Categories
Priroda i društvo

Pet do dvanaest

Eto, prošla je još jedna izborna kampanja i lagano je vrijeme za formiranje dojmova kako bi ponudili još nekoliko redaka prije izborne šutnje. Nekoliko je događaja obilježilo ovu kampanju i nekako je red da se to još jednom zabilježi.

Prva bitna stvar (barem meni) su bili birački popisi. Po prvi puta smo imali priliku sami provjeriti što se nalazi na biračkim popisima, i iako se postavilo pitanje kako je moguće da u mnogima sredinama imamo više birača od stanovnika, uvjerljivog odgovora nismo dobili. S jedne strane na vlasti je stranka kojoj ta situacija odgovara, odvjetništvo koje bi se moralo brinuti o tome i tražiti prijestupnike očito ima pametnija posla, policija nema namjeru kritizirati vlastiti posao dodjeljivanja osobnih dokumenata, a državni ured za upravu je samo konstatirao žalosno stanje i sve skupa prebacio na Ustavni sud koji se barem u toj jednoj odluci držao Ustava. Očito je da ovo nije posljednje što smo čuli na tu temu.

Drugo bitno obilježje ovh izbora su žarišne točke na koje su se sjatili novinari. Kao prvo tu je Zagreb gdje je Milan Bandić neprikosnoveni vladar i čija se fotelja do prije svega nekoliko tjedana smatrala garantiranom. Ulaskom Josipa Kregara u utrku balans se dramatično promijenio i unatoč tome što je Bandić i dalje favorit izbora, sudeći samo prema propagandnoj mašineriji koja je nemilosrdno stavljena u funkciju izbora sasvim je sigurno da se u Zagrebu nešto događa. Postoji li kritična masa za promjenu drugo je pitanje, no događanja u ovoj kampanji su očito poljuljala Bandića i više ništa neće biti kao prije. Nešto slično vrijedi i za Jasena Mesića iza kojega je stranka doista nabacala puno novaca – no unatoč svemu stvarnog efekta kampanje nije bilo iz jednostavnog razloga što Jasen Mesić nije osoba koju su građani zamijetili. Na današnjem sučeljavanju na radiju 101 mnogi protukandidati se nisu uspjeli sjetiti nijedne afere aktualnog gradonačelnika, dok je primjerice «nezavisna» bivša predsjednica skupštine sve to okarakterizirala kao medijsku hajku napuhanu van stvarnih proporcija – unatoč tome što se i ona sama na njezinim plakatima zauzima protiv kriminala u gradu.

Drugo zanimljivo žarište je svakako Split. Željko Kerum se već mjesecima predstavlja kao dežurni redikul i općenito osoba upitne inteligencije no koja unatoč svemu suvereno vlada omanjim imperijem. Da li zbog Kerumovog uspjeha ili jednostavno zbog gađenja Splićana prema politici koja je dovela grad na koljena i koja je objektivno zaustavila razvoj grada unatoč svim njegovim potencijalima – ispada kako je upravo on favorit izbora. Da li je to samo još jedna neslana splitska šala ili njegovi građani doista misle ozbiljno sanzaćemo već u nedjelju, kada će se odlučivati o tome hoće li biti drugog kruga i hoće li u njega upasti Kerum i SDPov Ranko Ostojić – ili će splićani sve odlučiti odmah.Trenutni gradonačelnik Kuret vrlo samouvjereno vjeruje u svoju pobjedu što je rezultat njegova nepovjerenja u ankete ili pak posljedica kratkovidnosti.

Treći često spominjani grad je Rijeka. U njemu apsolutno nema ništa novoga niti se očekuje bilo kakvo iznenađenje. Na sreću i veselje građana Rijeke, trenutni gradonačelik Vojko Obersnel nada se svom slijedećem mandatu s, čini se, dvotrećinskom većinom glasova i doslovce pometenom oporbom. Zanimljivo je da je Obersnel, unatoč omjerima koji idu žestoko u njegovu korist složio jednu od impresivnijih kampanja koje smo imali prilike promatrati. Nadajmo se da će se nešto od Riječkog iskustva preliti i na druge sredine u nekom od slijedećih izbornih ciklusa.

