Više ljudi me kroz komentare ali i mailove pitalo o mojoj naklonosti prema SDPu. Napominjem da je ovo blog u kojem pišem o svojim stavovima i razmišljanjima, te sam otkako znam za sebe vrlo politično biće i imam (barem tako volim misliti) izgrađene stavove o politici. Oni koji me znaju, znati će i za moje aktivnosti u vrijeme srednje škole, fakulteta a u posljednje vrijeme i oko drugih “projekata” koje guram.
Moje opredjeljenje je negdje između socijaldemokratskog i liberalnog (ovog prvog zato što smatram da je to društveno odgovorni način razmišljanja, a liberalnog zato što me profesija vodi u tom smjeru). Smatram da država, tvrtka i pojedinac moraju imati svoju ulogu, odgovornost i doprinos u životu nacije; nisam siguran da je isključiva funkcija kapitala stvarati zaradu, a države obavljati socijalne funkcije. Svaka tvrtka je država u malome i ima svoju odgovornost prema svojim zaposlenima, svojoj okolini i društvu koje ga okružuje (to je uostalom i sastavni dio Toyota filozofije). Nadalje, veliki dio mojih odluka oko političke strane koju želim podržati ovisi ne samo o konkretnim programima nego i o ljudima koji te programe moraju provoditi – unatoč svemu što možete nabrojati, SDP je daleko najmanje ukaljan raznim aferama, nepotizmima i ostalim vrstama afera i kriminala i sama ta činjenica će osigurati moju trajnu pozornost prema programima SDPa. Nadalje, SDP promatram kao ekipu ljudi a ne kao jakog autoritativnog pojedinca iza kojeg se sakupi cijela stranka i kuda on okom tuda ovi skokom. Promotrite tu političku scenu i probajte i sami vidjeti koja stranka odgovara kojem opisu, pa se potom zapitajte koje je rješenje bolje i u kojoj su stranci vaši vlastiti interesi bolje zastupljeni. Vremena jednoumlja su odavno prošla i nadajmo se da se više nikada neće ponoviti, no postoje ljudi (i stranke) koji manje ili više prikriveno svoj vlastiti interes (koliko god on dobar ili loš bio) poistovjećuju s dobrobiti nacije – kroz povijest smo naučili da su upravo takvi ljudi, stranke i pokreti najopasniji i ja ne želim biti dio takve budućnosti.
Sklon sam dakle SDPu, a moje skromno poznavanje ekonomije govori da su ideje koje je Ljubo Jurčić izrekao u prošlotjednom predstavljanju gospodarske strategije točne te sam mu sklon povjerovati i dati šansu. Gospodarstvo smatram primarnim problemom naše države i rješenjem gospodarskog problema i pokretanjem suvislog razvoja mogu se očekivati napretci i na ostalim poljima (zdravstvo, sudstvo, školstvo, umirovljenici). Smatram nadalje da su politike korištene u proteklim godinama bile promašene a vrlo često su se pokazale kao štetne; gospodarskom strategijom SDPa dobili smo glas koji govori o značajnom zaokretu pa ću stoga u slijedećim mjesecima pozorno pratiti Jurčića i njegov tim, te o tome pisati ali i žestoko kritizirati kada god za to vidim potrebu. Žao mi je ako će Vas moje otvoreno simpatiziranje otjerati od ovoga bloga jer smatram da za to nema razloga – očekujem da ćete me kroz komentare korigirati i po potrebi demantirati, a ja ću se potruditi da svaku imalo konstruktivnu kritiku proslijedim do ljudi koji će uz malo sreće (i puno više znoja) odlučivati o našoj budućnosti kroz slijedeće četiri godine.
Nemam se namjeru nikome ispričavati za svoje stavove, niti ih imam namjeru sakrivati kroz neutralne prikaze ili sterilizirane tekstove iz jednostavnog razloga što smatram da su moji stavovi i ciljevi ispravni, a ako se za njih neću boriti, što mi je onda preostalo?
Misao dana:
I believe that liberty is the only genuinely valuable thing that men have invented, at least in the field of government, in a thousand years. I believe that it is better to be free than to be not free, even when the former is dangerous and the latter safe. I believe that the finest qualities of man can flourish only in free air – that progress made under the shadow of the policeman’s club is false progress, and of no permanent value. I believe that any man who takes the liberty of another into his keeping is bound to become a tyrant, and that any man who yields up his liberty, in however slight the measure, is bound to become a slave.
Sportski lik kakav jesam, surfanje bespućima world wide weba nanijeli su me danas na web stranice vlade pa mi je uletio zanimljivi detalj. Danas je 28. veljače 2007. godine i ove je godine Vlada (a to su oni autistični likovi koji se voze u crnim autima kojima upravljaju likovi s kratkim frizurama i neracionalnom sklonošću prema kožnim jaknama i cipelama bez žniranaca, sakupljaju na lijevoj strani Markovog trga) je održala impresivnih 13 sjednica. So far so good. (znam, predzadnja rečenica je malo konfuzna ali pokušavam kreirati atmosferu za ostatak teksta)