetu pod velikim upitnikom, a mišljenja sam da je u zemlji poput naše u kojoj je relativno mali broj internet korisnika na iznimno maloj populaciji taj problem još i izraženiji.

Tu je i pitanje tzv. neovisnih ili alternativnih medija, naime nekako se misli da zbog anarhične i slobodne prirode interneta alternativni komunikacijski mediji (kao što je u ovome slučaju h-alter ili pollitika) automatski dobijaju publiku, no Vesna Kesić smatra da to i nije baš tako jer brojevi pokazuju kako migracijom na internet klasični mediji na svojim potalima pokazuju kontinuirani rast posjećenosti, dok alternativnim medijima je taj rast daleko sporiji.

Klasične medije ugrožavaju naravno i blogeri koji su djelmično koristeći nepovjerenje u medije preoteli prostor i kreirali sasvim novu kategoriju “građanskog novinarstva”, a za koje se pretpostavlja da će ubuduće iti sve bitniji segment novinarstva budući da građanin novinar ne robuje toliko filteru urednika, a može i puno lakše objaviti vijest bez kriterija vjerodostojnosti koji vrijede za klasične medije (iako je u hrvatskoj malo smiješno o tome diskutirati kada imate tiražni dnevni medij koji objavi totalno lažirani intervju ni manje ni više nego s premijerom države).

Postavilo se i pitanje regulacije interneta, gdje je manje više svim sudionicima jasno kako pisana riječ za sobom nosi i odgovornost, te se postavlja pitanje da li je internet dovoljno dobro reguliran kroz postojeće zakone ili pak treba krenuti u zasebnu regulaciju interneta, a ako da kako bi ona morala izgledati. HBOovci su tu manje-više jasni kako očekuju maksimalnu moguću zaštitu slobode govora na internetu kako bi se izbjegle situacije poput one koja je zadesila vlasnika portala vukovarac.net Damira Fintića.

Malo detaljniji pregled što se točno događalo na skupu možete pročitati u novom listu:

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka smatra da su klasični mediji u krizi, dapače, prema njegovu sudu radi se o jednoj od težih kriza medija u Hrvatskoj, a jedan od glavnih uzroka te krize krije se u činjenici da medijima dominiraju zabavni i senzacionalistički sadržaji. Duka nije optimist i stanje je u usporedbi sa stanjem devedesetih godina drugačije.

– Tada smo se mogli nadati da će se promjenom politike mediji promijeniti. Danas su pritisci perfidniji i radi se o sprezi politike, vlasnika i oglašivača. Stoga je nada u bolje medije danas slabija, smatra Duka. Što se tiče novinarstva na internetu, založio se da se zadrži stupanj dosegnutih sloboda, pa i u slučaju mogućeg zakonskog reguliranja. (novi list)

I Večernjem listu:

– Internet je još uvijek elitni medij jer nije svima dostupan, a komercijalizacija je najveća prijetnja internetskom korisniku, istaknula je Reana Senjković, iz Instituta za etnografiju i folklor.

Predstavnica H-altera Vesna Kesić tvrdi da su klasično novinarstvo uništili managment i urednici, a ako želimo sačuvati internet kao mjesto slobode, da sve ovisi o građanskom aktivizmu.

– Smiješno je da regulativa ne može kontrolirati ono što bi trebala kontrolirati. Posjetitelji, konzumenti i čitatelji ne posjećuju internet zato što je tiskano novinarstvo loše. Informacija postaje vlasništvo medija, a treba biti opće dobro – istaknula je Kesić te ukazala na probleme s kojima se suočavaju blogeri. (večernji list)

Gledajući s moje strane kao jednog od suorganizatora, rekao bih da je okrugli stol bio uspješan jer smo uspjeli kreirati temu koja je popunila veliku dvoranu novinarskog doma (i koliko mi je poznato time smo bili posjećeniji od sličnog skupa u europskom domu nekoliko tjedana ranije) no napravili smo nekoliko propusta u smislu da smo htjeli pokriti nekoliko tema o kojima se dade pojedinačno razglabati satima – a kao krajnji efekt desilo se to da publika nije imala prave prilike postavljati pitanja sudionicima (bilo je nekoliko pitanja, ali premalo da bi se moglo reći kako je publika aktivno sudjelovala).

Ono što je bilo zanimljivo (na geek razini) je bilo to da je ovaj okrugli stol vjerojatno prvi skup održan u hrvatskoj na kojoj je nekolicina sudionika ali i pojedinaca iz publike “tvitala” cijeli događaj (što je i objašjenje onima koji su se pitali zašto govornik, moderator i još nekolicina sudionika uporno tipka po svojim blackberryima). Više o tome na siteu h-alter-a.

Ovaj okrugli stol je ujedno bio i prvi skup u čijoj je organizaciji sudjelovala pollitika.com (tj. ja) pa se nadam da će slijedeći biti bolji i uspješniji, a definitivno smo pokazali kako postoji veliki interes da se organiziraju slični događaji čemu je najbolje svjedočio prilično veliki broj novinara koji su posjetili predavanje.

Misao dana:
Every time a newspaper dies, even a bad one, the country moves a little closer to authoritarianism; when a great one goes, like the New York Herald Tribune, history itself is denied a devoted witness.