Četvrtu lokaciju koju bih svakako spomenuo je Istra. U Istri Ivan Jakovčić već godinu dana muku muči s članom uprave Adrisa i izazivačem za poziciju župana Plinijem Cuccurinom. Osamnaest godina IDSa u Istri je ostavilo traga i otvorilo prostor za novu snagu, no veliko je pitanje koliko je relativno mala Istra sa svega 200.000 birača, klijentelizam i vrlo stroga piramida vlasti u Istri spremna tek tako predati vlast u ruke Cuccurinu, za kojeg se može reći štošta, ali sasvim sigurno ne da na vlast želi doći radi novca i moći. Jer ako ništa drugo, biti će na novoj županskoj poziciji manje utjecajan nego što je to dosada na poziciji člana uprave Adrisa i korporacije koja samostalno uplaćuje jedan vrlo impresivni postotak državnog proračuna cijele nam države.

Kao posljednje žarište spomenuo bih Osijek, no situacija je tamo toliko komplicirana i jednostavno više nije jasno tko se tamo natječe protiv koga, budući da su se predizborne koalicije stvarale i razvrgavale tijekom kampanje, a stranke su međusobno već toliko koalirale na različitim razinama da birač sasvim sigurno mora pretpjeti nekakvu štetu samim pogledom na birački listić.

Od manjih sredina, pažnju treba usmjeriti prema Kamanju gdje se prijavio samo jedan jedini kandidat za predsjednika općine te je tako pobijedio i prije datuma održavanja izbora. Ili primjerice Oroslavlje, gdje je zamijećen imresivan broj nevažećih potpisa umrlih birača za HDZovog kandidata, čime je HDZ diskvalificiran iz utrke te smo tako dobili još jednog pobjednika bez borbe.

Veliku ulogu u ovim izborima odigrali su i mediji koji su djelomice u cijelosti ignorirali ne samo kampanju nego su pod krinkom neutralnosti zanemarili odnose na terenu i na taj način pogodovali pojedinim kandidatima ili političkim grupacijama. U tome naravno prednjače TV kanali na svim razinama te pojedini medijski koncerni koji su očigledno odlučili sami krojiti sliku o tome kako bi hrvatska morala izgledati nakon izbora.

Puno toga se desilo i na internetu, ovo je prva kampanja gdje su nas oglasi kandidata doslovce obasipali na portalima i web stranicama do granice izdržljivosti i dobroga ukusa i vjerujem da mnogo ljudi zadovoljno trlja ruke i samo mogu pretpostaviti što će se desiti tijekom predsjedničke kampanje koja će malo većim tempom zasigurno krenuti od jeseni.

Dakle u nedjelju, svakako izađite na izbore i pritom budite jakoooo pažljivi što ćete zaokružiti i kakvu ćete vlast zaželjeti jer će vam se možda želja i ostvariti.

Categories
Priroda i društvo

Kako se obraniti od spin doktora?

Predizborna kampanja je vrijeme kada se iz ropotarnica političke komunikacije izvlači teška artiljerija i počinje lupati manje ili više bez osobitog gađanja po svim protukandidatima.

Hrvatska politička kultura, primitivna kakva je, u posljednjih nekoliko godina do savršenstva je dovela mit o svemoćnim spin doktorima, koji svojim vještim ručicama upravljaju sudbinama, ne samo svojih kandidata, nego i cijele nacije.

S obzirom da ovoga puta govorimo o doslovce stotinama predizbornih kampanja, na djelu su danas i mnogobrojni wannabe spin doktori, koji o tom mističnom zanatu znaju uglavnom ono što su pročitali u novinama (dakle malo), a direktni kontakt s pravim spin doktorima im je ograničen na mimoilaženje na brzoj cesti dok se wannabe spin doktor vozio u lokalnom autobusu, a pravi spin doktor u brzojurećem Audiju A6, koji vozi na račun državnog proračuna ili HEP-a.

U svakom slučaju, pripremio sam prvo nekoliko teoretskih natuknica oko toga što je to spin doktor, kao i nekoliko praktičnih savjeta kako prepoznati spin doktora ili njegovo djelo u javnosti.

Hrvatska i nema pravih spin doktora, ili ako ima za njih nikada niste čuli. Ono što se u hrvatskoj prodaje pod spin doktorima je u stvari neka mutirana i degenerirana GM-varijanta spin doktora.

Tim gore po činjenice
Funkcija spin doktora (ili komunikacijskih savjetnika) je da skrenu pozornost s jedne priče na drugu, ili da u kanti prepunoj mulja svu pažnju javnosti usmjere na jedan jedini sjajni dio cijele priče.

Ako pogledate modus operandi naših spin doktora, nije teško uočiti da oni lažu, manipuliraju (i to na najprimitivniji mogući način) i općenito ne vladaju baš najbolje očekivanjima birača ili ograničenjima stvarnog svijeta.

Prvi i najlakši način da uočite spin doktora je njegova sama pojava na televiziji. U razvijenim zemljama spin doktori se nikada ne pojavljuju na televiziji ili medijima i njihovo samo postojanje se žestoko negira.

Kod nas spin doktori bez srama nastupaju na televiziji, daju intervjue ili ratuju priopćenjima.

Naravno, oni se nikada ne potpišu kao “Spin doktor kampanje Pere Perića”, nego su uredno predstavljeni kao neovisni komunikacijski savjetnici, ili što je u hrvatskoj osobito popularno, profesori nekog od naših fakulteta (politologije i novinarstva, sociologije i slično).

Velika je zabluda vjerovati da je to ekipa koja nije na nečijoj platnoj listi i što je najbolje to novinari znaju, no njihov medij im zabranjuje da napišu za koga dotični radi, pa je onda prvo sljedeće rješenje napisati da su (ne)ovisni stručnjaci.

Talking head je talking head pa i onda kada govori tendenciozno i s agendom.

Drugi način kako prepoznati rad spin doktora su različite afere koje imaju nezgodnu naviku na svjetlo dana izroniti baš pred izbore. Tako nas ovih dana obasipaju pokušajima da pojedine kandidate vežu uz pojedine afere.

Svjedok na prodaju
Ono što se obično radi u takvim situacijama je da pokušate pronaći imalo kredibilnog svjedoka, platite mu koju tisućicu i onda ga vodate po medijima gdje on srcedrapateljski priča svoju priču.

Nema veze što priča nema veze sa stvarnošću ili što su od tog nemilog događaja prošle godine i godine, ali eto, baš se sada potrefilo da su mediji prepoznali istinu u njegovim riječima i odlučili progovoriti.

Obično se u to doda i neka srcedrapateljska priča o teškoj obiteljskoj situaciji, o tome kako je netko izgubio posao, kako ga sustav šikanira (kao uostalom i nas sve ostale)…

Spin doktori, naravno, ne mogu funkcionirati sami, pa oni stoga upošljavaju ili na različite druge načine kontroliraju mnogobrojne urednike i novinare.

Tako da gore navedeni udarci uvijek izlaze na nekim čudnim mjestima od još čudnijih novinara i urednika, a uz koje se nerijetko već duže vrijeme vežu pojmovi poput sukoba interesa ili neetičko pisanje.

Naravno, sve se to događa jako legalno, pa ti novinari imaju registrirane tvrtke, isporučuju se fakture, plaćaju se porezi pa onda država nema pravog motiva to osobito detaljno istražiti. A javnost? Pa, nas nitko ništa ne pita već godinama pa neće ni ovoga puta.

Spin doktori su totalno izgubljeni na internetu, oni naime još mogu kontrolirati novinare i medije, no na internetu ima toliko toga da se teško odlučiti gdje krenuti, pa je onda najbolja taktika zablatiti gdje se god može.

Tako ako primjerice promatrate komentare ispod članaka na portalima dnevnih novina, uredno možete primijetiti slijed događaja koji uvijek ide u korist jednog ili drugog kandidata.

Pa se tako pjevaju hvalospjevi jednom (pa i tamo gdje to nema smisla), a udara po drugom (gdje se ovaj drugi uopće ne spominje). Blogovi i forumi se rješavaju kreiranjem ne osobito inteligentnih novih korisnika koji poput djelatnika iz telekomovog call centra copy&pasteaju unaprijed napisane odgovore koji bi kao morali upozoriti javnost na nedjela jednih ili drugih. Kreiraju se Facebook grupe, lažni profili i web-stranice, zauzimaju se domene, plaćaju se oglasi…

Brojke i slova
No ono na čemu spin doktori dobivaju religiozna iskustva (ovo je zamjenica jedne druge manje-više seksualne aluzije) su ankete.

Ankete su svemoćne, ankete su ekvivalent staklene kugle kroz koju Samo Oni Koji Znaju mogu Čitati Budućnost, Interpretirati Trendove i Predvidjeti Pobjednika.

Ono što vam nitko ne kaže je da su ti isti koji ankete moraju interpretirati ujedno i oni koji ih pišu, a (ne)spretno formulirana pitanja i ponuđeni odgovori mogu značajno utjecati na rezultate ankete, pa tako i nije neko preveliko čudo da nas ovih dana obasipaju rezultatima anketa koje su međusobno kontradiktorne i za koje bi netko mogao reći da se odnose na međusobno različita povijesna razdoblja ili sasvim druge kandidate.

Prave ankete su one koje su napravljene i za njih nikada ne saznate, jer pravi spin doktori ankete koriste kako bi koristili saznanja iz njih da usmjere kampanju, a ne da manipuliraju novinskim člancima.

Političari su nerijetko mulj i genetski otpad ovog društva, no još niže od njih na ljestvici evolucije su spin doktori – i to morate imati na pameti dok gledate TV, čitate novine ili članke na web-portalima – uključujući i ovaj.

Misao dana:
Conrad ‘Connie’ Brean: What’s the thing people remember about the Gulf War? A bomb falling down a chimney. Let me tell you something: I was in the building where we filmed that with a 10-inch model made out of Legos.
Stanley Motss: Is that true?
Conrad ‘Connie’ Brean: Who the hell’s to say?

p.s. ovo je još jedna kolumna za net.hr

Categories
Priroda i društvo

Što je to izborni pobjednik?

Lokalni izbori se rapidno bliže i jedno od pitanja koje si svakako treba postaviti je i to kako definiramo izbornog pobjednika? Naime, kod parlamentarnih izbora je to jako jednostavno za uočiti, samo treba pobrojati broj saborskih fotelja i to je manje više to.

No ni ovdje to nije baš tako jednostavno jer smo primjerice u proteklom izbornom ciklusu imali stranaka koje su sakupile impresivni broj glasova birača, ali su zato imali vrlo mali broj zastupnika, primjerice tu je HSU sa stotinjak tisuća glasova i jednim jedinim zastupnikom, ili recimo situacija HDZ vs. SDP, gdje je relativno mala razlika u broju ostvarenih glasova rezultirala velikom razlikom u broju saborskih zastupnika.

Na lokalnim izborima je to daleko teže definirati jer imamo vrlo kompliciranu situaciju. Hrvatska se sastoji od čak 429 općina, 127 gradova, dvadeset županija te grada Zagreba koji je u statusu izjednačen županiji.

Dakle riječ je o impresivnih 557 jedinica lokalne uprave i samouprave. Svaka od tih jedinica ima svoju skupštinu koja varira po broju zastupnika od dvadesetak do petedeset i jednog – što znači da u Hrvatskoj po trenutnom ustroju ima više od osam tisuća razno raznih zastupnika, koji od ovih izbora idu u kompletu s 557 načelnika, gradonačelnika i župana, a svaki od njih ima još jednog ili dvoje zamjenika (ili zamjenica).

Objektivno, ako gledate silni broj ljudi potrebnih u zastupničkim tijelima, to i nije neka čast ali se svi svejedno jako grabe za njih jer u lokalnim sredinama je to ključ za podjelu plijena po budžetima tih općina i gradova, biti zastupnikom znači da možete biti blizu izglasavanja urbanističkog plana pa tako vaša nevrijedna šikara može postati sjajno gradilište – a razlog zbog kojeg stranke jako vole zastupnička mjesta je to što zastupnici dobijaju naknadu za svoj (ne)rad u skupštini pa time rasterećuju stranačke blagajne za mudrije investicije (primjerice kupovinu novog i luksuznog ali svakako blindiranog automobila).

Pravo pitanje glasi tko je to pobjednik izbora i što će se dogoditi 17. svibnja? Tko će proglasiti pobjedu, hoće li to biti HDZ koji će konstatirati kako je on osvojio impresivnih 3-3.500 mjesta po skupštinama (pa makar ta skupština bila u nekom zaseoku za kojeg osim Antuna Palarića nitko nije čuo), ili će to biti netko drugi poput HSSa koji će reći kako oni imaju 243 načelnika ili gradonačelnika širom Hrvatske; ili će to pak biti primjerice SDP koji može reći da na dan 17. svibnja dolazi na vlast u Zagrebu, Rijeci, Splitu i još nekolicini gradova i općina pa sukladno tome upravlja i najvećim brojem hrvatskih građana?

U političkoj borbi ne postoji drugo mjesto, no opako sumnjam da će ovaj put pobjednika na izborima biti nekoliko – i što je najbizarnije, svi će oni biti u pravu.

Misao dana:
How come we choose from just two people to run for president and 50 for Miss Universe?